Francesca Extraordinaire

 

Mnogi ljudi kažu i misle da su humoristi bezvezni ljudi koji pišu nekakve glupe fore zato što ne mogu raditi pravi posao. Ti ljudi su, naravno, u pravu. To pravilo, međutim, ima iznimku, i ta iznimka sam ja. Dok moji kolege trate svoje slobodno vrijeme na stvari od nepostojećih važnosti (čitaj: uzgoj sumnjivih biljaka) ili velikih opasnosti (čitaj: droge), ja svoje vrijeme volim upotrijebiti za kakve intelektualne zahvate. Ja sam nešto kao velik učenjak. Nakon napornog dana pisanja tekstova od 2000 riječi za blog, naredim svojim slugama da me odnesu do najbližeg brda (Sljeme), gdje uz čašicu martinija pod predivnim lusterom od zvijezda riješavam gotovo sve misterije ovoga svijeta, pa čak i poneku Hrvatsku. Ja sam nešto kao, pa rekli bismo, grčki filozof. Samo nemam smiješnu odjeću i moderni vodovod.

Nakon svake noći provedene na brdu, uvijek svoja razmišljanja i zapažanja upišem u dnevnik, koji je kroz vrijeme postao ocufan i rastrgan (znam se zanest sa pićem pa malo ispadnem iz ravnoteže). U dnevniku ima svakakvih tema, kreću se od religijskih pa do općenitih zapažanja o svijetu danas, svijetu koji svakog od nas okružuje. Danas sam izabrala jedan dio mog dnevnika samo za vas, i nadam se da ćete u slijedećim redovima pronaći inspiraciju koja će vas voditi kroz ovaj život.

- svi su toliko zadivljeni ogromnim piramidama u Egiptu. Mišljenja sam da to nebi bio slučaj da znaju ono što ja znam: Egipćani su zapravo mislili izgraditi jako male, pravokutne, kuće.

- jednog dana krenuh u zološki vrt. Tog dana moje mišljenje o životinjama se zauvijek promijenilo. Pitam se, što nas to dijeli od tih životinja? Odgovor je, samo jedna stvar: ojačana željezna ograda.

- bilje je hranjivo. Meso je isto hranjivo. Prema tome, stvarno si idiot ako pokušavaš nahraniti svinje biserjem.

- templari su bili ništa drugo doli skupina huligana, a inkvizicija zakon o navijačima.

- anarhisti su skupina ljudi bez imalo intelekta. Da su oni došli na vlast, sve bi bilo bez reda. Znate što to znači? Kaos! Ljudi bi panično trčali okolo sa škarama u rukama! Znate što to znači? Razbijena koljena. Ne hvala.

- evo riješenje svih problema sporta pod nazivom košarka. Zavežite dno mreže koša i nećete morati stalno vraćati loptu unutra. Mislim, koliko već igrate taj sport i to niste shvatili? Ja sam došla do riješenja u manje od 5 minuta.

- zapanjujuće velik broj ljudi se boji klaunova, ali mislim da je taj strah bez ikakve osnove i da su ludi. Onoga čega se trebate paziti su mikroskopski klauni, oni koji se penju u vaše uši dok spavate.

- moć sugestije je uvelike potcjenjena. Možda zvuči smiješno i nevjerojatno ali ako dovoljno dugo ponavljate jedno te isto nekome, s vremenom će vam početi vjerovati. Pogotovo ako je poruka koju ponavljate „ja sam užasno dosadan“ svakih 2 sekunde.

- naša galaksija, Andromeda, je velika milijun trilijun bilijun kilometara, a oko nje su nebrojene ostale galaksije približno istih veličina. Svemir koji nam je poznat nije ništa drugo nego samo zrno pijeska na beskrajnoj plaži. Svemir je toliko velik da to ljudski mozak ne može uopće shvatiti. Zato ne brini, baci smeće gdje god hoćeš.

- neki znanstvenici tvrde da mogu osporiti postojanja Boga, no usprkos tome što imaju najnoviju tehnologiju i moćne mikroskope, još uvijek nisu uspjeli niti malo objasniti karijeru Nevena Ciganovića.

- da na svoju djecu mogu prenjeti jednu stvar, to bi bila čudna bolest koju sam pokupila u Kambođi. Mislim, prema doktoru, nemam izbora.

- beskućnici su skroz pogriješili. Živjeti na ulici, spavati na klupama i smrdljivim pločnicima, moliti za novac da ne umreš od gladi? Da, super vam je plan. Sretno sa svim tim.

Nda..

hvala ti mnogo, sad ću spavat sa čepovima u ušima poradi onih paklenskih mikroskopskih klaunova :D što drugo da kažem, osim da potpisujem svaki tvoj mudri zaključak, ne znam kojeg bi prije izdvojila kao "the one", samo, uzgoj sumnjivih biljaka potiče ovakva razmišljanja stoga ako se ikad odlučiš ukoričiti svoj talent inspiracija raste u loncu dubokom 7 l. over and out.

Vidim da su Zadrani, ali i stanovnici nekih drugih gradova, već upoznati s veličinom svemira. Barem po smeću koje je posvuda.

Sada krećem dalje u život, definitivno prosvijetljena! :D

a ja mislila da si ti šankerica...

jesi se posvijetlila?

Pronašao sam tekst koji sam stavio u komentar prethodnog posta. Ne prevodim baš s engleskog pa sam ga ostavio u originalu.

 

Imaš auto? Ako imaš, odlično, možeš nastavit. Ako ne, preporučam da stisnes ALT-F4 što prije ukoliko ne želiš bit obogaćen raznovrsnim interesantnim informacijama.

Recimo, možeš saznat kako bi trebao izgledati tvoj budući auto, jer izgled je ono što se broji. Iako će možda sada neki reći „ali ne! Ono što je unutra je ono pravo!“ – e pa dragi moji, kompromis! Briga o autima uključuje oboje, oh hrane li za vaše lijepe okice!

Dakle, tvoj auto je sigurno smeće. Moj nije ništa bolji. Obična kutija lima na kotačima. Možda ti to sputava tvoje probleme koji se tiču neimaštine samopouzdanja, ne znam, rekla sam možda. Možda je samo u pitanju tvoja ružnoća i Michael Jackson fetiš. No nedavna znanstvena istaživanja su pokazala da ipak najveći izvor manjka sampouzdanja leži u nemogućnosti posjedovanja sjajnih alu-felga, ledica u diznama ili neonki na podvozju. I još nečega, ne sjećam se.
Prema tome, danas ćemo naučiti kako pretvoriti taj tvoj srebrni Reno Klijo/Pežo 206 u ultra moderan i hip sportski auto koji će toliko mamiti uzdahe da ćeš se trebat samo provozat ispred kuće zahvaćene požarom da ugasiš vatru uslijed naglog nestanka kisika.

Prvo i najvažnije: spojler
Iako je tvoj auto obrnuto proporcionalan aerodinamičnosti i ne možeš nikaj poduzet u vezi s tim, kupi spojler. Spojler će te učiniti nedodirljivim zakonima fizike i tvoj će auto čvrsto držati na tlu čak i pri brzinama većim od 40 km/h, te dati nevjerojatnu aerodinamičnost tvojoj hrpi jeftinog lima. Koja sad, btw, više nije hrpa jeftinog lima jer ima spojler! S takvim prkošenjem fizici, tvoj auto sada ide brže i manje troši – tko kaže da ulaganje u nepotrebne dodatke od neznamkolkonuliizajediničnogbroja nije ekonomično!
Ali znam da ste skeptični i (uzalud) govorite, „Da, to je krasno, ali moj auto nije trkaći auto, a samo oni imaju spojlere! Di da nađem jedan za moj Klijo/Hondu Sivik/Pežo 207?“ Kao prvo, znaj da spojler nemaju samo trkaći auti, a kao drugo saznaj da ti fali sive moždane mase. Da, čak i tvoj jeftin auto može doseći vrtoglave brzine, kupnjom spojlera kod lokalnog mehaničara. Nevjerojatne su te blagodati moderne tehnologije, zar ne?

Primjer
Moji susjedi, jako mirni ljudi inače, ali njihov sin huligan..taj mali bude završio na igli i u zatvoru jednog dana, ako ne i u grobu..Nego, oni su kupili novi auto, nekakvu standardnu limuzinu. Spojler im je bio ponuđen kao dodatna opcija, ali oni su ipak odlučili ostati pri standardu unatoč nevjerjatno uvjerljivim uvjeravanjima lokalnog mehaničara kao što su: „Kupite spojler.“, „Ugradite si spojler!“ i „Ha, ha, pa nećete ga vi ugrađivat, ja ću!“ I ak mislite da ih je time mislio opljačkat, u pravu ste. Zbog toga ga nisu ugradili i kad su se išli vozit, zbog neaerodinamičnosti, auto im se prevrnuo, a oni poginuli. Neka vam ovo svima bude pouka. Auto nije siguran pri brzinama raznim bez stražnjeg spojlera. A ako je moguće, preporučljivo je također ugraditi i bočne, prednje i spojlere na podvozju za 101% sigurnost.

Drugi korak: Auspuh, veliki auspuh
Velik auspuh je još jedan dodatak koji će vaš auto učiniti ne samo bržim, pouzdanijim, nego i ljepšim. Neki ljudi će vam možda reći da, ako želite brži auto, promijenite motor ili kupite novi, ali to su prazne priče koje se stalno prepričavaju, baš kao i legenda o Loch Nessu – uvijek prisutno, ali neistinito. Osim toga, kad digneš poklopac motora, možeš pronaći svakakve prljave stvari i dlake od one mačke koju si pogazio neki dan jer je spavala na motoru. Ako ste još uvijek sumnjičavi u sposobnosti velikog auspuha, dopustite da pojasnim.
Motor u autu izgaranjem goriva proizvodi tzv. čestice ubrzanja koje se kreću prema stražnjem djelu automobila i izlaze kroz auspuh van, time pokrečući kola. Budući da je u standardnoj opremi svih vozila otvor uzak, te čestice se zadržavaju u cijevi, neostvarujući svoj maksimalni potencijal, a mogu biti i pogubne ako ih se previše nagura, pa krenu natrag prema ventilacijskom sistemu. Da bi se to spriječilo i još k tome dodao pridjev, ako ne i epitet, „divlji“ tvom autu, potrebno je instalirati ispušnu cijev promjera pres-lonca ili barem te veličine u kojoj možeš prokrijumčarit nekoliko ilegalaca (ne kažem da ćeš to radit, ali nikad se ne zna). Isto tako je pogodno ugraditi drugi auspuh. Logično, to će poduplati tvoju brzinu. Ali zašto stati ovdje? Samo otiđi kod mehaničara i ugradi si još nekoliko. Uz sve to tvoj auto će sada biti glasniji, time obznanjujući ljudima u radijusu od 20 kilometara da voziš vrlo brz auto.

Treće: Ozvučenje
Ono što trebate znati pri kupnji audio sistema za vaš auto je to da ono ne služi da bi se slušala glazba. Ono služi da bi se privuklo pozornost ostalih ljudi i da ti ostali ljudi posvjedoče o tvom nevjerojatnom autu. Pri kupnji audio sistema trebate znati samo jednu riječ koja će vas odvesti do toga da kupite najbolji od najboljih: bas. Također preporučam da, umjesto 6 sandardnih, ugradiš 20 dodatnih zvučnika. A za one koji žele biti totalno „hardcore“, najbolje je ugraditi najveći subwoofer u prtljažnik koji povremeno detonira komade C4 eksploziva. E sada, takav jaki bas će ti onemogućiti zapravo slušanje muzike, ali nema veze, jer kao što rekoh, to tak i tak služi samo za preseravanje. Bilo bi dobro da si nabaviš kul radio, sa raznim bojama koje rade kojekakve figurice dok ti bas odašilje vibracije po cesti i uzrokuje potrese od 3 po Richteru. Taj displej zapravo ničem ne služi, ali ako pucaš na dobar izgled onda moraš to imat. Mislim, ne možeš bit pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata. Isto je i za aute: tvoj auto ne može biti pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata.
Glazba koju treba puštat tokom vožnje mora biti:
a) Nina Badrić – Takve kao ti
b) Bilo kaj od turbo mega ultra giga watt joul tesla niel armstrong folk narodnjaka
c) Ako nisi siguran kaj bi bilo najbolje za tebe, samo uđi u cd shop i kupi prvi cd na čijem omotu su nekakvi crni ljudi.

Evo neki dan sam razgovarala sa dečkom koji živi tu blizu mene i ima najbolji auto u okrugu sa najboljim sistemom. Evo što mi je imao za reći o ovoj našoj temi:

Ja: „Oj Hrvoje! Kakav mi savjet možeš dati, vezano uz kupnju novog audio sistema za auto?“
On: „Kaj?“
Ja: „Kakav audio sistem da si kupim?“
On: „Ha?“
Ja: „KAKAV MI AUDIO SISTEM TREBA?!“
On: „Kaj? Audio sistem? Pa neću ja kupit tvoj audio sistem!“

I nakon toga je otišao, porekopavajući si prstima po svom aparatiću. Hrco je baš kul frajer!

Korak broj četri: Zatamnjena stakla i neodoljive naljepnice

Folije su prava stvar. To je ono što ti tvoj auto, uključujući i tebe, pretvori u mistiku. Svi će se okretat u neobuzdanom čuđenju dok ćeš se kotrljat cestom. Najbolje je sam lijepiti folije, jer se pritom uvijek misli na sigurnost. Kako? Možda nesvijesno, ali uvijek pri ljepljenju folija, se naprave tzv. zračne crte i balončići, koji nastanu tokom procesa stavljanja folija. To je vrlo korisno, ukoliko dođe do sudara, jer tada preuzimaju ulogu zračnih jastuka.
Jednom kada imaš gotovo sve (nikad ne možeš imat baš sve) instalirano na svojoj hip kočiji, preostaje ti za gotovo finalan touch ljepljenje neodoljivih naljepnica. U te spadaju naljepnice sa slijedećim natpisima:
-Jegermeister
-Valvoline
-(tvoje ime)
-Kenwood
-Jegermeister opet

Ukratko

Kada kreneš u pretvorbu svojih kola u moćan auto, uvijek imaj na umu dvije ključne stvari: neka bude glasnije i neka se ističe. Ako je tvoj auto tamno plave boje, pokušaj pronaći kričavo žuti spojler, po mogućnosti veći od auta. Ako pronađeš negdje i neonske žmigavce, kupi ih! Jer, gdje god da ćeš se vozit, ljudi će te primjetit i poželjet da su ti, barem na jedan dan. E pa sada kada napokon znate što vam je činiti i kako se uspješno uklopiti u društvo usprkos vlastitim nedostacima, možete mi zahvaliti: beskućniku koji kopa po vašem smeću.

ja ne vozim, pas mater

kaj još uvijek postoje ljudi koji ne voze? :P

Zašto mi došao u glavu onaj tekst iz nekog muškog časopisa koji ilustrira zbog čega muškarci ne odgovaraju na pitanja o ljubavnim problemima. volio bih ga citirati ali zauzima puno prostora. Ipak, možda ga potražim pa ostavim komentar, opširan, a komentari se mogu brisati, ako se smatraju spamom ili ne odgovaraju tekstu ali mislim da odgovara tekstu. Ma, idem ga odmah potražiti.

Sve čekam taj komentar, a nikak da ga vidim...

još uvijek bivam, ne bi vjerovala :D a fakat ni biciklo ne znam vozit :D

Why men don't write advice to the lovelorn columns:

Dear Walter:

I hope you can help me here. The other day I set off for work leaving my husband in the house watching the TV as usual. I hadn't gone more than a few hundred yards down the road when my engine conked out and the car shuddered to a halt. I walked back home to get my husband's help.
When I got home I couldn't believe my eyes. He was parading in front of the wardrobe mirror dressed in my underwear and high-heel shoes, and he was wearing my make up. I am 32, my husband is 34 and we have been married for twelve years. When I confronted him, he tried to make out that he had dressed in my lingerie because he couldn't find his own underwear. But when I asked him about the make up, he broke down and admitted that he'd been wearing my clothes for six months. I told him to stop or I would leave him.
He was let go from his job six months ago and he says he has been feeling increasingly depressed and worthless. I love him very much, but ever since I gave him the ultimatum he has become increasingly distant. I don't feel I can get through to him anymore. Can you please help?

Sincerely,

Sheila


Dear Sheila:

A car stalling after being driven a short distance can be caused by a variety of faults with the engine. Start by checking that there is no debris in the fuel line. If it is clear, check the jubilee clips holding the vacuum pipes onto the inlet manifold. If none of these approaches solves the problem, it could be that the fuel pump itself is faulty, causing low delivery pressure to the injector chamber.

Walter

(Note: jednom davno, bolesna ideja mi je pala na pamet - da duge mogu oboliti od ešerihije koli. To je potaknulo ovo. Međutim, priča nije nikada završena do kraja jer je testna grupa izjavila slijedeće: ovo je nešto najgore kaj smo ikad imali priliku pročitat, objavi to i odrezat ćemo ti kosu... Ne moram ni pojasniti kakva je to opasna prijetnja.
Jako volim svoju kosu kvragu.
Vremena se mijenjaju, pa i testne grupe..dragi moji, uživajte u Farmi Duga, ak dobim neki feedback, možda ju i završim.)
***
Stari se farmer Štef brinuo za svoju farmu nekih 70 godina, počevši od svojih najranijih dječačkih dana, pa sve do sadašnjosti. U ranim danima farma je pripadala njegovu ocu, koji je vodio častan komadić zemlje kroz najbolje godine. Štefova majka je umrla dok ga je rađala, i osim oca, nije imao druge obitelji. Nije to bio lak posao za desetogodišnjaka, održavanje farme duga, pa je Mladi Štef odustao od škole i posvetio se čitav toj zemlji i njenim lijepim usjevima, koji su se protezali nebom u lukovima sa šarenom milosti i ljepotom leptira.

Stari Štef je većinom bio mrzovoljan, često u nemogućnosti uopće kontroliranja svoje naravi i sklon glasnom uzvikivanju i mahanju šakama. Većinu Štefova života narav mu je bila u ravnoteži zbog same prisutnosti njegove drage žene Katice, kojoj se on uvijek obraćao sa „Madre“. Madre je bila izvrsna u sprečavanju mrzovoljnog Štefa da ubije zlog bankara, kojem je često prijetio kada su svaki mjesec stizali računi i označavali njihov kontinuirani pad u dubine dugova.

 „Štef,“ rekla bi „izdržat ćemo“

Ljubav Štefa i Madre je započela davno. Kada je Štefu bilo samo 11 godina, vođenje farme se pokazalo kao prava borba. Pogotovo kada je prehranjivanje dovelo do toga da poneka duga previše naraste. Šareni kolosalni luk njihao se luđački nebom i prouzročio veliku nevolju kada se jedan kraj otkopao. Moćni luk je puknuo kao katapult, bičevajući zemlju snažnim udarcima uz gromoglasnu grmljavinu! Štef je otrčao do uboge, ispružene duge i vidio da je uništila susjedovu štalu.

Krivica je pala na Štefa, kao što bi i na svakog drugog jedanaestogodišnjaka. Proveo je čitavo ljeto svoje jedanaeste godine popravljajući štalu svog susjeda, gospona Smičiklasa. Stari gospon Smičiklas je bio toliko impresioniran njime, da mu je smjestio sastanak sa njegovom kćeri, lijepom Katicom Smičiklas. Odjednom su njih dvoje zaručeni i vjenčani u zreloj, dvanaestoj godini.

Tužna vremena zahvatiše Štefa kada sazna da mu je žena trudna, ali njena je utroba mjesto gdje se snovi pretvaraju u pepeo. Bez djece koja bi naslijedila farmu, Stari Štef je osjećao veliku tugu i često ljutito okpavao satima u sjenama lijepih duga. Provodio je čitave sate psujući i mahajući šakom na zlog Boga koji ih je zatrovao pokvarenim voćem. Ipak, iako bez djece, Madre i Štef su sretno ostarili, brinući se usput za farmu. Štef je naporno radio i uspješno obavljao žetvu za žetvom. Bilo je šarenih duga svih oblika i veličina kroz čitavo područje, ali najljepše su rasle na farmi Starog Štefa.

Prošli mjesec Štef se vratio kući nakon napornog dana sijanja sjemenki novih duga, da bi otkrio još jednu tragediju. Njegova draga Madre se srušila u kuhinji uslijed vrućine iz pećnice dok mu je spremala jelo, kao znak njezine viječne ljubavi prema njemu. Jelo je ostalo, ali njen život nije. Tada je Štefovo srce puklo, baš kao i onda duga koja ih je spojila.

Duboko je uzdahnuo ovome posljednjem prokletstvu i počeo spremati lijes i grob dostojni osobe koja ga je voljela najviše. Sakupio je nešto letvi i velik kamen i krenuo napraviti Madre posljednje počivalište. Ubrzo nakon toga ona bješe pokopana na prekrasnom brežuljku pored kuće, sa dugom nad grobom. Bila je to lijepa duga, ali Štefu je to bilo teško uočiti. Crna duga dugova nadvila se preko čitave farme, a sa smrti Madre, njezina sjena činila se još većom i tamnijom. I još k svemu je Madre bila pokopana na farmi, čineći farmu nemogućom za prodati, a da je netko ne iskopa. Štef je zato odlučio probati alternativne metode kako bi dobio žetvu koja će ga izvući iz dugova. Položio je sve svoje nade u znanost.

Prošli tjedan zločesti stari bankar se opet vratio. Bio je to debeljuškast čovjek, obučen u crno odijelo sa vrlo urednim brkovima. Iako je Štef bio nagao i mrzovoljan, Madre ga je uvijek dobro kontrolirala i tretirala bankara kao kralja. Uvijek je otišao sa smiješkom na licu uz veliko sažaljevanje prema starome paru, čak im je nekad i popuštao. Madre je sada bila mrtva. Štef je sam morao preživjeti bankara.

 „E, moj Štef,“ zločesti stari bankar reče „Štef, Štef, Štef...“

 „Možete sad iti, gospon Bankar“ reče Štef „moji usjevi su dobri i novac će stići. Bit ćemo kvit kad dođe žetva.“

 „Bez tog novca, Štef, tvoja farma je mrtva“ reče zločesti stari bankar „I ja odlučujem hoće li novac stići, ne ti.“

 „Usjevi su dobri!“ Štef uzvikne, mašući šakom po zraku.

 „Ali Štef, starče, mogu vidjeti kroz prozor i uvjeriti se da nije tako. Ti usjevi su mutni i iskrivljeni.“

Zločesti stari bankar je bio u pravu, jer tik iza prozora bješe sramotan prizor duga nepovoljnih za žetvu. Bio je to prizor stotine kilometara dalje od onog u starim danima, kada su duge bile lijepe i sjajile životom i bojama.

 „Sam malo, te duge su savršeno dobre!“
 
 „Što sa one dvije koje leže na zemlji tamo?“ upita bankar

 „Te su morale biti srušene. Zbog proklete ešerihije koli, ali ostale su u redu.“

 „A one tamo? Boje kapaju i izgledaju očajno.“

 „To je zbog prozora. Mutan je i prljav. Više nemam Madre – lahka joj zemljica – da ih očisti kak v starim danima.“

 „A tako. Što sa onim tamo ostatkom? Izgledaju potpuno hororično.“

 „Trebam žetvu, pa sam iskoristil malo onih hormona za rast duga. Dodaje boju, ali linije mogu izgubiti koheziju pod težinom. Zato venu. Svejedno, još uvijek su to jako dobre duge!“

 „Previše si iskoristio toga, Štef. Uništio si inače dobar usjev.“

Štef bi upropastio usjev i da nije bilo ešerihije koli, muško je to

sad tek vidim kak sam na glupom mjestu prestala s pričom :D Ugl, ideja je bila da sad dođu nekakvi državni poticaji ili nešto :D :D A štef...zajeban lik :D

daj umetni državne poticaje, to će tek da bude humorno :)

znam :D

Znam da nitko ne voli Tomicu (jel čuješ ovo, ha?) ali dopustila sam objavu ovog, nadam se, posljednjeg, transkripta razgovora s tom patetičnom osobom.
Sretan Uskrs.

Francesca: ok tomica napuštam te sad
Francesca: idem spat
Tomica: ok fran
Tomica: gle
Tomica: sretno
Francesca: čuvaj mi se i budi jak
Francesca: nebudi kukavica pred huliganima
Francesca: jer to je ono što očekuju
Tomica: ok f
Francesca: gledaj ljude ravno u oči kad se rukuješ
Francesca: i uvijek sa čvrstim stiskom
Tomica: hoću
Francesca: kad te netko izazove
Francesca: nemoj odustat
Francesca: nemoj ni biti glup
Tomica: ok neću
Francesca: kad pada kiša koristi kišobran
Tomica: mogao bi
Francesca: ako je u blizini djevojka bez kišobrana
Francesca: ponudi joj sklonište pod svojim
Tomica: ali volim stajat na kiši
Francesca: kad vidiš medvjeda počni vikat i mahnito mahat rukama i pokušaj izgledat veće
Tomica: napravit ću to
Francesca: ak ti auto stane pokreni ga na kleme
Tomica: kaj ak mi guma pukne
Francesca: ak ti guma pukne zamijeni ju
Francesca: eto mislim da sam te sad naučila svemu kaj znam
Francesca: od sad je sve na tebi
Tomica: ne
Tomica: nemoj me ostavit
Francesca: žao mi je tomek
Tomica: ali nisam spreman
Francesca: sad si sam
Francesca: moraš preuzet baklju i sam je nosit
Francesca: ti to možeš
Tomica: a ok
Tomica: nema frke
Francesca: ti to možeš
Tomica: i budem
Tomica: ozbiljno
Tomica: ti si mi bila veći teret od bilo čega
Francesca: nadam se da ćeš umrjet i ugušit se od te glupe baklje
Francesca: ZBOGOM ZAUVIJEK

Znam da tražite novi post. Sada više nego ikad, nakon ovolke duge pauze. Ali niti dragi Bog vas ne voli, pa se to neće dogodit! HA!
Zašto?

Zato što sam od 10.03. ove godine u bolnici. Svi obožavatelji me mogu posjetit u neko doba negdje na Rebru.
Ali ne u utorak, tad će me izrezat i pokušat poboljšat moju kvalitetu života..yeah right! Osim ak ne želite umrjet od smijeha, jer ću ziher izvaljivat gluposti dok ću još bit omamljena. Ali, di ćeš nać prikladnije mjesto za smrt...

Za sve one koji se brinu...doktori vele da su mi dobre šanse. Ali doktori su žgadija i nikad ne znaš s njima!
Zato, uzmite sad svi čašu nečeg alkoholnog...Cheers!

Btw, slobodno se nadajte da ću dobit inspiraciju tamo za neki tekst o bolnicama...

Rekonvalescentni pozdrav. Uvijek sam govorio da je operacija najmanji problem. Uspavaju te, pa ništa neznaš. Ali poslije ...

Inspiracija pod "narkozom"...Živjela.Kiss:)))

Želim ti dobro bolničko more i da to što prije i što bolje svrši. :)

Hvala na dobrim željama :) Došla doma sa šavovima po cijelom trbuhu, baš sam cool sad.

(opet, znam...probavam nešto)

Evo došao je i Klik na red. Ovaj put se nisam htjela žalit (djelomično jer sam imala drugu ideju, djelomično jer nemam niš protiv Klika), pa sam im uputila slijedeće pismo:

 

Klik:

Moja firma planira otvoriti web stranicu slijedeći mjesec, zvanu Klick!. Sad smo u beta fazi razvoja i netko mi je telefonom javio jučer da bi mogli imati problema zbog toga što Klik on-line magazin ima slično ime.

Do sada nismo znali da postojite. Hoće li ovo biti problem? Budite sigurni da će sadržaj Klicka biti potpuno različit od vašeg. Mi se planiramo više posvetiti kompjuterskoj opremi, softwareu, utjecaju tehnologije na razvitak društva, probleme koje suvremena tehnologija nalaže i sl.

Čekam vaš odgovor,

Marija Horvath

Klick!, Inc.

 

Kaj će Klik odgovorit? Baš me zanima... Iskreno, nisam uopće mislila da će se itko iz Klika ikad javit, jer je prošlo nekoliko dana, pa sam im poslala još jednom mail sa sličnim sadržajem, i tek onda sam dobila odgovor:

 

Stovana gdjo Horvat,

 

Sto se nas iz Klika tice, mislimo da nema nikakvih problema oko toga sto ce se vasa web stranica zvati Klick! No, da nikakvih problema zbilja ne bi bilo, mi imamo jedan prijedlog za vas – bilo bi zgodno da vi negdje sa strane postavite link na nasu stranicu, s jednostavnom napomenom «Ukoliko trazite Klik magazin, kliknite OVDJE», da bi svi surferi koji su trazili nasu stranicu, a greskom dospjeli na vasu, mogli doticnu gresku odmah ispraviti.

 

S najboljim zeljama za uspjeh vaseg poslovnog poduhvata,

 

Marko Fancovic

Klik on-line

 

Nisam mogla tu stat, pa sam odgovorila Markecu:

 

Poštovani gospodine Fancovic,

 

Zahvaljujem se na promptnom odgovoru. Drago mi je  cuti da nece biti problema sa imenom i da necemo morati uci u zbrku sa odvjetnicima.

Sto se tice vaseg prijedloga o linku na Vasu stranicu, nemamo ništa protiv. Mozemo li koristiti vaš logotip za link? Nadam se da shvaćate da će biti zbrke i sa surferima koji bi htjeli doći i na našu stranicu, pa me zanima bismo li se mogli dogovoriti o postavljanju kakvog linka na Klick!?

 

Sa stovanjem,

Marija Horvath

Klick!, Inc.

 

Nisam trebala dugo čekati na odgovor, gdin Fančović je such a good sport!

 

Postovana gdjo Horvat,

 

Sto se tice koristenja naseg logotipa za link, to nije nikakav problem, dapace je vrlo pozeljno. Sto se tice stavljanja linka na vasu stranicu kod nas, to je vec malo kompliciranije ukoliko je vasa stranica komercijalna, buduci da to potpada pod reklamu, te bi moralo biti placeno. U pitanju je nesto na sto mi nemamo previse utjecaja, buduci da je to politika nase krovne tvrtke, Sanoma Magazines. No, buduci da ste vi bili iznimno korektni i javili nam se oko imena, a i imenjaci smo, ja sam osobno razgovarao s nasim covjekom iz marketinga kojem biste se morali javiti za to, I. Aničić. (e-mail), i skrenuo mu paznju da vam, ukoliko se za to odlucite, da sve moguce popuste, s cim se on slozio. Postoji mogucnost i da doticna cijena bude doslovno simbolicna, na temelju uzajamnog stavljanja linkova, ali trenutno smo u promjenama oglasivackog sustava unutar tvrtke, te vam to ne mogu garantirati unaprijed. Jos cu vam javiti kako se situacija razvija.

 

S postovanjem,

Marko Fancovic

 

Dakle, moram priznati da su jako susretljivi. Slijedeći korak je mail to marketing guy.

 

Poštovani gdine Anicicu,

Ja sam Marija Horvat iz Klick!, Inc. U kontaktu sam sa gdinom Fancovicem, koji je pokazao iznimnu susretljivost, te me je uputio da se javim Vama uvezi sa linkom. Takodjer je istaknuo da Vas je upoznao sa ovim slucajem, te smatram da ne moram ulaziti sada u detalje. No, ako postoji ista sto nije jasno, rado cu Vam to razjasniti.

Zanima me kolika bi bila cijena postavljanja linka na nasu stranicu, buduci da će postavljanje linka biti neophodno zbog velikog broja surfera koji bi mogli zabunom doci na Klik umjesto na Klick!.

 

Zahvaljujem,

Marija Horvat

Klick!, Inc.

 

Tko bi reko, Aničić odgovara:

Poštovana gdjo. Horvat,

 

Zahvaljujem se na Vašem javljanju i ovom prilikom Vas obavještavam da smo u pregovorima s Iskonom oko mogućnosti postavljanja bannera na Klik Online stranicu, jer do sada nismo to radili na komercijalnoj osnovi. Bilo bi dobro da se cujemo telefonom pa razjasnimo sve detalje, koliko je to moguće. Stoga Vas molim da mi pošaljete svoj kontakt - broj telefona ili se javite na dolje navedeni broj.

Srdačan pozdrav,

 

I. Aničić

voditelj marketinga

Klik&Klik Online

Tel. XXX-XXXX

Mob. 09x xxx-xxxx

 

Dobro, tolko od Aničića, Fančović je rekao da je cjena okvirno već određena, a ovaj bi da se ja sad s njim porazgovaram.

 

Stovani gdine Fancovic,

 

Zahvaljujem se na iznimnoj susretljivosti, no sa velikom zalosti Vam javljam da ipak nece biti potrebno poduzimati ikakve akcije. Naime, moja dva glavna ulagaca u ovaj projekt su odlucila odstupiti od projekta, te sada ne mogu financijski vise podrzavati razvoj istog.

Prvi, moj brat Ivan, poznaje i u suradnji je sa Graemom McFarlandom, jednim od tvoraca virtualne kompjuterske konzole Fly-Hi. Ta konzola je jos bila u stadiju razvoja 2001. godine, kada se jedna osoba tijekom testiranja ozlijedila (tocnije, izgubila je ruku), zbog čega je doticna osoba tuzila tvorce projekta. Sudski spor je nedavno zavrsen, pogubno za tvorce Fly-Hi-a, time ostavivsi moga brata gotovo na prosjackom stapu.

Mog drugog ulagaca, Primoza Bahlina, je zadesila pak sasvim drugacija sudbina. On je isao u Albaniju promovirati Klick!, no tamo se zaljubio u  stocarevu kcer zvanu Ahmeta i odbija se vratiti.

Tako da sada, nazalost, Klick! mozemo jedino pamtiti kao koncept koji je bio ispred naseg vremena.

Jos jednom se iskreno zahvaljujem na Vasoj susretljivosti,

Marija Horvat,

Klick!, Inc.

 

Nešto mi govori da striček Fančović nebu odgovoril na ovaj zadnji mail, kako god bilo, ovime proglašavam Klik magazin najboljom žrtvom za prank emailove ikad!

hahaha, ovo je bilo zločesto :D

Predobro da bi bilo istinito. Ili obrnuto? Preistinito da bi bilo ozbiljno.

haha, bome svaka čast upornosti! :D

E ovo je iz 2004 godine valjda..staro al vidim još uvijek dobro :D

(prvi post na 'novom' mojblogu...nda, tak dugo mi trebalo)

Nedavno sam sanjala još jedan san u nizu mojih apsolutno glupih i nebitnih snova. U tom snu sam bila na nekoj konferenciji o nečemu o čemu nemam uopće pojma ali sam znala da svi polažu velike nade u mene i moj govor koji će slijediti za par minuta. O tome nečemu. I dok sam se nadala da ću se izvuć iz ove grozne noćne more ili barem sjetit kaj to je i da mi obleka neće nestat sama od sebe, u prostoriju uđe nekakav čudan čovjek. Ali počeo je pričat o nečemu kaj me potpuno oduševljava – o mržnji.
Rekao je da kad zapravo razmisliš onak kak spada, uopće nema razloga da ikoga ikad imalo mrziš, jer kad jednom shvatiš tu osobu i počinješ shvaćati arbitrarne događaje koji su ga doveli do stanja u kojem je sad, stvarno nemaš apsolutno nikakvog razloga da ga mrziš. Ili nju. Zapravo, rekao je da je apsurdno da postoje ogromne mase ljudi koji mrze druge ljude koje nikad nisu sreli. Bio je vrlo staložen i smiren u tom svom izlaganju, osim onda kad si je morao s očiju maknuti drede ili otići pušiti onu čudnu staklenu lulu.

Pa sam si razmislila, ako nema razloga da nekog mrziš, ne čini li to mržnju nevjerojatno lakom? Mislim, sad kad ti ne treba razlog. Umjesto da čekam da nečija zemlja evoluira do stadija kad me vrijeđa, sad ih mogu odmah počet mrzit. Mogu ovog trena otić do onog koji svako jutro dođe u birc i reći mu „odjebi i ti i tih tvojih pet jebenih kuna“, uništavajući mu dan, i neću se morat poslije pitat „za kog boga sam to sad napravila?“

Kaj se tiče onog koncepta ljudi koji mrze ljude koje nisu nikad sreli, ne znam zašto ja za to nisam prije saznala. Odmah sam odlučila se tome posvetit, jer ak nema razloga da mrzim ikog, jedini razlog je iz rekreacije.
Trebala sam hobi. I u obzir nisu dolazile idiotarije poput skupljanja markica ili onaj sav nonsens sa salvetama. Umjesto toga posvetila sam svoje slobodno vrijeme mrzeći ovu osobu, a i onu tamo. I jako sam dobra u tome.
Pokazat ću ti.

Na primjer, mrzim tebe.

Tako je, mrzim te. Sve vas, zapravo. Nadam se da ćeš slijedeći put pod rukom imat neku jeftinu eskort glupaču i da ćeš dobit sifilis i da se to neće otkrit nego će se odugovlačit, i nitko neće primjetit kak ti mozak trune jer si tak već budala. Mislim si o tvojoj smrti kad padne mrak, i zaspem sa osmjehom na licu kao rezultat. Dabogda te pogodio kamion pun korištenih pelena (i to ne samo od beba) ispred klinike Suvag u Zagrebu tak da postaneš najodvratnije retardirano neartikulirano posrano smeće u povijesti te proklete ulice. Odjebi i umri.

Znaš zakaj te mrzim? Ni ja isto.

Vidiš? Nije li ovo bilo nevjerojatno lako? A najbolja stvar ovog hobija je da ne zahtijeva nikakvu oragnizaciju, kupnju ili bilo kakvu akciju. Doslovno možeš sjedit cijeli dan i mrzit ljude koje ne znaš. Možeš to radit dok ideš na posao, dok sjediš na wc-u, ili čak dok sjediš gol na kauču dok gledaš Reži Me i jedeš Mercatorov čips. To je kao posjedovanje kaktusa, jer kaktus samo staviš negdje i zaboraviš na njega, a onda tjednima kasnije opet ćeš biti onaj isti, posjedujući kaktus. Suprotnost ovog hobija bi valjda bilo to da voliš nekog bez ikakvog razloga, ali to bi vjerojatno zahtijevalo dosta medicinskih istraživanja i testiranja, a mislim da je i ilegalno. Osim toga morao bi počet vježbat i tak to, tak da to odmah otpada.

Ali evo nekoliko smjernica.
Primjer, rasizam je izuzetno čest ovih dana i jako ga puno ljudi prakticira, tak da moraš pomno odabrati ljude koje ćeš baš ti mrzit. Ključ uspjeha ovdje nije u brojci, već u originalnosti. Mislim, možeš mrzit crnce i musliće, ali ono, to je već tak staro. Svi mrze muslimane, crnce ili francuze ovih dana, i ja ih smatram pozerima. Sjećate se onih vremena kada su svi dečki nosili 'talijanke' i to je bilo super cool, ali onda odjednom više i nije bilo baš tak? E tako je danas sa mrženjem crnaca, jednostavno je dosadno i demode. Kad god čujem da netko kaže kako mrzi crnce, odgovorim 'a daj malo truda uloži u to, kvragu!'

Tak da ćete morati mrziti nekog prilično novog u svijetu rasizma. Ja, npr, mrzim Peruance. Nikad nisam bila u Peruu i nikada nisam srela nekog tko je iz Perua, ali bez ikakvog razmišljanja bi ih pogazila s autom da vidim kojeg na cesti, jer kvragu s njima. Nisam ni sigurna gdje Peru je, ali to me neće zaustaviti. Toliki sam rasist.
Možda se pitate zašto ih mrzim. Sjetite se da ne postoji razlog da mrzite bilo koga, mogu izabrat bilo koji razlog. Imam izbora ko blata.

Tak da, mrzim Peruance jer je to hrpetina zmazanih, degutantnih protuha. Mrzim onaj njihov glupi razdjeljak na glavi, ili način na koji voze svoje fancy aute, konstantno jurcajući posvuda ko da su ne-znam-kaj. Vjerojatno postoje i kakve planine tamo u Peruu, i kladim se da su glupe, ružne, niske planine koje bi mogao samo odvratna osoba poput Peruanca volit. Sjećate se kad je onaj Peruanac ubio onog tipa? Znate tko nije bio iznenađen? Taj tip, eto tko. Mrzim način na koji jedu svoja bezvezna jela i način na koji stoje govoreći 'oh pogle me, stojim, idem sad gledat street race i tamo ću stajat, oh idem svirat klavir, oooh pogle me'. Žgadija. Prokleto proždrljiva gamad, eto što su, uvijek prodaju i kupuju stvari. Znaš kak zovem hrpu Peruanaca mrtvih na dnu oceana? Pa, to uvijek možeš nazvat dobrim početkom, ali ja preferiram naziv 'dobro provedena subotnja noć', eto kak.

Tak je jednostavno i lako. I sad ne trebaš razlog da bi mrzio ljude. Za mene nema toga što/tko će tvrdit da trebam mrzit Peruance da bi ih mrzila. Jednostavno ih bezrazložno mrzim. Pogle me kak ih mrzim. Whee. I u budućnosti će možda postojati trend mrženja Perua, pa ću postat trendsetterica!

Probaj. Novo je i divlje iskustvo. Izaberi nešto drugo, ne Peru, to je moje.

Ali imaš i drugu opciju, a to je mržnja točno određenih stvari.

Npr možeš mrzit talijane. Ništa originalno, niti novo, niti zanimljivo, ali je definitivno ustaljen rasizam. Evo što sam napravila kad sam srela talijana, prije same mržnje pitala sam ga 'a iz kojeg djela italije si ti?', i rekao mi je, onda sam ga pitala 'u kojem gradu živiš?' i rekao mi je, onda sam ga pitala 'u kojoj ulici živiš' i rekao mi je, iako je izgledao zbunjeno sad već, pa sam ga pitala gdje je njegova kuća, i rekao mi je, našto sam mu rekla da su 'svi koji žive u točno toj kući bezvrijedno smeće. Mrzim ljude koji žive u tvojoj kući. Mogu komotno otić kvragu i umrjet.'

Vidiš? Umjesto da sam bila lijena i mrzila talijane uopće, počela sam mrzit talijane iz točno te kuće. To je revolucionarna tehnika. Dovela je do nekoliko nevjerojatnih stajališta, kao što su poznata 'mrzim sve koji nose tvoju odjeću' folozofija, ili 'mrzim sve ljude koji su upravo dobili mail, ili koji ga pišu' fenomen ili opće prihvaćena 'mrzim ljude koji su ti parkirali auto u garažu u posljednjih dvadeset minuta' predrasuda. Ovo su sve posebno definirane predrasude, i to ih čini apsolutno briljantnima.

Pa ajde krenite. Ovo sigurno ima potencijala, budući da je nasilje svuda oko nas (većinom zbog Peruanaca). Uspravite se i recite 'ne znam tko si, niti što se događa, niti da li uopće ima ikog u ovoj prostoriji, ali siguran sam u jedno, a to je da mi se ovo niti malo ne sviđa.'

Lako je, zabavno i besplatno. Pa učinimo od mržnje umjetnost.

A smijemo li uživati u mržnji ili moramo biti namršteni? To mi je bitno za početak. Da zauzmem pravilan stav.

ak je hobi, onda mora biti užitak!

He, he. Ništa nije slučajno. Donijeli su mi danas dečki iz firme, za bolji oporavak, Playboy od veljače. A kad tamo: PERU od A do Ž. Dakle, stvar je aktualna.

:D :D još ću fakat postat trendseterica :D

baš ti ja super blog.samo tako nastavi.

Ajde i to se dogodilo. Francesca Extraordinaire, as in me, je u subotu završila na hitnoj. I ne, ne zato što sam se izopijala ili izrazbijala ili bilo koji drugi iz-something.
Uglavnom, dođem ja na Goričku hitnu u 2 ujutro. Probudim doktoricu. Ona se dogega ko zombi na samrti, ispiči mi injekciju i stera doma. Ok, nije me pitala kaj mi je, di mi je, zašto mi je i ostalih 5 W pitanja. Al dobro odem doma u nadi da bu dobro, međutim, you guessed it, nije.
I sad se dotepem do KBC Rebra u pol 5 ujutro. Dođe neki mladi striček doktor i postavi mi pitanje, pazi ovo: „A kaj ste vi došli na hitnu sad u 5 ujutro?“
Ja onak, WTF? Nisam sigurno došla zato kaj sam htjela doć, kvragu ili zato kaj mislim da mi je guranje igletina u ruke so much fun.
Ja: „Pa..nije mi dobro...(zato se i dolazi na hitnu kolko mi je poznato)“ (wtf opet, nije li očito)
Našto on onak jedva „dobro, budemo vas pozvali za par minuta.“

Dobro. Ajd. Vidim da mu se neda, i da radi prek one stvari, al nemre bit gore od goričke hitne, jel? Ili ipak da?

Uglavnom, uto u tu famoznu čekaonicu uleti stariji gospon sa svojim potrganim i izrazbijanim sinčekom i teatralno se izdere „Ja sam zamjenik ravnatelja! Pozovite mi doktora tog i tog!“ Moram li reć da su se svi odmah ustrčali i nitko nije radio prek qrca, niti je bio umoran, a kamoli ga pitao famozno pitanje koje je meni doktor uputio s dolaskom u 5 ujutro. Žgadija prokleta.

Nakon ove male predstave, dođe gospon Radić (ak se ne varam) do stola od sestre i pita ju „Jel doktor Ivanković ovdje?“, ona: „A on je.....internist?“ sa strahom u očima i vjerojatno sada uznapredovalim gastritisom, našto on opet onak dramatično „KIRURG!“
Nakon toga je pobjegla nekam ko da ju vrazi nose.

Naravno mali klinjo je odmah bio obrađen (u 5 ujutro! Zamisli!), dok sam ja ležala u boksu/apartmanu/šupi broj 6 do pol 11 sati i čekala da me zgotove.

Već oko 7 ujutro kad valjda regularno počne dan su svi znali o ovoj maloj famoznoj predstavici gospodina zamjenika ravnatelja Rebra, tak da sam saznala da su malom amputirali prst dok me sestra vozila u kolicima po onim prekrasnim linoleum hodnicima.

Oh well. Barem imam pohvale za dr. Perkovića koji se sasvim korektno ponašao čitavo vrijeme.

Da rezimiram: Moram na gastroskopiju.

srećom sam gotovo nikad na Goričkoj hitnoj, pa ti moram vjerovati na riječ, jer drugih iskustava skoro pa i nemam .... čuvaj se

Novigradski osmijeh.

bucka, np :) psiho2, velikogorički osmijeh right back at ya :P

aaaaaaaaaa, mrzim ih mrzim ih mrzim ih, imam isto iskustvo... :( a gorička hitna... užas... bolje da si u hyperion ili nec ili planet music išla popit kavu nego kaj si tamo išla, više bi ti u bircu pomogli :))) samo ti budi dobro, pa ćemo se onda svi zajdno smijat tim munjozama :)) i oni će bit jednog dana bolesni....

Zgubidanka, kao što bi Kaiser Chiefs rekli: drink to the devil and death to the doctors! :P

ja prije mjesec dana cekao 7 sati da me operiraju :D

Sve ih treba tužit! Eto!!!

igrajte našu nagradnu igru - koja od nas je najlijepša napišite u komentarima

na mom blogu mozete glasat da taylor vise ne igra

Život je uznemirujuće putovanje, prožeto konfuzijom, nezgodama i lomljenjem srdaca.
Ovaj tekst neće pomoć.

Razlika između kuće i doma je poput razlike između žene i muškarca – možda je malo neugodno za objasnit, ali bi ih bilo jako neobično za pomiješat.
*
Da možemo vidjeti sve zločine i nesreće koje će nas dočekati u budućnosti, možda bi svi odlučili jednostavno ostati u utrobama svojih majki. Ali tada nebi bilo nikog na zemlji osim ogromnog broja jako debelih i jako živčanih žena.
*
Braća i sestre koji tvrde da su stalno u dobrim odnosima sigurno nešto skrivaju.
*
Nekad, kad starci vrište na tebe, možda ćeš čut mali glasić u sebi koji uporno tvrdi da si ti u pravu a ne oni. Sa godinama taj će glas postati sve glasniji i glasniji, i s vremenom ćeš shvatit da je bolje slušati njega umjesto glasa svojih staraca. Posebno ako su vrištali na tebe svo ovo vrijeme.
*
Prije mnogo godina škole nisu postojale. Tada su djeca učila zanat, što znači da su obavljali bezvezne poslove po naredbama odraslih koji vole šefovat. S vremenom, međutim, ljudi su shvatili da je djeci dopušteno sjesti, i tako je prva škola izumljena.
*
Ljudi će često kad se osjećaju grozno pokušati i ostale ljude natjerat da se osjećaju grozno. Al to nikad ne pomaže.
*
Baš kao i ljudi, životinje će se prestrašit i biti voljne napraviti što god želiš ako ih dovoljno dugo bičuješ.
*
Jedna od najgorkijih životnih istina je ta da ti se uvijek počne spavat kad stvari postanu stvarno zanimljive.
*
Kad te netko pita da li treniraš određen sport, to je samo zato što je ta osoba jako dobra u tom sportu i nada se da si ti samo osrednji tak da možeš izgubit cijelo popodne na meč koji ćeš izgubit.
*
Postoji jedna i samo jedna prednost kod osobe koja ne zna svirat violinu, ali svejedno inzistira na sviranju, a to je da ta osoba često svira tak glasno da ne može čuti da publika razgovara.
*
Jedno od najpopularnijih pitanja je: Što bi ponio sa sobom na pusti otok? Ne znam zašto ljudi uvijek odgovore „karte“ ili „Anu Karenjinu“ kad je očit odgovor „dobro opremljen brod sa ekipom koja će me otpeljat sa otoka natrag doma gdje mogu igrat sve kartaške igre i čitat sve ruske romane koje mi srce poželi“.
*
Svatko bi trebao znati jedan trik s kartama, ispričat dva vica, i izrecitirat tri pjesme u slučaju da se zaglavi u liftu.
*
Bez obzira na to tko si, gdje se nalaziš i koliko te ljudi lovi, ono što ne pročitaš je često jednako važno kao i ono što pročitaš.
*
Da pisci pišu bezobzirno kao što neki ljudi govore, onda asdfg weioadis9wijkčafjksf jhas.
*
Nekad riječi nisu dosta.
*
Putovnica je, kao što znate, dokument koji se predaje na granici tak da službene osobe mogu saznati kako se zoveš, gdje živiš i kak najgore izgledaš.
*
Sigurna sam da ste svi čuli za onu „važno je ono iznutra“. To je apsolutna glupost, jer onda osobe koje su tak strašno dobre iznutra nebi trebale nikad počešljat kosu, stavit na sebe nešto normano ili se oprat, što bi ovaj svijet učinilo još smrdljivijim nego što to već je.
*
Da je optimistu odgrižena lijeva ruka, on bi rekao nešto u stilu „Pa dobro, nije to tak loše, barem me ljudi više neće pitat jel sam ljevak ili dešnjak.“ Međutim, većina nas bi rekla „Argh! Moja ruka! Moja ruka!“
*
Frustracija je interesantno emocionalno stanje, koje teži tome da izvuče ono najgore iz onoga tko je frustriran. Frustrirane bebe bacaju hranu naokolo i stvaraju nered. Frustrirani građani pogubljuju kraljeve i kraljice i stvaraju demokraciju. Frustrirani noćni leptiri uporno udaraju u žarulju i stvaraju sloj prašine. Ali za razliku od beba, građana i noćnih leptira, pijavice su prilično grozne uopće.
*
Kada netko plače, plemenit čin bi bio da ih utješimo. Ali ako netko pokušava sakriti svoje suze, plemenit čin bi bio pravit se da ne primjećuješ, tak da im nije neugodno.
*
Zanimljiva je stvar smrt bliske osobe. Svi znamo da je naše vrijeme na ovome svijetu ograničeno i da ćemo kad tad svi završit ispod neke plahte. Ali opet uvijek dođe kao iznenađenje kad umre netko koga poznamo. To je isto kao penjanje po stepenicama u mraku kad misliš da postoji još jedna stepenica više nego što postoji. Tvoja noga propadne i onda nastupa onaj čudan trenutak iznenađenja kad pokušavaš presložit način na koji si mislio o stvarima.
*
Na ovome svijetu postoje naporni ljudi koji uvijek tvrde da ak se nađeš u teškoj situaciji, uvijek moraš stati i dobro razmislit o ispravnoj stvari koju moraš napravit. Ali postoje trenuci na ovome svijetu kada je razmišljanje o pravoj stvari jako jednostavno; ali je izvođenje prave stvari apsolutno nemoguće.
*
Što je pravilno učiniti u nekoj određenoj situaciji je kao odlučivanje o pravom komadu odjeće koji ćeš obući na party. Lako je odlučiti koje kombinacije su krive, npr odijelo za ronjenje ili jastuci, ali odlučiti o pravoj kombinaciji je malo teže. Istina je da zapravo nikada ne možete biti sigurni jeste li izabrali pravu stvar dok party nije gotov, ali onda je prekasno da se predomisliš i obučeš u nešto drugo, i to je razlog zašto je svijet pun ljudi koji rade grozne stvari i nose ružnu odjeću.
*
Riskiranje je kao kupanje. Možda će biti udobno i toplo; možda iz prikrajka čeka nešto katastrofalno što ne možeš vidjet sve dok nije prekasno i sve što možeš napravit je vrištat i čvrsto držat plastičnu patkicu.
*
U ovome životu postoji puno, puno stvari koje su teške, ali jedna stvar koja nije teška uopće je uočavanje da li je netko sretan ili ne kad otvori poklon. Ako je netko sretan, često će stavljati uskličnike na kraju svojih rečenica da bi naglasili svoju sreću. Ako kažu „Oh!“ na primjer, uskličnik bi pokazivao da osoba govori „Oh!“ na sretan i uzbuđen način, za razliku od jednostavnog „Oh,“ sa zarezom iza, što bi pokazivalo da je poklon otprilike razočaravajući.

Da život i nije nešto shvatio sam kada su mi rekli da je, od kolijevke do groba, najljepše đačko doba. ;)

što sve čovjeku padne na um dok ga boli umni zub... :) al dobar tekst, svaka čast :D

natuknica, upravo tako :) tonkica palonkica, eto vidiš na koje sve načine i to može kobno završit...;)

ah, koliko dubokih misli samo na jednom mjestu.. :)

Ne možeš vjerovat, jelda ;)

Jednom davno sam napisala da idem vadit umnjake. Nisam to obavila jer su mi htjeli studente nakalemit, a to je big no-no.
Sada, međutim, sam se ohrabrila do te razine, da me nije bilo briga jel će mi radit studenti ili ne, samo da se više riješim tih zuba.
Sredila si vezu, i krenula ja vadit ta čuda. Gornji umnjaci su ok jer ih možeš ščupat, al dole su pod zemljom, kak bi se reklo, pa ih treba operativno. U petak mi je striček doktor koji voli bordanje i ne voli izbore (svašta čovjek sazna dok operiraju na tebi), riješil desnu stranu.

TAK ME SAD TO PROKLETO BOLI DA BI SI NAJRAĐE GLAVU ODREZALA.

Dobro kaj je on mislil kad je napisal tam „analgetike po potrebi“? Analgetike pit po svakih prokletih 30 minuta, bilo bi bolje! I to po 3 voltarena forte skupa sa 3 nalgesina forte odjednom! I kak da si čistim konce kad mi je unutra sve natečeno nit nemrem otvorit čvalje 1 cm?! Glava mi izgleda ko televizor, dijagonala 5 milijuna inča. Nemrem jest, nemrem pričat, nemrem spavat, nemrem niš! Kvragu.

I sad kad se još sjetim da idem lijevu stranu u petak riješit, mislim da ću se ubit.

A kaj je najvažnije..boli me to, da, al me puno više boli to kaj se ne mogu............skoncentrirat........na učenje...

To mora da te boli Francesca. to je ipak UMnjak zub mudrosti. On je stran tvom organizmu :PPP

Pa baš zato me nebi trebao bolit :)