Francesca Extraordinaire

..se srami

(Dragi moji, ovo je povijesni trenutak, budući da sam si po prvi puta u životu ovog bloga dopustila nešto tako glupo poput ovakvog posta, ali i ovakvog smajlića. Ali who cares, nije da ovo čitate.)

Get over it.
 

Sutra idem na more. Vi nemate kaj čitat. Drugi dio nije nikad došao. Nije li to strašno?
Kaj da vam velim – možda dođe.
Stvar je u tom da: bilo je uređenja, bilo je seljenja, useljenja sa gospodinom dečkom, traženja posla, rada, otkaza zbog recesije, razmišljanja o bircu, odlaska na more, kupanja, rađena raznih jela, bolesti, liječenja, i liječenja opet, razgovora sa ljudima, pjevanja karaoke style, sramoćenja u pjevanju karaoke style, plesanja, sramoćenja u plesanju, živciranja zbog ogrebotina na autu, moj prekrasan auto!, ovaj..NAŠ prekrasan auto!, glupih talijana, glupih i nepristojnih cigana-talijana, političke nekorektnosti, kvarova na tuš kabini, pregorenih halogenki, strganih staklenih umivaonika, strganih staklenih polica, porezanih fistovih nogu, cerečenja (kad je nespretan) – i to sve u jednom trenutku, ispijanja hektolitara cedevite, generalnog ljenčarenja, pisanja stotina i stotina tekstova za portal, zarađivanja jako mizernih novaca za to, slušanja dobre glazbe, pokušaja učenja za ispite, polaganja ispita, padanja ispita, jebiga neki studiraju na državnim fakultetima, igranja na wii-u, odlaska na hitnu, ostajanja na Rebru na promatranju, čudesnih doktora koji ništa ne znaju, igala u mojim delikatnim rukama, moje aristokratske puti uništene suncem, planiranja kupnje psa, dosadnih poziva ljudi na mobitel, i na telefon, pa čak i u 2 sata ujutro, jer su nesposobni sami riješit stvari, ilegalnog skidanja mp3ca i serija, igranja igrica do 5 ujutro, sadnje bundeva, sadnje banane, i još nečega čega se nemrem sjetit više...

I trebam li počet opet sa ovim sranjima? Bah. Budem, ali nemrem započet sve dok ne vidim kraj.

Moj fejs profil je ujedno i moj novi blog. Ne, samo malo, čekaj.
Moj blog je ujedno i novi fejs. Hm, ne, čekaj.
Mojblog je ujedno i novi fejs!

Fuck off*
Prestanite biti toliko dosadni i uporno tražit novi tekst. Kolko je prošlo od zadnjeg mog posta? Niti ja ne znam, al znam da je tolko dugo da ne znam. Prema tome, zaključimo ovdje sada jednu stvar:
Vaša zanovijetanja i molbe ne padaju na plodno tlo..il kak se to već veli po babski onak.  Sada kada znamo nepobitnu činjenicu da nisam impresionirana vašim željama, a budući da mene i moju djecu** ne prehranjuje ovaj blog niti vaše želje...post će doći kada za to bude vrijeme.

Do tada uživajte u činjenici da možete čitati more bezveznih i dosadnih blogova ili barem onih koje ne razumijete. 

I prije no što zaključim ovaj post, odgovor na neke od pitanja mnogim obožavateljima out there - 
1. da, još uvijek sam živa
2. pastrve ne volim
3. pogledaj pod broj 3.
4. ne znam

Neka vam ova godina bude puna zanimljivog internet-sadržaja da me prestanete terorizirat već jednom! 

Vaša najdraža Francesca E.

*za sve moguće nuspojave kontaktirajte svog liječnika ili ljekarnika
** ovo se odnosi na buduće vrijeme, kada će postojat leteći auti i te kul stvari.

Mnogi ljudi kažu i misle da su humoristi bezvezni ljudi koji pišu nekakve glupe fore zato što ne mogu raditi pravi posao. Ti ljudi su, naravno, u pravu. To pravilo, međutim, ima iznimku, i ta iznimka sam ja. Dok moji kolege trate svoje slobodno vrijeme na stvari od nepostojećih važnosti (čitaj: uzgoj sumnjivih biljaka) ili velikih opasnosti (čitaj: droge), ja svoje vrijeme volim upotrijebiti za kakve intelektualne zahvate. Ja sam nešto kao velik učenjak. Nakon napornog dana pisanja tekstova od 2000 riječi za blog, naredim svojim slugama da me odnesu do najbližeg brda (Sljeme), gdje uz čašicu martinija pod predivnim lusterom od zvijezda riješavam gotovo sve misterije ovoga svijeta, pa čak i poneku Hrvatsku. Ja sam nešto kao, pa rekli bismo, grčki filozof. Samo nemam smiješnu odjeću i moderni vodovod.

Nakon svake noći provedene na brdu, uvijek svoja razmišljanja i zapažanja upišem u dnevnik, koji je kroz vrijeme postao ocufan i rastrgan (znam se zanest sa pićem pa malo ispadnem iz ravnoteže). U dnevniku ima svakakvih tema, kreću se od religijskih pa do općenitih zapažanja o svijetu danas, svijetu koji svakog od nas okružuje. Danas sam izabrala jedan dio mog dnevnika samo za vas, i nadam se da ćete u slijedećim redovima pronaći inspiraciju koja će vas voditi kroz ovaj život.

- svi su toliko zadivljeni ogromnim piramidama u Egiptu. Mišljenja sam da to nebi bio slučaj da znaju ono što ja znam: Egipćani su zapravo mislili izgraditi jako male, pravokutne, kuće.

- jednog dana krenuh u zološki vrt. Tog dana moje mišljenje o životinjama se zauvijek promijenilo. Pitam se, što nas to dijeli od tih životinja? Odgovor je, samo jedna stvar: ojačana željezna ograda.

- bilje je hranjivo. Meso je isto hranjivo. Prema tome, stvarno si idiot ako pokušavaš nahraniti svinje biserjem.

- templari su bili ništa drugo doli skupina huligana, a inkvizicija zakon o navijačima.

- anarhisti su skupina ljudi bez imalo intelekta. Da su oni došli na vlast, sve bi bilo bez reda. Znate što to znači? Kaos! Ljudi bi panično trčali okolo sa škarama u rukama! Znate što to znači? Razbijena koljena. Ne hvala.

- evo riješenje svih problema sporta pod nazivom košarka. Zavežite dno mreže koša i nećete morati stalno vraćati loptu unutra. Mislim, koliko već igrate taj sport i to niste shvatili? Ja sam došla do riješenja u manje od 5 minuta.

- zapanjujuće velik broj ljudi se boji klaunova, ali mislim da je taj strah bez ikakve osnove i da su ludi. Onoga čega se trebate paziti su mikroskopski klauni, oni koji se penju u vaše uši dok spavate.

- moć sugestije je uvelike potcjenjena. Možda zvuči smiješno i nevjerojatno ali ako dovoljno dugo ponavljate jedno te isto nekome, s vremenom će vam početi vjerovati. Pogotovo ako je poruka koju ponavljate „ja sam užasno dosadan“ svakih 2 sekunde.

- naša galaksija, Andromeda, je velika milijun trilijun bilijun kilometara, a oko nje su nebrojene ostale galaksije približno istih veličina. Svemir koji nam je poznat nije ništa drugo nego samo zrno pijeska na beskrajnoj plaži. Svemir je toliko velik da to ljudski mozak ne može uopće shvatiti. Zato ne brini, baci smeće gdje god hoćeš.

- neki znanstvenici tvrde da mogu osporiti postojanja Boga, no usprkos tome što imaju najnoviju tehnologiju i moćne mikroskope, još uvijek nisu uspjeli niti malo objasniti karijeru Nevena Ciganovića.

- da na svoju djecu mogu prenjeti jednu stvar, to bi bila čudna bolest koju sam pokupila u Kambođi. Mislim, prema doktoru, nemam izbora.

- beskućnici su skroz pogriješili. Živjeti na ulici, spavati na klupama i smrdljivim pločnicima, moliti za novac da ne umreš od gladi? Da, super vam je plan. Sretno sa svim tim.

Nda..

Imaš auto? Ako imaš, odlično, možeš nastavit. Ako ne, preporučam da stisnes ALT-F4 što prije ukoliko ne želiš bit obogaćen raznovrsnim interesantnim informacijama.

Recimo, možeš saznat kako bi trebao izgledati tvoj budući auto, jer izgled je ono što se broji. Iako će možda sada neki reći „ali ne! Ono što je unutra je ono pravo!“ – e pa dragi moji, kompromis! Briga o autima uključuje oboje, oh hrane li za vaše lijepe okice!

Dakle, tvoj auto je sigurno smeće. Moj nije ništa bolji. Obična kutija lima na kotačima. Možda ti to sputava tvoje probleme koji se tiču neimaštine samopouzdanja, ne znam, rekla sam možda. Možda je samo u pitanju tvoja ružnoća i Michael Jackson fetiš. No nedavna znanstvena istaživanja su pokazala da ipak najveći izvor manjka sampouzdanja leži u nemogućnosti posjedovanja sjajnih alu-felga, ledica u diznama ili neonki na podvozju. I još nečega, ne sjećam se.
Prema tome, danas ćemo naučiti kako pretvoriti taj tvoj srebrni Reno Klijo/Pežo 206 u ultra moderan i hip sportski auto koji će toliko mamiti uzdahe da ćeš se trebat samo provozat ispred kuće zahvaćene požarom da ugasiš vatru uslijed naglog nestanka kisika.

Prvo i najvažnije: spojler
Iako je tvoj auto obrnuto proporcionalan aerodinamičnosti i ne možeš nikaj poduzet u vezi s tim, kupi spojler. Spojler će te učiniti nedodirljivim zakonima fizike i tvoj će auto čvrsto držati na tlu čak i pri brzinama većim od 40 km/h, te dati nevjerojatnu aerodinamičnost tvojoj hrpi jeftinog lima. Koja sad, btw, više nije hrpa jeftinog lima jer ima spojler! S takvim prkošenjem fizici, tvoj auto sada ide brže i manje troši – tko kaže da ulaganje u nepotrebne dodatke od neznamkolkonuliizajediničnogbroja nije ekonomično!
Ali znam da ste skeptični i (uzalud) govorite, „Da, to je krasno, ali moj auto nije trkaći auto, a samo oni imaju spojlere! Di da nađem jedan za moj Klijo/Hondu Sivik/Pežo 207?“ Kao prvo, znaj da spojler nemaju samo trkaći auti, a kao drugo saznaj da ti fali sive moždane mase. Da, čak i tvoj jeftin auto može doseći vrtoglave brzine, kupnjom spojlera kod lokalnog mehaničara. Nevjerojatne su te blagodati moderne tehnologije, zar ne?

Primjer
Moji susjedi, jako mirni ljudi inače, ali njihov sin huligan..taj mali bude završio na igli i u zatvoru jednog dana, ako ne i u grobu..Nego, oni su kupili novi auto, nekakvu standardnu limuzinu. Spojler im je bio ponuđen kao dodatna opcija, ali oni su ipak odlučili ostati pri standardu unatoč nevjerjatno uvjerljivim uvjeravanjima lokalnog mehaničara kao što su: „Kupite spojler.“, „Ugradite si spojler!“ i „Ha, ha, pa nećete ga vi ugrađivat, ja ću!“ I ak mislite da ih je time mislio opljačkat, u pravu ste. Zbog toga ga nisu ugradili i kad su se išli vozit, zbog neaerodinamičnosti, auto im se prevrnuo, a oni poginuli. Neka vam ovo svima bude pouka. Auto nije siguran pri brzinama raznim bez stražnjeg spojlera. A ako je moguće, preporučljivo je također ugraditi i bočne, prednje i spojlere na podvozju za 101% sigurnost.

Drugi korak: Auspuh, veliki auspuh
Velik auspuh je još jedan dodatak koji će vaš auto učiniti ne samo bržim, pouzdanijim, nego i ljepšim. Neki ljudi će vam možda reći da, ako želite brži auto, promijenite motor ili kupite novi, ali to su prazne priče koje se stalno prepričavaju, baš kao i legenda o Loch Nessu – uvijek prisutno, ali neistinito. Osim toga, kad digneš poklopac motora, možeš pronaći svakakve prljave stvari i dlake od one mačke koju si pogazio neki dan jer je spavala na motoru. Ako ste još uvijek sumnjičavi u sposobnosti velikog auspuha, dopustite da pojasnim.
Motor u autu izgaranjem goriva proizvodi tzv. čestice ubrzanja koje se kreću prema stražnjem djelu automobila i izlaze kroz auspuh van, time pokrečući kola. Budući da je u standardnoj opremi svih vozila otvor uzak, te čestice se zadržavaju u cijevi, neostvarujući svoj maksimalni potencijal, a mogu biti i pogubne ako ih se previše nagura, pa krenu natrag prema ventilacijskom sistemu. Da bi se to spriječilo i još k tome dodao pridjev, ako ne i epitet, „divlji“ tvom autu, potrebno je instalirati ispušnu cijev promjera pres-lonca ili barem te veličine u kojoj možeš prokrijumčarit nekoliko ilegalaca (ne kažem da ćeš to radit, ali nikad se ne zna). Isto tako je pogodno ugraditi drugi auspuh. Logično, to će poduplati tvoju brzinu. Ali zašto stati ovdje? Samo otiđi kod mehaničara i ugradi si još nekoliko. Uz sve to tvoj auto će sada biti glasniji, time obznanjujući ljudima u radijusu od 20 kilometara da voziš vrlo brz auto.

Treće: Ozvučenje
Ono što trebate znati pri kupnji audio sistema za vaš auto je to da ono ne služi da bi se slušala glazba. Ono služi da bi se privuklo pozornost ostalih ljudi i da ti ostali ljudi posvjedoče o tvom nevjerojatnom autu. Pri kupnji audio sistema trebate znati samo jednu riječ koja će vas odvesti do toga da kupite najbolji od najboljih: bas. Također preporučam da, umjesto 6 sandardnih, ugradiš 20 dodatnih zvučnika. A za one koji žele biti totalno „hardcore“, najbolje je ugraditi najveći subwoofer u prtljažnik koji povremeno detonira komade C4 eksploziva. E sada, takav jaki bas će ti onemogućiti zapravo slušanje muzike, ali nema veze, jer kao što rekoh, to tak i tak služi samo za preseravanje. Bilo bi dobro da si nabaviš kul radio, sa raznim bojama koje rade kojekakve figurice dok ti bas odašilje vibracije po cesti i uzrokuje potrese od 3 po Richteru. Taj displej zapravo ničem ne služi, ali ako pucaš na dobar izgled onda moraš to imat. Mislim, ne možeš bit pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata. Isto je i za aute: tvoj auto ne može biti pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata.
Glazba koju treba puštat tokom vožnje mora biti:
a) Nina Badrić – Takve kao ti
b) Bilo kaj od turbo mega ultra giga watt joul tesla niel armstrong folk narodnjaka
c) Ako nisi siguran kaj bi bilo najbolje za tebe, samo uđi u cd shop i kupi prvi cd na čijem omotu su nekakvi crni ljudi.

Evo neki dan sam razgovarala sa dečkom koji živi tu blizu mene i ima najbolji auto u okrugu sa najboljim sistemom. Evo što mi je imao za reći o ovoj našoj temi:

Ja: „Oj Hrvoje! Kakav mi savjet možeš dati, vezano uz kupnju novog audio sistema za auto?“
On: „Kaj?“
Ja: „Kakav audio sistem da si kupim?“
On: „Ha?“
Ja: „KAKAV MI AUDIO SISTEM TREBA?!“
On: „Kaj? Audio sistem? Pa neću ja kupit tvoj audio sistem!“

I nakon toga je otišao, porekopavajući si prstima po svom aparatiću. Hrco je baš kul frajer!

Korak broj četri: Zatamnjena stakla i neodoljive naljepnice

Folije su prava stvar. To je ono što ti tvoj auto, uključujući i tebe, pretvori u mistiku. Svi će se okretat u neobuzdanom čuđenju dok ćeš se kotrljat cestom. Najbolje je sam lijepiti folije, jer se pritom uvijek misli na sigurnost. Kako? Možda nesvijesno, ali uvijek pri ljepljenju folija, se naprave tzv. zračne crte i balončići, koji nastanu tokom procesa stavljanja folija. To je vrlo korisno, ukoliko dođe do sudara, jer tada preuzimaju ulogu zračnih jastuka.
Jednom kada imaš gotovo sve (nikad ne možeš imat baš sve) instalirano na svojoj hip kočiji, preostaje ti za gotovo finalan touch ljepljenje neodoljivih naljepnica. U te spadaju naljepnice sa slijedećim natpisima:
-Jegermeister
-Valvoline
-(tvoje ime)
-Kenwood
-Jegermeister opet

Ukratko

Kada kreneš u pretvorbu svojih kola u moćan auto, uvijek imaj na umu dvije ključne stvari: neka bude glasnije i neka se ističe. Ako je tvoj auto tamno plave boje, pokušaj pronaći kričavo žuti spojler, po mogućnosti veći od auta. Ako pronađeš negdje i neonske žmigavce, kupi ih! Jer, gdje god da ćeš se vozit, ljudi će te primjetit i poželjet da su ti, barem na jedan dan. E pa sada kada napokon znate što vam je činiti i kako se uspješno uklopiti u društvo usprkos vlastitim nedostacima, možete mi zahvaliti: beskućniku koji kopa po vašem smeću.

(Note: jednom davno, bolesna ideja mi je pala na pamet - da duge mogu oboliti od ešerihije koli. To je potaknulo ovo. Međutim, priča nije nikada završena do kraja jer je testna grupa izjavila slijedeće: ovo je nešto najgore kaj smo ikad imali priliku pročitat, objavi to i odrezat ćemo ti kosu... Ne moram ni pojasniti kakva je to opasna prijetnja.
Jako volim svoju kosu kvragu.
Vremena se mijenjaju, pa i testne grupe..dragi moji, uživajte u Farmi Duga, ak dobim neki feedback, možda ju i završim.)
***
Stari se farmer Štef brinuo za svoju farmu nekih 70 godina, počevši od svojih najranijih dječačkih dana, pa sve do sadašnjosti. U ranim danima farma je pripadala njegovu ocu, koji je vodio častan komadić zemlje kroz najbolje godine. Štefova majka je umrla dok ga je rađala, i osim oca, nije imao druge obitelji. Nije to bio lak posao za desetogodišnjaka, održavanje farme duga, pa je Mladi Štef odustao od škole i posvetio se čitav toj zemlji i njenim lijepim usjevima, koji su se protezali nebom u lukovima sa šarenom milosti i ljepotom leptira.

Stari Štef je većinom bio mrzovoljan, često u nemogućnosti uopće kontroliranja svoje naravi i sklon glasnom uzvikivanju i mahanju šakama. Većinu Štefova života narav mu je bila u ravnoteži zbog same prisutnosti njegove drage žene Katice, kojoj se on uvijek obraćao sa „Madre“. Madre je bila izvrsna u sprečavanju mrzovoljnog Štefa da ubije zlog bankara, kojem je često prijetio kada su svaki mjesec stizali računi i označavali njihov kontinuirani pad u dubine dugova.

 „Štef,“ rekla bi „izdržat ćemo“

Ljubav Štefa i Madre je započela davno. Kada je Štefu bilo samo 11 godina, vođenje farme se pokazalo kao prava borba. Pogotovo kada je prehranjivanje dovelo do toga da poneka duga previše naraste. Šareni kolosalni luk njihao se luđački nebom i prouzročio veliku nevolju kada se jedan kraj otkopao. Moćni luk je puknuo kao katapult, bičevajući zemlju snažnim udarcima uz gromoglasnu grmljavinu! Štef je otrčao do uboge, ispružene duge i vidio da je uništila susjedovu štalu.

Krivica je pala na Štefa, kao što bi i na svakog drugog jedanaestogodišnjaka. Proveo je čitavo ljeto svoje jedanaeste godine popravljajući štalu svog susjeda, gospona Smičiklasa. Stari gospon Smičiklas je bio toliko impresioniran njime, da mu je smjestio sastanak sa njegovom kćeri, lijepom Katicom Smičiklas. Odjednom su njih dvoje zaručeni i vjenčani u zreloj, dvanaestoj godini.

Tužna vremena zahvatiše Štefa kada sazna da mu je žena trudna, ali njena je utroba mjesto gdje se snovi pretvaraju u pepeo. Bez djece koja bi naslijedila farmu, Stari Štef je osjećao veliku tugu i često ljutito okpavao satima u sjenama lijepih duga. Provodio je čitave sate psujući i mahajući šakom na zlog Boga koji ih je zatrovao pokvarenim voćem. Ipak, iako bez djece, Madre i Štef su sretno ostarili, brinući se usput za farmu. Štef je naporno radio i uspješno obavljao žetvu za žetvom. Bilo je šarenih duga svih oblika i veličina kroz čitavo područje, ali najljepše su rasle na farmi Starog Štefa.

Prošli mjesec Štef se vratio kući nakon napornog dana sijanja sjemenki novih duga, da bi otkrio još jednu tragediju. Njegova draga Madre se srušila u kuhinji uslijed vrućine iz pećnice dok mu je spremala jelo, kao znak njezine viječne ljubavi prema njemu. Jelo je ostalo, ali njen život nije. Tada je Štefovo srce puklo, baš kao i onda duga koja ih je spojila.

Duboko je uzdahnuo ovome posljednjem prokletstvu i počeo spremati lijes i grob dostojni osobe koja ga je voljela najviše. Sakupio je nešto letvi i velik kamen i krenuo napraviti Madre posljednje počivalište. Ubrzo nakon toga ona bješe pokopana na prekrasnom brežuljku pored kuće, sa dugom nad grobom. Bila je to lijepa duga, ali Štefu je to bilo teško uočiti. Crna duga dugova nadvila se preko čitave farme, a sa smrti Madre, njezina sjena činila se još većom i tamnijom. I još k svemu je Madre bila pokopana na farmi, čineći farmu nemogućom za prodati, a da je netko ne iskopa. Štef je zato odlučio probati alternativne metode kako bi dobio žetvu koja će ga izvući iz dugova. Položio je sve svoje nade u znanost.

Prošli tjedan zločesti stari bankar se opet vratio. Bio je to debeljuškast čovjek, obučen u crno odijelo sa vrlo urednim brkovima. Iako je Štef bio nagao i mrzovoljan, Madre ga je uvijek dobro kontrolirala i tretirala bankara kao kralja. Uvijek je otišao sa smiješkom na licu uz veliko sažaljevanje prema starome paru, čak im je nekad i popuštao. Madre je sada bila mrtva. Štef je sam morao preživjeti bankara.

 „E, moj Štef,“ zločesti stari bankar reče „Štef, Štef, Štef...“

 „Možete sad iti, gospon Bankar“ reče Štef „moji usjevi su dobri i novac će stići. Bit ćemo kvit kad dođe žetva.“

 „Bez tog novca, Štef, tvoja farma je mrtva“ reče zločesti stari bankar „I ja odlučujem hoće li novac stići, ne ti.“

 „Usjevi su dobri!“ Štef uzvikne, mašući šakom po zraku.

 „Ali Štef, starče, mogu vidjeti kroz prozor i uvjeriti se da nije tako. Ti usjevi su mutni i iskrivljeni.“

Zločesti stari bankar je bio u pravu, jer tik iza prozora bješe sramotan prizor duga nepovoljnih za žetvu. Bio je to prizor stotine kilometara dalje od onog u starim danima, kada su duge bile lijepe i sjajile životom i bojama.

 „Sam malo, te duge su savršeno dobre!“
 
 „Što sa one dvije koje leže na zemlji tamo?“ upita bankar

 „Te su morale biti srušene. Zbog proklete ešerihije koli, ali ostale su u redu.“

 „A one tamo? Boje kapaju i izgledaju očajno.“

 „To je zbog prozora. Mutan je i prljav. Više nemam Madre – lahka joj zemljica – da ih očisti kak v starim danima.“

 „A tako. Što sa onim tamo ostatkom? Izgledaju potpuno hororično.“

 „Trebam žetvu, pa sam iskoristil malo onih hormona za rast duga. Dodaje boju, ali linije mogu izgubiti koheziju pod težinom. Zato venu. Svejedno, još uvijek su to jako dobre duge!“

 „Previše si iskoristio toga, Štef. Uništio si inače dobar usjev.“

Znam da nitko ne voli Tomicu (jel čuješ ovo, ha?) ali dopustila sam objavu ovog, nadam se, posljednjeg, transkripta razgovora s tom patetičnom osobom.
Sretan Uskrs.

Francesca: ok tomica napuštam te sad
Francesca: idem spat
Tomica: ok fran
Tomica: gle
Tomica: sretno
Francesca: čuvaj mi se i budi jak
Francesca: nebudi kukavica pred huliganima
Francesca: jer to je ono što očekuju
Tomica: ok f
Francesca: gledaj ljude ravno u oči kad se rukuješ
Francesca: i uvijek sa čvrstim stiskom
Tomica: hoću
Francesca: kad te netko izazove
Francesca: nemoj odustat
Francesca: nemoj ni biti glup
Tomica: ok neću
Francesca: kad pada kiša koristi kišobran
Tomica: mogao bi
Francesca: ako je u blizini djevojka bez kišobrana
Francesca: ponudi joj sklonište pod svojim
Tomica: ali volim stajat na kiši
Francesca: kad vidiš medvjeda počni vikat i mahnito mahat rukama i pokušaj izgledat veće
Tomica: napravit ću to
Francesca: ak ti auto stane pokreni ga na kleme
Tomica: kaj ak mi guma pukne
Francesca: ak ti guma pukne zamijeni ju
Francesca: eto mislim da sam te sad naučila svemu kaj znam
Francesca: od sad je sve na tebi
Tomica: ne
Tomica: nemoj me ostavit
Francesca: žao mi je tomek
Tomica: ali nisam spreman
Francesca: sad si sam
Francesca: moraš preuzet baklju i sam je nosit
Francesca: ti to možeš
Tomica: a ok
Tomica: nema frke
Francesca: ti to možeš
Tomica: i budem
Tomica: ozbiljno
Tomica: ti si mi bila veći teret od bilo čega
Francesca: nadam se da ćeš umrjet i ugušit se od te glupe baklje
Francesca: ZBOGOM ZAUVIJEK