Francesca Extraordinaire

Moram vas samo prije nego objavim ULP, pitati nekaj. Naime, jučer gledam tako ja utakmicu Hrvatska-Španjolska i gledam i gledam i živciram, ali to nije bitno. Uglavnom, gledam i ugledam jednu riječ. Kad netko zabi gol, onda se pojavi na dnu ekrana ime igrača i njegova učinkovitost. Barem sam ja tako mislila. No, umjesto efficiency, pisalo je efficaci. Može li mi netko objasniti i otkriti što ta riječ znači, budući da ne znam. Evo, ne znam. Bit ću vam zahvalna.

A sad, ULP:

Flute N Veg

Da, da, sigurno ste tokom slušanja radija u autu, barem jednom, uzviknuli: „Kakva je ovo glazba! Sve je kopija kopije! Treba mi nešto originalno, entuzijastično i dinamično!” E pa, ne morate više tražiti, jer Flute And Veg je pravi odgovor za vas!


"Fantastic performance! Unique, enthusiastic and dynamic"
SciTech, Perth

Čak možete i pogledati Flute N Veg video!

Kao svako ljudsko biće koje nastanjuje ovaj planet, koji god da je ovo planet, moramo se suočiti sa svim izazovima i preprekama koje nam se nađu na putu u našim životima i raditi stvari kao što su plaćanje poreza ili micanje one narančaste tvorevine iz uha. Zapravo, postoji toliko mnogo izazova i prepreka da ih čak niti ne mogu sve napisati, jer bi sigurno umrla od starosti u procesu...a i to je možda izazov ili prepreka! Čak i razmišljanje o izazovima i preprekama je izazov ili prepreka! Jel razumijete ovu stravičnu složenost o čemu pričam? Nadam se da razumijete, jer sam se izgubila negdje još na prvoj rečenici. Mislim da sam pisala o tome kak trebamo više fosilnih tvari u prehrani, ili nešto slično, ne znam.

No, bez obzira na to, jedan od najvećih rizika koji nam prijete svakog dana je mogućnost da ćemo biti poslani u budućnost. Znanstvena istraživanja, koja uključuju složene tablice i nekakve naprave koje zapravo ništa ne rade osim kaj prikazuju na monitoru zelenu valovitu crtu, su pokazala da mnogi od nas teže putovanju u budućnost, čak i kad spavamo! Na sreću, većina nas se kreće ka budućnosti brzinom od sekunde po sekundi, ali vidjela sam strašno puno filmova u kojima ljudi jednostavno uđu u željezni ormarić iz fitness dvorane, malo se zasvijetli unutra, i kad izađu van – ĆUF – budućnost! Ne govorim o nekoliko sekundi, govorim o nekoliko godina, čak i desetljeća unaprijed! Jel si možete to zamislit? Kužiš, ti samo onak hodaš, radiš nekaj, uđeš u nekakav ormarić i odjednom se nađeš u stranom, mračnom i strašnom svijetu gdje više ne postoji T-Com, a da i postoji, sigurno bi se zvao nešto tipa „CyberGlobalT-Com“ i logo bi im bio hologram u obliku slova T koji bi pucao laserske zrake na druge telekomunikacijske firme. To je, dragi moji, strah s kojim moramo živjeti iz dana u dan. Današnji vodić će vas odvesti do budućnosti i natrag, i pokazati kako se ponašati u budućnosti i kako uopće prepoznati da si u budućnosti.

Budućnost je, smatra se, drugačija od sadašnjeg ne-budućeg svijeta. Ako ti ili tvoji prijatelji mislite da trenutno živite u budućnosti, molim vas, stanite na trenutak i osvrnite se oko sebe. Vaša okolina bi se  trebala razlikovati od okoline koju znate. Potražite ove znakove, prema kojima ćete moći odrediti da ste u budućnosti:

- automobili su jako mali i okrugli. Okrugli su zato što se smatra da je to ekonomičnije i futurističnije od današnjih automobila koje vozimo, za koja su istraživanja pokazala da su nasprem naših 1.5 tonskih kocki, kuglice puno brže i na kopnu i pod vodom. Plus, ljudi posebno vole sve kaj je zaobljeno, tako da to potpuno objašnjava zašto će znanstvenici u budućnosti raditi aute koji izgledaju kao ogromne igračke za mačke. Ako će u budućnosti postojati ogromne radioaktivne mačketine, pretpostavlja se da će znanstvenici izmisliti aute u obliku malih bijelih sfera koje će sjajiti zelenim neonskim svijetlima i osvjetljavati na njima znak: „Ako si ti ogromna radioaktivna mačketina, bolje ti je da ne pojedeš ovaj auto!“ Također će pored tog znaka biti i slika ogromne radioaktivne mačketine preko koje bi bio nacrtan veliki X. To je za mačke koje ne znaju čitat.

- užasna, užasna moda. Ako svi oko tebe nose skroz bijele haljine do poda, ili ako svi nose crna odijela pripijena skroz uz tijelo, znat ćeš da se nalaziš u budućnosti ili da si upao na tajni sastanak scientologa. Vidite, inteligencija ljudi je proporcionalna njihovim smislu za modu. Kaj mislite zakaj nikad niste vidli Playboyevu zečicu kak radi na projektu fuzijske bombe? Tak da, smisleno je da što smo složeniji i inteligentniji kao vrsta, to ćemo nositi užasnu, užasnu obleku. Futuristička moda uključuje ogromne natapirane frizure, crne iskidane traperice, lance koji služe kao remen i još puno drugih stvari koje će sjedenje učiniti vrlo neugodnim. Nitko zapravo niti ne sjedi u budućnosti, jer su svi zaokupljeni sa gledanjem u svoje okrugle aute ili futuristička ogledala, koja umjesto da pokazuju njihov odraz, pokazuju sliku Miomira Žužula sa sombrerom.

- debilni kompjuteri. Mnogi ljudi misle da će se kompjuteri sve više pojednostavljivati kako napredujemo kroz vrijeme. Kako li su oni samo u krivu! I glupi isto! Pa samo pogledate razliku između najnovijeg izdanja Windowsa, Win XP-a i prvog izdanja Windowsa, Win 0.01. (klik na sliku).
Možete li uopće razabrati kaj se događa na skrinšatu od Win XP-a? XP je predstavljen ljudima kao ja-sam-super-i-turbo-kul operativni sistem, ali u stvarnosti je zapravo ja-sam-samo-pun-bagova-send?-don't send operativni sistem. Pa pogledate samo prvu verziju Windowsa. I mi zovemo XP napretkom? Ne bih se složila! Radeći na principu ove logike, nije niti čudo kaj ćemo u budućnosti susretati kompjutere sa tri glavne karakteristike i mnogobrojnim podkarakteristikama:

1. Bezvezna, konstantna pištanja. Računala budućnosti neće imati nikakvu kontrolu zvuka, niti bilo kakve druge zvukove osim pištanja najviše dva tona, zato što je sve drugo protuzakonito iz nekog futurističkog razloga. Isto tako, mnogi ljudi u budućnosti su slijepi jer gledajući direktno u nekakve takve futurističke stvari može prouzročiti eksploziju tvojeg mozga jer wow, to sranje je fakat super! Kao rezultat, sva računala konstantno odašilju zvukove kojima daju ljudima do znanja da su uključeni u struju i da čak i rade. I da su računala. Ako kompjuter prestane pištat, tada će ljudi shvatiti da je kompjuter prestao biti kompjuter i sada je nešto drugo, kao cjepanica ili trampolin.

2. Nemaju rezoluciju. Zapravo, monitori budućnosti su stravično veliki sa maksimalnom rezolucijom 64x48 piksela. I svaki film ili slika će biti prikazani sa mnoštvom raznoraznih vodoravnih crta preko displeja. Ne mogu sa sigurnošću reći zašto je to tako, ali smatram da Microsoft ima svoje prste u tome.

3. Nemaju nikakvu funkciju. Ako jednostavno želiš pronaći neku datoteku, morat ćeš proći kroz barem 307 menija, svaki veličine Empire State Buildinga i sa fontom da umreš od nove bolesti zvane „Fantom Font“.

Ako sam nekaj naučila gledanjem televizije, onda je to da sam kćer bogataša kojeg želi njegov najbolji, sada najgori, (ne)prijatelj bacit na prosjački štap, time što će mu uzet dionice njegove firme za koju se ne zna čim se bavi, ali nije bitno dokle god novac putuje vešmašinama. Čekaj, nisam to htjela reć. Ako sam nekaj naučila gledanjem televizije, onda je to da nisam u mogućnost živjeti sretan život bez noža od nehrđajućeg čelika i posebnog ribeža za paradajz i onih stvarčica za vježbanje koje koriste fit osobe. Ovaj, samo malo, nisam ni to htjela napisat. Ako sam nekaj naučila gledanjem televizije, onda je to da će uvijek postojati nada za mir među Izraelcima i Palestincima, svaki put kad čujem najnovije izvješće o tome kak se neki čovjek raznio pred kafićem i pobio 20 ljudi, pokušam ostati optimistična unatoč tako očitom naziranju mira među tim lijepim zemljama. A kvragu, i ovaj put sam krivo napisala. Idem ispočetka.

Od malih, pa sve do malo većih nogu (nosim broj 36/7), televizija mi je dala do znanja samo jedno – da ću umrjet. Smrt je proces u kojem osoba prestane živit, što znači da ta osoba više ne diše, jede ili piše postove. Jednom kad umreš, zapravo nemaš kaj posebno za radit, budući da ćeš bit zakopan dva metra pod zemljom, jedino kaj možeš radit u mraku je pjevušit razne pjesme raznih Tv serija kao što su „Prijatelji“, koje zapravo ne možeš pjevušit jer si mrtav. Ne možeš čak niti prstom maknut kad si mrtav! Ili slušat Narodni Radio! Je, jadno je, ali samo nekoliko vas, koji ste zapravo i uplaćivali novce na račun vaše župe, će biti poslani u Raj. To je predivno mjesto u koje stižu sve krupne donatorske ribe kad prestanu živjet, prekrasno je to i čarobno mjesto, baš kao i mjesec. Samo umjesto kamenja, tamo su mekani, mekani, bijeli oblaci, i umjesto zlih izvansvemiraca je Isus, i umjesto američke zastave je opet Isus. Ne postoje dosadne i nametljive manjine, stranci, skitnice i ostale osobe koje nisu bijele rase. Samo hrpetina bogatih, otmjenih, čelavih i debelih ljudi koji se komešaju, baš kao u Đuro XL dučanu. Dobro, loš primjer, ali kužite kaj hoću reć.

Na žalost, ne idem u Raj. Očito nisam izabrala „pravilnu“ vjeru, podbacila sam kaj se tiče donacija i prekršila sam svih 15 Zapovijedi. Većina vas, koji čitate ovo, također neće ići u Raj, iz različitih razloga koji kreću od tvoje ružnoće, pa sve do činjenice da posjećuješ ovaj blog. Zamislite si Raj kao neki super popularan klub u kojeg idu sve velike face, a mi smo obični radnici na baušteli. Nema apsolutne šanse da uđeš, a da te pritom izbacivač ne izbaci van. OSIM! Ako mu ne daš malu donaciju.

Budući da neću moć ući u Raj, postoji velika mogućnost da ću završit u Čistilištu za sve vjeke vjekova, ili čak gore, da se reinkarniram u kauč Jaquesa Houdeka. Čistilište je ko kad odeš kod doktora i sad čekaš na red zauvijek (to je jako dugo), ali nema nikakvih časopisa da te zabave, kao niti onih plastičnih biljaka po kutovima. Tak da je ili ovo mjesto ili ono drugo sa vatrom, Gorenjem, pečenjem, svrbežom i slično. S tim na pameti, počela sam razmišljati o osveti za moju neizbježnu smrt. Budući da se neću moć ugurat u Raj, neće postojati nikakva kazna za moj zahtjev da neke osobe osvete moju smrt. Međutim, nakon dugog istraživanja shvatila sam da ima stravično mnogo načina na koje bi me mogla smrt udrit. Stvarno sam skužila da ima najmanje 40 jako mogućih načina smrti, ali sam sastavila popis najpopularnijih, i taj popis ćete sad vi pročitat tak da će umiješane stranke znat što im je činiti kad moje srce prestane kucati, i moj duh napusti ovaj svijet zauvijek. Molim vas da dobro proučite ove mogućnosti, čak možete i sa flomićem podebljat one važne dijelove dirketno po monitoru. Ajde, ajde, samo to napravi, tak i tak se to lako opere.

POPIS NAJPOPULARNIJIH NAČINA NA KOJE BI ME MOGLA SMRT UDRIT, I ONIH KOJI BI TREBALI OSVETIT MOJU SMRT
KOPIRAJT 2005 FRANCESCA

1. Ubijena od strane pijanog vozača u strašnoj, dramatičnoj prometnoj nesreći.

KAKO OSVETITI MOJU SMRT: Prvo kaj ćeš morat napravit je konstantno pratit i uhodit tu osobu ili te osobe (ie, „ljude“). Međutim, ne možeš ih direktno ubit. Jedostavno moraš, svaki put kad oni nekaj naprave, istaknuti to da ja nisam u mogućnosti isto to radit jer sam, jel, mrtva. Ako idu u dučan, istakni kak ja ne mogu ići u dučan. Ako kupe hlače, reci im kak ja više ne mogu kupiti hlače. Ako odu na koncert Miroslava Škore, reci im kak ja više ne mogu otići na taj koncert. Ok, čekaj, izostavi ovo zadnje, to je valjda jedina prednost smrti. Isto tako, dužnost ti je da sabotiraš razne stvari u auto tog pijanog vozača i svih ljudi koji su sudjelovali u mojoj smrti, time prouzročivši njihove smrti na raznorazne ironične načine. Na primjer, ako jedan od njih konstantno odlazi u teretanu i vozi onaj god-awful bicikl, onda možda bi bilo dobro da mu se krov auta uruši na glavu. Ili možda ne, ne znam, ti si ovdje da osvetiš moju smrt, ne ja.

2. Ubijena od strane provalnika koji su provalili u moju kuću i ubili me kad im je posao krenuo u krivom smjeru.

KAKO OSVETITI MOJU SMRT:  Ja ću se pretvorit u duha i hodat/lebdjet prostorijama moje kuće, dok ćeš ti isplanirati način da se ti provalnici vrate u kuću i prespavaju tamo. Kad to uspiješ, počet ću polako micat stvari kao što su vaze ili slike. To će ih strašno prestrašit. A onda ću počet stavljat strašno opasne i gadljive i smrtonosne stvari iza njihovih leđa, ali to oni neće moći vidjet i bit će zapravo beskorisno to radit, osim ako netko iz nekog razloga ne uperi kameru ispred njih. Kad se okrenu, puf, nestat će i neće nikad vidjet kaj je to bilo! Tak će to bit strašno! Ako ne umru od srčanog udara do ponoći, odustat ću i zamolit te da ih izbodeš do smrti u moje ime.

3. Smrt prirodnim putem (smrotnosni virus, odumiranje moždanih stanica, Sindrom Smrt, itd.)

Budući da nitko ovdje nije kriv za moju smrt, očekujem od tebe da svoj bijes okreneš ka društvu kao cjelini. Oslobodi svoj gnjev i osveti moju smrt tako što ćeš radit stvari koje će dati ljudima do znanja da ti, zapravo, oslobađaš svoj gnjev i osvećuješ moju smrt. Neki će te zvati kriminalcem. Drugi ćete pak zvati luđakom. Međutim, ti nisi ništa od toga, ti si jednostavno ludi kriminalac koji osvećuje moju smrt time što radi takve neustaljene stvari kao što su brzo hodanje, šetanje, pritiskanje svih gumbića u liftu, i glasno razgovaranje na mobitel tokom filma. To možda i neće osvetit moju smrt, ali dati će „ono nešto“ tvom životu koji se sastoji od propalog braka i kolekcije nasnimljenih emisija Na rubu znanosti.

To je top 3 mojeg mogućeg kraja i želim vas pripremiti na to tak da znate kak se trebate ponijeti u slučaju da me bace u pravokutnu rupu punu prljavštine i onih odvratnih stvari. Mislim da će osvećivanje moje smrti biti baš zanimljivo iskustvo, ono koje će vas učiti, ono koje će vas naučiti voljeti, i možda, samo možda, naučiti nešto o vama samima. Bog vas blagoslovio (čak i da ne ideš u Raj)!

Na 4. mjestu je smrt prouzročena ubodnom ranom od strane moje sestre (zbog zemljišta).

Dobar dan ljudi, evo stigla nam zima i u Zagrebačku županiju. Zapravo zima je po svuda, ali ovdje to nešto čak i znači. Ne to da će se neupitno održati Zlatni Medvjed, već da pada snijeg. Padao je. I napadao. Da, dok su ljudi ovdje u noći sa utorka na srijedu spavali, nisu mogli niti u svojim najgorim snovima sanjati što se događa i što će vidjeti slijedeće jutro. Oblaci su još uvijek tu i imaju još-ću-ti-malo-dat-snijega izraz lica. Nebih se niti čudila, budući da nam ga sad više ne treba kad je Božić prošao. Tak da sutra očekujem metar snijega do 9 sati, ali neću to vidjet dok se ne dignem negdje oko podneva. Kako god, vjerujem da vi svi koji živite u toplijim krajevima, kao Bilogdje, sigurno ne mislite o ovom snijegu kao o nečem ozbiljnom. Vi svi mislite da kad snijeg padne, svi se mi ostavimo svog posla, otrčimo van, grudamo se i gradimo snijegoviće koji će kasnije oživjet i učit djecu o, ne znam, značenju zime. E pa da vam velim nekaj o grudanju. Grudanje nije nikaj posebno, sve kaj se svaki božji put dogodi je to da te opali kuglica sitnih ledića pri brzini od 50 na sat, topi se zbog tvoje tjelesne topline i cijedi niz vrat, tu vodu upije tvoja odjeća i, to je, dragi moji, nikaj drugo nego savršena formula za hipotermiju.
Vidite, vi ljudi koji živite u toplim krajevima, nije sav snijeg isti. Postoje tisuće i milijuni različitih pahuljica, a time i tipova snijega, i svaki od tih ima svoje posebnosti da ti zagorča život i da žališ kaj nisi rođen kao Marokanac. Snijeg koji pada ovdje, uglavnom je težak i mokar, tak da se iskrviš kad ga ideš čistit, ali opet, na neku foru, uopće nema kohezije, tak da kad ga napokon naguraš na lopatu, jednostavno padne dole.
Nadam se da je ovaj snijeg bio samo mala šala, jer ako se ovako nastavi, svi znamo da će eventualno doći do takve sniježne oluje koja će nas zatrpat, i time nas zatočit u kućama sa našim familijama, škole će biti zatvorene, time puštajući na slobodu tisuće i tisuće malih destruktorski nastrojenih derišta – snijeg mora biti zaustavljen.

Kako to napraviti? Nije jednostavno, pretpostavlja se da bi globalno zatopljenje moglo pomoći, ali to sranje traje već predugo, kvragu! Upravo me nazvala moja sestrica i izjavila da su ceste već sad katastrofa. Za one koji ne znaju kako je to vozit se po cestama posutim bljuzgom, snijegom i tko-zna-čime, znajte da je to prava pustolovina. Kad ceste u Hrvatskoj postanu barem malo skliske, čim dođeš na križanje di moraš stat, možeš se slobodno igrat pogađanja hoće li tvoj auto zapravo stat ili će samo komotno nastavit svoju putanju, prouzročivši time lančani sudar. Sistem protiv proklizavanja nema nikakvog efekta na ovim našim anti-stop cestama .

Kako to spriječiti? Ja kažem da samo polimo ceste sa benzinom i zapalimo ih. Tak se snijeg neće uloviti preko noći dok se nitko ne vozi po cestama. Osim toga, tu imamo i još jednu pogodnost – vani bi bilo toplo. Ali moj otac je rekao da to nije dobra ideja, jer kao vatra bi se proširila na kuću i vrt i sve bi izgorilo, pa sam rekla da bi mogli za takve slučajeve postaviti uz cestu pouljene tepihe kojima bi gasili požar, ali opet se nije složio iz nekog glupog razloga. Isto tak mislim da bi trebali zapaliti aute. Nema ničeg goreg od dizanja ujutro, i struganja leda sa stakla i navlačenja vrata koja su se smrznula za sve vjeke vjekova amen. Tak, kad bi ih zapalili, nebi imali problema s tim, ali opet se nije složio s tim. Samo je promrmljao nešto o „glupoj djeci“ i „nezahvalnosti“, ali nisam baš polovila kaj je htio reć.

I tako se danas probudim ujutro i tak se šokiram. Malo tak gledam u nevjerici, jer znam, kvragu, da moram cucka ić prošetat. Sad se ja spremim, običem skafander, pancerice, skije, kacigu, rukavice i kapu, kad ono – nema Buceka. Pa di bi Bucek bio sad, pitam. Sve sam pretražila, sve od gornjeg kata do dole, i nije ga bilo. Pitam ukućane di je Buco, oni vele da ne znaju. I kaj sad da delam drugo nego da ga odem potražit van na hladnoću. „Odem potražit van na hladnoću“ znači stajati ispred garaže i vikati. Unatoč mojim pozivima, kao što su „Buco!“, „Buco, dođi!“ i „Buco, kvragu, dolazi ovjde!“, nije se pojavio. I sad se uputim prema ogradi da tam vičem malo, kad ono vidim Bucek dolazi sav uspuhan, tko zna kaj je radio, i izranjavan. Pa se zderem: „Di si bio?!“, nije mi niš odgovorio, pa sam ga za kaznu poslala spavat ispred peći, ali bez jastuka.

I baš dok sam tak stajala na samom rubu dvorišta sa prstom uperenim prema kući, dolazi po cesti ralica koja mi, naravno, zatrpa ulaz u dvorište. A vrag te odnio, mislim si, tko će sad to počistit? Pa vidim susjeda Drageca kak čisti svoj prilaz. To vam je stari čovjek sa, tko zna kolko pacemakera i vidlo se da se muči. Mislila sam si da mu možda odem pomoći, ali jednostavno sam bila ukočena od svih današnjih događaja i šokova da se nisam mogla pomaknuti, a osim toga on tak čisti samo put za jedan auto tak da to nije ni strašno i činilo se da ima sve pod kontrolom. Tak ga gledam i vidim da on sav snijeg trpa na jednu stranu svog prilaza, time radeći velik zid, pa je taj zid prepolovio na pola i tu polovicu natrpao na već postojeću polovicu time radeći ogromnu hrpetinu snijega. Pošto mu je žena umrla, valjda je sad odlazio k familiji na ručak, sjeo je u auto i, kak je bilo sklisko, krenuo ali se zanesao malo i zaletio ravno sa svojim Golfom u tu hrpu. To mi je bilo smiješno, zato kaj je bilo smiješno. Striček Dragec uvijek ima provale...
I tek skužim da zapravo nemam nikog da mi očisti ovaj nered koji mi je ralica napravila. Pa si sve tak razmišljam kaj da napravim, nemrem ić to s lopatom počistit, pa znaš kolko je to posla. I baš mi fino padne izvrsna ideja na pamet – otići ću u garažu, sjest u karavana i  zgazit to tako kaj ću se vozit naprijed-natrag po snijegu! Ali baš kad sam htjela dić vrata od garaže, grane sunce. A kaj bum onda sad išla čistit kad se bu tak i tak otopil, jel.

Kolko briga s tim snijegom...ne znam kak ću to izdržat.

Sutra će napadat 3 metra snijega.