Francesca Extraordinaire
pet - 27.01.2006
Predmet: Hoću znat!
Tko na Mojblogu nije na nekakvim lijekovima?
Mislim na one za glavu, naravno.
Ja nisam, niti sam ikad bila.
Usudim se reći da većina vas frajera i vas cura misli da je s tim sve uredu.
Pa onda, tko je/nije?
Imate ADD? ADHD? Bi-polarni možda? TKO UZIMA TABLETE SVAKI PROKLETI DAN?!
Kladim se da većina vas.
Oh yes, volim osuđivati ljude i, da, nekaj ne štima s tim. Mentalni slučajevi!
čet - 26.01.2006
Predmet: Osveta! Pt.2
Olimpijski odbor je odbio moj zahtjev za plakanjem kao službenim sportom. Tjedni rigoroznog olimpijskog treniranja su pali u vodu radi njihovog straha od zagrljaja sporta budućnosti. U ironičnom obratu, to njihovo pismo mi je dalo unutarnju snagu da oborim sve prijašnje rekorde. Izgleda da bi im zapravo trebala zahvaliti na tome kaj sam defacto postala plakački šampion, ali zakaj bi to napravila? Ovo je nevjerojatna prilika za osvetu koju bi samo budala potratila krenući cestom zahvale. Odlučila sam da su ovi kroneri koji su odbili moj zahtjev to napravili iz straha. Boje se iskrica revolucionarne vatre koju sam prouzročila stalno trljajući štapiće promjena. Neki ljudi ne mogu prhvatiti ideju promjena, čak kad bi i profitirali od toga.
Poslala sam odgovor direktno šefu Međunarodnog olimpijskog odbora u nadi da ću se barem malo osvetiti ovim kretenima koji su me odbili.
Dragi gosp. Rogge,
Vaši subordinirani su idioti i ja mislim da bi mene trebali zaposliti da im dam otkaz. Natjerat ću to smeće da jedu psećju hranu iz kaslića sa odvezanim cipelama prije nego tjedan završi.
Isto tako sam prilično sigurna da neki od atletičara koji se natječu na Specijalnoj Olimpijadi – kako da to kažem – imaju ispod prosječnu inteligenciju. Možda bi bilo vrijeme da postavite nekakve standarde. U tome bih vam ja uvelike mogla pridonjeti.
Iskreno Vaša,
Francesca Extraordinaire
Mogu samo zamisliti kako su moje riječi odjeknule kao ogromna oluja čiste zlobe koja je ostavila za sobom crno-plavu dugu da se nadvije nad njegovim ozlijeđenim egom. Ovo predstavlja win/win situaciju za mene, zato ak prihvati moju ponudu, imat ću nevjerojatan posao gdje ću ograničavati pobjede mentalno zaostalih ljudi dok usput dajem otkaze neprijateljima. A ako ne, vrlo je vjerojatno da će moj zahtjev shvatiti kao uvredu, prema tome ću osvetiti sva nedjela koja su mi načinili ovi iz Olimpijskog odbora. Za one koji obraćaju pažnju, ovo je moj prvi uspješan čin osvete.
Ostvariti osvetu je gotovo jednako dobivanju doživotnih količina instant tjestenine. Postoji određeno početno veselje koje dolazi od pobjeđivanja drugog ljudskog bića, za razliku od početnog veselja dobivanja instant tjestenine više nego itko drugi. Jednom kada osjetite slatki nektar osvete, željet ćete samo više. I zato kaj mi kruli u želucu, tražim po svuda stvari za koje mogu dobit osvetu.
Hrvatski riječnik je odbio uključiti riječ mumimorije, za koju smatram da je vrlo važan doprinos hrvatskom jeziku. Osim što se odnosi na čovjekova jedinstvena sjećanja vezana uz mumije, mumimorija ima gotovo bezgranično mnogo značenja izvan toga da je jednostavno efektivna riječ. Ovo odbijanje pokazuje koliko su naši jezični čelnici protiv evolucije našeg jezika. Ali kako vrijeme prolazi, sve se mijenja i potrebne su nam nove riječi za opisivanje novih stvari i ideja. Mumimorija je važna riječ, riječ od koje bi egiptolozi i muzejski kustosi mogli uvelike profitirati. Jesmo li spremni odbiti korisnost neke riječi samo da bi održali smiješnu ideju održavanja čistoće jezika? Izgleda da će se moj slijedeći čin osvete odnositi na micanje svih utjecajnih lingvista sa svojih pozicija u svrhu stavljanja onih koji ne prezaju pred napretkom.
U zimi 2001. sam bila nasilno ubijena u igrici od strane sadističkog čarobnjaka koji je iskoristio kodove koji su mu omogućili izvedbu raznoraznih efektivnih i opasnih čarolija unutar grada. Budući da se sjećam imena tog čarobnjaka, jedino je logično da krenem po moju treću osvetu. Jednom kada otkrijem tko je to tko me tada ubio, moći ću saznati gdje ta osoba živi. Nakon toga ću slikati njegovu kuću i objaviti je na Internetu sa prijetećim captionom. Sa malo sreće, ta pokvarena osoba će poludjeti od silnog razmišljanja o neznanim mogućnostima terora koje Internet pruža.
Sigurno je da sam tek na početku dugog putovanja koje će zasigurno progutati moju dušu svojom veličinom i značenjem. Prihvaćanje svijeta kakav je, je put budala. Ja ću ostvariti svoju osvetu, bilo da me neosnovano netko ošteti ili ne, zato što svi trebaju imati cilj života. Moj cilj je osveta i veselim se danu kada ću doseći svoj maksimalni potencijal na vaš račun.

Son, when you participate in sporting events, it's not whether you win or lose: it's how drunk you get.
-- Homer Simpson
Bart Gets An Elephant
sri - 25.01.2006
Predmet: Osveta! Pt.1
Već nekoliko dana razmišljam o ideji osvećivanja, npr. na način na koji to i Klaun u RTL-ovoj seriji uspješno radi. Dokle god mi sjećanje seže, bila sam razumna osoba sposobna sagledavanja situacije iz više kuteva i rješavanju problema na odgovoran način, ali nagrade takvog življenja su jedva dovoljne. Kad bolje razmisliš, sve što nas odvaja od kvalitetnog života baziranog na osveti je stakleni zid. Kaj je potrebno da čovjek razbije taj stakleni zid u milijun komadića? Što stoji između mene kao i svake druge osobe, i mene oklopljavajući kosilicu titanskim pločama, krojeći osvetom krvavu sudbinu kroz Hrvatsku? Odgovor je začuđujuće jednostavan. To je stvar izbora. To je stvar vaganja onoga „za“ i „protiv“ i shvaćanja da su stvari jednostavno bolje kada si osvetoljubiv. Osvetoljubivost je puno više od samo ozljeđivajna osoba. Tu se radi o moći, što je nešto što svi mogu poštivati. Plus, podizanje morala nakon što poraziš svog neprijatelja je odlično za samopouzdanje. Da, osveta radi mnogo dobrih stvari za čovjekov duh.
Prije nego me potpuno krivo shvatite, shvatite da izbor života osvete nije bio lak za mene. Moj problem je taj kaj nisam idiot. Kao dobra osoba, pokušavam biti pristojna i ne-agresivna sa svima koje nažalost susretnem. Zašto bi dobra osoba skrenula s puta da prouzroči nekakvu nevolju? Odlučila sam da, iz pristojnosti, neću inicirati osvetu nepravedno. Naravno, to nas dovodi do samog čina osvete. Osveta je samo odgovor na nečiju nepravdu nanešenu tebi. To mi je stvorilo mnogo problema, kao što možete i zamislit. Ja sam vrlo proaktivna osoba, pa samo čekanje da me netko ošteti ili grdno uvrijedi, teško da je onakav osvetom napajan život koji bih htjela. No, logika je izgleda na mojoj strani, jer sam shvatila da sam izrazito deprimirana od strane društva. Biti deprimiran spada u namjerno nanašanje boli, pa imam pravo poduzeti osvetu. I da se nebi tko dosjetio pa izrekao kak sam nepotrebno osvetoljubiva, odlučila sam vam demonstrirati moje znanje sociologije, a u svrhu opravdanja mog životnog izbora.
Abraham Maslow jednom je davno nacrtao nešto što se zove „ljesvica ljudske potrebe“, što je ilustrirao kao piramidu podjeljenju u nekoliko nivoa, po važnosti. Na samom vrhu, špici piramide, je potreba za samoostvarenjem što je, prema tome, težnja svakog čovjeka. Na osnovi mog trenutnog stanja, mogu točno i znanstveno potvrditi da je Abraham Maslow bio kreten. Potreba za osvetom je ono što me vodi, što me čini onime što jesam, i ta potreba daleko nadmašuje običnu samoaktualizaciju. Da bih sve napravila kak spada, uzela sam sliku Maslovljeve hijerarhije i prekrižila „samoostvarenje“ i prek toga napisala „osveta“. Budući da sam rekonstruirala ljestvicu potreba od samog temelja, odlučila sam i potpuno maknuti Maslovljevo ime iz te jednadžbe. Isto tako mislim da su piramide za idiote i da su cikurati puno više bolji primjer za ovu shemu. I tako nastane rođenje Cikurata Osvete Francesce Extraordinaire, koji stavlja stvari na svoje mjesto i daje onaj znanstveni kredibilitet. Osjetila sam se nekak veselo pri pomisli da se Stari Maslow vjerojatno sada okreće u svom sakrofagu nakon sveg ovog. Izgleda da ostvariti osvetu nije tako teško after all, čak i kad me nitko nije obespravljeno uvrijedio. Vrijeme je da sprovedem svoje ideje.
U slijedećem postu pročitajte kako su me nepravedno odbili nakon što sam predložila Olimpijskom odboru plakanje kao novi sport.
sub - 21.01.2006
Predmet: Vodič za uspješno korištenje računala
(Ovo je dio pranka koji je zahvatio osobe, neću navest tko je točno u igri, koje imaju firmu u mojem dvorištu. To sam isprintala kao obrazac koji su obvezni uručiti svakom kupcu računala po novom zakonu. I to izričito po nalogu – ministra Primorca..kaj je najgore, upalilo je.)
A sada, vodič:
Dosta vam je da prijatelji i obitelj ismijavaju vaš '90 Compaq Presario? Riješenje je očito! Nemate pristup sačmarici? Riješenje je opet očito! Bacite stari sistem u smeće ili susjedov vrt, i zakoračite u budućnost sa novim moćnim računalom uz pomoć ovog laganog vodiča. Moći ćete igrati najnovije igre, natjerati vaše voljene da razmisle o tome kako ste beskorisni, i privremeno zaboraviti da ćemo svi umrjeti jednog dana.
Ja ću vas voditi kroz čitav proces, od izbora pravih djelova do sastavljanja. Pogledajmo koje ćete komponente trebati:
Procesor
Izbor procesora utjeće na gotovo svaku drugu komponentu, tako da se najbolje odlučiti na početku koji je chipset najbolji za tebe. Postoje dva velika branda, AMD i Intel. AMD procesori su brži kad se radi o igranju igrica i video editiranju, dok je Intel bolji kod audio/video encodinga i imaju lijepi plavo-narančasti logo. Ovaj vodič pretpostavlja da ćete željeti igrati igrice, jer nitko ne radi ništa drugo na računalima, pa ćemo uzeti AMD procesor.
Najbolji izbor trenutno je Athlon 64, gdje 64 ukazuje na to da je 64-bitni procesor za razliku od 32-bit standarda korištenog u prijašnjim generacijama. Kao što možete i očekivati, 64-bit je 2.5 puta moćniji od 32-bitnog, tak da ćete stvarno biti kao „wow“ svaki put kad pokrenete program. Neki možda misle je da taj nagli izraz emocija korak unatrag, ali postoje određene šanse da ste usamljeni i da vam treba bilo kakav glas u blizini.
Trebate kupiti apsolutno najbrži AMD-ov procesor na tržištu, jer se 10% razlike u brzini između chipa za 1700kn i onog za 7000kn totalno isplati zbog određenih faktora kojih se trenutno ne mogu sjetit.
Matična ploča
Matična ploča je ono za što se svaka druga komponenta prikopča, i dobila je to interesantno ime jer je u standarndim računalima 80-tih godina napajala sistem laktozom, feature koji je proglašen zastarjelim, izumom Solitairea.
Procesor koji odaberete će odrediti koji tip socketa vaša matična ploča mora imati (AMD 64 koristi socket 939). Možete kupiti i matičnu ploču sa drugačijim socketom i natjerati je da radi naguravanjem procesora u inkopatipilan slot, ali to je preporučljivo samo za iskusne sistemaše. Preporučam nVidia nForce 4 matične ploče, koje kombiniraju set solidnih onboard audio i mrežnih sposobnosti. Za vrijeme pisanja ovog vodiča ne postoji niti jedna nForce matična ploča koja je dizajnirana da sluša Tri Zakona Robotike Asimova, pa budite oprezni i uvijek nosite zaštitnu odjeću.
Grafička kartica
Unatoč njihovom imenu, grafičke kartice zapravo samo poboljšavaju brzinu i kvalitetu prikazane grafike. Standardan format danas je PCI-Express, koji je dobio ime od kompatibilnih kartica koje tjeraju Sonic the Hedgehoga da trči nevjerojatnim brzinama.
Vaš izbor PCI-E kartica je između samo dvije kompanije: ATI i nVidia. ATI ima tri tiskana slova u svojem imenu, dok nVidia ima samo jedno, ali smještaj nVidijinog velikog slova je jako impresivno tak da ću prednost dati njima. Najbolji način da se odlučite koja specifična grafička kartica bi vama pasala, je da proučite slikice na kutiji. Kutija koja ima opakog goblina ili zgodnu vilu/sirenu natiskanu, uvijek sadrže najbolju karticu.
RAM
Memorija vašeg računala je jako bitna, jer sistem sa malo memorije teži ka zaboravljanju točnog vremena i onog Star Trek wallpapera kojeg si si odabrao za desktop. Memorija dolazi u svakakvim brzinama i formatima, pa je najbolje reći koga briga i izabrati nasumično jednu.
Hard Drive
Hard drive je ono gdje držite sve svoje legalne datoteke skinute sa ilegalnih sajtova. Prihvatiljiv drive je onaj od 80 GB.
Kučište
Kučište vašeg računala bi trebalo biti barem dvostruko veće od matične ploče sa ogromnim prozorom na strani. To je gdje ćete različito nabacati folorscentne lampice koje će poboljšati performanse vašeg računala za otprilike 300%.
Jednom kada imate sve dijelove i spremni ste ih složiti, trebate početi otvarati kutije svih komponenti sa otvarajućim kretnjama. Pokušavanje otvaranja kutija sa zatvarajućim kretnjama bi ih zauvijek moglo oštetiti, i neće biti pokriveno garancijom.
Prije nego počnete manijakalno grabiti opremu sa svojim ljepljivim prstima, imajte na umu da se radi o elektronici koja bi mogla otpustiti opasne količine struje. Dobro bi bilo da se uvjerite, prije početka, da ste uzemljeni, a najbolji način da to napravite je da ostanete vani do sitnih sati noć prije i ne zovete starce da im kažete di se trenutno nalazite. Ako čitate ovo i nekako ste se odselili od roditelja, već ste veći igrač od većine nas i malo struje vas vjerojatno ne plaši.
Sada položite matičnu ploču na ravnu plohu i odlučite da li se radi o boji s kojom možete živjeti. Mnoge matične ploče su dosadne zelene ili smeđe boje sa tu i tamo kričavim komadićima ljubičaste boje i neonski zelene, što totalno može uništiti vaše raspoloženje i onih koji dođu kod vas. Slobodno uzmete kist i pofarbate ploču na željenu boju.
Kada se boja osuši, spremni ste instalirati cpu, grafičku i RAM. Ovaj proces je jako kompliciran i najmanja pogreška može pretvoriti tvoju investiciju u hrpu beskorisnih zavojnica, zato je ovo točno ono što trebaš radit: NEMOJ ZEZNUT.
Kad smo i to napravili, zašarafite matičnu ploču, stavite hard i power supply i – spremni ste! Ako se vaše računalo ne boota ili samo pišti, vratite se na NEMOJ ZEZNUT korak, ali budite potpuno sigurni da nećete zeznut. Većina ljudi koja ima probleme je zeznula i zato je jako bitno da ne zezneš.
Ako se vaše računalo boota, ozbiljno razmislite o kupnji monitora i cd/dvd drivea tak da možete instalirati operativni sustav i vidjeti što se dešava. Možda će vas koštati nekoliko stotina kuna više, ali to se sve isplati
...pogotovo ako planirate ekstenzivno koristiti Photoshop.
What's everyone so worked up about? So there's a comet. Big deal.
It'll burn up in out atmosphere, and whatever's left will be no bigger
than a chihuahua's head.
-- Homer Simpson
Bart's Comet
sri - 18.01.2006
Predmet: Ante je najružnije ime koje postoji u ovoj realnosti
No prije toga moram reći da će uskoro doći tekst kakav ste svi očekivali. Priča! Neće biti ravna Šećernim Livadama, ali će biti barem jednako nelogična.
A sad,
Most preko moje tuge, sa Tomicom!
Francesca: a kaj s čudovištima koja jedu mostove
Tomica: to nije čudovište :)
Francesca: na koju foru čudovište koje jede mostove nije čudovište
Francesca: mostovi su važni
Tomica: ne
Tomica: nisu važni
Tomica: oni su kao ceste u zraku
Tomica: kak to može biti prirodno
Tomica: to je loše
Francesca: pa kak bi inače došao do otoka i preko rijeka
Tomica: SKELE
Francesca: ljudi se ne mogu osloniti na skele
Francesca: to je smiješno
Tomica: mogu
Francesca: mostovi su prava stvar a čudovište koje jede mostove je stvarno grozna stvar
Tomica: ne slažem se uopće
Francesca: e pa u krivu si više nego ikad u svom životu
Tomica: upravo čitam entry u wikipediji o tans-oceanskom kontaktu prije kolumba
Tomica: oni nisu imali mostove tad
Tomica: i bilo im je super
Francesca: to je apsurdno zato što u našem modernom svijetu trebamo sve raditi brže i konstantno biti spremni za akciju a most se tu ugodno uklopi. mogli bi reći, tomica, da mostm možemo premostiti prepreke.
Tomica: možda bi to rekli ali ako bi onda si ukrivu skroz u krivu
Francesca: jel ti uopće znaš kaj je most
Francesca: zar nikada nisi trebao putovati
Francesca: kaj napraviš zaletiš se s autom u rijeku??
Francesca: kladim se da da
Francesca: ti bi bio takva budala za tak nešto
Tomica: jednom sam skoro došao do druge obale
Tomica: skoro
Tomica: i skužit ću ja to
Tomica: a onda ćeš ti biti ona koja će plakati tiho u sebi u svojoj tamnoj sobi
Francesca: a kaj sa čudovištem koje jede skele
Francesca: velim ti to čudovište radi ljudima uslugu žderući skele
Tomica: NE
Francesca: DA
Tomica: zašto bi ti se svidjelo čudovište koje bi pojelo tvoju familiju
Francesca: ja nisam skela pijana budalo!!
uto - 17.01.2006
Predmet: Kronologija uspjeha drvenih gumica za brisanje
Francesca: napiši mi priču o helikopteru koji se zaljubi u bačvu.
Tomica: jednom davno postojao je helikopter u gradu u kojem sam prije živio na Islandu
Tomica: bio je to helikopter obalne straže
Tomica: koji se koristio za spašavanja i takve stvari
Tomica: jednog dana pozvali su ga da pomogne nekim ljudima koji su doživjeli brodolom
Tomica: i njihov brod se raspadao
Tomica: a prevozio je pse pa su stotine bačva sa psima unutra plutale morem
Tomica: helikopteru je jedna od tih bačvi zapela za oko
Tomica: spustio se niže da ima bolji pogled i onda se odmah zaljubio i preselili su se u Grčku i živjeli sretno do kraja svega a ljudi na brodu su umrli kraj
Francesca: jako si dobar pisac. tvoje priče me nasmiju.
Tomica: drago mi je :)
Francesca: ali zašto su psi bili u bačvama?
Tomica: zato kaj su ih prevozili na Island OBRAĆAJ PAŽNJU KVRAGU
Francesca: a nije li Grčka malo previše gay mjesto za otići?
Francesca: jel pustio psa da izađe iz bačve ili je volio bačvu sa psom unutra?
Tomica: da je ali helikopter je bio frajer a i bačva isto i zaboravili su na psa potpuno pa je on umro a oni su ga zakopali u Grčkoj i prekrasno drvo je izraslo na mjestu gdje je on zakopan
Francesca: to je jako poetično
pon - 16.01.2006
Predmet: Moja lampa svijetli zeleno i viče „HAAG“
SRETAN MI ROĐENDAN!
Izgradnja šupe sa Tomicom
Francesca: hoćeš mi reći svoje planove o izgradnji šupe
Tomica: da prvo trebam drva
Tomica: jel ti jasan ovaj prvi dio
Francesca: da
Tomica: ok odlično onda ću nastavit
Francesca: molim te daj
Tomica: posložit ću ta drva u obliku šupe
Francesca: i onda kaj
Tomica: onda moja draga prijateljice
Tomica: onda ću je spalit
Tomica: spalit do zemlje
Francesca: ali zašto
Francesca: zašto tomica
Francesca: zašto
Tomica: nekad francesca
Tomica: da bi razumjeli ljepotu stvaranja
Tomica: moramo prvo razumjeti ljepotu uništavanja
Francesca: razumijem sada tomica, ti si najbolji učitelj kojeg sam ikad poznavala
Tomica: idi i množi se
Francesca: nazvat ću svoje prvo djete „tomica“ po čovjeku koji me naučio sve kaj trebam znati
Tomica: ali francesca
Francesca: reci tomica
Tomica: ne možeš imati dvoje djece po imenu tomica
Tomica: jel razumiješ kaj ti govorim francesca
Francesca: ne
Francesca: čekaj malo
Tomica: ili da kažem
Tomica: mama
Francesca: O MOJ BOŽE
Tomica: tako puno vremena je prošlo
Francesca: bojim se da jedan zagrljaj neće biti dovoljan
ned - 15.01.2006
Predmet: Reci im da te tetak poslao!
Kome zvono zvoni s Tomicom
Francesca: jesi ikad bio u Engleskoj?
Tomica: da jednom
Tomica: na kratko
Francesca: da
Tomica: nekih 18 godina
Francesca: jesi vidio Big Ben?
Tomica: da jesam
Tomica: pa tehnički govoreći ne
Tomica: zato što je Big Ben zapravo ime zvona a ne tornja
Tomica: a ja nisam nikad vidio zvono
Tomica: ali sam vidio toranj
Francesca: e pa evo imam pitanje
Francesca: kak možeš znat da je Big Ben bio unutar tornja?
Tomica: čuo sam ga
Tomica: kak se glasa iz tornja
Tomica: ovak „dong, dong, dong, dong“
Tomica: to bi naprimjer bilo 4 sata
Francesca: kak znaš da to nije bila snimka?
Tomica: nema šanse
Francesca: pitam te zato
Francesca: ak je Big Ben stvarno bio unutar tornja
Francesca: ONDA KAJ OVO OGROMNO ZVONO ZVANO BIG BEN RADI U MOJOJ SOBI?
Tomica: ISUSE BOŽE
Tomica: JEL KRALJICA ZNA?
Francesca: ne znam al znam da ga moram nahraniti opet
Francesca: ah ne želi me pustit na miru
Francesca: prokleto bilo ovo zvono, proklet bio onaj demon koji ga je izlio taljenim željezom iz pakla
Tomica: s čim ga hraniš?
Tomica: slamom?
Tomica: jede slamu
Tomica: ko konj
Tomica: nekad orahe
Tomica: ali ne ujutro!!!!
Francesca: hranim ga sa jabukama
Francesca: i nogom janjeta
Francesca: jel to ok
Francesca: da ga s tim hranim?
Tomica: da valjda
Tomica: ak to hoće jesti
Francesca: parit ću ga sa Liberty Bellom i imat male zvončeke. :)
pet - 13.01.2006
Predmet: Trekkie sanja o gubitku jumfa na holodeku
Ah, nemam vremena. Osjećam se grozno što zapostavljam svoje obožavatelje. Ispada kao da ne znam više pisati. Izgleda da je to onaj osjećaj koji osjetiš kada si star. Izgleda da je to onaj osjećaj koji osjetiš kada si programer MojBloga.
I da se osvrnem na „7 hrvatskih čuda“ Jutarnjeg Lista. Moje mišljenje je da svih sedam točaka prekriva činjenica da unatoč nevjerojatnom postotku hercegovaca i inih stranih državljana sa kamenjara, još uvijek se može pronaći pravi primjerak autohtonog Hrvata.
Do slijedećeg puta -
VEČER SA TOMICOM:
Francesca: kak mogu napraviti dobre fotke
Tomica: usmjeri prema psu i okini
Francesca: trebam li zumirat bubu na nosu psa
Francesca: jel to itko napravio do sad
Francesca: zato kaj bi to bilo predobro
Tomica: ne nikad nitko
Tomica: ali ćeš možda trebati bolji fotić
Francesca: tomica kunem ti se ak mi ukradeš ideju o slikanju bube na nosu psa ubit ću te sa pištoljem
Francesca: kad okinem to će završit na naslovnici National Geographica
Francesca: bit će ekvivalent čovjeka na mjesecu
Tomica: da
Tomica: sve kaj trebam sad je pas i buba
Tomica: pronašao sam samo bubu
Tomica: još mi samo malo treba
Francesca: KVRAGU PUSTI TU BUBU DA ODLETI
Tomica: brb moram otić do pet shopa
Francesca: ARGH
Tomica: čekaj mislim do cd...shopa...da...
Francesca: TOMICA SAD ĆU SJEST U AUTO I DOĆ DO TEBE DA TE ZAUSTAVIM
Francesca: TO JE MOJA SLIKA
Francesca: MOJA SLIKA
Tomica: pas mi je pojeo bubu :(
pon - 02.01.2006
Predmet: S/N 2000006!
Kao prvo sretna nova godina sa malim zakašnjenjem. Ak se pitate zašto vas vaša najdraža Francesca tako odlučno zanemaruje, mnogi bi ljudi rekli da je to zato što nema vremena. Mnogi ljudi su u pravu. S druge strane, mnogi ljudi su isto i potpuni mongoloidi.
Moj prvi post u dvijetisućešestoj godini će se biti u kategoriji svakaj/nikaj, ne zato kaj mi se neda, nego zato kaj sam lijena i zato kaj mi je to najjednostavnije, a i zato kaj su mi se misli opet nakupile, a postoji li bolje mjesto od interneta za takve nevažne stvari.
A sad službeno počinje prvi post u ovoj dobroj godini. Ajmo, ajmo, pravo na prednost čitanja imaju žene i djeca, a onda muškarci:
-prvog siječnja 2006 sam izašla iz kuće polumrtva, negdje oko 19h kada sam se probudila, napravila đir po gradu i zaključila da je sve isto ko i prošle godine! Na koju foru?
-jel se to samo meni događa, ili koji bog, ali vi ljudi prek icq-a koji me pozovete na razgovor niste normalni. Ja znam da sam ja francesca, al kaj misliš da zato znam tko si ti?
Nevjerojatno, 90% ljudi mi pošalje poruku i misli da ću otkrit njihov identitet samo pomoću moje internet slave. E pa neću.
-ak vidim kukca na podu, vjerojatno ga neću ubit. Ne zato kaj ih volim ili zato kaj suosjećam sa gorkom sudbinom, nego zato kaj me strah da ak ga ubim, negdje sastrane stoji još jedan koji će biti svjedok tome činu, pa će otići k ostalima obavijestit ih o tome što učinih. A nakon toga čitava vojska njih naleti na mene radi osvete.
-prošle godine sam si napravila odličan božićni cd. Ove godine ga, iz nekog razloga, uopće nisam slušala.
-kad sam već kod glazbe, što više slušam Franza Ferdinanda, to su mi bolji. Njihov album ne silazi sa Playlist1 u mom kompaču, niti izlazi sa slota 3 u mojem haj-faj stereo uređaju. Odlični su štoviše, i jedva čekam taj koncert u Zagrebu koji se treba održat nekad u lipnju? Oh, osjećam da će mi 2006 bit dobra koncertna godina, za to sam se pobrinula već prošle godine!
-ak slušam nešto što bi me moglo osramotit u očima javnosti, uvijek ću prebacit na otvoreni prije nego kaj mi netko uđe u sobu/odem na parking/dopustim da mi netko uđe u auto. Najbolje da mi netko provali u Pikicu i kad ga upali na onu foru sa žicama, Piki ga ubije sa glazbom Eminema...
-volim gledat interakciju osoba koje se potpuno preziru. Držim se čvrsto toga da ak će vjetrovi biti povoljni, a planeti poredani jedan iza drugog, jedan od njih će nekad pljusnut onog drugog.
-osim što sam poznata po nevjerojatnom talentu za sve što postoji, znaju me i pod subjectom „kompulzivni kupac“. Ak nekaj hoću, moram to imat odmah, istog trena. Da, ja sam razlog zašto u dučanima imate svakakve gluparije za kupit odmah pokraj blagajne.
-zašto se sjećam prastarog broja telefona, a nemrem se sjetit gdje sam si ostavila ključeve? Znam si prvi broj telefona koji sam imala, znam broj frendice koji je imala, znam svaki prokleti broj od prije 15 godina, ali di su mi ključevi kvragu?!
-ona bakica koja si je zapalila stan zato kaj je imala svijeće upaljene na stolnjaku je glupa. Kak je uopće doživjela duboku starost, ostat će misterij zauvijek.
-konstantno se žalim na idiotske vozače oko sebe, a falilo mi je valjda 5 cm da pogazim neku babetinu s kolicima. Kaj si ona misli? Da može prelazit cestu? Na zebri još k tome? Kod policije? NE!
-svake godine kad padne snijeg novine počnu pisat o tome. Zašto? To barem svi znamo, nismo idioti. Zimske službe su svaki put spremne, unatoč kompletno neprohodnim cestama. I kaj je dobro – uvijek, svake proklete godine, počnu navodit broj osoba koje završe na traumi, ko da to nekog zanima.
-zanimljivo je kak ljudi u dučanu nadgledaju svoje košarice i kolica, ko da će im netko ukrast nešto kaj nije još plaćeno...
-kak postaneš profesionalan pljačkaš banaka ili ubojica? Jel moraš prvo otić u zatvor? Ono, kao inauguracija. Biti zlostavljan od frajera po imenu Pero godinu dana, i kad izđeš odjednom si ubojica ili netko drugi tak kul. Ozbiljno, kaj nebi bilo dobro imat trezor sakriven pod zemljom sa čitavim arsenalom unutra koji zapravo koristiš? Odeš na godišnjicu mature: „Onda, čim se ti baviš?“ „Ja sam ti menađer u jednoj privatnoj firmi. A ti?“ „Ja? Ma, ja sam samo ubojica za rusku mafiju. Donesi mi čašu punča ili ću ti odrezat prste.“
Burns: Oh, quit cogitating, Steinmetz, and use an open-faced club! A
sand wedge!
Homer: Mmm ... open-faced club sandwich.
Scenes From the Class Struggle in Springfield