Francesca Extraordinaire
ned - 31.10.2004
Predmet: Halloween
Napravila sam ih 3. Tri bundeve. Trebalo ih je biti 4, ali se ta zadnja raspala. Zbog mobitela. Ljudi zovu uvijek u krivo vrijeme. A trebala je biti najbolja. I još sam si k tome prst odrezala skoro. Sve zbog prokletog mobitela.
Radila sam ih ukupno kojih 6 sati. Evo vam slika jedne, divite se!
261,836 će ljudi u Hrvatskoj danas imati bundeve na trijemu.
pet - 29.10.2004
Predmet: Pro & Con
Sigurno ste bezbroj puta bili upitani jeste li «za» nešto ili «protiv». Imam osjećaj da sam ja bila pitana za mišljenje više puta nego svi ljudi na svijetu skupa. Ne znam, možda je to tak ili imam poseban detektor za gluposti. Vjerojatno ono drugo.
Nego, dosta mi je tih ljudi. Kaj ih briga za moje mišljenje uopće, kad ga uvijek pokušaju pobit sa frazom tipa «Joj, pa kak možeš tak nekaj reć???!!!!!jedan!!11!!». E pa mogu. Ak ste me pitali za mišljenje samo s razlogom da si potvrdiš svoje, onda se obraćaš krivoj osobi. Ak me netko pita za mišljenje s tendencijom da me nekim metodama persuazije uvjeri u drugo, opet je taj netko u krivu. No, udaljih se od teme.
Dvije Pro&Con situacije koje mrzim iznad svih mogućih granica:
Pobačaj
Jesi za ili protiv? Pa meni je to tak strašno, ta osoba nema to pravo učiniti...
What makes you so sure? Cura/žena koja želi pobacit ima to pravo. Ne želim čut reakcije tipa: «Fracesca, pa radi se o živom biću, ŽIVOM BIĆUUUUUU!» Da, radi se o živom biću, ali nesvjesnom. Niti ne zna da postoji, pa koji je onda gubitak? Sad su odjednom hipiji poludili i počeli o tome kak je to nemoralno, kak je to ubojstvo, kak ovo, kak ono. Ja velim – marš, žgadijo! Zanimljivo kak se djeci do 18 godina ne priznaju nikakva posebna prava – ne može, po zakonu, niti napustiti svoju kuću. Prema tome, zanimljivo je to kak roditelji imaju kontrolu nad njima, čitavo vrijeme, i kad postanu svjesna i donekle inteligentna bića. Pa je onda zanimljivo da ak roditelji imaju kontrolu nad njima dok su svjesna bića, kak se može roditeljima (točnije, potencijalnoj majci) zabranit pobačaj nečeg kaj izgleda ko mljeveno meso u stadiju razvoja.
Hipiji vele da se život te osobe promijeni iz korjena. Neke žene čak niti ne mogu poslije imat djecu. Da, to je istina, ali to je isto tako rizik koji osoba treba preuzet. Osim toga, kaj se život doktora nebi promjenio ak bi se zabranio pobačaj? Di bi taj čovjek trebao radit onda? E, ali to očito nije bitno. A kaj ak ženi zabrani zakon pobačaj i ona rodi retardirano dijete i pati cijeli život, a država ne mrdne niti prstom? I ne samo ona, nego i to jadno dijete koje će ovisit cijeli život o nekom drugom. I kaj kad mu starci pomru? Niš, ide u dom, jel? Ja velim, bolje spriječiti nego liječiti.
Samo da još ovo velim, oni koji pobace nisu ubojice, nego su ubojice oni koji nisu pobačeni. Tipičan primjer: osama bin laden, saddam husein, svi palestinci, izraelci i arapi.
Za, molim!
Gay brakovi
Jesi za ili protiv? Pa meni je to tak strašno, to se ne smije, to je protiv crkve...
Prvo, danas nikaj nije protiv crkve više. Pa tak niti to. Postoji građanski brak, idioti! Kaj se toga tiče nek se žene i udavaju kolko god hoće, what do I care...
«DA ALI FRANCESCA ONDA ĆE I NJIHOVA DJECA BITI GAY!!!!OMG!!!»
Djeca (posvojena, naravno) u gay brakovima ne moraju nužno ispast gay. Isto kak djeca u straight brakovima ne moraju nužno ispast straight. To kaj će ta djeca živjet ispod duge, niš ne znači. Dosta je tog pitanja više. Čak se i Sabor bavio ovom temom, umjesto da pređu na nekaj kaj je bitno. Crkva, brakovi i gay-populacija nisu bitni. Get over it!
Za, molim!
Brak je definiran ko institucija – tko bi želio uopće živjet u instituciji?
čet - 28.10.2004
Predmet: Neuništivi Pauk
Nije da mi je smetao il tak nekaj, ali jednostavno sam ga se htjela riješit, i to neuobičajenim metodama. Htjela sam vidjet kolko će izdržat. Pa krenimo:
Išla sam na more, vozila sam se 156km/h i još uvijek stoji. Na moru je pao takav pljusak, neviđen u posljednjih 50 godina i još uvijek stoji. Išla sam doma, vozila sam se 160 km/h i još uvijek stoji. Išla sam u dučan i dok sam utovarivala stvari u auto „slučajno“ sam zakačila za mrežu i sa osmjehom sjela u auto i vozila doma u nadi da će se na povjetarcu stragat i pauk nestat. Moram li reći da sam bila u krivu?
Ne samo da je pauk bio još uvijek na autu, nego je na putu do doma i potpuno popravio mrežu.
Pauk je već sad toliko dugo živio u hramoniji na mojoj tablici da sam ga svaki dan pozdravila on regular base, jer očito nije bilo načina kako ga uništiti. A tada mi sine ideja! Idem prat auto!
Odem u Herc, platim za pranje sa voskom (valjda će ga barem malo zakačit), stanem na traku i opušteno čekam kraj pranja. Jedva sam dočekala da dođem doma da vidim rezultate. Izađem iz auta, pogledam prema tablici – pauk bezbrižno čita novine, ili kaj već pauci rade. Taj pauk je neuništiv! Nazvala sam ga – Neuništivi Pauk.
Prošao je svaki test na koji sam ga ja stavila.
I tako je Neuništivi Pauk živio u simbiozi sa mojim autom jedno poduže vrijeme. Auto mu je pribavljao muhe, pauk je čistio muhe sa karoserije i svi su bili sretni.
No, Neuništivog Pauka odnedavno više nema. Ne, nije sam otišao, ja sam ga se riješila i to – metlom.
Spidah, where art thou?
sri - 27.10.2004
Predmet: My Almighty Cell
Prodajem svoj mobitel. Radi se o Siemensu M55. Imajte na umu da sam ga ja koristila, što znači da je u savršeno očuvanom stanju. A kad kažem savršeno očuvanom stanju, mislim na kao-bio-zapakiran-čitavo-vrijeme očuvan!
Star je samo godinu dana, ima upgradeani software, dobiš i data cable, dodatne izvrsne melodije i slike koje sam ja naloadala i software za komp i clip-on kameru, sve za nevjerojatnih 649,99kn.
Ak ima zainteresiranih, javite se na mail: francesca_m@net.hr s tim da u subject line napišete: Hoću Tvoj Mobitel (kapitalizacija je bitna).
Onaj tko se prvi javi dobi i originalno pakiranje (malo izgriženo od strane mog cucka) sa svim živim uputama i garancijom koja je istekla prije par dana + paket iznenađenja.
SENZACIONALNO! Ovakvu ponudu vam nikad nitko neće ponuditi!
Javite se ODMAH!
Razlog prodavanja nije u tome kaj ne valja (jer valja), nego zato kaj si kupujem novi mobitel koji mi više paše.
pon - 25.10.2004
Predmet: Vaš Tjedni Horoskop
Ovan
Razmislite danas o tome da li je bend R.E.M. izabrao ime zbog toga što sve uspavljuju.
Bik
Zašto nebi danas pogledali koji film u kinu? Zato kaj su preskupi i financiraju pohlepnu Američku filmsku industriju, eto zašto! Umjesto toga idite igrati ping-pong.
Blizanac
Danas je odličan dan za šetnju. Pozovite sve svoje prijatelje van na cugu. Kad dođe red za rundu, odglumite da vam nije dobro i nestanite s mjesta događaja.
Rak
Odlučite se za otkačenost danas. Bukirajte let za neku daleku zemlju. U zadnji tren otkažite.
Lav
Sada je izvrsno vrijeme za investicije. Međutim, previše ćete biti okupirani sa čišćenjem svojih zubiju od makovih zrna zbog makovnjače koju ste pojeli danas. I time ćete propustit svoju šansu za investicijom.
Djevica
Ne dopustite da vas drugi omalovažavaju! Imate glas, iskoristite ga! Recite kaj vam je na pameti! I, da, izbjegavajte konflikte.
Vaga
Pretvarajte se da ste gusar. Naravno, sukladno tome, potrudite se da učestalo izgovarate fraze kao što su «Arrrrr!» i «He's gone to Davy Jones's locker, arrrr!».
Škorpion
Izumite novi instrument od kuhinjskih aparata. Nazovite ga Mixofon. Pokušajte pronaći nekoga tko će vam dati lekcije za isti instrument.
Strijelac
Danas je savršeni dan da se odviknete nekih loših navika, npr. griženje noktiju, time što ćete ih potisnuti sa drugom lošom navikom, npr. pušenje cigareta.
Jarac
Čitav dan provedite usisavajući. Kad vas jedan od ukućana pita kaj radite, pokažite rukom na uzorak na tepihu i odgovorite: «Pokušavam se riješit ovih gadnih mrlja!»
Vodenjak
Vaša marljivost i entuzijazam tjeraju vaše kolege da daju sve od sebe. Pokažite im da i njihov najbolji posao nije dovoljno dobar.
Riba
Zašto nebi osnovali zakladu danas? Ali neka bude totalno beskorisna zaklada, recimo, zaklada koja pomaže ljudima čija imena završavaju na «X».
Vaši sretni, kompjuterski odabrani, brojevi: 2, 7, 17, 32, 43
Boja tjedna: ozon plava
Francesca je školovani astrolog. Završila je Nosrtadamusovu školu astrologije. U roku. Njezin se horoskop, međutim, nebi trebao uzimati za ozbiljno, jer je ona izabrala staromodan način čitanja značenja nebeskih tijela – time što izmišlja. Ponavljam: ne uzimajte za ozbiljno! Zapravo, nemojte niti jedan horoskop uzimati za ozbiljno.
ned - 24.10.2004
Predmet: MojBlog.com Bundeva
Svake godine od kad znam za sebe ja sam rezbarila bundeve 30. listopada za 31. listopad. Svake godine moje bundeve su predmet divljenja punčanstva ovog dijela svijeta. No, ove godine izazivam vas – blogere mojblog.com-a, da mi se suprostavite i postanete kreativni i izrezbarite sami koju bundevu.
Znajte da ne priznam nikaj kaj ne izgleda strašno ili barem zanimljivo. Dakle, put pod noge pa sve do placa, kupit bundevu, uzet nož i žlicu u ruke i idemo.
Svake godine nisam zapravo imala poseban cilj kaj se tiče izgleda same bundeve no ove godine ću napraviti najstrašniju bundevu ikad napravljenu. Imat će lice toliko stravično strašno da će mala djeca bježat od moje kuće (oh all the glory). To lice će bit inspirirano najstrašnijom spodobom na hrvatskoj političkoj sceni. To lice će biti lice Pave Župan-Rusković. Probajte me nadmašit!
Onaj tko uspije izrezbariti lice Drnovšeka će postati unholy master of pumpkin carving.
30.listopada ćete dobit sliku moje bundeve. Očekujem i vaše.
Tko je toliko hrabar?
Tko želi postat unholy master of pumpkin carving?
pet - 22.10.2004
Predmet: Što na Zemlji?/What on Earth?
-ljude koji ne razlikuju lijevu od desne strane. Kakav moron moraš bit da ne znaš koja je lijeva a koja desna strana?! Isuse bože! A kaj je najgore, nikad, ali NIKAD, ne pogode koja je strana koja. NIKAD!
-vegetarijance.
-ljude koji vole ići na faks zbog faksa. Fakat, kaj je tak dobro tamo? Ja se jedva natjeram da dođem dva puta tjedno u moj kokošinjac (FPZ treba proglasit osmim svjetskim čudom).
-on line forume i webmailove koji ti dopuštaju da počneš tipkat prije nego kaj se zloudaju pa ti ovak ispadne login
UserID: swordUsername
Password: Pas
-fajt scene u filmovima. Ok, svi znamo da je čovjek u mogućnosti vudriti nekog v glavu. I onesvijestiti ga. A za to vrijeme dok je taj onesviješten, imaš fore pobjeć ili ga svezat ili ga ubit... Ali u filmovima oni to moraju napravit drugačije. Lika opali drugi lik buzdovanom, on leti kroz betonski zid, staklo, police, vrata, drveni zid, itd... nakon čega padne na hrpu šute i...odmah se digne da bi se još fajltali! Đizz krajst! Onda taj lik opali ovog drugog, pa vidimo kak ovaj leti, pa ga ovaj zasječe sa motorkom...i tako u nedogled.
-frajere koji misle da je mobitel najvažnija stvar u svemiru i koji nose baggy pants. Objese si svoj mobitel oko vrata, obuku svoje hlače i široku majcu i time svima daju jasnu poruku: Zarađujem NAJMANJE 2000 kn mjesečno, bitch!
-ljude koji misle da je njihov bend bio bolji kad su bili grozni i ne sviđa im se kak sada sviraju.
-New Age idiote koji uvijek „očitavaju energiju“ bilo od ljudi ili živina.
„Očitavam vrlo negativnu energiju“ Marš! Oš očitat kakvu energiju? Električna stolica je ima na pretek.
-Prosjake kojima se kao moraš opravdat za to kaj im nećeš dati lovu. „Djevojčice, udjeli nešto novaca siromašnoj majci s 50 djece...Ajde. Mogu si mislit kak nemaš novaca...Kaj ja to čujem da zvoni u tvojim džepovima? Da, da, ključevi, moš mislit..“ Pa kaj ak imam love u džepovima?! Pa kaj ak ti čuješ kak kovanice zvone?! Mogu si instalirat megafone na svakom boku tak da se čuje zvonjava 2 bloka dalje. Nisam tolko impresionirana tvojim glupim tehnikama prošnje. To kaj su mi novci u džepu ne znači da imaš pravo na njih. I da idem po cesti gurajući tačke u kojima je 200 000kn u kovanicama, nije me briga, to je MOJ novac koji sam si JA ZARADILA svojim radom, i moj je izbor kaj ću ja napravit s tom lovom. Nemam love za „udjeliti“ nekome tko misli da ima pravo na moju lovu jer mu fali dostojanstva pa me ide pitat.
Trebaš hranu? Odi u prihvatilište. Trebaš odjeću? Odi u prihvatilište. Trebaš lijekove? Odi u prihvatilište. Trebaš krevet? Odi u prihvatilište. Trebaš novac? ZAPOSLI SE!
-kretene koji koriste handsfree sa mikrofonom koji visi na žici. Prime si taj mikrofončić i stave blizu usta s jednom rukom, a u drugoj drže mobitel. Super. Umjesto da jednoručni mobitel pretvoriš u handsfree, ti ga pretvoriš u dvoručni uređaj. Briljantno.
-ljude koji govore: ne mislim zvučati grubo, ali...i bez uvrede, ali...jer su ili totalni idioti ili totalni idioti bez kičme. Svaka rečenica koja počinje tako, nužno sadrži uvredljiv sadržaj za publiku kojoj se ta osoba obraća. Ak si staviš ovaj uvodni dio prije glavnog dijela to znači da znaš da ćeš reći nekaj kaj će ostale razljutit. Ak stvarno ne želiš uvrijediti nekog, nemoj niš reć! S druge strane, ak hoćeš reći nekaj, budi dovoljno hrabar i odvažan da to i kažeš bez male isprikice tipa „joj, e stvarno ne želim zvučati grubo, ali bleh bleh bleh“. Ako ne možeš podržat ono kaj ćeš reći, onda šuti! Licemjeru!
-žene koje si stavljaju silikone u usnice do besvijesti i na kraju izgledaju grozno ko Vjekoslava Bach.
-ljude koji više vole imaginarni entitet - Boga, nego ljude oko sebe.
-moderna kolica za djecu. Prije nekoliko godina kolica za djecu su izgledala normalno, ko stolac sa 4 kotača. Sada imaju 17˝gume, air bagove, ABS i V6 motore. Zakaj kolica moraju biti veća od Smarta? Dosta mi je čekanja da dođe lift kad prije mene stoji nekakva babetina s kolicima koja ima tu sreću ući prije mene i odjednom je lift pun iako je samo ona unutra.
-činjenicu da skoro svaki ratni film koristi shaky kameru za scene tučnjave i ubijanja. Padne granata *eksplozija* shake, shake, shake, shake...Đizuz to je još gluplje od svijetla iz kokpita tak da možemo vidjeti likove dok se voze po noći.
-cd i dvd playere koji ne odustaju. Staviš im cd u njih, nemreju pročitat i stisneš eject i svejedno ne odustaju. *spin, spin* ne, ne, čekaj još malo...evo, skoro sam ga ulovio *spin, spin*, daj mi još minutu, evo, evo...uf, pobjeglo za dlaku *spin, spin*...ARGH!
-izlaz iz igrica. ESC main menu. „Quit?“ „Yes“ „Are you sure?“ „Yes.“ „Are you like totally sure?“ „Yes.“ „Seriously totally sure?“ „Yes.“ „Save game?“ „Yes.“ „Filename“ „francesca“ „Back to main menu“ (load, load) „Quit?“ SMASH SMASH SMASH SMASH!
-činjenicu da u Zagrebu kad puše vjetar, uvijek puše u lice, nebitno o smjeru u kojem hodaš. A kad dođeš do ugla i misliš da će prestat, onda puše još jače.
-reklame koje koriste kompjuterske animacije (deterđenti, madraci, jastuci, deterđenti, deterđenti, deterđenti...). Wow, kopjuterska animacija! Gle, 3d kompjuterska animacija je pokazala ispravan položaj moje kičme i napravila da nestanu sve one crvene točke koje predstavljaju bolne točke. Ovaj, koji je broj bio? Jel 0800?
-ljude koji si na aute zaljepe naljepnice tipa „Beba u autu“ i sl. Ok, imaš derište u autu, trebalo bi se to možda na mene odnosit? Ak imaš derište u autu TI trebaš opreznije vozit, a ne ja! „Joj, čovječe, baš sam htjela napraviti saobračajku, ali sad kad sam ugledala ovaj trokutić sa slikom tvog ružnog derišta, skroz mi se pamet prosvijetlila.“ Glupo je, skidajte to sa svojih stakala!
-M.G.Taylor i Copperfield. Oni jednostavno trebaju nestat i ostat nestani (nestani je ovdje u službi pridjeva).
-„Bill Gates je idiot..“ Šuti! Nerd!
-ljude sa fudbalerkama
-spaunice, najgore „emisije“ na televiziji. „Draga, nisam te prevario sa Zlaticom! Ako ti je to rekao onaj tvoj gad od prijatelja Dario, sigurno ga je Sanja nagovorila na to...“ „Ali dragi, što bi Sanja imala sa Darijem?“ „Ma vjerojatno zajedno trče za dionicama Markove firme, čuo sam da su mu, nakon što je prodao svoj briljantan patent, porasle skyhigh!“ „Bolje da to kažemo Marku onda, što ako se dočepaju dionica? Svih dionica?!“ (plače) „Draga, idem odmah k njemu...nedaj Bože da se nešto tako dogodi, inače neće moći platiti operaciju svojem očuhu..“
Ozbiljno, tko se ovako razgovara u stvarnom životu? Loše, loše, loše! U Vili Mariji sat stalno stoji na 20 do 11! Katastrofa.
-perači prozora na INA-inim benzinskim crpkama. Velim im, NE PRATI. Zašto? ZATO KAJ NE PODNOSIM KAD MI JE AUTO ZMAZAN! Eto zašto! Kvragu, nikad ne očiste kak spada. Osim toga, staklo mi je čisto, kaj imaju za prati? Niš! Pohlepni mali gadovi! Ajde budi drugačiji od drugih, ajde operi a da ne ostaviš crte po staklu, ajde operi čitavo staklo, kaj, nemreš do gore, kaj? Ovo je prokleto visok auto veliš? Guess what! Nije me briga! Nedam novce za lame job! Ako netko zna način kak da si karoseriju napunim strujom, nek mi se javi, dat ću mu novčanu nagradu.
-ljude koji se ne znaju rukovat. Znate one ljude koji ne stisnu ruku, nego onak labavo prime. I oni ljudi koji ne znaju kad je došao kraj rukovanju – ok, vrijeme pozdrava je gotovo, sada samo diraš moju ruku, PUSTI ME!
-japanske crtiće, posebno onaj...kak se zove...onaj...Pokemon, e taj! „Eš, tvoj pokemon nije jači od mog!“ „ma nemoj, ja sam provjereni pokemon trener!“ „I ja isto, idemo se tuć!“ „Idemo!“ „JAAA BIRRRRRAAAM TEEEBEEEEE!(leti po zraku i baca kuglu) „JAAAA BIRRAAAM TEEEBEEE!“ (leti po zraku i baca kuglu) „NAPAD OŠTRIM LISTOVIMA!“ „NAPAD MLAZOM VODE, MINIWASH STYLE!“
Tko to gleda? Kome je to super?
-ljude koji me zovu dok spavam samo zato da mi napakoste. I onda se odjednom oni nađu uvrijeđeni iako bi JA trebala biti uvrijeđena jer mi prekinu još jedan u nizu od mojih glupih snova!
„Haaaaalooo?“
„Ej! Pa di si? Pa kak si? Kaj radiš?!“
„mmmm......................spaaaavaaaammmmmm.....“
„Spavaš?!?! Pa već je 6:00!“
„.......“
“Onda? Kaj se radi?“
“....mmmm...kaajjjjj......ti........nije......jasssssno........da.....ne.....želimmmmm...mmmmmm....čut......tvoj....glasss......sada......mmmmm....(pauza od 3 minute)....niti....u......bližoj......budućnosti.....“ (ukupno trajanje rečenice 10 minuta)
“Daj BUDI GLASNIJA! PA NIŠ TE NE ČUJEM!“
“Idiote.............glupi....“
*klik*
zzzzzzzzZZZZZzzzzzzzzzzZZZZZZZZzzzzzZZZZZzzzzzz....
Onda u 12:00
„Halo?“
„Ja se više ne razgovaram s tobom!“
„Zašto?“
„Kaj se praviš glupa?“
„Dobro, kad smo razgovarali?“
„U 6! Duh!“
„E oprosti kaj nisam bila pri sebi tad...“
„Ne vjerujem. Ne vjerujem. Kak si arogantna!“
„....?.....“
„Kaj sad šutiš?“
„Ne vidiš li upitnik iznad moje glave?“
„Ne! Razgovaramo preko telefona!“
„E, tak i ja ne vidim više smisla u ovom. Bok!“
*klik* (niti ja ne razgovaram s tobom)
Ozbiljno, nemojte me više zvat dok spavam.
-ljude koji me zovu dok spavam samo da bi me iskoristili jer znaju da ću na sve pristat samo da ih se riješim (iako se poslije ne sjećam na kaj sam pristala).
„Haaaloooo?“
„E, bok! Naš kaj, jel bi ti meni htjela napisat zadaćnicu iz hrvatskog na temu „Otuđenik u kafkijanskom svijetu“?
„...aaaahaaaaa.....“
„Super, baš si srce!“
*klik*
„Halooooo?“
„Bok draga! Čuj, jel bi ti meni napisala članak o jedrenju, znaš o onoj regati, imam blok sad, pa ono, urednik neće znat, ha?
„...doooobroooo....“
„Ma super si!“
*klik*
„...kooo smeeeetaaaa?“
„JA SAM! Tvoja jedina i najdraža sekica na svijetu! Slušaj, mi posudiš onih hiljadu eura?“
„....aaahaaaaa....“
„Mogu doć odmah? Ne trebaju ti, jel da?“
„...mmmhmmm...“
„Odlično, vidimo se, boooook!“
*klik*
Ljudi mogu biti tak lukavi, grom ih ubio!
-ljude koji su spikeri na radiju, a imaju grozan glas.
-onoga koji je smislio da se ne oporezuje crkvu. Zašto na Zemlji? Pa to je biznis! I to jedini koji nema produkta! Nema troškova, osim za održavanje ustanova, drugih troškova nema jer nema produkta! Naša ekonomija je na rubu raspada, i kaj sad? Dignut nama poreze? Ne! Oporezit crkvu! To je riješenje.
-Onaj cd za učenje djece – Učilica. Super. To kaj djeca vole prčkat po kopu ne znači da žele učit sa mišem u ruci. Ah, kvragu, oduzmite svojoj djeci taj Neverwinter Nights i Doom3! Učilica rulz...
-dedeke sa comb-over frizurama. Super, to kaj si jedan pramen počešljaš od uha do uha (headphones style) stvarno je super, izgleda kao prava, gusta, zdrava kosa. Strašno.
-ljude koji se čude tome kaj ja ne volim mlijeko. „Ne voliš mlijeko??? Ali to ti ima kalcija unutra i...ovaj....umm...znaš, raznih drugih korisnih stvari...“ NE, može sadržavati i eliksir života, ja to neću pit! Hamas! Nikad! Nunka! Nevr!
-ljude koji misle da je nekaj smiješno. „Jučer sam vidio čovjeka u Jugiću koji vozi sa kožnim rukavicama AHAHAHAHAAHAAHAHAAHAAHAHAHa...a-hah ha ha HAHAHAHAHAHAAHAHAHAA hehe hah......a-hah..hm..(kašlj!)“
-ljude koji ne znaju niti jedan strani jezik. Đizuz, ne možeš ne znat niti jedan strani jezik! Takve treba odmah prodat u roblje.
-ilegalne imigrante. Tko su oni da dolaze ovdje ilegalno? Tko su naše vlasti da ih zadrže ovdje? DEPORTIRAJTE IH! Ne treba nam još smeća!
-EA Need For Speed. Nerealna igrica. Zaletim se u zid pri 220 na sat i ne samo da sam živa, nego je i auto čitav donekle i vozi, doduše malo vuče u stranu, ali vozi...
-Real Player, Quicktime, NeroShowTime, Media Center...zakaj ti programi misle da imaju pravo preuzeti sve fajle u njihovo vlasništvo? Mrš! Media Player je unholy master of audio/video files.
-ljude koji moraju dirat stvari. Imam nekakav papir na stolu? Nema problema, sad će oni to, dok nisam prisutna, maknuti na neko mjesto za koje oni misle da je dobro za taj papir, a da me ne obavjeste o svojim ilegalnim akcijama i time mi unište čitav posao! Vrag ih odnio!
- Chris Mah-eh (Martin) i ona babetina Gwyneth Paltrow...
-ljude koji izgovaraju „Dobro jutro“ kao „DobrO jutrO!“.
-moj tuš. Taj nema opciju „toplo“, nego ili „arktik-hladno“ ili „ne-idem-ispod-100-celzijusa-vruće“.
-ljude koji uništavaju cyber prostor sa svojim diary-like websiteovima. „Danas sam se digla u 8:00 ravno. Otišla sam u dučan malo si nekaj kupit, ono, i sad vidim ona žena opet je za blagajom, ona spora. I valjda sam morala čekat čitavih 2 minute u tom redu OMG! 2 minute mog života! Pa sam otišla doma, nazvala frendicu i ispričala joj o mom prekidu s dečkom...bivšim dečkom...tadašnjim dečkom, ono. I sad imam nekog novog. Onog lika koji ide na dopunske satove iz matematike, ono. Zapravo, kužiš, ne još, ali ono, nabacio je pogled kao -i totally WANT you- pa to mora biti to.“ AGHHH! Ak nemate kaj pametnijeg napisat za javnost, nemojte pisat! Dakle, NEMOJTE PISAT!
-<idiot> ljudi
<idiot> na IRC-u
<idiot> koji pišu
<idiot> ovako.
<idiot> je li
<idiot> enter
<idiot> vama pričvrščen
<idiot> elektrodom
<idiot> na centar za zadovoljstvo
<idiot> u mozgu
<idiot> il nekaj?
<idiot> koji bog
<idiot> ne štima
<idiot> s vama?
<idiot> kreteni
<idiot> glupi
<idiot> dabogda
<idiot> crk
<idiot> l
<idiot> i!
-ljude sa zlatnim i srebrnim zubima. Ovo neću komentirat.
-Renata Sopek. Dobro, cura je zgodna, ali ne zna vodit čak niti kad emisija NE IDE u živo! Jel to normalno? NE! OTKAZ!
-ljude koji ne koriste žmigavce i koji se čude kad im netko počne trubit jer su im izletili u traku.
-MTV koji napravi big fuss oko glupih pjevača i pjevačica tipa Britney Spears. Ne, ne želim znati njeno mišljenje o njenom novom singlu, đizuz ona ga nije niti napisala, sve kaj radi je otvara usta i ispušta neartikulirane glasove! „Ali tako je inovativna..“ još netko nek mi to kaže i sklepat ću original home made H-bombu. Raznjet i tebe i mene i sve u krugu od 20 kilometara. Molim vas, ne tjerajte me na to. Molim vas...
-Srcolovka. Fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake, fake!
-činjenicu da kad si fino natrackaš šnitu kruha sa sirnim namazom i slučajno ti se oklizne i završi u slobodnom padu, uvijek padne na namazanu stranu, uvijek.
-ljude koji ovo čitaju i smiju se sve do jednog dijela kad pronađu sebe u nekom od ovih stejtmenta (i blogu uopće). „Kakva glupača, kak je mogla napisat nekaj kaj se odnosi direktno na mene?!“ Kako? Lijepo! Jer si glup/a ko i svi ostali ovdje navedeni idioti!
-ljude koji ne valjaju. Koja je fora s njima?
-devotirane kršćane koji kradu. Da, kradu mp3 fajle. Kazaa style. I kad im to veliš onda počne priča „oh, pa...ovaj...znaš..to nije krađa...nego...(ček da se nekaj zmislim)..to nije stvarno, pa onda to nije krađa...“ A da?! E pa onda si isto tak možeš odmah prekrižiti sva svoja glupa nestvarna pravila o požudi i sličnim stvarima koje su oh-so-wrong! Moroni!
-ljude koji nose sandale i bijele čarape.
-ljude koji nose sandale i čarape uopće.
-ljude koji prigovaraju.......ovaj...da..ahem!
Eto, nadam se da ste potratili kojih 5 minuta.
Oh well...
čet - 21.10.2004
Predmet: Put u Beč. Vol.3 – svjetla!
What?
Najgora moguća pozicija. Najgora mjesta je Vip imao. Ta najgora mjesta su oni ostalim ljudima koji su došli, prodavali za 500kn! 500 kuna! Karta je koštala 20 eura, inače. Gadovi, so much for the VIP seats...heh...
Robbie je bio veličine mrava, možda termita, nisam sto posto ziher, ali tu negdje. No, nema veze, mi smo dobili karte i dobili smo na ulazu dalekozore (ah, that's why!) i dobro. Koncert je trajao 2 sata, i nemam niti jednu lošu riječ. Lik je rođen za to, kaj da vam velim.
Jedina loša stvar je ta kaj nismo imali digitalac da uslikamo nekaj (kasnije se ispostavilo da smo ga mogli unjet, ali nas nisu pustili van sa stadiona...idioti), i to kaj je cijelo vrijeme ispred nas bio – Daniel Berdais. I njegova ružna žena. Ne, stvarno, ne lažem, stvarno ju majka priroda nije obdarila nekom ljepotom (no offence Daniel, znam da ćeš eventualno doć na ovaj sajt kad ćeš si u google upisat svoje ime, egoistički idiote sa lošim glazbenim ukusom).
Dakle, koncert je bio fenomenalan. I oko 23 sata se mi uputili domov. Netko bi pomislio, nikaj zanimljivog ovdje. Da i ja sam mislila da ću zaspat negdje na putu prema dole.
No, prije samog polaska, odlučili smo se nakrkat sa kofeinom u slučaju da nam se počne spavat, jer kao izmjenjivat ćemo se dok vozimo. Moš mislit. Uglavnom, dođemo na nekakvu benzinsku i naručimo si kavu. Ne bilokakvu kavu, nego „Arabia Caffe“. Zapamtite to ime. To je bilo nešto neopisivo. Tak lošu kavu nikad u životu do tad nisam okusila. Ko da nije zapravo kava, nego djelom soc, a djelom prženo blato. Kako god, skroz nas je pukla. E, mi smo ko poludili nakon toga. Sve nam je bilo smiješno i tak te gluposti, fakat nas je pukla. A onda je uslijedila vožnja.
Bad timing, bad timing. Kaj je tim luđacima? Zakaj su svi na cesti u ovo doba? Da, bio je 7. mjesec i rulja je krenula na more. Pogodite gdje? Tak je, Hrvatska. Cijelo vrijeme kolona. Ali ti njihovi auti imaju nekakva čudna svijetla. Je, svi imaju xenonke, ali imaju i u Hrvatskoj auti xenonke pa ne svijetle tak ubitačno. To je nekaj prestrašno bilo. Darek je vozil i htjel je ponorit. Zapravo, je, ponorio je. Sve retrovizore si je nekam okrenuo nakon nekog vremena, ali nemreš vozit bez retrovizora pa se jadan morao patit. No, našao je on kompenzaciju toga.
„SVIJETLA! Ne, opet! Ajde, ajde, prestigni me, ajde!“
Auto ga prestigne..
„Sad ćeš ti dobit...“ i lupi po trubi, makne se u lijevu traku za tim autom i upali duga svijetla. I tak svakome.
Mi smo naravno umirali od smijeha, dok je on dijelom bio ozbiljan. Dobro da nas nitko nije prijavio policiji.
Nakon kaj je „Sad ćeš ti dobit!“ rečenica utihnula jer smo došli na sam ulaz u autocestu, postalo je dosadno, zapravo više normalno nego dosadno. Sve do jednog trenutka kada Sandek opazi:
„Isuse, baba u autu!“
What? Di? Zgledavam se i u našu ravninu dođe Golf sa nekakvim ljudima azijatskog izgleda i ugledam ženu na suvozačevom mjestu kak -doslovno- ždere. Ono, trpanje cijelog sendviča u usta style. Pa si mislim, ok valjda joj je to bilo smiješno, meni to nije tak nekak posebno i okrenem se prema napred. Kad se odjenom i ona i Darek odvale od smijeha. Pogledam u desno, dobro kaj je tak smiješno? Ljudi moji, da ste vi to mogli vidjet. I vi bi se smijali. Nakon šalice Arabia kave.
U autu je bila baba! :) Ali muslimanka. Čovječe, kak je ta žena smiješno izgledala. Bila je onak skroz zamotana. Skroz. I gledala prema nama i začudo se veselila i negdje mislila: „Ah, kak krasna djeca!“ buahahahaha! Sad je naša kolona išla malo brže i mi ih prestignemo, ali ne zadugo, pošto je Darek bio jadan sav u tim retrovizorima, obavijesti nas na vrijeme i veli:
„A sad, svi pogled na desno!“
Svi okrenemo glave, evo njih opet i odvalimo se od smijeha. Sad je već baba skužila da se njoj smijemo i nije nas više htjela gledat. :) E, ali mi smo se smijali ko idioti. Sigurno je Arabia kava kriva, sigurno!
Azijati nam nisu dugo pravili društvo jer su se iz nama nepoznatog razloga premjestili u drugu kolonu...Vrijeme je za novu žrtvu.
Opet je bilo normalno. Baba je otišla, kaj sad? Svi su utihnuli, svi se zgledavaju okolo, kad ćemo preć više te naplatne kućice? A onda ja ugledam nešto potencijalno smiješno. Nisam bila sigurna jel se budu smijali, ali meni je to bilo smiješno pa je vrijedilo pokušati. Velim:
„Čeh ispred nas! Hahahaha! Gle, ima kahlicu na vrhu auta!“
My, was I right! Smijali su se. Smijali su se ko da se radi o babi. Ali, stvarno, Čeh je vozio Sharana koji je bio skroz napunjen sa nekakvim glupostima i na vrhu je bila kahlica. I to je bilo tak užasno smiješno. Je, ljudi su nas gledali čudno, al kaj se može. Dvije riječi: Arabia Caffe.
Autoput je prošao u znaku svjetala i „Sad ćeš ti dobit!“ uzvika. Nakon 6 sati vožnje, pojavio se dan i mi smo bili u Zagrebu. Fuj, Zagreb.
„Daj pogle ove grozne ceste..toga nema u Beču.“
„Daj pogle kak je sve uništeno...toga nema u Beču.“
„Daj pogle ove bezvezne grafite...toga nema u Beču.“
„Daj pogle fasade koje padaju na nevine prolaznike..toga nema u Beču.“
I tak za sve živo. Da, Beč nas je asimilirao za manje od jednog dana. Ili je to još uvijek bila Arabia Caffe na djelu, teško je za reći jer smo se još uvijek smijali ko 4 kretena. Pa odbacimo jednog, ostane 3 kretena, no ubrzo dobimo natrag 4 člana jer smo čekali Sineka da dođe iz Splita baš nekak kak smo mi došli iz Austrije tak da smo ga taman pokupili i opet je bilo nas 4, ali svejedno 3 kretena jer Sinek nije pio Arabia Caffe kavu.
Bojim se da se nismo nikad oporavili od te kave. Još uvijek se smijemo svemu kad smo skupa. Ah...to je tak kad se nekam putuje sa članom iz moje familije, a pogotovo ak se putuje samnom. U Minhenu završiš u Američkoj vojnoj bazi, u Španjolskoj u nekoj tamnoj uličici, u Francuskoj u parku sa transićima, u Monaku dobiš 20 eura od monežanke jer misli da si siromah...jel vam moram nacrtat?
Ide tko samnom u Tursku?
U svima nama postoji mali dio Arabia Caffea.
Predmet: OhMyGod! Izvanredovni post!
OhMyGodOhMyGodOhMy!
Blog.hr je imao party!
Što znači da će imat još koji u budućnosti!
Ajmo ga uništit time što ćemo se mi pojavit tamo!
Tko je za?
Zakaj mene nitko nikad neće pratit?
uto - 19.10.2004
Predmet: Put u Beč. Vol.2 – svečano primanje kod VIP ulaza
Inače, bio bi red da napišem koju o koncertu i kartama...i putovnici.
Dakle, koncert je bio u sklopu Escapology Toura, znači Robbie bloody Williams. Karte sam ja podobivala na Vipovoj nagradnoj igri (ali svejedno ću uvijek sa očajom govorit kak nikad niš ne dobim na nagradnim igrama) i to je jedina stvar koju sam ikad dobila, inače nikad niš ne dobim na tim nagradnim igrama!
Ali nejde to tak glatko. Ja sam brzinom munje poslala 3 maila sa točnim odgovorom ne nadajući se ničem, jer nikad niš ne dobim, da bi išla provijerit rezultate, onak bezveze, i vidim moja tri maila su prva tri i ja dobila tri karte. Super, idem u Beč. Ali ne! U jednom mailu sam fulala broj mobitela za jednu brojku. Ah, ta brzopletost... Fora je u tome da ti dobiš nekakav kod, s kojim odeš u Beč i to ti je kao karta, samo sad moraš pričekat poruku sa kodom da ti ju Vip pošalje. I ja za telefon, velim bla bla bla, sve kaj se dogodilo, da bi osoba na drugom kraju rekla: «Nagradna igra? Ja ne znam za nikakvu nagradnu igru..». I tak sam se mučila s prokletim Vipovcima 3 prokleta dana za jednu prokletu kartu! Da skratim priču, dobila sam kartu, samo zato kaj sam digla cijeli Vip na noge i kaj sam izričito tražila određenu osobu i zato kaj – broj koji sam napisala ne postoji. Koji sam ja pregovarač...
Nazovem Hermes, velim: «Imam i onu kartu, sad možemo ići svi..», kad ono Darek veli: «Ja dobio još jednu na Otvorenom...» fakat nevjerojatno, inače nikad niš ne dobivamo. Nemreš bolje.
«Shit, meni putovnica ne vrijedi...» veli odjednom Darek.
«Kaj?!» zaprepašteno će Sandek
«Nema problema..» velim ja, «sad ću ja nazvat staru, stara će frendicu u policiji i dobit ćeš ju prek veze za dva dana..»
...
«Da, rekla mi je ovak – ne može se to tak više, ali može dobit putovnicu za dva dana ako poslovno ide negdje, tak da nek mu jednostavno šef napiše da ide u Beč, stavi žig na papir i dobit će putovnicu...»
«Šefa nema...»
«...»
«Ma nema veze...» veli Darek i u kasnim večernjim satima se uputi prema firmi, uđe u šefov ured, sam napiše da ide u Beč na seminar, sam lupi žig i – voila! Off we go.
Uglavnom, napokon stupimo u dvorište E.H.Stadiona. Rulje ko blata. 30,000 duša. Katastrofa. Nemreš hodat, a moraš, jer moraš tražit ulaz na kojem piše VIP (kasnije ćete shvatit ironiju tog natpisa). I tak gledamo, sve lijepo uređeni ulazi svih onih austrijskih mobilnih operatera, nema nigdje Vip-a.
«Di je?!»
«Ne znam...»
«Prevarili su nas!»
«Nisu..»
«Jesu..»
«Nisu..»
«Jesu..»
«Nisu..»
«Jesu..»
«Nisu! Zato kaj ima iza tam nekaj!»
Odemo još malo dolje, i gle, ulaz! A di su ljudi? A di su baloni na ulazu? A di je kakav natpis? Dođemo malo bliže i ugledam nešto što izgleda kao A4 papir. Pogledam bolje – to je A4 papir! Na kojem piše Vip, ali ko da su printali to na onom starom Epsonu, iz 90-tih, nešto strašno.
Ok, znam da se mi imamo pravo čudit, al kog boga se čude ovi tu čuvari il kaj već na ulazu.
«Are you sure you're here?», pita jedan
«Well, yeah...», velim ja
«I meant, you have Vip tickets?»
«Yes, we all have...»
Zakaj nas pita jel smo ziher? Saznat ćete kasnije.
Na ulazu smo morali dati pregledati torbe, jer ne daj Bože da imaš litrenu bocu vode jer je plastika daleko poznata kao hladno oružje. I tak rošta po torbi i pronađe digitalac. Van s njim!
«Why?»
«It's the policy..»
«What policy?»
«..umm..this one...um...we can't allow you to bring it in.»
«Why?»
«Look, if you want to complain...»
«No, I just want to know why!»
«...I can get you someone..»
«Doesn't matter...so where am I suppose to put it?»
«In the wardrobe.»
«Wardrobe?»
«That's right.»
«But, do you see here any wardrobe?»
«You have to return, it's not far away from here...»
«Ok, whatever, tell me how to say wardrobe in german so I can ask for directions.»
Sad se lik okrene prema svojim kompanjonima i pita ih – «Wie sagen wir wardrobe auf deutsch?»
What the fuck? Pa kaj ne pričaš ti njemački?
I onda su imali zajedničku sesiju razjašnjavanja misterije iza toga kak se oni nemreju sjetit kak se kaže wardrobe na njemačkom.
Nakon 2 minute: «ha ha ha ha...Garderobe, that's the word, ha ha ha ha! By the way, are you English?»
«Huh? No.» i odem. Kaj je tim Austrijancima? Da, iz Engleske sam i došla sam na koncert RW-a u Beč iako je on Englez i iako će imat koncert na Knebworthu dva dana il kolko kasnije. Brilliant...
...
«To?» upitam ja kad ugledam oveći limeni kontejner.
«Da, to je to...»
«Isus, daj pogle kak je sve razbacano unutra...»
«A daj pogle red...»
«Misliš redove? Tu se ne zna ko pije a ko plaća...»
«Ajmo stat u ova-- NE! Daniel Berdais! Bježi!»
«Darek, gotov si, sad kad te vidi...gotov si...»
«Neće ak izbjegnemo spodobu...»
«A dobro, idemo u onaj.»
«Ne! Tam je on!»
«Onda?»
«Idemo u ovaj prvi s lijeve strane.»
I dobro, nema Daniela, svi sretni, čekamo trenutak kad ćemo odbacit fotić. Kvragu, bilo je tak dosadno čekat, pa sam se počela zgledavat okolo i ugledam – Daniel iza nas!
Kaj bum ve? Kaj bum ve?
Trkem Dareka, velim mu da će sve bit ok ak se ne okrene i ak bude tiho. I tako bi. Daniel se eventualno premjestio u drugi red, a nama pao kamen s leđa.
Nakon čitave vječnosti čekanja, dođemo i mi na red. Frajer u kontejneru govori broken english, ali dovoljno čitav da ga razumijemo i da on nas razumije.
«Here. Number.» veli frajer i da nam ceduljicu s brojem.
«What? That's it? How am I suppose to know that it'll still be here when I come back?» pita Darek
«...number...»
Darek se okrene prema nama i počne govorit: «Kužiš, ovo nije moj digitalac, kak sad ja mogu biti siguran da će on biti tu? Kaj ak nestane, kaj ću doć frendu i dati mu ceduljicu i reć – evo, ovo ti je fotić...»
Uto se pojavi druga osoba iz kontejnera. Malo crnomanjasta i s ščrbavim zubima. Koji bog?
On nas pogleda i veli: «Nemaš da brineš! Ovde će da bude na sigurnom...»
KOJI BOG?
Ovo je bilo previše za mene. Za nas uopće. Počeli smo se smijat ko idioti.
I ostavili smo ga.
Ostavili smo fotić ščrbavom Srbinu (da se neki ljudi nebi uvrijedili). Nevjerojatno.
Vraćam se nakon drugog bloka reklama.
Ovo je fakat dugo.
pon - 18.10.2004
Predmet: Put u Beč. Vol.1 – skreni desno...
Bilo je to u ljeto 2003 godine kada smo se nas 4 uputili prema Beču. Sva sreća pa se vožnje primio Darek. I tako, u 13 sati ja dođem u Hermes, potrpamo se Sandek, Darek i ja u auto, odemo po Vjeku, potrpamo njega u auto i uputimo se mi, 3 23-godišnjaka i jedna 18-godišnjakinja na kavicu u Beč. Prvi put.
Izađemo iz Hrvatske, Sloveniju prođemo u tren oka, dođemo u Austriju i sparkiramo se na granici, pokupujemo vinjete (zahvaljujući mojim nadnaravnim sposobnostima pričanja njemačkog jezika) i ostale gluparije i sve je ok. Vozili se malo, stajali na Rastštacionima i tak to, a onda dođeš na Autobahn.
Nebi čovjek vjerovao, ima 4 trake! Kroz čitav autoput! E, to mi je bio prvi put u životu da sam to vidla u živo. Stvarno. Nisam vidla niti 4 trake na autoputima do Španjolske (možda zato kaj se avioni ne voze po cestama, ali opet...)! Darek nas je par puta skoro ubio sa svojom vožnjom, tipa: vozi se u skroz lijevoj traci 160 i sad dođe nekakva makina koja se vozi 300, Darek ne skuži odmah, skuži tek kad mu se ovaj nabije otraga, i onda napravi potez godine – oštro u desno pri 170...brilliant! Balkaniše lojte... I čim bi se otvorila mogućnost povratka u lijevu traku, evo njega odmah natrag. Dobro, nije to tak strašno, ali, kvragu, izlaz za Beč je u skroz desnoj traci!
«Desno! Darek, desno! Odi u desno. Desno!» niti jedna od tih riječi nije dopirala do njegovog mozga.
«Kaj? Di?», veli, pa napokon i on ugleda nekaj kaj izgleda kao 4mx4m ogromna tabla sa natpisom WIEN.
Napokon, skrene u desno, ali još ima dvije trake do izlaza koje nije moguće savladati u tak kratkom roku i, naravno, fulamo izlaz. I naravno, dođemo u Graz.
I dok smo ga tak živcirali sa glupim izjavama tipa «pa kak si fulao...», došli smo na ideju da si odemo nekaj spiti u Grazu, kad smo već tamo, tj. kad već idemo tamo.
Sad se odjednom nađemo na nekakvom kružnom toku i ravno ideš ne-znam-kam, a desno u Graz, a onda iz Graza možeš opet fino krenut za Beč. Sve kaj treba je skrenut DESNO na kružnom toku.
«Desno! Skreni desno»
«Kam?! Kam da idem?! Ravno?!»
Nas troje u glas: «DESNO!»
Sva sreća da nije bilo policije na cesti jer je naš auto išao lijevo, desno, lijevo, desno, lijevo desno po sredini kružnog toka i, napokon, konačno – desno. Mislili smo da možda i ostanemo na nekakvoj cugi i prisjetimo se onih dobrih starih dana kad smo išli dva puta mjesečno u Metro, ali nije bilo vremena, jer smo morali stići na koncert. Koji je u Beču.
Okrenemo se i uputimo prema autocesti, opet, i, opet, ne znamo kud za Beč. Kad odjednom, ispred nas se stvori auto sa Bečkim tablicama. Kvragu, kaj sad, odlučili smo ga pratit. I nebi čovjek vjerovao, to nije bio loš potez i, dragi moji, nakon nečeg kaj je izgledalo kao čitava vječnost, dođemo mi pred sam ulaz u velebni grad Beč.
«Kaj?! Kaj njima rush-hour traje čitav dan?»
Ulaz i izlaz iz Beča imaju 7 traka svaki. I sve je bilo zakrčeno autima.
«Woooow, daj pogle – neboderi!»
Ne, ne zezam se. Kaj da vam velim, selska deca su došla v grod.
«Gle! Kakvi su to auti, čovječe! Pa tu nema starijeg od 2 godine..»
Da, jedino smo se mi vozili u Opel Corsi iz '95 il koje godine. I jedino smo mi imali ZG tablice...tak čudno...
Nakon pol sata čekanja u koloni, uspjeli smo proći tu nevjerojatnu razdaljinu od jednog kilometra do prvog semafora. I Darek ko za inat opet u skroz lijevu traku, kad smo morali ići, naravno, desno. Nije bilo šanse da se prestroji ikam drugdje, pa smo ostali u lijevoj i nadali se da ćemo se snać nekak kad skrenemo i izgubimo negdje u Centru. Vjeko i ja smo zauzeli cijelu stražnju klupu sa kartom grada i tražili alternativne puteve, kad čovjek iz trake do nas počne mahat rukama, kao da spustimo prozor. Očito je vidio da ne znamo kud idemo, a zna se kakvi su Austrijanci, jel..
«Kaj sad? Kaj sad? Veli da spustim prozor!» panično veli Sandek
«Pa spusti ga onda..»
«Ali ja ne znam njemački!»
«Samo spusti prozor..»
Sandek spusti prozor i Darek se zdere «ERNST HAPPEL ŠTADION!»
Svakome jasno ko dan da očito tražimo kak doći do Ernst Happel Stadiona, ne trebaš znat njemački jezik. Da bi uslužni Austrijanac počeo priču: «Zi musen rehc geen, aber es ist fol, kajn plac...»
«Eto, dobro da nejdemo desno...»
Odemo lijevo i Austrijanac nas prestigne i nasilno zaustavi -nasred ceste-, izađe iz auta i dođe do nas. Darek spusti prozor i Austrijanac progovori: «Nemoj tu da parkiraš! Stavit će ti blokadu na točkove. Odi u garažu...»
«..ovaj...dobro, fala...»
Valjda smo čitavu jednu minutu tak stajali na cesti i gledali pred sebe u čudu. Dok nisam ja progovorila: «nemrem vjerovat, četnik nam je pomogo..»
«Da, nemreš vjerovat...»
Čak je bio tolko uslužan da nam je pokazao put do garaže. Nemreš vjerovat. I napokon, sparkiramo se (austrijanci u garaži su mislili da smo Englezi, wtf?), platimo 1 euro i 20 centi garažu za čitav dan (!) i odemo prema Ernst Happel Štadionu. Joj kad se sjetim toga, kak je to dobro bilo...
Dođemo do pješačkog prijelaza. Ugledamo semafore, onak nasred križanja vise na žičicama – «vaaaaaaau....». Ugledamo tramvaj koji izgleda modernije od naših modernih nagibnih vlakova i koji se glasa samo sa -ššššššššššš- kad staje i sa -ššššššššš- kad kreće, a ne ko naši -XYZGSTR!- kad staju i -WEEEEEECH!- kad kreću. Pa si sve mislim kak mi nebumo nikad imali takve tramvaje.
«Mi nebumo nikad imali takve tramvaje.»
«Da nikad! Nikad!...» dubokoumno zaključe svo troje.
Semafor zasvijetli zeleno i krenemo prema Stadionu.
Vraćam se nakon reklama....
Ovo je dugo.
pet - 15.10.2004
Predmet: Violation Of The Law
Zanimljivo, mogu se zaklet da sam jučer pročitala na blog vijestima «...ne želim vidjet niti jedan post niti komentar u petak...» od ivand. What?
Zakaj ste editirali vijest? Zato kaj je netko dosta hrabar da prekrši izričitu naredbu? Moram reć – žalosno.
Ak ste se slučajno našli on-line danas, for one reason or another, diskonektirajte se i igrajte novu inačicu Guess Who igre – za Iransko tržište da vam vrijeme prođe.
Oh, i usput, Martin (koji je btw širio vijest o štrajku) je jučer poslao email u 00:12 – što znači DANAS!
HYPOCRITES!
It's Empty At The End.
sri - 13.10.2004
Predmet: ŠTRAJK ZA SVE! Operacija NOMAD.
Ovako, budimo organizirani, otkažite ovaj štrajk u petak, jer je bezveze, novi raspored!
Ponedjeljak –ŠTRAJK protiv T-HT-a!
Utorak –ŠTRAJK protiv INA-e!
Srijeda –ŠTRAJK protiv HEP-a!
Četvrtak –ŠTRAJK protiv Hrvatskih Voda!
Petak – Štrajk protiv Vlade na Markovom Trgu
Subota – odmor, puno vremena za izradu transparenata
Nedjelja – odmor, puno vremena za izradu lutaka sa glavama određenih ljudi koje će kasnije biti spaljene
Svaki tjedan uredno obavljajte svoju dužnost, budite uzorni građani i štrajkate, budite svaki dan na ulicama vašeg grada ili vašeg sela, nije bitno, dokle god se ne radi, svi smo sretni. Nemojte se uzrujavati zbog mogućih ekonomskih rušenja, tu i tamo se to svima događa, pa nama ne trebaju radnici da bi nam ekonomija bila stabilna! Napustite radna mjesta! Napustite svoje domove, neće vam trebati jer, fuj, nebih ja živjela u domu ovisnom o monopolističkim gadovima kao što su HEP ili T-HT! A još manje ako znam da uspješnost ovih projekata NIJE upitna.
Svaki drugi tjedan mijenja se štrajk za Četvrtak i Petak, te iznimno Subotu i Nedjelju, te se umjesto štrajka protiv Hrvatskih Voda štrajka protiv T-HT opet, odnosno umjesto protiv Vlade, štrajka se protiv gradske Čistoće. Subota je rezervirana za Zdravstvo, Nedjelja za Croatia Airlines i Plinaru Zagreb.
Razlozi:
T-HT – monopolistička nacistička žgadija (visoke cijene, usluge loše)
INA – monopolistička šeička žgadija (visoke cijene iako ne kupuju naftu na Londonskom, odonosno Američkom tržištu)
HEP – monopolistička žgadija (visoke cijene)
HV – monopolistička žgadija (visoke cijene, a puno kamenca, to automatski povlači sve više love iz đepa za sredstva za čišćenje, operacije...)
Vlada – Žgadija! (spori i neučinkoviti, a pojavio se i jedan ogroman problem – pogledati dolje)
Čistoća – monopolistička gradska žgadija (visoka cijena usluge, ne rade dobro, jer samo smeće hite na drugu stranu, na Jakuševac)
Zdravstvo – prvoklasna žgadija (em im moraš dat mito, em te ne operiraju dobro, em moraš opet na operaciju, em ti ostave škare u trbuhu...)
Croatia Airlines – monopolistički ivl-kanivl gadovi (zamisli, naplaćuju let, a ne radi sistem za navođenje u magli! Dosta je bilo glupih pitanja tipa: imate li umjetno koljeno? Dolje sa CA!)
Plinara Zagreb – Žgadija (u početku je kubik bio 0.59kn, a sada je 2.06! Nećemo plin! Dajte nam lož ulje!)
Problem Vlade
Ljudi moji, ja sam shvatila jednu strašnu stvar, a to je da je Vlada –(drum roll)- monopolist! Žašto? Pa ne postoji niti jedna druga Vlada u Hrvatskoj osim ove! Ajmo štrajkat žestoko! To si ne smijemo dopustiti. Želimo više Vlada! Želimo građanski rat!
Ako ste ikad željeli znati kako je to u zatvoru, ili ako ste ikad željeli znati kako je bilo onim studentima prije 200 godina koji su pogibali zbog protestiranja, ovo vam je jedinstvena prilika.
Proglašavam operaciju NOMAD službeno aktivnom!
Yeeeeey!
uto - 12.10.2004
Predmet: Aktualna tema – t-ht il kak već
Čini se da se nitko ne slaže samnom. Kvragu, ne sjećam se kad se netko slagao, ali svejedno imam potrebu napisat ovdje svoj stav, jer smatram da je pravilan. Zapravo, znam da je pravilan.
Dakle, štrajk je u petak. Ljudi potrudite se obavit sve poslove koje imate prije. Nazovite prijatelje, curu, dečka u četvrtak, platite račune u četvrtak, šaljite poruke u četvrtak i surfajte internetom u četvrtak, radite sve ono kaj radite svaki dan, samo dvostruko u četvrtak da planovi ne propadnu, sve za zamjenu petka. U petak, pak, nemojte se približit vašem mobitelu, niti telefonu, niti kompjuteru. Isključite mobitele, telefone i kompjutere. U petak se štrajka! Zato poduplajte T-htu, il kak već, promet u četvrak, tak da nebudu imali nikakve gubitke za petak...
Pa ne mogu se oglušit na ovaj apel. Moram sudjelovat, jer ak ne sudjelujem, sve će propast... Zašto? Zato kaj Dojče Telekom nemre bez mojih 700kn telefona mjesečno i to će ih uništit ak ja ne zovem niti ne surfam u petak! A to želimo. Uništit DT, jer su žgadija. Žgadiju je najlakše uništit ak ih se ignorira, jel?
Tak da, dragi moji bogeri i blogerice, ja ću osobno kontaktirat T-ht, il kak već, dan kasnije ili u ponedjeljak kad će radit sve usluge, i pitat ih o ovom stravičnom udaru na tu veliku korporaciju. Pitat ću ih kako ih je to pogodilo i javit vam njihov odgovor. Kvragu, znam ga već unaprijed: Štrajk? Kakav štrajk?
Đizuz krajst, ljudi idu u štrajk zbog 40lp! 40 bijednih lipa kaj poruka košta u cronet mreži. 40 lipa – big fucking deal! Ak si možeš priuštit novi mobitel od nekoliko hiljada kuna, onda si možeš priuštit i slanje poruke od 40 lipa. Al to je tak zanimljivo, ista stvar je i s autima. Glavno da ti imaš najbolju makinu u kvartu, a kad si nemreš platit benzin – krivi Inu! Ista stvar! I zato ova država nije takva zbog ljudi kao što sam ja, nego zbog upravo ovakvih ljudi koji idu štrajkat zbog 40 lipa. Zbog ovakvih ljudi koji misle da je ovaj štrajk something big i da će ovaj štrajk biti primjećen u paklenim redovima DT-a.
Nemojte me krivo shvatit (kao što me uvijek krivo shvatite), ja ne zauzimam strane. Nisam niti za T-ht, il kak već, niti za ovu vašu opciju. Ja sam glas razuma. Ali, ako se ide štrajkat ozbiljno, ako se ide štrajkat u nekakvom broju i ako se ide štrajkat s namjerom da se ostavi nekakav utisak, taj štrajk mora biti organiziran, registriran i javno objavljen! Mora! Tu nema druge opcije. A na čemu je ovaj štrajk? Ničemu, osim da je javno objavljen, i to s tim da se uzme u obzir internet kao javan forum i to da se vijest širi voljom pojedinca. Zato nemojte govoriti «francesca, griješiš», jer ako netko griješi, onda ste to vi sami. Izračunajte si šanse uspjeha.
Dragi moji, mislite da znate, ali ne znate. Ako država ne može spriječiti monopol, onda šačica blogera neće zasigurno niti dotaknuti površinu problema. A vi se i dalje tješite sa frazicama tipa: poslat ćemo poruku...Da, pitam se samo kakvu...
163 ljudi ovdje ne kuži osnove.
pon - 11.10.2004
Predmet: Zbogom!
Svima ćeš nam nedostajati, ponajprije zbog tvoje srdačnosti i borbe za životom, ali i zbog tvoje izvrsne glume Batmana...Šmrc, već se plačem...
mwahahahahahaha!
čet - 07.10.2004
Predmet: Posljednja Večera
http://www.thememoryhole.org/deaths/texas-final-meals.htm
Na gornjoj web adresi možete pronaći neke od zahtjeva zatvorenika za njihovu posljednju večeru ili ručak il kaj već. Jelo.
Radi se o Teksaškom kriminalnom odjelu. Toliko su kriminalno velikodušni da su čak odlučili objaviti kaj njihovi zatvorenici prije pogubljenja rade. No, kako svi znamo kakav je Texas zapravo, nebi nas to trebalo začuditi. Barem znamo da izvršavaju njihove želje.
Ono kaj me zapravo nagnalo da napišem ovo je film Monsters Ball. Isus, kakav je to film. Čak nagrađivan. Ne znam za što, jer se apsolutno niš ne događa, ali dobro. Gledala sam ga zahvaljujući nekome tko ga je kupio. Nemam pojma tko, samo se dvd našao na mom klaviru, ko da želi biti gledan.
Nego, nakon kaj prođe čitava vječnost, napokon idu ubit onog kmicu, koji za posljednje jelo naruči nekaj bezveze. Pa me to nagnalo na razmišljanje, kaj bi si ja naručila da dođem u takvu situaciju. E sad tu site ulazi u igru. Išla sam malo gledati kaj zatvorenici naručuju i uvidjela sam da ih večina naručuje nekakvu visoko kaloričnu hranu tipa prženi krumpirići, cheeseburgeri, odresci i tak to. Kaj nisu svijesni kad se tak nakrkaju masne hrane da će ih to uspavati?! Nije prikladno zadrijemati u stolici..
Dalje, ima čak i onih koji nisu ništa naručili, ali ima i onih, kak bi se reklo, teških za održavanje, evo primjer jednog takvog, apsolutnog pobjednika:
Chocolate birthday cake with "2/23/90" written on top, seven pink candles, one coconut, kiwi fruit juice, pineapple juice, one mango, grapes, lettuce, cottage cheese, peaches, one banana, one delicious apple, chef salad without meat and with thousand island dressing, fruit salad, cheese, and tomato slices
Dakle, ovo je jedan komplicirani zatvorenik. Ali opet, zakaj ne? Pa to ti je zadnja želja! Nek se muče sa jelom, ja velim!
Pa, evo moje posljednje želje:
- losos file od 5 kg, bez masti, posipan vegetom kupljenom u dučanu u ulici HBZ 1.
- 2 kg jabuka s oguljenom kožicom. Na svakoj moraju biti urezani moji inicijali. I moraju izvaditi sredinu, bez da ih prepolove.
- pol kile Istarskih tartufa, nenasjeckanih!
- jumbo pizza iz Tiffanyja. Tiffany je inače bila pizzeria tu u Gorici, al je kihnula nakon kaj je UN otišao, šteta, jel su imali ok pizzu. Tak da će ova usluga možda zahtjevati putovanje kroz vrijeme.
- bocu šampanjca i kantu genetski modificiranih jagoda. Onih koje su bolje. Znam da postoje! Šampanjac mora, naravno, biti iz pokrajine Champagne. I proizveden 16. siječnja 1985.!
- 1 kg Haribo medvjedića, ali samo bijelih. Na svakom mora falit lijeva noga.
- 2 palačinke, jedna mora biti punjena marmeladom, toplom! A druga Neskvikom! Moraju biti savršeno pečene, bez onih crnih točka!
- 1 orada ulovljena u slovenskom djelu Piranskog Zaljeva, pečena na gradelama. Mora mi ju servirati glavni kuhar toplu i polivenu sa maslinovim uljem u kojem su listići peršina i sitni komadići luka.
- 1 kranjska kobasica. Tak da mogu, kad bi ju donijeli, počet vikat «kakvo ste mi to smeće donijeli?!»
- vrećicu sušenih smokvi iz Šila.
- pečena janjetina iz Zdihova.
- i za kraj, malo pokvarenog mesa. Jer ak si bolestan, ne mogu te pogubit.
A sad vi, koja je vaša posljednja želja?
Ja high maintenance? Nikad!
pon - 04.10.2004
Predmet: Nekad je bolje živjeti u neznanju
Da možeš sa sigurnošću reć da Bog postoji, onda bi se morao čovjek mučiti sa velikim pitanjima tipa: Kako je naš Svevišnji dopustio postojanje ovog bloga... Lakše je ostaviti otvorenu mogućnost da smo sami u ovom ludom svemiru i da je Bog jedan bolestan Idiot (napisala sam I veliko iz poštovanja).
Kao klinka postojala je jedna stvar koju sam željela znati više od biločega. Željela sam znati kaj se dogodi nakon X vrata na X katu u Lazy Jonesu. Jel se ide dalje ili igrica završava? Kak završava?
Lazy Jones je igrica za C64 u kojoj si ti neki čovjek koji ide kroz hotel. Kroz hodnike hotela te lovi neki drugi čovjek kojeg moraš izbjegavati. Ulaziš u svaku sobu u kojoj moraš odigrati posebnu igru i ideš dalje. Igrice su bile stvarno domišljate, sjećam se The Turk, Res Q, Jay Walk...
Problem kod mojeg C64 je bio taj da kazeta na kojoj je bila ta igrica se uvijek zablokirala nakon kaj uđeš u X vrata. Ne znam zašto, ali nikad nisam uspjela otići dalje. I to je upravo ono kaj te tjera da ideš stalno resetat pa ponovno igrat, u nadi da će proradit. Igrala sam tu prokletu igricu mjesecima! I nikad nisam prošla ta vražja vrata...
Nakon nekog vremena smo se riješili C64 i C128, i više nisam mogla igrati uopće tu igricu. Sada, godinama kasnije, otkrili su nešto kaj se zove – emulator. To mi omogućava da igram tu igricu na svom kompu. Ha! Skinem program i psihički se pripremim za početak igranja Lazy Jonesa. Napokon, X vrata, pokorit ću vas jednom zauvijek!
Stisnem ikonicu i komp se prebaci u Dos. Dobro. Još nekaj postiskam i javi mi error. Vrag te odnio, kaj je sad? Sve živo sam isprobala, pročitala čak ReadMe, sve! Neće radit! X vrata nikad neću preć...
Tako je to ostala misterija. Kaj je iza tih vrata? Sve sam si mislila o mogućnostima Y vrata. Možda tamo unutra igraš igricu u kojoj razbijaš C64, možda igraš igricu u kojoj ubijaš teroriste...Vrata Y su bila čudnovat svijet, a završetak igrice je bio gozba vizualnih delicija. I ja to nikad neću iskusit.
Neki dan mi jedna osoba pošalje link za review i download Lazy Jonesa. I odem ja pogledat kaj je to tamo. Kad sam vidjela kaj piše, dobila sa herc: otkrili su istinu o kraju igrice.
Loved it, loved it, loved it. Music, graphix and playability still kicks ass (the SID is really pushed over its limits!!!). The only thing preventing me to give it a full 10/10 is the crappy ending (there's no ending, you just start again!)
Jel ste sad uvjereni? Nekad je stvarno bolje živjeti u neznanju.
154,846 ljudi će sada pokušati odigrati Lazy Jones igricu.
ned - 03.10.2004
Predmet: Nekad nije najbolje biti najbolji...
Jednom davno u srednjoj školi...Očekujemo novu *brand new* luđakinju koja će nam predavat vjernauk. Trudna babetina uđe u razred. Na prvi pogled izgleda ok. Nikakvih naznaka o potencijalnim psihičkim bolestima. Na prvi pogled.
Na drugi pogled, however, stvar se mijenja. I ova Vjeronaučna Idiotkinja nije baš pri sebi. Then again, koja je?
Problem VI (nemrem se sjetit imena) je taj kaj nema baš smisla za humor. Ili ima, ali ga ne želi imat. Ili ga želi imat, ali ga nema. Ili ne želi niti nema. Uglavnom, nema BAŠ smisla. Kvragu, možda fakat ima, ali je htjela ozbiljno pristupiti temi, kojoj ja, normalno, nisam mogla ozbiljno pristupiti.
O čemu se radi.
Imali smo radionicu. Yey! Podijelili smo se u 3 grupe. Svaka grupa je imala svoju temu i to je morala odglumit. Prva grupa je imala temu: abortus.
I sad su oni ozbiljno pristupili tome, odglumili sve na standardnom hrvatskom jeziku, bez naglih pokreta, ukočeno, cici mici - tipa ovo:
A: «Ja sam trudna!»
B: «Isuse dragi Bože, Marijo, majko Isusova, Bože, oče Isusov, pa što si radila?»
A: «Pa čuj, desilo se...»
B: «Tko je ocat, ovaj otac?»
A: «Ne znam, možda je susjed, možda poštar...možda i onaj šipac koji prodaje cipele.»
Ok, ovo sam izmislila..
A: «On je otac» pokaže na uvaženog kolegu
C: «Ja sam otac.» uvaženi kolega hrabro priznaje
B: «I što ćete sad?»
A: «Ne znam. Starci će me sjekirom kad saznaju! Moram, MORAM pobacit...» plače sa rukom na čelu
B i C: «NE! Zaboga, ne! Ah, sudbo!»
C: «Daj mala, sredit ćemo to, ja sam sad apsolvent na šumariji, živjet ćemo pristojno s tim derištom...»
A: «Misliš da možemo? A dobro onda! Hey, baby, jedva čekam da se rodi...»
B: «Vidiš kak se sve da riješit...»
Svi sretni odlaze na sladoled u Vincek.
Ok, ovo je bilo malo karikirano, ali skužili ste poruku. Morali smo to odraditi kao sa stajališta crkve – ne pobačaju...fak det! Nego, oni su dobili velik pljesak od VI koja nije mogla sakrit svoje zadovoljstvo što uči takvu predivnu katoličku mladež.
Na red dolazi grupa broj 2.Njih se uopće ne sjećam. Vjerojatno zato kaj nisu bili impresivni. Ali i oni su dobili smiješak i plijesak od VI. Oh all the glory, može li ikaj poći po zlu...
A sad, dame i gospodo, šećer na kraju – grupa 3.
Tema: alkoholizam i nasilje u obitelji
Članova broj: 4
Glavne uloge:
Francesca kao majka Barica
Seljo kao otac Radovan
Sporedne uloge:
Kolega kao sin Uglješa
Mala kao frendica Uglješina
Mjesto radnje: negdje u Zagorju
*almost actual transcript*
Barica kuha ručak. Uglješa piše zadaću. Odjednom Radovan uleti pijan u kuću.
Radovan: «Ženo! Daj pivu!»
Barica: «Rade, gujdo jena! Neš niš dobil, am si opet pijan, kak te ni sram, gnus!»
Radovan: «Šuti, glupačo! Oš batina? Ha? Oš batina?»
Barica: «Rade, naj se tak ponašati, strašiš Uglješu..»
Uglješa (milim glasom): «Da, tata..»
Radovan: «Mali, vrog te zemi, oš ti batina?» (vadi remen) «Sad ćeš ti dobit, balavac nezahvalni!» (mlati Uglješu)
Barica: «Rade! Rade! Naj to delati! Naj Uglješu! Mrš van, gade odurni!»
Radovan: «Mrš? Ti ćeš meni mrš?! Slušaj glupačo, sad ću te ubit!» (tuče Baricu)
Uglješa pobjegne van i ispovjedi se Maloj o svojim događajima. Uto dođe Rade vičući: «Nazaj domov! Uglješa, domov il ti bum glavu ščupal!». Uglješa odbije i Radovan ih premlati oboje. Barici prekipi, uzme valjak za tijesto, zaleti se sa praga prema Radovanu sa valjkom visoko u zraku uz povik: «AAAAAA---CAAAA!» i ubije boga u Radovanu. Radovan je mrtav. Uglješa, Mala i Barica slave skakući oko Radovanovog mrtvog tijela. Kraj.
To je otprilike to. Bilo je tu svakakvih highlightsa, na koje se razred, ono, trgao od smijeha. Nakon kaj smo završili sa svojom briljantnom glumom našeg briljantnog scenarija, svi su bili crveni u licu i jedva disali od smijeha. Svi osim VI. Ok, trebala je bit ozbiljna tema, al kvragu, pa nemrem ja to, osim toga baš nas je našla za istu grupu. I tako je došao red za ocijene.
Grupa 1: 5
Grupa 2: 5
Grupa 3: *malo vikanja, pa zaključak* - 1
Jedan. Dobili smo jedan jer smo bili najbolji. Damn you VI! Damn you to hell!
«To je trebalo biti ozbiljno, stravično sam razočarana vašom točkom...»
pet - 01.10.2004
Predmet: Koji B(l)og?
Ovo je sve novo. Kaj je ovo? Ne sviđa mi se.
Kakvi su ono moduli? Di mi je moja slika koju sam zadnju objavila? Di su sve slike? Di su kometari?
Ovo liči na blog.hr nekak.
Kaj sad više neću morat pisati «Predmet:»?
Inače, ok, sviđa mi se.
What?
Neke stvari nemrem shvatit.
