Francesca Extraordinaire

uto - 30.11.2004

...

Predmet: Oh all the horror!

Još nisam gotova. Ovo s kompjuterom. To je tako djelomično zbog toga kaj sam nesposobna se bavit kompovim unutarnjim organima, a djelomično i zbog toga kaj se tolko toga nakupilo unutra. E, da ste vi to vidli. Tu samo kaj nije bilo mrtvih četnika.
Uglavnom, jedan dan sam provela čisteći ovo sve kaj je tu unutra, niti ne znam kaj je. Uzela sam nekakav sprej koji sam kupila isključivo za komp i sve fino pobrisala sa maramicama koje sam kupila isključivo za komp.
Znate kaj, ja stvarno počinjem misliti da me ovaj OK poremećaj previše košta. Tolko preparata za čišćenje i te gluposti nisam pokupovala u čitavom životu kolko sam sad u dva tjedna.
A kaj je najgore, ne košta me samo novaca, nego i mojih prešssss živaca.
Jer, sve kaj očistim ponovo se zmaže. Tome jednostavno nema kraja. Svaki put me to izbaci iz takta i nisam sposobna više niš radit osim čistit.
Moram priznat da ono čudo na paru radi izvrsno. Vjerujem da je sada sve kao u apoteki. Oprala sam čak i fuge. A kaj se tiče kamenca, odmah da vam velim – nikakav Cillit. Arf je super, sve skine, a da ne ostavi one ružne ogrebotine. Bref je užasan. Tokom ribanja i uporabe Brefa, umalo sam se ugušila od raznih isparavanja. Stravično.

Nego, nova opsesija se tiče elektronike. Svima je jasno kao dan da se svaka OK osoba boji žarulja, štednjaka, a najvše pegla. To je zbog toga što su elektroničke naprave sklone ubijanju ljudi. Čak i ako ih iskopčaš iz struje, nikad ne možeš biti siguran da se one natrag neće spojit i zapalit ti kuću. Upravo zbog toga, sada svuda sa sobom vodim peglu. Kam god ja idem, tam ide i moja pegla. Ona je zeleno-bijele boje i mirno se vozi na suvozačevu mjestu (da, stavim joj i pojas). Kad dođem na odredište, uredno ju primim u ruke i ide samnom. Ljudi na to nekak čudno gledaju, al ja jednostavno ne želim riskirati. Kaj znaš, možda može i auto zapalit...

Više o OK ritualu #3 krajem tjedna.


Perilica dulje živi uz pravilno održavanje.
objavio Francesca Extraordinaire, 30. studeni 2004 15:57:00 | link | (0) komentari


pon - 29.11.2004

Predmet: Vaš tjedni horoskop

Vaga – Ovaj tjedan je naprosto izvrstan za tvoj auto. Međutim, bilo bi poželjno da tu svoju kutiju lima odvedete na servis. Kad ti mehaničari vele kolko moraš platit, reci da to nema smisla i da nedaš ništa, budući da im pomažeš u usavršavanju njihovih mehaničkih sposobnosti.

Bik – Napiši knjigu zvanu „Žene su sa Venere, Muškarci sa Marsa, ali Bikovi su u Turopolju“.

Ovan – Tvoj će ljubavni život naići na pozitivne promjene. Onaj McDonaldsov prodavač u Drive-In kućici će te promatrat.

Jarac – Otiđi u HG Spot i odluči kupit najskuplji plasma TV koji postoji. Kad treba platit daj im onih 5 kuna iz džepa. Ako ti lik za blagajnom veli: „Ali, vi nemate dosta..“, ti reci: „Pa? Niti vi nemate televizor koji si mogu priuštit...“

Riba – Večeras ćeš sanjati da jedeš ogroman kruh, kad se probudiš nestat će ti jastuk. Slijedeću noć ćeš sanjati da jedeš svoj jastuk, kad se probudiš nestat će ti kućni ljubimac...

Škorpion – Sutra ti se neće ništa dogodit. Preksutra možda nešto malo. Prekpreksutra opet ništa. Tebi je inače dosadno, jelda?

Djevica – Otiđi u Zagrebačku Banku i preuzmi kontrolu nad onim malim kompjuterom koji izbacuje one male papiriće s brojem. Nek na svakom piše: „Ne mislimo studentima uzimati 5kn za održavanje računa, ali si ne možemo pomoći. Ne mislimo krasti ljude na kreditima, ali si ne možemo pomoć. Ne mislimo raditi užasne reklame, ali si ne možemo pomoć. Molimo Vas, otiđite na šalter br. 1 i preporučite nam psihijatra.“

Blizanac – Uvijek igraš sigurno? To je odavno poznato kao loš način života. Ovaj tjedan napravi nešto divlje, npr. ukradi ručnik iz hotela.

Rak – Ah, divan dan za friziranje. Napravi si super frizuru i stavi onoliko laka koliko je potrebno da se topovska kugla može odbit od tvoje glave.

Lav – Magla je tvoje idealno vrijeme. Nikaj više, samo to.

Strijelac – Sresti ćeš osobu koja je isti pjevač iz Aerosmitha, ali zapravo će se radit samo o Micku Jaggeru. U svom tom silnom razočarenju, zaboravit ćeš uzet njegov autogram.

Vodenjak – Misliš da je bitno štedjeti novac? U pravu si! Ali opet, vidjet ćeš one prekrasne lutke sa TV prodaje. Znaš kaj to znači...



Francesca je izvrsna astrologinja. Puno bolja od ostalih. Puno, puno, puno bolja. Puno istinitija. Uvijek je bila i uvijek će biti. Stigne pročitat zvijezde iako je glavom unutar kučišta svog kompjutera. Nevjerojatno! Hmmm, da...

objavio Francesca Extraordinaire, 29. studeni 2004 13:05:00 | link | (0) komentari


ned - 28.11.2004

Predmet: Ovo ni tak jednostavno

Prekjučer sam odlučila dovest komp u savršen red. Shvatila sam da mi nema dovoljno prostora na hard disku pa sam odlučila kupit nekakav veći. Nakon toga sam odlučila stavit taj novi hard disk, formatirat ga i napravit particiju. Sve me to trajalo jednog dana mog života. 24 sata sam ja to montirala i natrag instalirala i nemam pojma kaj sve ne. I još nije gotovo. Kvragu, još instalirat treba zabu, printer1, printer2, vstream, dlink,...ukratko, sve! Javlja se netko kao dobrovoljac? Evo za pet kuna i burek, ha?

Ak u ponedjeljak ne dobite tako željeni horoskop, barem sad znate zašto.

Komp veli „modem not present“, kak nije, još mu okrenem monitor prema njemu i svejedno ga ne vidi...

objavio Francesca Extraordinaire, 28. studeni 2004 2:21:00 | link | (0) komentari


čet - 25.11.2004

Predmet: Vodič za neznalice– Aerodrom i Let pt.2.

Jučer smo savladali osnovno znanje o aerodromima i osiguranju, nadam se da ste utvrdili gradivo, jer ako niste nećete shvatiti ono što dolazi budući da je sve povezano. Zato prije nego počnete čitat drugi paragraf, razmislite jeste li sposobni. Ako jeste, onda kaj čekate, ako niste...kaj čekate, vrag vas zemi?

Nakon što ste uspješno prošli prva dva nivoa, očekuje vas još jedan zadatak – čekanje.
Čekanje je za svakog normalnog čovjeka najgori oblik zabave. Skoro pa da i nije zabava. Svaka osoba koja se susretne sa radnjom „čekanje“ ima velike šanse da ostatak života provede u mentalnoj instituciji. To se odnosi, naravno, na čekanje u čekaoni na aerodromu.
Dakle, prije samog ulaska u avion, biti ćete naprosto prisiljeni provest dio vremena u prostoru sa puno stolaca. Puno stolaca je relativan pojam. Zašto? Zato. Sami shvatite. Ako ste dovoljno sretni, možda i ulovite koje slobodno mjesto, ali – kaj onda?
Ukrcavanje počinje za pol sata, a ti čekaš, letiš sam, nemaš s kim pričat (osim s onim napornim britancem koji non-stop priča o konjičkim utrkama) i nemaš kaj radit. Vrijeme ti užasno sporo teče, a doma familija okrenula janjca i nemreš se dočekat da dođeš.
Čovjek u takvoj situaciji najčešće poteže za štivom. Bilo da je to kakav časopis, knjiga ili sms poruka.
Zagrebački i svi ostali aerodromi nikad nemaju nikaj za čitanje, osim onog njihovog časopisa u kojem piše kak su iznajmili Airbus 219 od Lufthanse, i kojeg svi Francuzi iz nekog nepoznatog razloga vole čitat.
No, to nije sve. Ako želiš nešto kaj će ti taman popuniti tvoje vrijeme (znači, knjiga od 500 stranica), možeš si pronaći knjigu po tvom izboru u gift shopu. To su sve već korištene knjige kojima više od polovice stranica fali, ali nema veze za Engleze – oni to vole tak čitat. Vi ne, i ne samo da ste izgubili mjesto sada u čekaoni, nego i dalje nemate kaj za čitat. Zato se uvijek, da bi se izbjegle ove strašno neugodne situacije, opskrbite sa dnevnim novinama – bilo to Jutarnji ili Večernji, stvarno nije bitno jer oboje imaju isti-identičan sadržaj. Uz prave novine, vrijeme brže prođe i odjednom se pojavi na ekranu broj tvog leta.
Vrijeme je za ukrcavanje!
Ne tak brzo...Ono kaj bi svatko trebao imati na umu je da aviokompanije vole „preprodati“ karte. To znači da ako avionček ima nekih 100 sjedala, oni će prodati 200 karata za taj isti let sa tim istim avionom. U enciklopediji piše da su u povijesti postojala samo tri leta koja nisu bila preprodana i sva ta tri leta pripadaju poglavlju koje se zove „legende i mitovi“, dakle nešto kao Ivica i Marica, Bog i Pjevačka Karijera Josipa Katalenića.
Ako ste baš vi 101., 102., 156. ili 199. putnik, službena osoba će vas uljudno pitati želite li letjeti drugim avionom, najčešće onim koji presjeda u nekom šugavom gradu. Tak da vam se može dogoditi da letite iz Zagreba do Dubrovnika, a presjedate na Krku. Koji gay? A da o direktnim vezama za Pariz ne govorim.
Ukoliko želite osigurati siguran let do, recimo, Barcelone bez presjedanja, odite čarterom. Čarter ne presjeda, ali je zato linija koja nije u službenom rasporedu i postoji 50% šanse da se tvoj avion sudari sa drugim, jer ovaj drugi nema pojma da ste ti i tvoj avion u zraku, i odjednom nisi u Barceloni nego na Mirogoju (uz pretpostavku da te pronađu negdje u dubinama Sredozemnog mora ili da tvoje mrtvo lice raspoznaju od ostalih u Monegaškom kasinu).

Nakon čekanja i spoznaje da si među „sretnih 100“, spremiš se za put prema avionu. Zašto kažem „put“? Zato kaj se po pisti ne smije trčat (stvarno mi nije jasno zašto) i moraš se vozit busom kojih 20 minuta. No prije toga, moraš dati svoju kartu i obavezno se progurat ispred svih ostalih putnika. To je od krucijalne važnosti jer tako daješ svima na znanje da ti se stravično žuri i da moraš biti prvi u avionu, iako ti to ništa ne pomaže, jer svima avion polijeće u isto vrijeme i svi imaju određena sjedala. Ali tu sad postoji jedan catch. To je tak na svim svijetskim aerodromima, osim na našem. Zašto? Zato kaj se do aviona voziš u gore spomenutom busu. A kad prvi uđeš u bus, zadnji iz njega izađeš – ha! Zato, u inozemstvu budite prvi, a doma budite zadnji. To tak mora bit.

Tokom Leta

Glavna prtljaga je u holdu, i jedino kaj nosiš je tvoj ruksak ili torba. E sad, u kabinu se ne može nositi ne-znam-kak-puno-stvari i mislim da je ograničeno na kojih dva komada. Ali neka vas propisi ne spriječe pa slobodno unesite oko 30 vrećica sa poklonima iz gift-shopa i ogroman kofer koji zauzme čitav locker, jer očito ne može stati ispod sjedala (ovo je actual event, ja svoju torbu nisam mogla stavit u locker jer je idiot nosio čitav kofer sa sobom. Idiot.). Ako vas stjuardesa iz nekog stvarno nepoznatog razloga uljudno obavijesti o tome da vaših 10 vrećica i onaj kofer ne može tolerirati, obavezno se svadite i počnite vikat nešto tipa „ali ako ne mogu staviti gore, onda će stati ispod sjedala!“. Inače, ono kaj se smije unesti u kabinu su slijedeće stvari: 243mx243m koferi, torba sa plastičnim posuđem, torba sa staklenim posudama, skije, građevinski materijal i komode. U slučaju da dođe do razgovora sa stjuardesom, inzistirajte na tome da svaka od ovih stvari može stati pod sjedalo, a onda da bi dokazali svoju teoriju, bezuspješno pokušavajte nagurati ih ispod dok otprilike 20% uspijete zagurat, pa možete slobodno izjavit: „Vidite sad? Vidite da stane!“

Ako ste pak shvatili da vaša prtljaga jednostavno neće stati pod sjedalo, obratite se overhead lockerima. Ako ne stane niti tamo od prve, ono kaj trebate napravit je stat nasred prolaza, desnom rukom dirat si bradu i zamišljeno gledat u svoju prtljagu kak viri iz lockera, automatski sprečavajući ostalima da prođu. Zašto je to korisno? Jer ako dovoljno dugo tako gledate u svoju prtljagu, ona će se očito smanjiti ili će locker narasti tak da sve može stat unutra; ili će jadni i ljuti ljudi iza tebe napokon odustat od ovog leta i time osloboditi dodatan prostor u lockerima.

Ako, nedajbože, let traje kraće od dva sata, za jelo ćete dobit sintetičku hranu i piće. Ovisno o razredu, ponuda je ovakva:
Economy – sintetika
Business – sintetika
Ako, nedajbože, let traje dulje od dva sata, za jelo ćete dobit sintetičku hranu i piće. Točije, nekakvu piletinu, suhu salatu, kolač koji nije probavljiv, paketić koji se neda otvorit i šalicu kave ili čaja. I naravno plastični beštek.
Zapravo, hrana u avionu je tolko odurna da je opasna po zdravlje, dokaz za to je jedan dečko koji je za vrijeme leta dok je jeo kolač i gledao Finding Nemo odjednom problijedio i počeo vikat. Zašto? Slijepo crijevo mu je puklo. Ne, nije se upalilo, puklo je. On je skoro umro, a sve zbog njihove otrovne hrane. Nakon samo 2 sata provedenih u avionu, ona juha iz vrećice se čini božanstvenom.

Jednokratnih prijatelja se čuvajte. To su zamaskirani agenti koji te pokušavaju unovačiti u njihovu obavještajnu agenciju postavljanjem najbanalnijih pitanja, tak da ne izgledaju sumnjivo. Ako vas vaš jednokratni prijatelj pita „nije li to kuća druga Tita preko koje sad letimo?“, razmisli dobro, jer ako kažeš „da, to je njegova kuća, prijatelju jednokratni.“ šanse su da ćeš završit u zatvoru jer si komunistički debil. Ako kažeš „ne, nemam pojma čija je to kuća, prijatelju jednokratni.“ šanse su da ćeš završit u tajnoj obavještajnoj agenciji jer znaš dobro čuvat tajnu. Kako se u takvoj situaciji postaviti, nitko ne zna, te se preporuča da tokom leta na svako pitanje jednokratnog prijatelja odgovarate sa: „nisam odavdje.“

Let nikad nije savršen, prema tome postoji 90% šanse da ćete upast u kakvu turbulenciju. Te turbulencije nisu nikad strašne (osim onih 10%) i nema opasnosti od oštećenja aviona, putnika ili vašeg života. Ne vjerujte filmovima, oni pretjeruju, jer se overhead lockeri nikad neće otvoriti tokom osrednje turbulencije. Da je suprotno, let avionom bi predstavljao samoubojstvo budući da bi na vas konstantno padale palice za golf, friteze, čaše, toksične kiseline, vruće ulje i tome slično.
Konkretan primjer: za vrijeme jednog mog leta, upali smo u malo jaču turbulenciju. Onakvu u kakvoj ljudi počnu vrištat i svijetla titrat. Uglavnom, rulja vrišti, struje nestaje, stjuardese bježe na sve strane, kolica sa hranom se voze sama po prolazu (jako smiješno, inače), pilot smirava raju riječima: „upali smo u jaku turbulenciju..*vrisak neke babe iz repa* molim vas da *vrisak svih*.. mirni i *vrisak*..“, do mene sjedi cura koja se panično boji leta i samo kaj nije dobila herc, ja ju pokušam smirit i izvalim nešto tipa: „nemoj se niš brinut, to je normalno..“ to nije upalilo, pa izvalim: „sve je ok dok se motori ne čuju.“ Misleći da se to nebude dogodilo. I, da, pogodili ste, ko za inat, istog trena zuuuum, motori se pojačaju, cura umire, vrišti sa ostatkom putnika, stjuardese se odjednom uspaniče i pobjegnu u kokpit, avion propada po 10 - 20 metara i blago rečeno vlada kaos. Uglavnom, kaj sam htjela s tim reć?...a da, malo sam se udaljila, al zapravo sam htjela reć da se niti jedan locker nije otvorio. Niti jedan!
Kaj se tiče onih 10% - to su opasne turbulencije u kojima će vam se avion srušit. Nemojte se ništa brinuti, to je isto što i kozice – jednom u životu moraš i to doživjet.
Sam pad aviona vam ne mogu opisat, budući da su gore navedenu turbulenciju spriječili od ubijanja naših malenkosti tako kaj su nas prizemnili negdje po hitnom postupku. No, pretpostavljam da se nakon svakog pada aviona svaka osoba odluči na jednu od dvije akcije. Ili će opet letit, ili neće više nikad letit. Ak me kužite...

Slijetanje

Ding! Upali se svijetlo za pojas i stjuardesa veli da se morate zavezat. Unatoč tom upozorenju, vi bi trebali automatski što brže skinut pojas i ustat jer jasno je kao dan da ak brže skineš pojas i brže se ustaneš, avion će brže sletjeti. Ako proces sletanja i rulanja po pisti traje predugo to je sigurno jer je netko u repu nesposoban otkopčati pojas iste nanosekunde kad kotači dotaknu tlo. Te ljude treba zadavit njihovim vlasititm pojasevima, jer ti samo trate precious vrijeme.
Nakon što se odvežete i ustanete, morate *MORATE* odmah skočiti u prolaz i otvoriti najmanje tri lockera – svoj, od osobe ispred i on one iza, jer se nikad ne zna gdje tvoja prtljaga može završiti tokom leta, ipak nije avion stalno u vodoravnom položaju. Jednom kad ste završili svoju pretragu za torbom, uputite se prema vratima i slobodni ste sve do preuzimanja prtljage. Ako sletite na hrvatski aerodrom, niste slobodni. Kao što je poznato, naši aerodromi nisu tak moderni i nemaju „tunel“ od aviona do zgrade, pa te voze busevi. Ukoliko želite sigurno stići u još jedan labirnt, morate se ukrcati na bus, u protivnom će vas policija natjeravat po pisti i eventualno ubit. To je, ako vas prije autobus ne pregazi.

Nadam se da vam je ovo od pomoći. Ugodan let!


Croatia Airlines – world of their own.

objavio Francesca Extraordinaire, 25. studeni 2004 11:46:00 | link | (0) komentari


sri - 24.11.2004

Predmet: Vodič za neznalice – Aerodrom i Let pt.1

Slika na MojBlogu
Neki ljudi su imali tu čast da putuju avionom po prvi put tek nedavno. Vozivši ih na aerodrom, vidjela se iskra u njihovim očima, jer lijepo je znati da si čovjek koji leti. Ili ćeš biti taj. Moja greška pritom je bila ta da ih nisam upozorila na neke uobičajene pojave na aerodromu, tokom ukrcavanja, leta i iskrcavanja. Ne napravivši to, gore spomenutim osobama se život vjerojatno, tj. je, zagorčao. Ono kaj slijedi, dragi moji štioci, je vodič za one koji još nisu upoznati sa načinom putovanja u ogromnoj letjelici koja hrabro prkosi zakonima gravitacije i koja može biti pilotirana od strane odbjeglog zatvorenika koji je bio zatvoren radi toga kaj je bacio bombu u banku jer nije imao novaca.

Prvi dio ovog vodiča će se koncentrirati na opće smjernice. Dakle,

Uvod

Zračna luka ili aerodrom je gigantska struktura dizajnirana od strane propalih studenata psihologije koji su se zakleli da će se osvetiti čovječanstvu i željno iščekuju naš poraz. To su komplicirani i zli labirinti sadizma koji su podignuti ne da bi služili putnicima, već da se prouči proces slamanja ljudskog uma i koliko je uopće potrebno da prosječan čovjek potpuno poludi. Generalno, svi aerodromi su koncipirani na slijedeći način:

-aerodrom mora povečati udaljenost od točke A do točke B, bez obzira na njihovu fizičku udaljenost. Ako točka A počinje na vratima 12, a točka B na vratima 3, putnik će biti primoran prehodati otprilike 4 hodnika, odvoziti se 8 stanica tramvajem, popesti se preko 3 seta stepenica, doći do eskalatora na kojem se voziš nekam u visine samo zato da bi se iz nepoznatog razloga natrag opet spustio i konačno, preći preko mosta preko kojeg nije moguće preći, jer je u izgradnji još od Domovinskog rata, pa moraš pronači još nekoliko aternativnih puteva.
Ako se točka A nalazi na vratima 2, a točka B na vratima 3, između te dvije točke sigurno stoji nepremostiv betonski zid koji će te prisiliti da prohodaš čitav terminal u krug da bi došao do točke B.
Mnogi se pitaju zašto je to tako. Nema jednostavnog odgovora, ali znanstvenici smatraju da gradovi grade takve aerodrome zato da bi putnici bili prisiljeni hodati satima po hodnicima aerodroma, sve dok ne dehidriraju i eventualno ne padnu u nesvijest unutar gift shopa (Buy-Bye – utjelovljenje zla) gdje će usred trenutnog ludila kupiti šalicu na kojoj piše ime grada.

-pušači se trebaju tretirati kao žrtve kuge ili kao obožavatelje Severine. Prema tome, potrebno je izvojiti određen prostor za njih koji će, prikladno njihovom stanju, biti ograđen dvostrukim slojem pleksiglasa tako da sav svijet, koji uspije doći do tog dijela aerodroma, može bez straha od zaraze promatrat te podljudske vrste kako se bore za sjedeća mjesta koja su najbliže pepeljari.
Kod dijela za nepušače, potrebno je obratiti pažnju na naljepnice sa prekriženom cigaretom koje su zaljepljene jedna od druge na udaljenosti od 20 cm. Zapravo, obraćajte pažnju na svoj vlastiti rizik, budući da se od predugog gledanja u zid može stvoriti efekt ludila. Poželjno je, ako ste nepušač, da ponesete nekakve čepiće za uši sa sobom, jer ćete u protivnom biti primorani slušati konstantne opomene preko razglasa koje se tiču pušača koji nebi trebali pušiti u djelu za nepušače i koji će u protivnom biti kažnjeni sa kaznom od 20 milijuna kuna i smrću električnom stolicom.

Osiguranje Aerodroma

Sintagma „Osiguranje aerodroma“ sastoji se od dvije riječi: „osiguranje“ i „aerodrom“. „Osiguranje“ je definirano kao „odsutnost opasnosti, sigurnost“, a „aerodrom“ kao „izravnana površina na kojoj avioni uzlijeću i slijeću, sadrži kontrolni toranj, hangare, održavanje aviona i ustanove za gorivo kao i zgradu za putnike i preuzimanje prtljage.“ Međutim, ako pobliže proučimo ove dvije riječi, možemo uočiti da se zapravo sastoje od „Os“, „i“, „guranje“, „aerod“ i „roma“. Kaj to znači? Nitko nije siguran, to je misterija od samih začetaka letova. Zapravo, ne znam zašto sam uopće počela o ovome. Vjerojatno sam mislila izvuč nekakav dubokouman zaključak, ali sam zaboravila koji je to.

Dakle, druga važna stvar kod aerodroma o kojoj bi svakako trebali znati je – osiguranje. Temeljna svrha osiguranja je usporavanje procesa ukrcaja i izdvajanje potencijalnih terorista koji to nisu, samo zato da bi zakasnili na let. To je ostvareno kroz lukavi plan koji se odvija kroz dvije glavne faze:

Faza prva: Metalni detektor
Metalni detektor je kutija koja na početku ima otvor kroz koji prtljaga ulazi, a na kraju ima otvor kroz koji prtljaga izlazi. Osoblje za svojim C64 kompjuterom će vas zamoliti da stavite svoju on-board luggage na traku, nakon čega će ispaliti nevidljive, kancerogene zrake na tvoju torbu, sve u nadi pronalaska kakve eksplozivne naprave. Nakon te rigorozne inspekcije, tvoja će torba svijetleća izaći van zbog svog onog zračenja, nakon čega će biti zgnječena od strane 3-tonske torbe koja pripada čovjeku iza tebe.
Nakon toga, biti ćete primorani i vi sami proči kroz „vrata“ koja vas skeniraju i traže opasne naprave kao što su protutenkovne mine ili mobitel. „Opasne naprave“ uključuju:

            - stvari koje eksplodiraju
            - stvari s kojima možeš ubost nekog
            - stvari s kojima pucaš u nekog
            - stvari koje i eksplodiraju i pucaju
            - radioaktivni otpad
            - remen
            - kovanice
            - ključevi
            - olovke
            - kosa
            - molekule zraka

Potrudite se da ne nosite niti jednu od ovih „stvari“ na let, jer ćete u protivnom biti dani na pregled čovjeku sa onim malim mobilnim detektorom koji će vas tretirati kao zadnji ološ.

Faza Druga – Ispitivač
Ova osoba, kamuflirana u obično osoblje, će vas napasti sa pitanjima različitog spektra. Svrha tih pitanja je da zaštite „nevine“ (obični putnici) od „zlog terorista“ (tebe) i obavezno sadrže pitanja: „jeste li sami pakirali prtljagu?“, i „jeste li sigurni da ne nosite bilo kakvu prtljagu koja nije u vašem vlasništvu i/li koju vam je dao netko nepoznat?“ Prije odgovora na ova pitanja morate razmisliti jako dobro jer će upravo vaš odgovor odlučiti hoćete li za par sati nakon leta odsjedati u hotelu ili ćete za par sati nakon dodatnog ispitivanja odsjedati u zatvoru.
Evo kako bi trebali postupiti u ovakvoj situaciji:

Pitanje: „Jeste li sami pakirali prtljagu?“

Ispravan odgovor: „Da.“
Prihvatljiv odgovor:
„Da, i nisam spairao/la nikakve bombe ako to mislite.“
Još jedan prihvatljiv odgovor: „Da, isto tako mogu sam/a jesti i obući se. Nisam li super?“
Neprihvatljiv odgovor: „Ne.“
Užasno neprihvatljiv odgovor:
„Ja sam terorist.“

Pitanje:
„Nosite li prtljagu koja nije u vašem vlasništvu i/li koju vam je dao netko nepoznat?“

Ispravan odgovor: „Ne.“
Manje prihvatljiv odgovor:
„Pa, razgovarao/la sam sa tipom nekih 20 minuta, mislim da ga sad već dosta dobro poznam.“
Neispravan odgovor: „Ovaj avion mora pokazati da Zapad nije ok!“

Šanse za prolazak u drugu fazu (čekaonica) su jednake šansi da dođeš u zatvor, zato budite budni čitavo vrijeme i ne dopustite si da vam rečenica kao „Nosim bombu“ slučajno izleti.

Slijedi: Prije ukrcaja i Tokom Leta

objavio Francesca Extraordinaire, 24. studeni 2004 10:48:00 | link | (0) komentari


uto - 23.11.2004

Predmet: UMRI!

Ovo je protiv mojeg nepisanog pravila koje glasi: „Pravi bloger nikad neće napisati više od jedan post po danu, osim u iznimnim slučajevima.“. Al ne mogu...

Kak ljudi vole uništavat stvari...dabogda ti žena plakala na pragu i nova vrata povukla vlagu idiote glupi, marš, odi u crkvu se molit il nekaj!
Zašto Cibona? Kvragu Repalust! Ne mogu zamislit da Cibona pušta narodnjke. Ne mogu, niti ne želim. Kaj ću slušat navečer kad se vozim?
Fuck! Tolko ima tih harmonika pasuljara u hrvatskom eteru da mi je zlo. Zlo mi je. Svaki prokleti dan. Hoće uništit i Otvoreni radio s ovih 20% hrvatske glazbe, al sva sreća da postoje i normalni bandovi.
Ak Cibona počne puštat narodnjake, osobno ću tam doć i postavit bombu. Ili ću pronaći tvoje prebivalište Repalustu, gade odurni i pobit ti cijelu familiju, i za to okrivit narodnjake, jer me dovode do ludila! Umri debilu zaraženi virusom ebole! Mrš, vrati se u svoju špilju, seljačino bolesna. Idiote primitivni! Imbecilu! Virusu obični! Bakterijo!

I'm just feeling a bit pissed!
objavio Francesca Extraordinaire, 23. studeni 2004 21:01:00 | link | (0) komentari


Predmet: Dan jedne OK osobe

Subota mi je dosad bila najkompliciranija od svih. Ukućani su počeli vikat na mene da prestanem s tim glupostima i da im idu na živce ti rituali pranja, ali to je sve dobro – znači da postajem OK. Dobro, djelomično dobro.

Znate zašto?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nemogu vjerovat da ste tak znatiželjni... al dobro, nije dobro zato kaj ću morat posjetit dermatologa.

Znate zašto?

Zato kaj sam dobila nekakav osip po licu – vrag odnio Dove! Niš to ne valja. Sigurno nije dovoljno dobar bakterioubijac tak da su mi se bakterije uspjele zavuć u kožu. Zato sam dobila osip, od prokletih bakterija. Svuda su oko nas. Proklete bile!
Nego, da se vratim na svadbu.
Čim sam vidla sestrin auto, bilo mi je pol dvanejst. Taj auto valjda nije bio očišćen od prošlog tjedna! Ne samo da je sadržavao tu i tamo kakvu zmazanoću, nego čitave kolonije bakterija.
Kao što je svima poznato, ja uvijek kasnim na vjenčanja i te gluposti, tak da smo se sad morali užasno žurit, al ja sam demonstrativno odlučila ne-uć u taj death mobile, sve dok ga ne počistim. Međutim, nisam uspjela i ona me stjerala u taj pun-sam-bakterija-auto, time me izlažući bogznakakvim smrtnim bolestima. Da si ublažim kontakt sa tim malim stvorovima iz devetog kruga pakla, sjedište sam prešla par puta sa maramicama za čišćenje i nisam nikaj dirala.
Crkva – dvije riječi: death place!
Sala – tri riječi: fucking death place!
Nije bilo puno ljudi, negdje 150, ali i to je dovoljno da se pobere kakva boleština. Nevjerojatno kak su ljudi nonšalantni. Uopće ih nije briga kakve ruke imaju. To se jede s tim neopranim rukama, to se grabi, to se rukuje – strašno! Glavno da sam ja imala svoje vlažne maramice s kojima sam si konstanto brisala ruke. Nemam pojma zakaj su me tak gledali, kaj je tu loše. Takneš stolac – dobiš kojih 500 milijardi bakterija, takneš drugog čovjeka – dobiš kojih 500 bilijuna bakterija, takneš bilokaj drugo – dobiš gugl bakterija. I ne samo tolko, nakon 5 minuta imaš dvostruko više nakon kaj se razmnože. Ljudi znaju biti tak neozbiljni, šale se na vlastit račun.

Jednom liku sam ponudila maramicu da si obriše ruke, on je to odbio jer – kaj će mu, kao. Onda sam mu samo rekla: „Dobro, ak ti je ulaznica za zdravlje prekomplicirana, onda ne moraš...“ ...da, i kakav je to onda pogled bio?

Servis za jelo je nekaj sasvim drugo. Sve je bilo kontaminirano. Kak znam, pitate? Ne, ne nosim mikroskop sa sobom, nije mi trebao. Actually su se vidjeli komadi neoprane hrane. A tu je bila i čaša sa nečijim ružem. Što na Zemlji? I kaj je najgore, tak sam samo ja imala. Zbog te male neslane šale tamošnjih konobara, morali su se trudit oko mene ko oko razmažene kćeri lokalnog bogataša. Žgadija! Oni će meni bakterije podvaljivat...

Fala dragom Bogu, da se to zgotovilo, jer da sam ostala minutu dulje neg kaj jesam, sigurno bi pobrala kakav hepatitis il nekaj tak grdog.
Više nejdem na svadbe. Ljudi nemojte ići na svadbe! To vam je kao da ste potpisali ugovor da umrete nakon mjesec dana – odeš na svadbu, zaraziš se, tjedan dana inkubacija, dva tjedna u bolnici i – gecrk.

Inače, novi ritual je tri i pol puta otvorit i zatvorit kemijsku prije upotrebe. Click-click, click-click, click-click, click! Sretno mi bilo danas na ispitu...


145,254 ljudi će se od sada ponašati opsesivno-kompulzivno.
objavio Francesca Extraordinaire, 23. studeni 2004 10:32:00 | link | (0) komentari


pon - 22.11.2004

Predmet: Vaš Tjedni Horoskop

Lav – Zašto danas nebi pogledali neki film hrvatske produkcije? Zato kaj su dosadni i svi imaju rat za zemu! Shoot! Posudite si film „4 vjenčanja i sprovod“!

Blizanac – Naći ćete se na iznenadnom putovanju...od vašeg prozora do pločnika.

Djevica – Ovo je izvrstan tjedan za esej od 500 000 riječi na temu „Nizozemci i klompe“. Nađite nekog tko će to pročitat.

Škorpion – Sve je mutno...stvarno se trudim, ali prognoza za Škorpione neće biti ostvarena zbog smetnji u očitanjima prouzročenim prisutnošću Ivana Šukera. Ne znam zašto, al kad je on u prisutnosti jednostavno ne mogu nikaj očitat.

Bik – Kad ste zadnji put sa užitkom jeli žgance? Kaj? Nikad? Starci su vas prisilili da ih jedete? Oh...

Ovan – Izbjegavajte ljubavne veze sa Blizancima i Vodenjacima....sa virusom ptičje gripe.

Jarac – Otiđite u dučan i čitav dan čitajte kaj piše na pakiranjima proizvoda. Kad vam dođe poslovođa i počne vas tjerat, recite: „A daaaaj, baš sam se ufurao/la u priču..“

Strijelac – Pretvarajte se da ste Kramer iz Seinfielda i ulazite u kuće, ustanove i sl. čitav tjedan na njegov način.

Vaga – Ljubav ne sudi, ali zato imamo općinski sud.

Riba – Imate financijskih problema? Ne možete platiti stanarinu? Niti hipoteku? Niti račune? Je, teško je to.

Rak – Panično trčite po bolnici i vičite: „Sve će se srušit! Sve će se srušiiiiit!“ kad vas netko pita o čem pričate, prestrašeno recite: „Lifesupport software su im Windowsi!“, pokušajte živi izać iz zgrade.

Vodenjak – Kupite 10 komada manjih matica. Pomno ih očistite, a onda stavite u usta. Ispljunite na prvog prolaznika uz povik: „NEEEE! Moje plombe!“ nakon toga nazovite zubara.

Vaši sretni, kompjuterski odabrani, brojevi: 3, 34, 345, 3456, 34567
Vaša sretna boja: kauboj-smeđa
Vaša sretna riječ: zrakomlat

Francesca je vrstan astrolog. Astrologinja. Njezin se horoskop smatra jednim od najtočnijih među svim horoskopima, ako ne i najtočniji. Ili jedini točan – a kaj su onda drugi?
objavio Francesca Extraordinaire, 22. studeni 2004 9:27:00 | link | (0) komentari


pet - 19.11.2004

Predmet: Poremećaj

Ljudi su jednostavno rođeni s tim. S poremećajem nekakvim. Jedni imaju tourettov sindrom, drugi PTSP, treći DBS (Dead-Brain-Syndrom) i tak dalje.
Ja sam opsesivna osoba. To znam i priznam. Konstantno razmještam fajle u njihove određene foldere i nedajbože da se neki .mp3 iz My Music foldera nađe među .doc fajlama, jer odmah dobim fraze. Isto tak vodim brigu o svojim računima. Neplaćeni računi idu u crnu torbu pod stolom, a poredani su tak da oni koji moraju biti plaćeni prije, idu na vrh kupa; plačeni računi idu u plavu torbu i poredani su po folderma; svaka firma ima svoj folder. Nedavno mi se dogodio katastrofičan propust i stavila sam neplačen račun u plavu torbu – moram li uopće reći kakva je to neugodnost bila?!

Ok, opsesivna sam, ali mene zanima mogu li postat opsesivno-kompulzivna osoba. Znate kaj je to, ono kad se ljudi boje primiti kvake javnih zahoda zbog bogznakakvih bakcila (da, baKcila, ja ne priznam riječ bacili) i tko-zna-još-čega. Zanima me mogu li sama sebi dati poremećaj. I mogu li se poslije toga riješit?
Zbog moje proklete znatiželje, odlučila sam se nekoliko tjedana ponašati opsesivno-kompulzivno. Svoju karijeru sam počela u ponedjeljak i to konstantnim pranjem, jer se svaki dobar OK (jel vidite vi ovdje ironiju?) čovjek boji bakterija, nečistoća i toga. Mislim da u tome nema ničeg lošeg, uostalom na tom polju sam polu-OK, jer tak imam osjećaj da mi bakterije plaze po meni.
A sad plan:
Ribanje lica i ruku počinje odmah ujutro (do kupaonice sam već dotakla dvije kvake!), još jedno nakon tuširanja, još jedno prije jela, prije odlaska van (obavezna oprema u torbici su vlažne maramice), nakon kaj se vratim, i još svaki put kad ću nekaj taknut...

Upravo završih još jedno ribanje i moram reći da jedina riječ koja može opisati stanje moje kože je: glossy! I razmišljala sam si dok sam se prala o prostoriji u kojoj se ja perem. Ova kupaonica mora biti puna razoraznih bakterija. Strašno, moram ih se riješiti i to hitno. Nema frke, već sam bila u dučanu i pokupovala nekoliko proizvoda protiv tih malih terorista – Mr. proper, Bref, Cillit, Cif...sve živo...
Kad sam već kod toga, čitava kuća je kontaminirana! Zato sam pokupovala i Pronto, i Clin i nekoliko vrsta Arfa i ono za čistit metal i nove krpe za prašinu i air freshnere i još ne-znam-čega-se-nisam-nakupovala i ... i, da, Neutrogena. Ruke su mi se nekak isušile od silnog pranja.

Jedna stvar koja me gadno muči sad je ta kaj imam u subotu svadbu. Za svaku OK osobu to je pravo samoubojstvo – brdo nepoznatih ljudi, brdo bakcila! Moram se oboružat sa sapunima. Nadam se da ću preživjet.
Ovo traje do nedjelje, a od slijedećeg ponedjeljka nastavljam s ovim, ali plus dodatna opsesija. I tak svaki tjedan. I'll keep you posted.

Mislim da će ovo biti zabavno. Ak imate kakvu ideju za jednu od mojih opsesivno-kompulzivnih budućih rutina, samo napišite.

I evo vam slika mojih ruku. Aren't they great? Ah, idem se sad zribat, ova tastatura je sigurno toksična...

Francesca je vaša osobna test živina.
objavio Francesca Extraordinaire, 19. studeni 2004 12:16:00 | link | (0) komentari


sri - 17.11.2004

Predmet: Tko će, na Zemlji, spasiti Rock?!

Slika na MojBlogu
Sigurna sam da nisam jedina osoba ovdje kojoj se ovo dogodilo. Sjediš za stolom, nekaj radiš i usput slušaš radio koji baš pušta u eter valne duljine Linkin Parka i umjesto da prebaciš na drugu stanicu, tebe nije briga i pjevušiš smrt rock and rolla (a da to ni ne znaš), kad odjednom Daniel pusti stvar koja, začudo, ne zvuči kao da su je sklepala mala djeca na Prozacu i neodoljivo zvuči kao rock. Nevjerojatno, zapravo možeš čuti gitare i bubnjeve...i glasove, možeš svaki instrument odvojit za sebe, i misliš si – hm, pa di su ovi bili do sad? Od jednom te pukne i skužiš da je to, recimo, Don't Look Back In Anger od Oasisa. What?
Ovo mi se stvarno dogodilo. Nemam niš protiv DLBIA, ali, ma daj, ta je pjesma stara gotovo čitavo desetljeće i fakat je žalosno da nešto kaj je u 95 zvučalo kao običan, svakodnevni, gotovo komercijalni rock, sada zvuči kao – rock.
Gotovo sve osobe danas koje znaju kaj je dobra glazba žele da se rock iz 90-tih vrati na velika vrata. Te osobe se moraju probudit iz hibernacije zato kaj tak zvuče ko stare osobe. S druge strane, to je sasvim razumljivo, jer rock and roll nije još uvijek dotaknuo svoje finalno dno, ali je na dobrom putu da to ostvari.
Nešto stvarno nije u redu ako je čak i moj otac rekao slijedeće riječi: „Danas više ne postoji dobar gitarist. U moje doba (bez ovog djela se ne može) su Beatlesi bili zakon. Kaj je onaj mali McCartney radil od basa i mali Lennon od elektrčne gitare je nekaj kaj ovi tvoji nikad nebudu znali napraviti. Nema više dobrog rocka. Nitko ne zna napraviti solidan rif...dobro, možda Noel Gallagher..“
Dobro, možda Noel Gallagher?! Koji gay? Noel Gallagher? Božo Gallagher? Ovo je očiti dokaz da se nešto u svjetskom poretku pomaklo jer taj dio rečenice, sve do novog milenija, moj otac, renomirani roker, nikad -NIKAD- izrekao nebi. Nikad.
Ne znam kaj se događa sa normalnom glazbenom scenom, ALI ja namjeravam to, što god da je, ispravit!
Onima koji su ikad ikaj pročitali na mom blogu savršeno je jasno da sam apsolutno i nadasve super inteligentna osoba. Isto tako, nije na odmet dati vam na znanje da kao kćer NASA-inog programera (i pritom ne lažem) imam pristup užas-naprednoj tehnologiji, takvoj kakvu vi, obični smrtnici, vidjeli nikad niste niti nećete vidjeti. Ne pišem ovaj dio da vam pokažem koliko sam bolja od vas, iako to je nekakva prednost nad vama, nego da vam predstavim moju najnoviju ideju pronalaženja spasitelja rock and rolla.
Dakle, svi znamo tko ili što je NASA. Za one koji su neupućeni, NASA je oragizacija koja nikaj ne prepušta slučaju i upravlja vašim životima. Za razliku od tiska u kojem se nalaze članci o tzv. spasiteljima rocka, vođene subjektivnim mišljenjem, mi ovdje smo više zainteresirani za objektivnu znanstvenu empiričnu analizu. Zato koristimo software pod nazivom Rock-o-matic pomoću kojeg određujemo kakva glazba će biti prikladna za uši astronauta na budućim misijama, a pogotovo na onoj za Mars (znači, odmah isključimo iz utrke za spasitelja rocka Pink Floyd, jer bi se od te psihodelične nazovi-glazbe vjerojatno svi poubijali međusobno). Ovim programom tražimo takvu glazbu koja će ih osvježiti kada će to biti potrebno, opustiti kada će to biti potrebno i zabaviti kada će to biti potrebno. Također, u svojoj bazi podataka sadrži karateristike nekoliko desetaka tisuća bendova i njihovih albuma, od samog začetka rock and rolla pa sve do današjeg indie-rocka. Ono kaj ja sad moram napraviti je odrediti pojedine specifikacije kojima ću pronaći taj bend koji će na kraju spasiti rock and roll.

Nakon pomnog razmišljanja, nekoliko neprihvatljivih specifikacija, odredila sam one prave, koje bi spasitelj morao sadržavati, to su:

-Nema više straha, ljutnje i sličnih gluposti
Previše bendova vuče za sobom nekakve depresije i nekakve događaje koje su proživjeli u prošlosti, i kad velim prošlosti ne mislim jučer ili prekjučer ili prošle godine, nego prije čitavih 10 godina! Taj trend je postao užasno popularan sve od izlaska Linkin Parka, više ne možeš upaliti radio bez da budeš doslovno bombardiran sa tuđim problemima. I kad velim tuđi problemi ne mislim da je neprihvatljivo da spasitelj rocka ne smije pjevati o problemima u vezi i takvim stvarima, ali, za Božje ime, prestanite cmizdrit!
-Veseli Štimung
Svima nam je dosta ne zanimljivih, ne inteligentnih, preozbiljnih spotova o nekakvoj curi ili dečku kojima je život uništen jer ih nitko ne prihvaća, jer su darkeri, jer, jer, jer...Pa padaju niz stepenice, pa stoički podnose udarce, pa plaču, pa se maskara razmaže, ahhh....Ne, ne treba nam to. Ne želimo više vidjeti Chrisa Martina kak ide u rikverc s vremenom jer je prouzročio saobračajku i ubil curu i ne može shvatiti razloge toga. Želimo vidjeti nekaj veselog, nekakve plesove (ne Yatta plesove tho), i zaboga ne nikakve plesove u srednjim školama ili ikaj slično tome.
-Kompetentan Glazbenik
Ne trebaju nam više glazbenici koji sviraju, a ne znaju svirat. Treba nam glazbenik koji zna odsvirati više od dva akorda i ponosan je na to, ali se ne razbacuje svojim ponosom i znanjem. Takav glazbenik bi stvarno otišao u studio, i svirao. Da, svirao, ne nikakve mumbo-jumbo modifikacije da svaka nota zvuči ko da su je radili Njemačko-Japanski znanstvenici.
-Smisao za melodiju
Smisao za dobru melodiju je očito odumro prije mnogo godina, jer skoro svaka pjesma danas ide ovak –malo različitih riječi – pripjev- malo još rječi – pripjev – malo strumminga – pripjev – pripjev – pripjev....Evo kaj bi trebali probat: ajde sjednite za klavir i odsvirajte Don't Look Back In Anger. Dajem vam minutu.

Minuta gotova.

Nikaj posebno jel da? Ali zvuči kao glazba.
A sad probajte odsvirat Vertigo od U2-a. Dajem vam minutu.

Minuta gotova.

Ste primjetili kaj drugačijeg? Da, tak je, zvuči kao nekaj kaj bi djete od 1 godine sklepalo dok bi randomly šakama lupalo po tipkama. Spasitelj rock and rolla mora biti sposoban napraviti melodiju koja će ti ostati u glavi zato kaj je dobra, a ne zato kaj te iritira.
-Zanimljiv Frontman
Kad kažem zanimljiv ne mislim na Johnny-Rotten-zanimljiv, nego zanimljiv. Tko više želi vidjet lika sa razbarušenom kosom, ščrbavim zubima i virusom Hiv-a u dizajnerskoj obleki? Spasitelj rock and rolla možda više ne treba biti netko divlji, nego netko više prizemljen i jednostavan. Možda netko malo otmjeniji i netko tko zna reći dvije suvisle, onakav tip koji bi bio glumac da nije odlučio postat pjevač.
- Oživljeni tradicionalni stilovi
Svi znaju za ovo. Kolko puta je garage-rock bio oživljavan. Trajao je proteklih par godina i umro, jer zvuči onak nekak „već odsvirano“. Zakaj nebi oživjeli, ne garage-rock, nego rock-rock? Ne trebaju nam varijacije na temu, ono kaj svijet treba je solidna melodija sa dobrim bekbitom.

Sada kad sam završila sa objašnjivanjem mojih specifikacija, vrijeme je da se parametri unesu u Rock-o-matic i da napokon vidimo koji je to band zaslužio ulogu spasitelja.
Podaci su uneseni i evo što mašina veli:


NASA Rock-o-matic v.5.3 Croatian

Input zavrsen...

Kalkuliram... ... ... ... ... 50%... ... ... ... 100% (1hr 43min: 53, 746 bendova pretrazeno)

Nadjena 4 gruba rezultata...

Radim dodatno skeniranje...

Kalkuliranje zavrseno: Optimal Match pronadjen:

100% podudaran sa kriterijem

Analiza kriterija:
Specifikacija #1 – OM nudi laganu, pop-rock glazbu; astronauti se nece susretati sa depresivnim efektima.
Specifikacija #2 – OM je poznat po zanimljivim, veselim spotovima koji ukljucuju lijepe ljude, podizu duh, vizualni humor.
Specifikacija #3 – OM sastavljen od dobro uvjezbanih, profesionalnih glazbenika.
Specifikacija #4 – OM imao nekoliko velikih hitova na bazi lako pamtljivih melodija.
Specifikacija #5 – OM ima dobro poznatog pjevaca, pojavljuje se i izvan estradnih voda.
Specifikacija #6 – OM poznat po starom rock stilu.

Optimal match je:
.
.
.
Novi Fosili_


Evo ga. Dame i gospodo, znanost nikad nije u krivu i upravo se izjasnila. Spasitelj rock and rolla je bend Novi Fosili. Izdali su album prije jedno 20 godina i vrijeme je da sad svi nahrlite u cd shopove i – znate kaj? Fuck it. Ajmo jednostavno pretpostaviti da je rock mrtav, ha?
Ak imate kakvih pitanja ili komentara, ili bi željeli da vam prodam pokoju high-tech NASA opremu po sniženim cijenama, javite se.


Svi sad nostalgično poslušajmo pjesmu Hello, Goodbye.
objavio Francesca Extraordinaire, 17. studeni 2004 11:44:00 | link | (0) komentari


uto - 16.11.2004

Predmet: Cenzurirano

Ja mislim da cenzurirano cenzurirano cenzurirano cenzurirano cenzurirano. Ah, sad se puno bolje osjećam kad sam ovo podijelila sa vama.

Cenzurirano blog.hr je cenzurirano cenzurirano.

objavio Francesca Extraordinaire, 16. studeni 2004 15:26:00 | link | (0) komentari


pon - 15.11.2004

Predmet: Vaš tjedni horoskop


Škorpion – Izbjegavajte slatkiše danas, tj. izbjegavajte hranu uopće. Zrak isto.

Ovan – Ispoliraj onaj mramor na ulazu u kuću. Nemaš mramor? Pa nabavi ga onda!

Jarac – Nazovi Hitnu danas i reci im da te papir gadno porezao. Reci im, „Da, porezao me...ali HITNO je meni!“ ponavljaj dok ne dođe policija.

Strijelac – Ne diraj lava dok spava. Osim ak nije mrtav. Onda ga prodaj krivolovcima.

Riba – Kako si povećati kućni budget? Pojedi jedno 10 kila piletine, ali kosti nemoj bacit. Probaj ih kasnije prodat djeci kao kosti Čovjeka Slona.

Blizanac – Posveti se skupljanju salveta.

Bik – Tvoje raspoloženje će se popraviti ako se počneš hraniti zdravo. Ali opet, postoji određeno zadovoljstvo i sa vrećicom čipi-čipsa.

Rak – Pridruži se lokalnoj Mafiji. Dobit ćeš pizzu sa popustom.

Lav – Ne znaš kaj sve imaš dok to nemaš. A kad nemaš ono kaj imaš onda znaš.

Vaga – Izvrstan dan za nepotizam. Ako imaš bilogdje kakve ovlasti, iskoristi ih za promoviranje nekoga samo na temelju odnosa kakvog imaš s tom osobom.

Djevica – Predivan dan je za igranje lotta. Izgubit ćeš, naravno, ali ćeš pomoći u smanjivanju ukupnog vanjskog državnog duga.

Vodenjak – Nisu li štrukli jednostavno prefini? Nema prognoze za tebe danas, samo ovo pitanje.

Vaši sretni, kompjuterski odabrani, brojevi: 3, 5, 7, 9, 11, 13
Boja tjedna: komunistički crvena
Sretna riječ tjedna: kvaka

Francescina predviđanja su temeljena na misterioznim silama – prevelikoj mašti i flaši tekile. Molim vas, uzmite ova predviđanja ozbiljno kao što biste uzeli od bilokojeg drugog astrologa. To jest – nemojte.

objavio Francesca Extraordinaire, 15. studeni 2004 15:32:00 | link | (0) komentari


sub - 13.11.2004

Predmet: BS pravila ili Ma Ja Vas Sve Volim

Mene nitko nikad ne sluša, al svejedno me uvijek bombardiraju sa svojim jadovima, dramama i sličnim situacijama.
Alkohol je gadna stvar. U velikim količinama. Makes people want to talk. Talk shit. Uglavnom, jučer je bilo ok, sve ok, do jednog trenutka.
Trentak istine, ili trenutak kada alkohol progovori. Pale su neke teške riječi, a zakaj? Zato kaj me nitko neće slušat.
Zakaj mi se obraćaš onda? Ja ti hoću pomoć, a onda idemo namjerno sasvim suprotno napravit. Nema prokletog smisla. Jadnici su uvijek žrtve, uvijek mučenici, nikad nisu ok, nikad neće biti ok, nikad ih nitko ne sluša, nitko ih ne voli, trkelj, trkelj, trkelj...
Uvijek ćeš biti žrtva, uvijek ćeš biti mučenik, nikad nećeš biti ok, nikad te nitko neće slušat niti voljet ako se ne prihvate ova univerzalna BS/MJVSV pravila:

-nikad nedaj da te kolega na poslu gnjavi sa poslovima koji su izvan tvog radnog mjesta. Ako radiš admnisitratorski posao i kolega veli da odeš radit u servis, nemoj. Reci da to nije tvoj posao, otiđi, nemoj im dat vremena za raspravu.

-„Nemam vremena, kaj trebaš?“, to je rečenica spasa. Ak te zove netko tko te nikad ne zove, znaš da te treba nekaj. Ziher. Uvijek, uvijek, uvijek i bez iznimke, uvijek reci „Nemam vremena, kaj trebaš?“ jer u 90% slučajeva te treba da ga otpeljaš na aerodrom, pomogneš u pakiranju, pofarbaš kuću, opereš suđe, odeš u dučan ili platiš račune. Ne zove te zato kaj je godišnjica mature, ili zato kaj ste nekad bili super pa bi bilo vrijeme da se nađete. Ne, nije vrijeme da se nađete, vrijeme je za iskorištavanje. I da te netko iz vlastite familije pita „Kaj radiš?“ reci „Nemam vremena, kaj trebaš?“. To je tvoja prednost. Imaš otvorene mogućnosti, jer uvijek možeš kasnije reći „Dobro, mogu ovo otkazat, pa se vidimo..“, ili jednostavno „Oprosti, ali ne mogu.“ Imaš prednost. Nikad ne reci „Niš ne radim.“ Jer ćeš završit tak kaj ćeš radit svaki posao koji oni žele.

-nitko nije tvoj prijatelj (osim pravih frendova). Nitko. Nikome ne vjeruj. Vjeruj samo svojoj procjeni. Uvijek budi na straži. Svi samo žele usluge od tebe. Novi ljudi koje upoznaš moraju proć mjesec dana probnog prijateljstva, pogotovo ak se radi o prijatelju prijatelja. Nikoga nije briga za tebe, osim tebe samog.

-ako te dečko/muž prevari/uzme novce/tuče/blah blah ostavi ga. Nemoj mi se dolazit jadat. Taj te ne zaslužuje. Nitko nije dovoljno dobar za tebe, osim ak ja to tak ne velim. I, da, Martina, onaj tvoj – ne znam kaj je tebi da si još s njim.

-ako te cura/žena prevari/uzme novce/tuče/blah blah ostavi ju. Nemoj mi se dolazit jadat. Ta te ne zaslužuje. Nitko nije dovoljno dobar za tebe, osim ak ja to tak ne velim. I, da, Marko, ona tvoja – ne znam kaj je tebi da si još s njom.

-ako te itko ikad pita „Kolko love imaš?“ uvijek reci „Dvajst kuna, zakaj?“. Ako trebaju posudit novce ili kupit nekaj, „Sori, al imam samo dvajst kuna..“ (osim ak se ne radi o pravim frendovima). Ne pitaju te za lovu zato kaj te hoće počastit. Žele znati kolko mogu izmust od tebe.

-ak imaš zemlje i zemlje i love i love, nedaj da te itko gnjavi zbog toga. Svi su niži od tebe. Kmetovi. Ti si pametan, bogat, zgodan, sretan, oni su glupi, jadni, ružni i nesretni. Ak te u školi/faksu/poslu uvijek izdvajaju, „Pa ti si bogata..Pa ti si bogat..“ reci im „Jesam, i kaj sad?“, nitko nije kriv ak je na višoj stepenici od nekog. Čuvaj stražu.

-ak te gnjave izjavama „Pa ti si običan siromah..“, čuvaj stražu. Nedaj se. Ti možda jesi siromašniji, ali bolji. Oni su idioti. Nitko i ništa. Tatini sinovi u Porscheima koji će u svojoj 30-toj vozit Škodu, dok ćeš ti radit u uredu na 50 katu. Nitko nije bolji od tebe.

-čuvaj se svakoga tko se ponaša pretjerano prijateljski. Idioti će se ponašati divno i krasno prvih 10 minuta, a onda će te zatražiti uslugu. Reci im da nestanu. Nemaš vremena za takve gluposti.

-ponašaj se promišljeno. Ne grubo, promišljeno, ili ćeš završit sa razbijenom glavom u nekom jarku. Netko ti je zagradio auto? Ponašaj se mirno, uljudno, prijateljski. „Možete li pomaknuti auto?“ Nije pomaknuo auto? Zbuši gume i reci da to ti nisi napravio/la. Slijedeći put ti njima zagradi auto i otiđi u šoping na dva dana. Promišljenost. Ne grubost. Ti imaš prednost. Uvijek izbjegavaj tučnjavu, ali se NIKAD ne povuci!

-uzmi stvari u svoje ruke. Dogodilo se nekaj? Svi se uspaničili? Polako, panika je tvoj neprijatelj. Preuzmi kontrolu i napravi ono kaj trebaš napravit. Ti si taj koji drži situaciju.

-ako imaš prijatelje u čijem društvu moraš vagat svoje riječi, nemaš prijatelje. Oni su licemjerni idioti. Ne važi riječi, reci kaj imaš za reć, u mirnom tonu, otiđi i ostavi ih da se guše sami u sebi.


Evo, ovo je nekoliko pravila.
Vrijeme je da i vi svi koji tu plačete na blogu pročitate ovo, zapamtite i počnete se ponašat ko ljudi.

Zapamti:
Nitko nije bolji od tebe.

Osim mene. Monstrosity!

objavio Francesca Extraordinaire, 13. studeni 2004 13:27:00 | link | (2) komentari


krmačo
Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 27. siječanj 2006 13:52:00
krmačo
Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 27. siječanj 2006 13:55:00

pet - 12.11.2004

Predmet: Poezija

Slika na MojBlogu

Kaj da vam velim, svatko od nas je pjesnik. Možda to niti ne znaš, ali sigurno imaš nekaj pjesničkog u sebi. Pa tako i ja. Sa vama ću podijeliti svoje najbolje jučerašnje radove. Ovih nekoliko pjesmuljaka je nastalo u roku od 10 minuta – bolja sam od Tomčija Huljića i posao u estradi mi ne gine.
A sada se fino naslonite, otpijte ono malo kave kaj vam je ostalo i pokušajte shvatit ove dubokoumne redove.

ODA E-ZABA-i
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
E-zaba je kao kornjača spora
Već će sve iglice popadat s bora.
Računa je već čitava kila
Ah, banka će mi postat mila.
Run Time Error has occurred,
Što na Zemlji? Kaj si lud?
Just-In-Time debugging je bezveze,
A kaj me košta, tak uvijek u banci idem prek veze.

Vrlo duboka pjesma.

POZITIVAN ČIN TERORIZMA
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
Thompson svira,
Seljačine u srce dira,
A mene to iritira,
Bilo bi dobro da u akciju stupi teroristička skupina Ira!
Masakr da napravi,
Ove seljačine da zadavi!
Da u ovaj birc dovede sreću,
I da svi budući posjetitelji viču: „Thompsona neću!“

Vrlo duboka pjesma.

TO JE ŽALOSNO
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
Omču oko vrata da si stavim,
I sebe da zadavim.

A to je žalosno.

Vrlo duboka pjesma.

GOGI SERE
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
Gogi sere.

Kraj.

Vrlo duboka pjesma.

DEKONCENTRIRA ME GADNO
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
Pišem pjesme,
Kompjuter radi,
Nešto bljesne,
Misli mi ne kradi!
Win98 šat daun napravit neće,
Baš večeras nemam sreće.

Vrlo duboka pjesma.

JA SAM DEBIL I NE ZNAM TO
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
„Ja sam šarmantan“, on kaže
I pritom gadno laže.
„Znaš li ti što je fotorobot?“, on pita
Ne, ja sam debil i ne znam to.

Vrlo duboka pjesma

AGONIJA
Kaj bum sad od jada?
Najbolje da se ubim sada.
Mladen Grdović vozi Ferrari
I sa stupom se sudari.
Cijeli Zadar o tome priča,
U bližoj okolici nema tako glupog bića.
Bolje bi bilo da sada ode u Hamburg
I nabavi si jedan Warburg.
Agonija nastupa,
Grdović će još jedan auto da slupa.

Vrlo duboka pjesma.

MARTINJE
Vino teče,
Žgaravica me peče.
Gori borovina,
A ja luda.


Vrlo duboka pjesma.

Kaj nisu super? Možda i jesu, ali ja neću biti zadovoljna dok ne svladam pisanje pjesmuljaka na engleskom. A onda ću se prijavit na Doru. U svakoj pjesmi se vidi onaj moj pseban touch. Svaka pjesma je povezana nečime, i meni je teško riječima opisat čime. Jedina pjesma koja odstupa od pravila okteta je Martinje – ona spada u B-sides.
Briljantno, briljantno! Sama sebi se divim.

Eurosong here I come!
objavio Francesca Extraordinaire, 12. studeni 2004 14:36:00 | link | (0) komentari


čet - 11.11.2004

Predmet: Martinje!

Kak ste svi pozabili? Am se denes pije do zore!
Svi se sad fino potrpajte u birtije i idemo slavit Martinje. Obavezno si poberite sa sobom ili Martina ili Martinu tak da oni plate ceh:)
E, i ovoga, da, sretan imendan Martinama i Martinima.


657,254 prometnih nesreća će se dogoditi zbog Martinja.

objavio Francesca Extraordinaire, 11. studeni 2004 17:11:00 | link | (0) komentari


sri - 10.11.2004

Predmet: Hrvatski Novinari

Čitam u današnjem Jutarnjem Listu o onoj katastrofi u Trogirskom škveru. I kaj vidim. Naveli su ime vlasnika obrta Bubis M – Rašid Ubahmetović. Čitam u Večernjem Listu (kojeg su mi ukrali - da, ukrali), i vidim da su naveli ime vlasnika obrta Bubis M – Rašid Ubahmetović.
E, moji novinari...
Kad bi svi ovak radili kak naši Hrvatski Novinari, nikud nebi stigli. Jedno slovo ovdje ne igra veliku ulogu, ali u mnogim riječima da. Dalje, ovo je evidentan dokaz da se radi o korelaciji novinara Jutarnjeg i Večenjeg, jer, ja vjerujem, niti u Večernjaku niti u Jutarnjem ne rade koji-gay-novinari, već oni malo afirmiraniji. Dalo bi se pretpostaviti da su izašli na teren i ispitali subjekt, ali ovo sve to pobija. Jedna osoba može pogriješiti kaj se toga tiče, dvoje glavnih dnevnih listova – teško.
O čemu se radi:
Čovjek se ne zove Rašid Ubahmetović, nego Rašid Bubahmetović. Kak znam? Lijepo, jer sam bolji novinar od svih njih zajedno. Pitajte bilokoga i potvrdit će vam da je moja informacija točna.
Još su napisali da obiteljima poginulih nitko nije javio. Ja ne znam zašto gospon Tramontana nikome nije javio iako je imao itekako mnogo vremena, ali znam zašto nije gospon Bubahmetović – čovjek je skoro dobio srčani udar. Završio je u bolnici, no danas je, izvori mi kažu, krenuo k familijama poginulih na razgovor i kaj se dogodilo – čovjek je skoro dobio srčani udar. I opet je u bolnici.
E, moji novinari, prepisivanje vam se ne isplati...jer ću uvijek ja ovdje biti da vam pošaljem email. Točnije, Jutarnji može očekivati moj mail podrške vrlo uskoro.

OTKAZ!
objavio Francesca Extraordinaire, 10. studeni 2004 20:43:00 | link | (0) komentari


uto - 09.11.2004

Predmet: Pa? Tuži me onda!

Moram se vratit na temu Severine. Jel to uopće još traje? Ah, koga briga, imat ću barem post. Dakle, Severina ne odustaje od svojih pointless tužbi. Kad bolje pogledaš, žena je u pravu. Stvarno, tolko planiranja za izrade filma svijet nije ugledao od posljednjeg nastavka Gospodara Prstenova. Jackson u ulozi tajkuna i Elijah Wood u ulozi Severine – što na Zemlji?
Kad govorimo o autorskom djelu, molim vas, ne gledajte na to sa ironijom. Jer, Severina je uistinu doprinjela nečime.
 „Čime?! Čime?!“, svi viču
E, pa otkrit ću vam čime. Njen film je dokaz da film može biti jedan od najgledanijih iako nema specijalnih efekata. Usporedimo to sa GP-a kod kojeg se za battles koristi lots i lots of CGI i tko-zna-čega-još, dok za Severinin battle nije bilo potrebno nikakvih efekata. Izdaci? Gotovo nikakvi. Zarada? Enormna. Filmska industrijo, nadam se da si naučila lekciju, jer ja je neću reći dvaput!
Jadran Film (il koja je već Hrvatska industrija) bi trebao naučiti ovu lekciju i to tak da ju znaju napamet! Ono što slijedi su koraci za uspješnog film mejkera:
Prvi i Najvažniji Korak je blizina stasha.
Drugi i Važan Korak je osigurati snimanje 8mm kamerom.
Treći i Vrlo Važan Korak je snimiti film.
Četvrti i Gotovo Najvažniji Korak je zaboraviti „uništiti“ snimku i „slučajno“ ga distribuirati.
I napokon,
Peti i NAJnajvažniji Korak je tužiti sve koji su pogledali film.

Osvrnimo se na Peti i NAJnajvažniji Korak. Taj korak je ključan u čitavoj ovoj baladi. Budimo realni i priznajmo da svi volimo lovu. Kak doći do enormnih količina ako ne sudskim putem? Svatko tko se tako nije obogatio službeno ne pripada rodu Homo Sapiensa!
Dakle, Filmska Industrijo, od sada svaki film koji ćeš proizvet i dat gledateljima na gledanje i raspravljanje, moraš dovest pred sud. Ne isplati se zarada od prodaje karata. Tko je to vidio? Možda oni u prošlom stoljeću, ali ovo je novi milenij već četvrtu, skoro petu, godinu za redom i vrijeme je za ozbiljne promjene. Tako je, da bi se dokazalo da se radi o autorskom djelu, potrebno je i pustiti film upravo tamo u sudnici, makar se radilo o svedosadnom filmu The Village.
Kvragu!
Nije ko da nije bila svjesna toga. Još joj album sad izašao sa hit singlovima koje nikad čula nisam i koji nikako nisu singlovi koje krasi epitet „hit“. Po prvi put u povijesti čovječanstva filmska industrija je u izravnoj vezi sa glazbenom, te pohlepno prišila epitet „hit“ na imenicu hrvatskog podrijetla „singl“.
Mislim da bi Severina trebala, kad ovo sve završi, tužiti i sam sud. Ako se pitate zašto, onda ste glupi i ne shvaćate temeljne stvari. Ali zato sam ja ovdje. Pa zato kaj ju je sud prisilio da svjedoči o tom potresnom činu....ovaj, o tome kaj ju je čitava exJuga gledala. Razumijete, to svjedočenje će pobuditi sve one osjećaje koje je imala na samom početku stravične afere, što će dovesti do strašne duševne boli prouzročene pitanjima odvjetnika „Je li ste to vi na snimci?“ i slično. Peti i NAJnajvažniji Korak neće biti uspješno završen bez finalne tužbe protiv suda i svih ljudi koji su došli svjedočiti suđenju.

No, ne brinite se, nisu samo filmaši oni koji su u blaženstvu i mogu tužakati ljude s namjerom da dobe lovu. To možemo i mi, mali ljudi.
Razmišljala sam si kak, i došla sam do zaključka da individualne tužbe protiv nekoga, nisu „in“ i sud će ih odbaciti u roku odmah. Ono kaj trebamo napraviti, dragi moji, je tužiti nekoga zajedno. Time nećemo ići pojedinačno i neprimjetno, ići ćemo zajedno i primjetno! Imam nekoliko prijedloga koje ću vam vrlo rado izlistati u daljnjem tekstu. Proučite ove slučajeve i javite mi ako želite sudjelovati, jer sam sigurna da bi svi nakon parnice iz sudske prostorije odlazili u traktorima koji vuku prikolice sa brdom novaca.

Narod protiv Benzina
Ne, nemam niš protiv benzina, nego protiv ove naše krasne i prekrasne INA –Industrija-Nafte korporacije. Zašto? Pa zato kaj su mali promišljeni gadovi. Tko god posjeduje auto, morao je pasti u njihovu zamku. Voziš se po cesti, vidiš da moraš napunit tank, odeš do Ine, staneš kraj 98 plus, dođe lik ili si sam napuniš auto. Nakon 2 minute izgubljenog života i 500kn izgubljenog novca, spreman si za nova osvajanja. Odeš na cestu i odjednom – Blop! Moraš se vratit!
Točno znaju kaj rade, tak da posjećuješ benzinsku opet i opet i opet i opet, zauvijek! Zapravo sve dok voziš auto ili ne umreš.
Podsjeća li to još nekog na neku ovisnost? Onu ovisnost koje se pokušavaš riješit od svojeg 5 razreda, ali ti ne uspjeva, pa ti se katrana u plućima nakupi u tolkoj količini da bi mogao pokrivati krovove s njim, i eventualno rikneš? Da, cigrete. Ako vam ovo ne zvuči kao „ogromna lova“ onda ne znam kaj bude...

Narod protiv Plakata
Već jedno jako dugo vrijeme, ljudi pate od plakatomanije. Svi ljudi. Da, i ti isto. Neki toga jednostavno nisu svijesni, ali uzmite me za riječ, svi mi patimo od pakatomanije. Mene je strah prošetat se ulicom samo zato jer znam da ću biti bombardirama ne humoristčnim reklamama. Strah me ući u dučan jer znam da će me Plakat dočekat. Filmski plakati, očno-probadajući T-com plakati, glazbeni plakati, kozmetički plakati – svi spadaju pod zlu silu zvanu *Plakati*. Svi nas oni tjeraju da nesvjesno trošimo novce i prevrijedno vrijeme. Tko bi znao što smo sve mogli napraviti sa vremenom koje smo do sada potrošili na Plakate. Za to smo se vrijeme mogli kandidirati za predsjednika. I pobijediti. Svi! Jednostavno nije ispravno da Roditelji Plakata prođu nekažnjeno. Oni moraju platiti! Točnije, moraju platiti nama! Još točnije, moraju platiti meni!

Narod protiv Sunca
Sunce nam omogućava život, pa ima tome sigurno već kojih 2000 godina. Kroz tih dvehiljade jako dugih godina Sunce je osiguralo sebi pravi monopol nad našim životima. Grije nas iz dana u dan. Ipak, jučer sam izašla van i znate kaj se dogodilo – sunce je sijalo, ali bilo je hladno! Svi znamo da Sunce ima određenu toplinu, i da je posao Sunca odaslati nam tu toplinu, ali, vjerujte mi, nema topline. Koliko dugo ćemo trpit ovo? Vrijeme je da pokažemo Suncu da više nećemo trpiti prijevare! Kroz ovih 2000 godina vladavine, Sunce je zasigurno nakupilo oveće rezerve novaca. Vrijeme je da si uzmemo malo, jer zaslužujemo. Ok, dobro, ne zaslužujemo, ali zar će nas to zaustaviti?

Osjećate to? To je miris novca. Zašto bi zarađivali samo bogati estradnjaci? Primite stvar u svoje ruke, prije nego kaj će se Severina-like ljudi spotaknuti sami o sebe, a onda i mi o njih.

157,985 ljudi će tužiti Sunce.

objavio Francesca Extraordinaire, 9. studeni 2004 21:51:00 | link | (0) komentari


pon - 08.11.2004

Predmet: Vaš Tjedni Horoskop

Prošli tjedan sam zaboravila, danas -skoro-, ali nisam, evo vam ga:

Škorpion – Danas si napravi velik sendvič i probaj ga natrpat u usta cijelog odjednom. Tak dođi k šefu i traži povišicu.

Ovan – Trebaju li tvoje ruže u vrtu obrezivanje? Ne? Možda gnojenje? Ne? Imaš li uopće ruže? Ne? Ah, onda niš...

Jarac – Danas je izvrstan dan da si čestitate na svojim dostignućima. Kako god ona beznačajna bila...

Vaga – Provedite dan brojeći dlake na ruci. Vaše rezultate objavite u National Geographicu.

Blizanac – Nabavite si ogromne količine sira. Trebat će vam u bližoj budućnosti.

Djevica – Moguće je da će vam danas pomoć ponuditi stariji i mudriji prijatelj. S druge strane, isto tako je moguće da će taj prijatelj ostati doma i gledati televiziju. A kaj ćeš onda napravit?

Strijelac – Moguće je da ćete danas osjetiti oveću psihičku turbulenciju, stoga, molim vas, zavežite svoje pojaseve i vratite stoliće u uspravan položaj.

Riba – Gurajte svoje prste pod nos nepoznatih ljudi i pitajte: „Jel vama smrde po špeku?“

Lav – Danas napravite najluđu stvar u vašem životu. Otiđite se vozit po gradu u ZET-ovom busu s tim da ne štancate kartu, i kad vas kondukter pita za kartu, pokažite mu je. Ako vas pita da zakaj niste poništili, uvrijeđeno recite: „Pa ja sam to platio/la! Najbolje da ju sad još poništim...“

Rak – Otiđite u Cd Shop i kupite cd od Severine, zatim otiđite ispred Importannea i demonstrativno počnite skakat po cedeu uz povike: „Kurvo! Kurvo obična!“

Vodenjak – Izvrstan dan je za kuglanje. Okupi ekipu, uzmi top i otiđi u najbližu rupu di možeš kuglat. Ako ti se dogodi da ne srušiš sve čunjeve, kuglu stavi u top i lansiraj prema preostalim čunjevima.

Bik – Velika promocija na poslu čeka nekog tko je puno inteligentniji od vas. Da bi se odmaknuli od te stravične misli kako ništa ne vrijedite, igrajte Monopoly 12 sati na dan.

Vaši sretni, kompjuterski odabrani, brojevi: 5, 12, 98, 173, 201
Boja tjedna: Trula višnja
Vaša sretna riječ tjedna: napudbina


Francescina predviđanja su temeljena na misterioznim silama – prevelikoj mašti i flaši tekile. Molim vas, uzmite ova predviđanja ozbiljno kao što biste uzeli od bilokojeg drugog astrologa. To jest – nemojte.

objavio Francesca Extraordinaire, 8. studeni 2004 21:26:00 | link | (0) komentari


sub - 06.11.2004

Predmet: Da, Lucy!

Došla sam sad doma. Sad je 4 vjutro, iako ćete vi ovo moći čitati tek sutra, tj. danas negdje oko 13.
Moram priznat da čovjek najbolje razmišlja ovak rano ujutro. Barem ja. Tak sam si nekaj razmišljala i došla do nekih koji-gay-zaključaka.
Ljudi me živciraju. Fakat su svi dvolični i to me tak živcira. Tolko me živcira da je to nevjerojatno. Najrađe bi ih sve poslala na Goli Otok pa nek se druže u izolaciji.
Skužila sam da svaki profesionalni licemjer prolazi kroz „ciklus licemjerja“ koji se sastoji od 3 glavne faze, zvane „faze licemjerja“ mjerene u danima. Nekaj veliš, a onda:
Prvi dan
 „Da, ono, skroz je tak!“
Drugi dan
 „Daj kaj briješ?!“
 Treći dan
 „Ma ne znam...“
 Četvrti dan
 „Ha! Pa da, to je to!“
Ma daj, kaj ste ludi? Ko da vas ne kužim... Idete mi na živce, žgadija obična. I vi ovdje niste niš bolji (ak već admini neće niš reć, onda ću ja, ali samo u svoje ime). Kaj ova mala Lucija Na Nebu brije? Kaj si sad napisala post, prodana dušo? Daj nestani! Prvo tu nekaj trkeljaš i još te moram trpit, a onda odeš na blog.hr i staviš link na svoj stari blog, citiram: „uspomene radi“, kraj citata, i onda imaš obraza se pojavit ovdje i tu nekaj trkeljat kak ti je život uništen i trkelj i trkelj i trkelj, to je bilo, točnije, 2. studenog, a na svom „novom“ blogu briješ na taj dan kak ti se bivši javio i kak te on uvijek razveseli i kak sreća dolazi, blah, blah, blah..daj ono, koji gay?! Mojblog.com – aha, bijeda i jad, blog.hr – svijetli dani. Ma daj, ponašaš se ko idiot. Ak odeš, nestani! Nemoj se tu više pojavljivat. Kvragu!
Lucija moja, uvijek si bila i uvijek ćeš biti luzer. I ne samo Lucija, nego sva ova žgadija kaj naleti na ovaj site, objave si post i onda drugi dan – ah, zbog [navedi lošu ispriku ovdje] sam bio/la prisiljen/a  promijeniti site i sad se nalazi na http://arsebrain.blog.hr ...
I zakaj onda ti ljudi imaju potrebe uopće stavit link na svoj stari blog? Koji gay? Ko da netko hoće čitat tvoja dosadna trkeljanja o tome kak si jadna (da, Lucy), bijedna (da, Lucy), nemaš dečka (da, Lucy), želiš se ubit (molim te, Lucy), si stalno pijana (super, Lucy, baš si kul), si dobila jedan iz zemljopisa (da, Lucy), si bila vani i, ne znam, pila (ma da, Lucy), slušaš shit narodnjake (suzama lepiš tapete, Lucy), suzama lepiš tapete (ostavio tebe i dete, Lucy), nemreš spavat (joj kak mi kratiš vrijeme, Lucy), si kul kaj koristiš naziv pjesme od Beatlesa (ma kak se usuđuješ, Lucy?), imaš lavlje srce (mhm, Lucy), pišeš o drogi (first hand experience, Lucy?), misliš da je ne pisanje imena super fora (da, _ _ _ _), pišeš špikcetel iz biologije (not the sharpest knife in the drawer, eh Lucy?), si bolesna (News? News? News? Lucy?)... Što na zemlji, Lucy? Tu nekakve komentare nabacuješ na ono kaj ti je ivand rekao (u zezanciji, nažalost) da je bolje kaj te nema, tipa: dobro, dobro, odoh ja...Koga ti tu zajebavaš (ha, Lucy?)? Kaj, nisi otišla (reci, Lucy)? Ili je to neko iz paralelnog svijeta na blog.hr (jel, Lucy)? Ma odi i ne vraćaj se. Nedo Bog, a ni vrag, pa čak ni saibaba da se pojaviš ovdje više. Licemjerko s herpesom! Užas! Sve kaj znaš je jadat se i očekivat da ti svi idu cici-mici. Užas! Horor, čovječe...
Ma gadite mi se (da, i ti isto, Lucy). Katastrofa. Mogla sam i ja otić na 500 puta bolji site od ovog (i ne, nije blog.hr – ajde čudite se (čudi se Lucy, to je naredba!)), al nisam. Zašto? Zato kaj me nije briga tko me čita i, najbitnije, kolko me njih čita. A to je očito jedan jedini razlog zbog kojeg raja odlazi na onaj drugi site. Moram reć da je to stvarno, kak da to velim...koja je ono riječ....možda - licemjerno (da, Lucy)! I kaj se sad dogodilo? Ovi jadni administratori sad tu nekaj izmišljaju gluparije, tipa Gbodovi, da bi se vas idiote ovdje potaklo na nekakvo pisanje. Zapravo ne shvaćam te Gbodove. Kak da se vas idiote potakne na pisanje kvalitetnog sadržaja? Gbodovima? Pa fakat ne vidim kak, jer ak samo loviš bodove, izgleda da prvobitna stvar pada u drugi plan i ti si back to square one.
Budite dostojni ovog i objavljujte nekaj domišljato, ak već nitko nemre napisat ozbiljan-zanimljiv ili komičan-zanimljiv tekst (osim mene, naravno, i još nekih prema kojima sam razvila kakav-takav respekt) i zaradit ćete moj respekt! Nije da se ljudi trgaju za moj respekt, al znajte da je imati ga ogromna privilegija (da, Lucy).
Drugi razlog neimanja kvalitetnih blogova, je ta kaj, bosnu ti vidim, svaki prvi korisnik ima manje od 15 godina. Da klinci, kog boga vi tu radite? „Oh, danas mi je bio super dan u školi. Kissssssssssssssss!!!!!!!!!!!!!!!!111!!!jedan-jedanejst!!! Pusaaaa! Ma joj, kak je bilo super, haha, joj imam 6 godina!!!!!! 6 i 63 dana točnije!!!!!!!!!!!“ koji bog? Jel mene to zanima? Kvragu, nemojte mi reć da ne čitam ak mi ne paše, jer, vrag vas ubio, zakaj onda javno objavljuješ? Ak javno objavljuješ ti, teoretski, pozivaš sve ljude koji imaju pristup internetu na čitavoj planeti da dođu na tvoj site i pročitaju to. To nešto kaj ste vi klinci napisali nije za javnost. To nešto kaj ste vi klinci napisali (da, i ti Lucy) spada u nešto kaj ima oblik pravokutnika, sadrži mrtvo drveće u obliku listova papira i korice roze boje sa konjićima. To nešto kaj vi klinci napišete nije dostojno ovog prostora. Stvarno, kaj vas tjera da trošite novac koji su vaši roditelji teško zaradili na objavu low-quality materijala?
Mislim da bi se trebala postaviti nekakva restrikcija temeljena na godinama. Sad ću dobit komentare od tih osnovnoškolaca tipa „joj ti si mi bila super, al sad te mrzim više od svoje roze pernice!“, ma dajte razmislite prije. Nikog ne zanimaju slike od 7a razreda, izuzev samih članova 7a razreda. Čemu blog o slikama iz 7a razreda? Da bi članovi 7a razreda gledali svoje slike online? Wow, ajmo napravit još neki idiotskiji blog! Pa, ne znam, recimo, idem ja sad reć svim svojim frendovima da si dignu blog ovdje i razmjenjivat ćemo slike s maturalca il nekaj kaj smo vidli već miljon puta! Ma idem si napravit blog koji će sadržavati samo sličice i čitava njegova egzistencija će biti podređena objavljivanju sličica koje smo svi već vidli tisuću, ako i ne više, puta. Ma, ajd idem klišej nabacit, baš bi mogla pisat o svojim ljubavnim jadima, ha? Baš bi bilo super, pa nitko ne piše o tome, baš ono, ok tema za blog (da, Lucy). Joj, fakat me živcirate (da, Lucy)! Kaj da napravim sad? Odem na drugi site (da, Lucy)?
Prije neg počnete sa shit komentarima, zapamtite: Ja sam ok, ti nisi (da, dobro si pročitala, Lucy).


Take heed!
objavio Francesca Extraordinaire, 6. studeni 2004 12:43:00 | link | (0) komentari


pet - 05.11.2004

Predmet: You Remind Me Of...

Slika na MojBlogu
Gledam i gledam i nemrem dokučit na koga mi liči. Sad kad mu je Bush fino skinuo glavu, malo je teško vidjet iz ovog kuta. Možda da podignem glavu s poda?
Hmm.. nemam pojma, kaj vi mislite?


Koji gay?

objavio Francesca Extraordinaire, 5. studeni 2004 14:36:00 | link | (0) komentari


sri - 03.11.2004

Predmet: Muahahahahaha. Muahahaha. Muahaha. Mwuh. Mw. Ha. Hmmmm.

Slika na MojBlogu
Joj bila bi čista sreća da sam zaboravila ovaj post objavit danas. Zato kaj se radi o, svima-dobro-poznatim-i-već-tak-dosadnoj-temi, izborima za US predsjednika. Jesam, probala sam ovaj put ne napisat nikaj, ali kao što vidite iz priloženog, nisam uspjela. Kao što vi neki ne znate, neki od nas ovdje na mojblog.com se trudimo napisati svoje postove dan prije nego kaj zapravo trebaju biti objavljeni (iako zapravo nekad zakasnim jer sam highly neprofesionalna i tak), pa, dokle izgleda da je Bush pobijedio, znajte da se to može promijeniti svakoga trena ili za nekoliko dana, a sve za par brojčica. I evo me, sjedim ovdje, u multimilijunaškom Francesca MojBlog Centru za Nadgledanje Izbora, i promatram najzanimljivije izbore od onih u 2000. kada su Gore-a zli tvorovi pretvorili u demonsko stvorenje. Čini mi se kao da pola Amerike želi da Bush jednostavno nestane, a druga ne zna niš bolje. Očito sam pod utjecajem, jer protekle 4 godine su bile tak blesave da su bile stvarno preblesave da bih uzela ozbiljno, i znam da bi 4 godine sa Kerryjem bile isto tak užasne, ali bi se barem radilo o novom okusu užasa. Znate, ak kupite nekakve Slovenske bombone i tak su vam grozni da povratite svaki put kad se sjetite okusa, više ih nikad ne kupite. Kupit ćete nekaj drugo, Hrvatsko, fino i nadat ćete se najboljem. Čini se da su se Amerikanci odlučili za isti okus, samo se sad nadam da će Amerika biti zaokupljena vlastitom demokracijom nekih 4 godine i da neće nikaj katastrofalnog napravit.

Zato kaj je gledanje izbora prek satelita gotovo jednako imati retardiranog dečka koji stalno baca HotWheels autiće na tebe, povući ću svo svoje znanje o izborima, svoje komentare i predviđanja iz područja koje nazivam „trulimozak“.
Američka demokracija je svima jako dobro poznata. Ne samo da je poznata, jer kaj sam dobila s tim, i Hrvatska demokracija je poznata, ali Amerika ima, kak bi se reklo, najnormalniji oblik demokracije. Nemojte me napast, jer je to točno i potvrđeno od strane mnogih stručnjaka. I Biblije.
Kao što autistično dijete savladava prepreke, američki demokratski proces je spor i skroz glup, ali jako inspirira kad uspije napraviti nekaj polu koherentno. Uskoro će i Irak pokazivati istu sliku, uz, naravno, pretpostavku da ta lijepa zemlja ne eksplodira prije toga. Da vam dam primjer toga kak je američka demokracija loša, dajem vam na znanje da mogućnost glasanja imaju i stanovnici države Utah. Utah vam je zapravo prekrasan komad zemlje koji tu i tamo sadrži jadne trailer parkove uništene tornadima. Na svake izbore, stanovnici se počnu spuštati sa brda i iz šuma da bi zamijenili svoje sačmarice za glasove. Kakav standard...

Gledajući na Novoj Tv nekakve Mtv shit awards, ugledah P.Diddy-ja kako jasno i glasno reče: Vote or Die! Kad bi to bilo istina, vjerojatno bi više od pola Amerike uskoro umiralo od nekakve epidemične verzije kuge koja samo Amerikance napada, virusa razvijenog od strane visoko obrazovanih znanstvenika i inženjera iz hip-hop društva. Ne zaboravimo da Biblija kaže da će trećina ljudskog roda biti ubijena zbog nekakve velike nevolje, prema tome nemojmo odbaciti mogućnost da će se to dogoditi zbog ne sudjelovanja u demokraciji. Može li „P“ iz P.Diddy stajati za „Prorok“? Svi se pitaju...

Ako Bush pobijedi, previđam ne samo svijetski rat, nego univerzalni rat. Jer, očito je da čitav svijet nekak više naginje Kerry-ju. Amerikanci misle da je to zato kaj smo mi svi jadni stranci i nemamo mogućnost sudjelovanja u izborima ili pak stavljanja veta na njihove odluke. I zbog toga kaj se čitav svijet miješa u američku demokraciju, svi su zaslužili biti u istom fasciklu sa Irakom, Iranom, Afganistanom i ostalim muslimanskim svijetom. Zbog toga predviđam da će slijedeće 4 godine biti nadasve zanimljive. SAD vs Svijet, zamislite samo dramatične izvještaje sa bojišta... Nemojte se bojati i biti razočarani jer je u mnogo slučajeva rat skoro pa kao rođendanski party, ali pokloni traju zauvijek.

Ovo je moje skromno stajalište koje predstavlja samo jednu boju u čitavoj duzi stajališta koja guše život društva. Vaša osobna mišljenja su više nego poželjna.

Nisam ja na ničijoj strani, ali poslijednje vijesti su me potakle da vam kažem koji mi je ovaj tjedan najdraži bend.

Znate koji?

Over The Rhine.

Znate koji album?
Ne?

Ohio.


Hehehehe. Ne kužite, jel da?

objavio Francesca Extraordinaire, 3. studeni 2004 17:15:00 | link | (0) komentari


Predmet: Moja Kuća pt.1

Slika na MojBlogu
Ovo je dio moje kuće. Komp na podu. Nisam ga ja tam stavila nego moj stari koji nekog boga prčka po njemu jer „to je još dobra mašina...“, umjesto da to baci u smeće.
Dakle, sastojci slike:
-Adi monitor i tastatura
-nekakvo kučište, bez onog lima
-pretpostavljam matična ploča sa video karticom, još nekakvim karticama i još nekaj ovo