Francesca Extraordinaire
čet - 21.12.2006
Predmet: Božićni Igrokaz
Nemam pojma kaj sam pisala za prošle Božiće a kamoli kaj sam pisala prije par dana, ali sigurno neću opet nekaj takvog napisat. Koje su šanse da točno istu temu pogodim? Nisu! Prema tome bez straha od ponavljanja jer je sve manje i manje tema, napravila sam pravi autentični jedan jedini transkript događaja od tri kralja pa do velikog partyja za Božić.
„Ali to nije moguće!“ već čujem nevjernike kako uskliću. Sa križem u jednoj i češnjakom u drugoj ruci, jasno vam velim da je. Ne mogu vjerovat da se nitko nije sjetio otići u Jeruzalem il di god se radnja događa, i malo se raspitat o čitavoj stvari. Možda čak i svjedočit događaju, kad je evidentno da se svake godine Isus rađa u ISTO vrijeme. Ne znam kak to nitko nije skužio do sad. Krivim židove za to.
BOŽIĆNI IGROKAZ
Kopirajt Francesca Extraordinaire Entratejnment, 2006.
Uloge:
Kralj 1, Kralj 2, Kralj 3, Josip, Marija, Isus, Pastir, Ovca
Bješe to prohladna, ali bistra noć negdje u arapskom svijetu, između naftne bušotine 3 i bunkera otpora palestinaca br.16 pod nazivom „tek pokrenuti otpor palestinaca“.
Kralj 1: Kak misliš „sin Božji“? O čem pričaš? To je samo zvijezda. Glupost.
Kralj 2: Amen buraz. Mislim da ću probat s onom muslimanskom vjerom.
Kralj 3: Pa..ja sam mu svejedno kupil iPod. Za svaki slučaj...
Kralj 2: Nano ili običan?
Kralj 1: Sin Božji ili ne, neće nikad znati niti sto pjesama, kamoli sto tisuća.
Kralj 3: Pa..može natjerat anđele da mu pjevaju ili nekaj.
Kralj 1: On nije sin Božji! Isuse Bože!
Kralj 3: Super, ajde uništi još jedan Božić!
Kralj 1: To je samo običan klinac! Kaj je vama s tom „Bog“ spikom? Kak možete znat tak nešto da i je?
Kralj 2: Ogorčen si, jel..Svake godine..
Kralj 3: Barem je bolje nego prošlog Božića..Mislim, kaj smo radili u ovo doba prošle godine? Samo ogromnu feštu. Bez sina Božjeg..Bez Dede Mraza...
Kralj 2: Ja baš i nisam neki obožavatelj tog Mraza...a ovo je jako dugačak put za zaposlenog Kralja.
Kralj 1: Kog boga uopće tri kralja rade u čitavoj priči? Ja imam zemlju za vodit!
Kralj 2: Nisam mislio striktno kralj. Volim misliti o sebi više kao o „mudracu“.
Kralj 3: Mudra glupost! Mi smo kraljevi. To je poanta svega. Zvijezda, kraljevi, Bog, itd...
Kralj 1: Ovo je jednostavno sve GLUPOST...
Kralj 2: Kaj sa našim sadašnjim Bogom? Kaj se nebu ljutil?
Kralj 1: Donesel sam mu neke last minute vaučere. Može otić kam god hoće s tim...
SLIJEDEĆE JUTRO
U jaslicama.
Marija: Kunem se, nije me niti taknuo!
Josip: (u sebi) Ne vjerujem da puše spiku..
Kralj 3: To je čudo! Evo Isusek , donesel sam ti iPod.
Pastir: Nano ili običan?
Kralj 2: Može pohraniti sto tisuća pjesama!
Ovca: Baaa!
Kralj 1: Sori kaj gnjavim ali...velite da je on SIN BOŽJI?
Kralj 2: Ne zamarajmo se s detaljima. Jel purica spremna?
Josip: Bit će za sat vremena.
Kralj 1: Pa mali Isusek, ne znam kak ti, ali ja skapavam od gladi.
Kralj 2: Jel netko donesel krekere?
Pastir: Imamo neke ostatke od prošle godine...
Kralj 1: Prošle kaj?
Pastir: Oh..Ništa...Ovaj, hoće se netko utrkivat sa ovcama na leđima?
(tišina)
KRAJ.
sri - 20.12.2006
Predmet: Spasimo Bucu jer on hoće živjeti!
(Potaknuta silnim "nadasve-plemenitim" zakladama, i ja osnovah jednu, čisto da budem in)
Godine 1997., 19. listopada rodio se Buco. Bilo je to dobro malo stvorenje i nadasve slatko. Jeo je grisolino i čokolino najviše. I to x puta na dan. Sve je bilo super. No samo dva mjeseca nakon, u neočekivanome preobratu, Buco je odlučio otići na cestu. I tamo ga je naravno auto pobrao jer živim praktički na najprometnijoj cesti ikad.
Buco se plakao i nije znao kaj bi. Otpeljali smo ga doktoru i doktor nas je upital dal da ga uspava jer mu je nogica bila smrskana. Suglasnošću svih, jasno i glasno smo rekli da nema apsolutne šanse i da ak nas još nekaj tak upita ne piše mu se dobro (stričeku doktoru).
I tako je Bucimir išao na operacije i operacije i bio sav prestrašen, ali nekaj dobrog je iz tog izašlo. Buco ima nogicu. Nema pokretni zglob, ali ima nogicu.
I sada, 9 godina kasnije Bucu je zadesila stravična sudba. Ima povišen šećer i kolesterol. Što znači da mora na dijetu. I jesti samo preskupu hranu. Što je za njega ekvivalent samoubojstvu jer se naučil jako fino jesti.
I stoga je osnovana zaklada „Spasimo Bucu jer on hoće živjeti!“ gdje možete poslati svoje dobre želje i novce. Za sve detalje obratite se meni privatno.
Božić je vrijeme darivanja i ljubavi. Sjetite se Buce!
uto - 19.12.2006
Predmet: Božićna priča o Hrisu Valjoniju Ježu (po istinitom događaju)
Bio je to topli dan i snijeg je padao u Velvudovcu na suncu. Nikoga nije bilo na cesti jer su na Badnjak svi doma, zamotani u deke sa toplinom i srećom u srcima. Svi osim jednog. Siroti jež Hris Valjoni Jež nije bio uopće sretan. Bio je tužan. Htio je biti doma, na zemlji, sa ostalim ježevima i familijom, gdje nije vruće nego je ugodno i ima puno jabuka. Ali to nije bilo moguće, jer tko bi onda držao dučan sa cipelama. Građani Velvudovca su trebali cipele jer bi im inače stopala izgorila. I tako je i danas Hris Valjoni Jež dočekao kraj radnog dana i zatvorio svoj dučan sa cipelama, te se zaputio doma. Veselio se tome jer ga doma uvijek čeka njegov najbolji prijatelj, Vladimir.
Kada je napokon došao doma, Hris Valjoni Jež je doživio stravičan šok. Vladimir ga nije htio poljubit ispod imele. Vladimir ga nije htio poljubit zato što je Vladimir bio biljka, a biljke ne mogu nikog ljubit, a isto tako je bio mrtav. Hrisu se srce slomilo. Hris Valjoni Jež je istrčao iz kuće i krenuo prema šumi. „Ne mogu više ovako!“ viknuo je obližnjem drvu. „Drvo! Bacit ću se u bunar! Nemoj me niti pokušat zaustavit!“
Drvo ga nije pokušalo zaustavit.
Hris Valjoni Jež je trčao i trčao, koliko god su ga njegove male jež-noge nosile. U svom tom trčanju se popikavao na bezbrojne grane i glavom se zabijao u razno grmlje koje ga je neizbježno potsjećalo na to kako ga je Vladimir odbio i kako će sad on odbiti nastaviti živjeti. A onda napokon ugleda bunar u kojeg će se bacit. I opet je pojurio prema njemu. Ali nije ga dosegao. Prije bunara je bio skriveni bunar u kojeg je Hris Valjoni Jež iznenada upao. I dok je padao ostao je trudan, nemam pojma kak je ostao trudan ali to je uistinu bilo Božićno čudo koje ima nekakve veze s Bogom ili pastirima. Kad je došao do dna, rodio je Isusa. „Hris Valjoni Jež,“ Isus reče „Od sada si Deda Mraz Jež.“
Hris Valjoni Jež je bio začuđen i prestrašen. Nikada do sada nije bio Deda Mraz Jež, i nije uopće znao što reći na sve to. „Ho, ho, ho“ je bio prilično dobar početak. Za par sati je dolazio Božić a on nije imao nikakve poklone. Pa upita svog sina „Isuse Jež moj sine, mogu li dobiti kakve poklone?“
„Ne.“ Odgovori Isus. „Odi u Najveći Shopping Centar“. I tako se Hris Valjoni Deda Mraz Jež uputio u Najveći Shopping Centar.
Najveći Shopping Centar je daleko od Deda Mraz Ježove kuće pa je uskočio u svoj jež-auto. Sve je bilo mirno i tiho jer su svi bili u kućama jer je bila noć prije Božića i svi su spavali u svojim krevetima ispunjeni toplinom i srećom u srcima. I dok se Hris Valjoni Deda Mraz Jež vozio, odjednom mu na usne dođe osmijeh jer će donjeti toliko veselja drugima kao Deda Mraz Jež. Ali sudbina nije bila na njegovoj strani jer nije nikada uspio doći do Najvećeg Shopping Centra. Vegetarijanac-zeleni-aktivist je zablokirao cestu i nije se htio maknuti. „Molim te, makni se ti elijen hipiju“ zamolio ga je Hris Valjoni Deda Mraz Jež, „Moram kupit poklone!“
„Dolje kapitalizam!!!“ odgovori mu vegetarijac-zeleni-aktivist.
„Ok.“ Odgovori Hris Valjoni Deda Mraz Jež, i zaspe.
U snu je napokon otkrio pravo značenje Božića, te ga to iskustvo potpuno promijeni. Činilo mu se kao da su svi događaji u njegovom životu nekako vodili do ovog trenutka, svaki uspjeh, svaki neuspjeh je bio samo putokaz na cesti njegovog života. Sada napokon zna pravo značenje Božića. Pravo značenje Božića je u jedenju slasnih kolača i francuske salate oko vatre u hrđavim bačvama u uličicama u užasnom polurazrušenom postapokaliptičnom gradu budućnosti. Sretan Božić svima!
pet - 15.12.2006
Predmet: Pismo Dedi Mrazu
Jednostavno ne mogu dočekati Božić. Svi mi govore kak puno poklona čeka na njih, pa valjda onda čeka i na mene. Being znatiželjna baba kakva jesam, odlučila sam ih sve preć i pokazat im kak sam domišljata i pametna (možda ko prokleti astronaut, ne znam) slanjem pisma s pitanjem Dedi Mrazu himself!!!!!!11!
Deda Mraz je bio vrlo brz sa odgovorom jer je odgovorio u ISTOM trenutku mojeg klikanja gumbića „Send“. To mogu objasniti jedino time da Deda Mraz zapravo čita misli djece dok misle o njemu i o poklonima koje žele dobit od njega. Nekad mi se čini da je Deda Mraz malo previše ko Michael Jackson, ali nitko nije savršen.
Rekla sam mu da se zovem Francesca i da dolazim iz ponosnog grada Velike Gorice koji je stoljećima sinonim za hrabrost, plemenitost, goveda i korupciju. On je to odmah prepoznao kao dobar znak. Stoposto je, jer me saslušao dalje kaj hoću od njega. Dobar je on čovjek. A i zatražio me dolar ili dva ispod pulta jer im kao treba. E pa nebi mu sigurno trebali da je čuval markice s onih pisama koja su mu pristizala prije milijun godina. Sad bi ih jako dobro mogao unovčit. Ali nitko nije savršen.
On je bio jako oduševljen kaj sam već prešla devetu godinu života. I ja sam isto. Iako sam ju prešla već prije 12 godina. Malo ažurnosti nebi škodilo. Ali nitko nije savršen.
Moram napomenuti da sam zaželila od njega jednu nuklearnu glavu, tenk s granatom i full vojnom opremom i jedan crveni bombon s komadićima višnje. On je ovo odgovorio:
The elves really like making those presents so I know they'll be happy to hear that's what you want.
To uglavnom znači to da je rekao da će mi nabavit nuklearnu glavu, tenk s granatom i full vojnom opremom i jedan crveni bombon s komadićima višnje – a i to da mu je čitav taj workshop na sjevernom polu samo paravan za njegove vojne egzibicije i proizvodnju raznolikog oružja HOHO YEAH! OSJETITE MOJ BJES, PODANICI! Ali...nitko nije savršen.
Usred mog veselja jer znam da ću dobit sve gore navedeno, on mi napiše slijedeće:
Of course, there are a lot of good boys and girls in the world and only so many presents so I hope you won't be too upset with me if you don't get everything you asked for this Christmas.
Nije vrag da se ograđuješ, opaki Deda Mraz? Znači li to da možda ipak NEĆU dobit ono kaj hoću?! Odluči se, crvena nakupino laži! Nitko nije tak prokleto nesavršen!
Po tvojoj završnoj rečenici mogu štošta zaključit o tebi, znaš? (Well, I better go feed the reindeer and polish Rudolph's nose with nose wax.) Zvuči mi kao nekakve nezamislivo odvratne gay igrice.
BAH! Božić...
čet - 14.12.2006
Predmet: Riješavanje problema s Tomicom
Vrijeme je za Problem-O-Matic!
I? Jeste riješili svoj problem?
Žao mi je.
uto - 12.12.2006
Predmet: Broj 40.
1. Bezinteligentni idioti koji se naguravaju u busevima za vrijeme rush houra sa prokleto ogromnim koferima.
2. Mercatorov dučan s bijelom tehnikom koji prodaje Vip prepaid bonove od 100kn po cijeni od 120kn.
3. Neizmjerna količina sapunica domaće i strane proizvodnje.
4. Vrijeme – ne mogu vjerovat da spavanjem vrijeme nestane. Totalno glupo. Zamisli da spavanje podupla vrijeme. Trebali bi poradit na tome.
5. Ljudi koji govore dok kašlju.
6. Ljudi koji govore dok zijevaju.
7. Ljudi koji govore „gušim se, gušim se!“ dok se guše, ko da to nije očito.
8. Vjetar. Sve pokvari. Sve je čudno. Napravi ti onaj glupi razdjeljak na sredini glave. Stvara puno buke u ušima. Generalno ogroman davež.
9. Ljudi koji imaju više od pet artikala u košari u redu za „do pet artikala u košari“.
10. Kad uđeš u wc, i nema papira.
11. Ljudi koji misle da je Škoro humorističan.
12. Ljudi koji ne znaju zapravo kaj misle o Škori. Nekad im je zabavan, nekad je sranje.
13. Ljudi koji nose tek rođene bebe na posao.
a) naravno da je slatko. To je čovjek. Ali mali. Dizajnirani su da izgledaju slatko tak da im ne otrgnete glave kad vas probude usred noći zapišani, zasrani i obliveni bljuvotinom, očekivajući da to počistiš.
b) kaj hoćeš? Medalju za to?
c) kaj je s tim hodom po uredu? Čitava procesija. Pokazivanje ljudima koje ne poznaš baš dobro i koji tebe ne poznaju baš dobro, ali tebi u tom trenutku to izgleda sasvim ok.
d) dvije rekcije dobiš.
- pravi, istinski „guci, guci“. Pa prekrasan je! Tak je slatki! Anđelek! Nije li svijet prekrasan! Nije li život savršen! Nije li Bog izvrstan samo zato kaj nam je omogućio da imamo bebe!
- lažni „guci, guci!. Sve gore navedeno, ali s namjerom sakrivanja pravih, istinskih misli: Izgleda ko smežurani dabar. Vjerojatno ima sidu ko i mama. Jel je mrtvorođeno? Pa naravno da se obožavaš brinuti o malom dreku, možeš si priuštit otkaz. Kad ugledam ovakve srednjeklasne luzere poput tebe paradirajući sa svojim leglom dođe mi da se ubijem.
14. Stari ljudi koji klikču dvaput.
Postoje dvije vrste ljudi na svijetu. Mladi ljudi koji znaju kaj rade, i stari ljudi koji dabl klikaju dok koriste internet.
Stvar kao dvostruko klikanje NE postoji na internetu. To niš ne radi. Jedan klik je dovoljan. Dvostruko klikanje znači to da komp počne loudat neku stranicu, i onda počne ispočetka. To sve usporava.
Prestanite klikat dva puta!
Ono kaj je dodatno frustrirajuće s tim starim ljudima je sama tehnika dabl klikanja (čak i kad se radi o pravoj potrebi za to). Tak je prokleto čudna. Klikaju na mahove. Ne mogu kliknut bez da pomaknu miš u isto vrijeme. Često ne uspiju dabl klik napravit jer njihov drugi klik zapravo promaši ikonicu jer im se nekak ruka trzne i miš ode nekam kvragu. Ozbiljno. Izluđuje me to.
15. Nemogućnost shvaćanja što internet zapravo je.
Radi se vjerojatno o najvažnijem tehničkom razvoju u posljednjih 25 godina, ali većina ljudi još uvijek ne razumije što internet je i što to zapravo radi.
„Jel tvoj kompjuter ima internet u sebi?“
„Jel imaš internet u kući?“
„Jel ovaj laptop dolazi s internetom?“
Dajte shvatite da je internet jednostavno mreža čežnji u svijetu bez ljubavi.
16. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica sa svojim drečavim derištem.
17. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica u kojima ne samo da je čitavo leglo, nego valjda i čitavo prokleto igralište.
18. Ljudi koji u kinu moraju proizvodit zvukove. Mislim, dobro ak kihneš ili zakašlješ, na tak nešto ne možeš utjecat, ali non stop neki bog izvodit? Ne trebaš. Takvi ljudi obično pričaju o slijedećim stvarima:
- o uobičajenim temama, ko da su na kavi.
- o tome kak je film bezvezan (to uglavnom znači da moraju koristit mozak)
- o tome kaj se događa u filmu. Nešto tipa komentar samome sebi. „Oh, ovo je boljelo“. „Užas“. „Ne mogu vjerovat da je to on napravil“. „Stvarno ju voli“. ITD.
Nitko ne želi znat tvoje mišljenje o filmu, i ako ga baš želiš podijelit sa mnom rado ću ga poslušat nakon filma, iako mislim da bilo što koherentno ne možeš izustit bez ogromnog bijelog platna ispred sebe koji te podsjeća na to što ti sada zapravo radiš (jel šopingiram u City Centru? Jel čekam frendicu da odemo pogledat novu kolekciju? Jel sjedim doma i gledam Najbolji Reality Show? O ne, pogle. Ja sam u kinu. Gledam film. Nije li to smiješno? Pogle, ono tamo, na ekranu. Upravo tamo.)
19. Prvi razred u avionima. Svi se gužvaju u ekonomskoj klasi, dok je biznis virtualno prazna. Vječito moraš sjedit između dva idiota od 500 kila sa strahom od letenja i tendencijom povraćanja kompanijine toksične piletine. Dođe mi da im strgnem onaj plavi zastor i nabijam njime po vratima u apsolutnom bijesu.
20. Ljudi.
21. Oliver Mlakar. Ne mogu vjerovat da je on još uvijek na televiziji. Mislim da sam jednom pročitala njegovo ime u Bibliji. Taj čovjek ne može niti virtualno još biti živ.
22. Jelena Veljača. Najvjerojatnije najgora polu-glumica ikad.
23. Blogeri koji su ljubomorni na moju internet slavu.
24. Frajer iz Zagrebparkinga koji mi je naplatil kaznu jer sam zakasnila produžit parkirnu kartu za jednu minutu. Jednu. Prokletu. Minutu. Dabogda ti se taj tvoj mali trikoder u ruci s kojim si čekal da mi istekne karta pored auta, pokvari i ubi te strujom.
25.Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu Loebovog Citroena.
26. Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu romobila.
27. Vozači koji čekaju da zeleno svijetlo dozrije i postane crveno.
28. Autostoperi koji bijesno mlataraju rukama kad im ne stanem.
29. Moj pas Buco koji me redovito budi u petnaest do sedam. To je šest i četrdesetpet. Kaj se mene tiče, možeš jest i u 10. Nebuš umrl kvragu.
30. Moj pas Bobica koji ne voli nikog na svijetu osim našeg klana, a pogotovo moju cijenjenu majku u kojoj vidi boginju.
31. Moj neučinkovit faks na kojem ne možeš ništa obavit u jednom danu. Eventualno u jednoj godini.
32. Ljudi koji uporno pokušavaju dokazati da ono što ja volim/radim/čitam/gledam nije uopće dobro i da bi bilo najbolje da prihvatim ono kaj oni vole/rade/čtaju/gledaju. Možeš mi jednom to reć, ak velim da neću promijenit mišljenje, onda to znači da neću promijenit mišljenje. Uporno tvrđenje suprotnog od onog u što ja vjerujem je isto ko da prozorima svaki dan govoriš da se ne zmažu – neučinkovito.
33. Broj 33.
34. Činjenica da mi je jeftinije u grad ići autom nego javnim prijevozom. Nebuloza koja je nepojmljiva u drugim državama koje imaju imalo smisla.
35. RTL Televizija i njihov blok od „samo jedne reklame“. I? Zakaj to sad treba naglašavat? Kaj sad? Da vam se zahvalim možda kaj puštate samo jednu a ne jednu sa još njih 30 iza sebe? Od prihoda svih tih reklama bi mogli složit programsku shemu koja ne samo da bi bila gledljiva, već čak i možda dobra. Ali ne, kaj oni naprave – otkupe prokletu Cobru 11.
36. Cobra 11. Najlošija serija ikad osmišljena i tv adaptirana. Svaka radnja je ista.
Dođe negativac. Napravi nekaj negativno. Uh-oh, nekome je nešto povrijeđeno. Halo? Evo policije koja naganja tog zločestog negativca. Zločesti negativac vozi ko manijak i ne skuži da se ispred njega nalazi rampa zakamuflirana u kartonske kutije. On desnom stranom auta naleti na rampu. Okrene se u zraku. Kutije spektakularno lete. On pada na krov. Kutije spektakularno lete. Skliže se na krovu. Kutije spektakularno lete. Iskre po svuda, na njega nalijeće još jedno milijun drugih automobila čiji vozači imaju percepciju na razini retardiranog majmuna. Kutije još uvijek spektakularno lete. Policajci zaključe kak su napravili dobar posao. Kutije više ne lete, ali zato nas na kraju počaste jednim najvjerojatnije najorginalnijim zaključkom serije u povijesti civilizacije. U tom trenutku bi mogla zbrisat taj kanal i proklet ga nekom starom kletvom, ali ne znam kak bi onda gledala Invaziju.
37. Frajer iz moje grupe na njemačkom. Stravično mi ide na živce. Ima sreću kaj ga nema prečesto jer bi mu zabila te njegove frfljave rečenice ravno u njegove čvalje ispunjene iskrivljenim, mogće umjetnim, zubima koji su previše cuclali nečiju guzicu nego što su to trebali.
38. Lezba-vegetarijanka iz moje grupe na njemačkom. Ima sreću kaj me nema prečesto inače bi joj zabila te njene životinje tam di i tebaju bit – u čvaljama.
39. Tajice. Ne znam zašto je to opet popularno. Bilo bi super kad bi u modu došli luk i strijela, onda bi se mogli i igrat na ulici, il nekaj.
40. Moj seminarski rad o Pulitzeru. Kak da napišem samo 10-tak strana o njemu? To nije humano tražit od mene. Zapamtit ću ja to. Ali prije toga ću napisat više od 10 strana, samo da nije onak kak treba bit.
Ak nastavim ovo najvjarojatnije ću otić napravit nekaj loše, kao ubit 1/6 familije, orobit Mercatorov dučan, ili gledat Big Brother. Volim svoje zdravlje. Šteta kaj sam vam narušila vaše ovim tekstom.
čet - 07.12.2006
Predmet: S/N – jer nisam već užasno dugo
Mislim, kad već kupujemo auto, a ne treba nam, onda ćemo kupit onaj auto koji ja hoću jer moj glas u ovom slučaju važi čak više od glasa Dona Drakule. To su mi sami dali. To je pravilo familije. Nisam im sad ja niš kriva kaj si nebudu kupovali Mercedese Avangard ili tak nekaj. Nedam.
Ono što će nepobitno kupit je C4 Picasso. Prekrasan auto sa nevjerojatno mnogo prostora za putne torbe i raznorazne nesesere koji mi u moj običan Citroen „Piki“ Picasso nikada nisu uspjeli stat. Izborom tog auta ćemo svi biti zadovoljni, jer osim što ima abnormalno puno prostora, ima i relativno nisku cijenu. Što znači da nećemo biti primorani odreći se kupovine raznoraznih gluposti slijedećih milijun godina. A gluposti su temelj svega kod mene. Jel me razumijete sad?
Diskusija završena.
(A u prilog tome svemu mi ide činjenica da je Drakulin auto koji je kupil ove godine ispao preskup, a i službeno je proglašen ukletim jer mu se događaju nevjerojatne stvari kao neizazvano padanje ogromnih lojtri na bočnu stranu koje uništavaju i prednja i zadnja vrata i stakla i blatobrane i gumu i plastiku – sve. Nevjerojatno. A to je samo jedan događaj. Moj veto je najbolja stvar koja im se mogla dogodit pri ovome izboru.)
***
Odem ja sa frendicom na kavu u birc i velim joj:
Francesca: Daj pogle ovog konobara, jel tebi izgleda ko cigić?
Frendica: Aha, izgleda ko Bosanac, htjela sam reć...
Nakon toga idem doma, hodam pothodnikom i baš iza mene nekakve dvije babe imaju dubokoumne razgovore kao što to njima i priliči:
Baba1: Ma to stvarno nije puno, 350 kn za svilu, jelda?
Baba2: Uopće...
Baba1: A prekrasna je, onako tirkizne boje sa prekrasnim pomalo floroscentim rozim cvjetićima.
Baba2: Prekrasno!
Strašno.
***
Nije mi jasno zašto jedan band poput Electric Soft Parade-a nije popularniji, dok bandovi poput The Darkness uživaju svu rock slavu (ali prije nego im se frontman iznadrogirao do besvjesti). ESP ne samo da nije popularaniji, nego sigurno niste nikad niti čuli za njih. To je vrlo žalosno. Odličan band. Pali Soulseek i skidaj.
***
Kad sam već kod glazbe moram se osvrnuti na Rudebox, posljednji album RW-a, čovjeka na čije koncerte sam išla u Beč, pa onda u Budimpeštu. I to mi je hvala. Rudebox. Na svakoj pjesmi sam podobivala moždani udar i multiplu sklerozu all over again. Need I say more?
***
Xportal?
To me stari upital jedan dan. Sa tim upitnikom iza. Zaključio je da je to sad isto ko da imaš blog. Puno tekstova. Kvalitete nema. Slažem se.
***
Gledam neki dan ja televiziju unatoč činjenici da znam da ću nekaj vidjet i da mi se to neće svidjet ili će bit abnormalno glupo pa ću morat napisat to u S/N-u. I sad vidim reklamu za, ne znam, Chevrolet ili Hyundai u kojem starci pokupe svog prvašića, ili tak nešto, sa školskog dvorišta i onda njegova tri prijatelja onak gledaju za autom.
Pitanje se postavlja: Kaj su oni (Oni = ljudi iz marketing departmenta Chevroleta ili Hyundaia) s tim mislili poručit?
Meni jedino pada na pamet to da je jedan od klinca mislil „Hm...taj je auto prilično čist..“, drugi je pomislil „Hm...nisam videl da se moj prijatelj vozi u tom autu prije..možda ga je netko oteo sad..“, a treći si misli „Hm..ovaj auto izgleda poprilično isto kao i onaj iz Kinder jaja. Pitam se dal bi se isto tak dal i strgat..“
Koji bog je tim ljudima kaj rade reklame?
***
I konačno da se dotaknem teme Mojblog Awardsa.
Bilo je puno mailova, ali 90% vas je glasalo u jednoj kategoriji ili možda čak dvije (te su osobe valjda završile u bolnici poslje od pretrpljenog šoka zbog čitanja više od jednog bloga). Tak da bih sad ja morala odlučit ko je pobjdnik u kojoj kategoriji, a to neću napravit. Imam samo pobjednike u dvije kategorije. Ali kaj vam to sad vrijedi. Lets call it a day i proglastit awardse propalima.
Popit ću u to ime.
Cheers!
