Francesca Extraordinaire
pet - 23.03.2007
Predmet: Roboti OH NE! Pt. 2/2
Znači ti stvarno hoćeš postat robotoubojica?
E pa, danas ćemo obraditi klasične pokrete protiv pokreta robota.
Sjećate se mog Pakooie robota? Bio je opak, inteligentan, ubojit, ličio je na Hloverku i trebalo ga je zaustavit. Kao što možemo vidjet na Novoj TV, u tome nismo uspjeli. Složimo sada svoje ručice njegovane Neutrogenom, i pokažimo zube..ili gebis, ovisno o dobi (ili jednostavno usnu šupljinu, što je vjerojatno jedna od najgroznijih stvari koju bilotko može doživjet od stare osobe, uz skidanje do gola i viceve „za odrasle“).
Da bi se razumjelo kako treba postupiti protiv opasnih robota, potrebno je prvo pročitati stručnu literaturu koja se bavi njihovim socijalnim obrascima. Oh, kako li me je samo koštalo to što izradih tog robota i objavih transkript...ne samo da me navodno ubio, već sam zauvijek bila obilježena kao autor koji je tim tekstom dosegnuo svoj vrhunac humor-karijere i sad samo egzistiram na staroj slavi, što je istina, jer nije!
Prođimo sada kroz klasične scenarije, ovo je multipl čojs test, nema negativnih bodova, samo vječna sramota.
Šetaš DS9 promenadom sa svojom curom nakon kavice, kad odjednom pojavi se robot i curu ti upikne s pištoljem. Hrabro posegneš u svoj džep i na robota baciš plastičnu žličicu koju si ukrao, ali ona se jednostavno odbije od njegove androidske kože i ne načini mu apsolutno nikakvu štetu. Brzo se sakriješ pod stol, ali to te spašava samo na 0,2 sekunde koliko robotu treba da ti se približi. Pogađa te u tipično mjesto za ranu: rame. Što učiniš?
1) panično trčiš po svemirskoj postaji plačući zbog mrtvog psa.
2) dopustiš mu da te ubije jer neće prestati citirati Cpt. Picarda.
3) zbuniš njegove infracrvene senzore nošenjem hladnih obloga, i prekriješ ga instant špagetima dok ne umre.
Ako si izabrao C, onda imaš nekakvog potencijala. Roboti, baš kao i ljudi koji su ih izgradili, se vrlo lako zbune. Osim ako nisu napravljeni tak da mogu shvatiti određene stvari i ponašati se u specifičnim situacijama, sve drugo kaj napraviš će ga zbunit i natjerat ga da ode u obližnji limeni ormarić.
Roboti dolaze do tebe probijajući se kroz ostatke nekoć tvoje civilizacije. Sve što imaš je paket žvakačih guma. Pjesma „Nema šanse, šećeru“ ti je zapela u uhu. Da li:
1) zamisliš svijet prepun mira, kojeg izgrade roboti bez zagađivanja. Možda ti roboti nisu tak loša kreacija...
2) dramatično padneš na koljena i plačeš dok se prisjećaš kako nitko nije pročitao tvoj fan fiction o Terminatoru. Sve se moglo spriječiti time...
3) namamiš robota na party prepun techno muzike i istučeš ga do smrti sa slovenskom zastavom.
Naravno, točan odgovor je opet C. Ljudi koji su dizajnirali robote vjerojatno nikada nisu otišli na techno party. Najbliža stvar technu koju je bilo koji programer doživio je onda kad je zadnji put degaussao svoj monitor. Vjerojatno bi bilo čudesno vidjeti robota koji razumije kako je to kad te tuku sa slovenskom zastavom. Sistem bi mu se srušio u silnoj zbunjenosti i molio za milost. Ako si ikada molio za milost osobu koja drži slovensku zastavu u ruci znaš da je „milost“ riječ koja ne postoji u njihovom riječniku. A prema mojem džepnom riječniku i blogu o izradi nakita, riječ „nekoliko“ znači „više od dva“. Uključit ću još jedan scenarij.
Napokon imaš priliku isprobati svoju, iz kućne radinosti, lasersku bazuku za robote. Pritisneš crveni gumb i roboti počnu padati i iskriti i, općenito, umirati. Približiš se umirućem robotu, koji u tom trenu počne recitirati sve stvari koje je vidio i doživio u svojem kratkom životu. Pita te, kako ne može biti ljudski kada može cijeniti ljepotu prirode? I dok, izmoren padneš na koljena, razmišljaš:
1) „tko su ovdje hladno-krvni ubojice zapravo, ljudi ili roboti?“
2) „pitam se da li će me Scotty sad teleportirat, ili kaj?“
3) Ne razmišljaš. Tvoje padanje na koljena bilo je samo odvraćanje pažnje, što ti je dalo i više nego dovoljno vremena da izvadiš svoje dvije bočice Coca Cole light od pol litre, zaliješ robota i pobacaš 2 kg Mentos bombona po njemu dok pjevušiš neku pjesmu od Arsena Dedića.
Točan odgovor je preočit. Do sada bi već mogao zaključiti imaš li budućnosti u ovome zanimanju. Osnovne karakteristike pravog robotoubojice su inteligencija i kreativnost, ne ručne atomske bombe i vreće agresivne kiseline. To su stvari koje će roboti tražiti. Biti će spremni za tvoj napad naelektriziranim čekičem. Robot može biti programiran na borbu sa laserskim kanđama. Međutim, šanse da će se robot uspjet snaći kad ga baciš u lokvu napunjemom acidofilom u kojem plivaju komadići želea, su gotovo jednake nuli.
Do slijedećeg puta...
Kent: Well, what do you say to the accusation that your group has been
causing more crimes than it's been preventing?
Homer: Oh, Kent, I'd be lying if I said my men weren't committing crimes.
Homer the Vigilante
objavio Francesca Extraordinaire, 23. ožujak 2007 18:53:00
| link
| (1)
komentari
Mozes ti to i bolje i cesce, tako da ne jebi (se) nego pisi!
:D
uto - 13.03.2007
Predmet: Roboti, OH NE! Pt.1/2
"Francesca kaj niš ne pišeš?" Reaper, 20
"Francesca svaki put kad pogledam, niš." Marko, 19
"Francesca da si u drugom svjetskom ratu bila bi zapad, pa bi ti mogli stavit legendarni novinski natpis kao popup – na zapadu ništa novog." Tomica, 22
Dragi moji,
Vi ne znate kakve nedaće su spopale upravo mene. Mislila sam da će me to izbjegavati i da svi virusi napadaju samo mog susjeda koji je vječito bolestan, ali iako rijetko, mislila sam krivo (osim toga tek je nekoliko puta trojanac napao njegov pacemaker). Naime, osim što sam se morala bavit normalnim životom koji ne uključuje bloganje ili bilo kakvo antisocijalno ponašanje koje tako dearly volim jer me sve živo nervira, morala sam ići na faks (!) i obavljat neke stvari kao ispite i seminare ko da sam neki normalan student; i morala sam očistit svoj beloved kompač zvan Spic-n-Span-Kompajutar, jer je imal viruse i bogapitajkajjoš. Ne mogu dokučit kako mi se takva amaterska klick-download-suspicious-software situacija moga dogodit, jer sam antispyware-antivirus-firewall nazi.
Ipak, dogodilo se to kaj se dogodilo i morala sam preuzet posljedice. SnSK je počeo slati raznorazne moje podatke nekom ogorčenom ameru u podrumu koji misli da je Bill Gates izravan potomak Sotone, a Windowsi samo vruće žezlo kojim nas brendira. Neprihvatljivo.
Tehnologija je uzela zamaha. Kako sada mogu biti sigurna da mojh 100kn na studentskom računu neće iskoristit neki četverooki hillbilly i kupit si set za manikuru? Nikako! Tehnologija mora biti zaustavljena!
„Ali Francesca, tehnologija se raširila svijetom kao metastaze Račanom!! Mi to ne možemo!“
Ovo je apsolutno krivo, ono što se prvo moramo upitati je – tko zna najviše o tehnologiji, jer upravo oni nam mogu reći kako joj stati na kraj.
Nije li odgovor očit – Technofreak Japanci. A kaj Japanci proizvode? Robote.
Roboti moraju biti uništeni.
Roboti se skrivaju svuda oko nas. Jesi li dovoljno sposoban da ih uočiš?
Asimov u bliskoj suradnji s Hollywoodom je učinio robote jednim od najgroznijih stvari koje će se ikad dogoditi našoj budućnosti. Čim god netko izumi robot koji može hodati po stepenicama, netko odmah skoči i zdrobi ga prije nego se okomi na ljude. Ali istina je da se nemamo previše razloga bojati. Neće ti trebati laserski pištolji, ogromne mašinerije ili Van Damme za borbu u budućem robokaustu. Zapravo, ne trebaš se bojati apsolutno ničeg osim vlastite gluposti. Jesi li ikad vidio robote u potocima suza od ulja dok mu cijevi njegovih iznutrica lete posvuda? Jesi li ikad istrgnuo centralni procesor-mozak robota i pojeo ga? U ovakvim trenucima prosvjetljenja, počinjemo shvaćati osjetljivost robota. Roboti su baš kao i ljudi.
Budući da još uvijek ovo čitaš, to bi značilo da te stvarno interesira na koje sve načine se robot anihilira ili nešto tak. Ako si ti robot koji skenira i traži podatke, pobrini se da zacrtaš ovo u svoje memorijske stanice – vaši dani su odbrojeni. Ne samo sa nulama i jedinicama, nego sa krvlju ili uljem ili čim god ćete krvarit dok umirete. Ako si ti moja mama onda te lijepo molim da me prestaneš zvati „Marisol“ pred mojim kolegama robotoubojicama. Nitko ne može poštivati vođu robotoubojica kad ima ime cure koja radi cvijeće od papira.
Prva stvar koju moraš naučit je ta da samo ljudi rade robote. Čak i kad roboti počnu sami sebe radit, ljudi su napravili robote koji će radit robote. Stvorenja koja će koristiti laserske motorke na tvom nježnom tijelu je napravila ista vrsta koja je izumila i Plovak Samolovak.
E sad, moraš isto tako shvatit da ljudi koji programiraju robote ne hodaju okolo s AK-47 u ruci i ne bore se s Keanu Reevesom. Ne, ljudi koji će u budućnosti napraviti bogove smrti su oni koji posjeduju svako dvd izdanje Star Treka. Da, svako. Koliko strašan može biti robot koji te napada granatama uz dramatično citiranje dijaloga iz DS9? Očekuj da će učinkovito uništit tvoje mišljenje o najboljoj grafičkoj kartici, ne tvoj život.
No neće svi roboti biti beskorisni. Neki će te moć pogodit sa udaljenosti od 2 km točno u točku gdje ti se spajaju obrve. Neki će moći izdržati neizdržive temperature. Neki od njih će čak moći razgovarati sa curama a da se ne rasplaču! Onaj tko se želi boriti protiv robota, mora biti spreman na borbu protiv svih tih sposobnosti.
Vjeruješ li u svoju mentalnu sposobnost?
Ako misliš da si spreman, uključi se na ovaj blog opet – vodič kroz klasične pokrete protiv pokreta robota će te čekat.
We live in a society of laws. Why do you think I took you to all those
" Police Academy" movies? For fun? Well, I didn't hear anybody laughin',
did you?
-- Homer Simpson
Marge Be Not Proud
"Francesca svaki put kad pogledam, niš." Marko, 19
"Francesca da si u drugom svjetskom ratu bila bi zapad, pa bi ti mogli stavit legendarni novinski natpis kao popup – na zapadu ništa novog." Tomica, 22
Dragi moji,
Vi ne znate kakve nedaće su spopale upravo mene. Mislila sam da će me to izbjegavati i da svi virusi napadaju samo mog susjeda koji je vječito bolestan, ali iako rijetko, mislila sam krivo (osim toga tek je nekoliko puta trojanac napao njegov pacemaker). Naime, osim što sam se morala bavit normalnim životom koji ne uključuje bloganje ili bilo kakvo antisocijalno ponašanje koje tako dearly volim jer me sve živo nervira, morala sam ići na faks (!) i obavljat neke stvari kao ispite i seminare ko da sam neki normalan student; i morala sam očistit svoj beloved kompač zvan Spic-n-Span-Kompajutar, jer je imal viruse i bogapitajkajjoš. Ne mogu dokučit kako mi se takva amaterska klick-download-suspicious-software situacija moga dogodit, jer sam antispyware-antivirus-firewall nazi.
Ipak, dogodilo se to kaj se dogodilo i morala sam preuzet posljedice. SnSK je počeo slati raznorazne moje podatke nekom ogorčenom ameru u podrumu koji misli da je Bill Gates izravan potomak Sotone, a Windowsi samo vruće žezlo kojim nas brendira. Neprihvatljivo.
Tehnologija je uzela zamaha. Kako sada mogu biti sigurna da mojh 100kn na studentskom računu neće iskoristit neki četverooki hillbilly i kupit si set za manikuru? Nikako! Tehnologija mora biti zaustavljena!
„Ali Francesca, tehnologija se raširila svijetom kao metastaze Račanom!! Mi to ne možemo!“
Ovo je apsolutno krivo, ono što se prvo moramo upitati je – tko zna najviše o tehnologiji, jer upravo oni nam mogu reći kako joj stati na kraj.
Nije li odgovor očit – Technofreak Japanci. A kaj Japanci proizvode? Robote.
Roboti moraju biti uništeni.
Roboti se skrivaju svuda oko nas. Jesi li dovoljno sposoban da ih uočiš?
Asimov u bliskoj suradnji s Hollywoodom je učinio robote jednim od najgroznijih stvari koje će se ikad dogoditi našoj budućnosti. Čim god netko izumi robot koji može hodati po stepenicama, netko odmah skoči i zdrobi ga prije nego se okomi na ljude. Ali istina je da se nemamo previše razloga bojati. Neće ti trebati laserski pištolji, ogromne mašinerije ili Van Damme za borbu u budućem robokaustu. Zapravo, ne trebaš se bojati apsolutno ničeg osim vlastite gluposti. Jesi li ikad vidio robote u potocima suza od ulja dok mu cijevi njegovih iznutrica lete posvuda? Jesi li ikad istrgnuo centralni procesor-mozak robota i pojeo ga? U ovakvim trenucima prosvjetljenja, počinjemo shvaćati osjetljivost robota. Roboti su baš kao i ljudi.
Budući da još uvijek ovo čitaš, to bi značilo da te stvarno interesira na koje sve načine se robot anihilira ili nešto tak. Ako si ti robot koji skenira i traži podatke, pobrini se da zacrtaš ovo u svoje memorijske stanice – vaši dani su odbrojeni. Ne samo sa nulama i jedinicama, nego sa krvlju ili uljem ili čim god ćete krvarit dok umirete. Ako si ti moja mama onda te lijepo molim da me prestaneš zvati „Marisol“ pred mojim kolegama robotoubojicama. Nitko ne može poštivati vođu robotoubojica kad ima ime cure koja radi cvijeće od papira.
Prva stvar koju moraš naučit je ta da samo ljudi rade robote. Čak i kad roboti počnu sami sebe radit, ljudi su napravili robote koji će radit robote. Stvorenja koja će koristiti laserske motorke na tvom nježnom tijelu je napravila ista vrsta koja je izumila i Plovak Samolovak.
E sad, moraš isto tako shvatit da ljudi koji programiraju robote ne hodaju okolo s AK-47 u ruci i ne bore se s Keanu Reevesom. Ne, ljudi koji će u budućnosti napraviti bogove smrti su oni koji posjeduju svako dvd izdanje Star Treka. Da, svako. Koliko strašan može biti robot koji te napada granatama uz dramatično citiranje dijaloga iz DS9? Očekuj da će učinkovito uništit tvoje mišljenje o najboljoj grafičkoj kartici, ne tvoj život.
No neće svi roboti biti beskorisni. Neki će te moć pogodit sa udaljenosti od 2 km točno u točku gdje ti se spajaju obrve. Neki će moći izdržati neizdržive temperature. Neki od njih će čak moći razgovarati sa curama a da se ne rasplaču! Onaj tko se želi boriti protiv robota, mora biti spreman na borbu protiv svih tih sposobnosti.
Vjeruješ li u svoju mentalnu sposobnost?
Ako misliš da si spreman, uključi se na ovaj blog opet – vodič kroz klasične pokrete protiv pokreta robota će te čekat.
We live in a society of laws. Why do you think I took you to all those
"
did you?
-- Homer Simpson
Marge Be Not Proud
objavio Francesca Extraordinaire, 13. ožujak 2007 13:49:00
| link
| (6)
komentari
Cek a sta da radim protivu robota koji guraju niz stepenice?
Kaj se još uvijek toga sjećaš? :D Pakooie će bit spomenut u drugom djelu, bez brige, ipak je to moj najveći uspjeh robotike...
daj se vrati u suvremeni svijet!!!!!!!!
Posjetitelj :((((((((((((
ja mislim da si ti par puta previse pogledala terminatora...
pa di si ti daj reci frankici da otvori blog baš je blesavo bez nje
pon - 12.03.2007
Predmet: S/N – yes I was contemplating for a quite long time now...and I'm pissed.
Pitanje glasi: da li ljudi postaju grozni zbog glazbe?
Ljudi, stručnjaci, mediji, svi kvragu, pišu i govore o tome kak je zabrinjavajuće to što na televiziji ima nasilja i to klinci obožavaju gledat. Klinci obožavaju igrat nasilne igrice. Svi se boje da će ovaj prekrasan svijet preuzeti nasilje. Nitko se ne brine o tome što klinci slušaju tisuće, doslovno tisuće, pjesama o ljudima kojima su njihova nježna srdašca slomljena, koji pjevaju o boli, jadu i gubitku. Najnesretniji ljudi koje poznajem, govoreći o nekakvoj ljubavnoj sreći, su oni koji najviše slušaju pop i nemam pojma da li je tu nesreću uzrokovao pop, ali znam da su slušali pop dulje nego živjeli svoje nesretne živote.
***
Na autobusnoj stanici sam vidla kauboja. Ozbiljno, pravi 24 Sata materijal. Frajer je imao kaubojke, traperice, košulju i neizbježni kaubojski šešir. I kaj da čovjek napravi u takvom trenutku? Well...izvadi mobitel i to uslika, naravno. Pa tako izvadih svoj mobitel i krenuh to slikat..i naravno frajer me pogleda wtf-pogledom. Kao kaj slikam.
Ali on ne shvaća da ovime činim uslugu i njemu i ostatku pučanstva jer to je ozbiljno bio najgori outfit koji sam vidla u svom životu. Nikad nisam vidla da se netko tako loše obukao a da actually razgovaram s tom osobom. To je sramota za čovječanstvo. Josipa Lisac nebi tak nešto obukla. Onaj fashion guru bi ga osudio za modni zločin. Pastir s Brokeback planine bi bacio pogled na njega i...
Uglavnom, nisam ga dobro uslikala i duša mi je potonula uz pomoć pop glazbe do negdje 5 kruga pakla.
***
Mrzim nedjelje. Ponedjeljak je do nedavno bio moj apsolutni broj jedan najgorih dana u tjednu, ali nedjelja se ipak nije pokazala kao bezopasan dan od onda kad sam morala zapravo nešto i radit na taj dan. A atributi kojima je nedjelja pobijedila ponedjeljak su slijedeći:
- dedeki i bakice u neograničenim količinama izvan svojih kuća
- dedeki i bakice na cestama, oh bože zašto
- zatvoreni dučani (kak da si kupim sad nekaj idioti glupi, dučani moraju bit otvoreni nedjeljom zato što je evidentno da prek tjedna nitko niš ne kupuje)
- nedjeljom se ide u crkvu što povlači za sobom opet dedeke i bakice
- i još puno toga!
Nedjelja je i dan kada je najgore provodit vrijeme u bircevima, jer je očito postala omiljen dan za tridesetgodišnjake koji su diplomirali ekonomiju prije dva dana i koji vole prodavati svoje „über pametne i bezuvjetno interesantne“ priče o komunizmu i o tome kak je Tito zapravo dizao kredite kod drugih zemalja iako to piše u svakom prokletom udžbeniku srednje škole. Prokleti. Mediokriteti.
***
Dobra vijest je ta da se metabolizam vratio i sada mu pridajem veliku pažnju. Čak mu i kupujem raznorazne poklone. Npr. kupim mu grafičku karticu i onda igram nekakve opake igrice za čije je pokretanje potrebno barem dva fuzijska reaktora cijeli božji dan. Jako dobra stvar za metabolizam.
***
Nadam se da više neću dobivat pitanja tipa „Beware, I'm back – i kaj sad? Kaj? Di je kaj? Daj piši! Kaj sad? Ha? Ne kužim. Koji bog?“.
Pratite ovaj blog i dalje, jer za nekoliko internet trenutaka, upravo ovdje ćete moći naučiti poneku stvar o najgoroj stvari koja će se neizbježno dogodit. Možete pogađat koja je to stvar ak hoćete. Ja idem.
Ljudi, stručnjaci, mediji, svi kvragu, pišu i govore o tome kak je zabrinjavajuće to što na televiziji ima nasilja i to klinci obožavaju gledat. Klinci obožavaju igrat nasilne igrice. Svi se boje da će ovaj prekrasan svijet preuzeti nasilje. Nitko se ne brine o tome što klinci slušaju tisuće, doslovno tisuće, pjesama o ljudima kojima su njihova nježna srdašca slomljena, koji pjevaju o boli, jadu i gubitku. Najnesretniji ljudi koje poznajem, govoreći o nekakvoj ljubavnoj sreći, su oni koji najviše slušaju pop i nemam pojma da li je tu nesreću uzrokovao pop, ali znam da su slušali pop dulje nego živjeli svoje nesretne živote.
***
Na autobusnoj stanici sam vidla kauboja. Ozbiljno, pravi 24 Sata materijal. Frajer je imao kaubojke, traperice, košulju i neizbježni kaubojski šešir. I kaj da čovjek napravi u takvom trenutku? Well...izvadi mobitel i to uslika, naravno. Pa tako izvadih svoj mobitel i krenuh to slikat..i naravno frajer me pogleda wtf-pogledom. Kao kaj slikam.
Ali on ne shvaća da ovime činim uslugu i njemu i ostatku pučanstva jer to je ozbiljno bio najgori outfit koji sam vidla u svom životu. Nikad nisam vidla da se netko tako loše obukao a da actually razgovaram s tom osobom. To je sramota za čovječanstvo. Josipa Lisac nebi tak nešto obukla. Onaj fashion guru bi ga osudio za modni zločin. Pastir s Brokeback planine bi bacio pogled na njega i...
Uglavnom, nisam ga dobro uslikala i duša mi je potonula uz pomoć pop glazbe do negdje 5 kruga pakla.
***
Mrzim nedjelje. Ponedjeljak je do nedavno bio moj apsolutni broj jedan najgorih dana u tjednu, ali nedjelja se ipak nije pokazala kao bezopasan dan od onda kad sam morala zapravo nešto i radit na taj dan. A atributi kojima je nedjelja pobijedila ponedjeljak su slijedeći:
- dedeki i bakice u neograničenim količinama izvan svojih kuća
- dedeki i bakice na cestama, oh bože zašto
- zatvoreni dučani (kak da si kupim sad nekaj idioti glupi, dučani moraju bit otvoreni nedjeljom zato što je evidentno da prek tjedna nitko niš ne kupuje)
- nedjeljom se ide u crkvu što povlači za sobom opet dedeke i bakice
- i još puno toga!
Nedjelja je i dan kada je najgore provodit vrijeme u bircevima, jer je očito postala omiljen dan za tridesetgodišnjake koji su diplomirali ekonomiju prije dva dana i koji vole prodavati svoje „über pametne i bezuvjetno interesantne“ priče o komunizmu i o tome kak je Tito zapravo dizao kredite kod drugih zemalja iako to piše u svakom prokletom udžbeniku srednje škole. Prokleti. Mediokriteti.
***
Dobra vijest je ta da se metabolizam vratio i sada mu pridajem veliku pažnju. Čak mu i kupujem raznorazne poklone. Npr. kupim mu grafičku karticu i onda igram nekakve opake igrice za čije je pokretanje potrebno barem dva fuzijska reaktora cijeli božji dan. Jako dobra stvar za metabolizam.
***
Nadam se da više neću dobivat pitanja tipa „Beware, I'm back – i kaj sad? Kaj? Di je kaj? Daj piši! Kaj sad? Ha? Ne kužim. Koji bog?“.
Pratite ovaj blog i dalje, jer za nekoliko internet trenutaka, upravo ovdje ćete moći naučiti poneku stvar o najgoroj stvari koja će se neizbježno dogodit. Možete pogađat koja je to stvar ak hoćete. Ja idem.
objavio Francesca Extraordinaire, 12. ožujak 2007 19:22:00
| link
| (0)
komentari