Francesca Extraordinaire

 

Imaš auto? Ako imaš, odlično, možeš nastavit. Ako ne, preporučam da stisnes ALT-F4 što prije ukoliko ne želiš bit obogaćen raznovrsnim interesantnim informacijama.

Recimo, možeš saznat kako bi trebao izgledati tvoj budući auto, jer izgled je ono što se broji. Iako će možda sada neki reći „ali ne! Ono što je unutra je ono pravo!“ – e pa dragi moji, kompromis! Briga o autima uključuje oboje, oh hrane li za vaše lijepe okice!

Dakle, tvoj auto je sigurno smeće. Moj nije ništa bolji. Obična kutija lima na kotačima. Možda ti to sputava tvoje probleme koji se tiču neimaštine samopouzdanja, ne znam, rekla sam možda. Možda je samo u pitanju tvoja ružnoća i Michael Jackson fetiš. No nedavna znanstvena istaživanja su pokazala da ipak najveći izvor manjka sampouzdanja leži u nemogućnosti posjedovanja sjajnih alu-felga, ledica u diznama ili neonki na podvozju. I još nečega, ne sjećam se.
Prema tome, danas ćemo naučiti kako pretvoriti taj tvoj srebrni Reno Klijo/Pežo 206 u ultra moderan i hip sportski auto koji će toliko mamiti uzdahe da ćeš se trebat samo provozat ispred kuće zahvaćene požarom da ugasiš vatru uslijed naglog nestanka kisika.

Prvo i najvažnije: spojler
Iako je tvoj auto obrnuto proporcionalan aerodinamičnosti i ne možeš nikaj poduzet u vezi s tim, kupi spojler. Spojler će te učiniti nedodirljivim zakonima fizike i tvoj će auto čvrsto držati na tlu čak i pri brzinama većim od 40 km/h, te dati nevjerojatnu aerodinamičnost tvojoj hrpi jeftinog lima. Koja sad, btw, više nije hrpa jeftinog lima jer ima spojler! S takvim prkošenjem fizici, tvoj auto sada ide brže i manje troši – tko kaže da ulaganje u nepotrebne dodatke od neznamkolkonuliizajediničnogbroja nije ekonomično!
Ali znam da ste skeptični i (uzalud) govorite, „Da, to je krasno, ali moj auto nije trkaći auto, a samo oni imaju spojlere! Di da nađem jedan za moj Klijo/Hondu Sivik/Pežo 207?“ Kao prvo, znaj da spojler nemaju samo trkaći auti, a kao drugo saznaj da ti fali sive moždane mase. Da, čak i tvoj jeftin auto može doseći vrtoglave brzine, kupnjom spojlera kod lokalnog mehaničara. Nevjerojatne su te blagodati moderne tehnologije, zar ne?

Primjer
Moji susjedi, jako mirni ljudi inače, ali njihov sin huligan..taj mali bude završio na igli i u zatvoru jednog dana, ako ne i u grobu..Nego, oni su kupili novi auto, nekakvu standardnu limuzinu. Spojler im je bio ponuđen kao dodatna opcija, ali oni su ipak odlučili ostati pri standardu unatoč nevjerjatno uvjerljivim uvjeravanjima lokalnog mehaničara kao što su: „Kupite spojler.“, „Ugradite si spojler!“ i „Ha, ha, pa nećete ga vi ugrađivat, ja ću!“ I ak mislite da ih je time mislio opljačkat, u pravu ste. Zbog toga ga nisu ugradili i kad su se išli vozit, zbog neaerodinamičnosti, auto im se prevrnuo, a oni poginuli. Neka vam ovo svima bude pouka. Auto nije siguran pri brzinama raznim bez stražnjeg spojlera. A ako je moguće, preporučljivo je također ugraditi i bočne, prednje i spojlere na podvozju za 101% sigurnost.

Drugi korak: Auspuh, veliki auspuh
Velik auspuh je još jedan dodatak koji će vaš auto učiniti ne samo bržim, pouzdanijim, nego i ljepšim. Neki ljudi će vam možda reći da, ako želite brži auto, promijenite motor ili kupite novi, ali to su prazne priče koje se stalno prepričavaju, baš kao i legenda o Loch Nessu – uvijek prisutno, ali neistinito. Osim toga, kad digneš poklopac motora, možeš pronaći svakakve prljave stvari i dlake od one mačke koju si pogazio neki dan jer je spavala na motoru. Ako ste još uvijek sumnjičavi u sposobnosti velikog auspuha, dopustite da pojasnim.
Motor u autu izgaranjem goriva proizvodi tzv. čestice ubrzanja koje se kreću prema stražnjem djelu automobila i izlaze kroz auspuh van, time pokrečući kola. Budući da je u standardnoj opremi svih vozila otvor uzak, te čestice se zadržavaju u cijevi, neostvarujući svoj maksimalni potencijal, a mogu biti i pogubne ako ih se previše nagura, pa krenu natrag prema ventilacijskom sistemu. Da bi se to spriječilo i još k tome dodao pridjev, ako ne i epitet, „divlji“ tvom autu, potrebno je instalirati ispušnu cijev promjera pres-lonca ili barem te veličine u kojoj možeš prokrijumčarit nekoliko ilegalaca (ne kažem da ćeš to radit, ali nikad se ne zna). Isto tako je pogodno ugraditi drugi auspuh. Logično, to će poduplati tvoju brzinu. Ali zašto stati ovdje? Samo otiđi kod mehaničara i ugradi si još nekoliko. Uz sve to tvoj auto će sada biti glasniji, time obznanjujući ljudima u radijusu od 20 kilometara da voziš vrlo brz auto.

Treće: Ozvučenje
Ono što trebate znati pri kupnji audio sistema za vaš auto je to da ono ne služi da bi se slušala glazba. Ono služi da bi se privuklo pozornost ostalih ljudi i da ti ostali ljudi posvjedoče o tvom nevjerojatnom autu. Pri kupnji audio sistema trebate znati samo jednu riječ koja će vas odvesti do toga da kupite najbolji od najboljih: bas. Također preporučam da, umjesto 6 sandardnih, ugradiš 20 dodatnih zvučnika. A za one koji žele biti totalno „hardcore“, najbolje je ugraditi najveći subwoofer u prtljažnik koji povremeno detonira komade C4 eksploziva. E sada, takav jaki bas će ti onemogućiti zapravo slušanje muzike, ali nema veze, jer kao što rekoh, to tak i tak služi samo za preseravanje. Bilo bi dobro da si nabaviš kul radio, sa raznim bojama koje rade kojekakve figurice dok ti bas odašilje vibracije po cesti i uzrokuje potrese od 3 po Richteru. Taj displej zapravo ničem ne služi, ali ako pucaš na dobar izgled onda moraš to imat. Mislim, ne možeš bit pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata. Isto je i za aute: tvoj auto ne može biti pimp samo nošenjem ljubičastih satenskih hlača i zlatne lančuge sa mercedesovim privjeskom oko vrata.
Glazba koju treba puštat tokom vožnje mora biti:
a) Nina Badrić – Takve kao ti
b) Bilo kaj od turbo mega ultra giga watt joul tesla niel armstrong folk narodnjaka
c) Ako nisi siguran kaj bi bilo najbolje za tebe, samo uđi u cd shop i kupi prvi cd na čijem omotu su nekakvi crni ljudi.

Evo neki dan sam razgovarala sa dečkom koji živi tu blizu mene i ima najbolji auto u okrugu sa najboljim sistemom. Evo što mi je imao za reći o ovoj našoj temi:

Ja: „Oj Hrvoje! Kakav mi savjet možeš dati, vezano uz kupnju novog audio sistema za auto?“
On: „Kaj?“
Ja: „Kakav audio sistem da si kupim?“
On: „Ha?“
Ja: „KAKAV MI AUDIO SISTEM TREBA?!“
On: „Kaj? Audio sistem? Pa neću ja kupit tvoj audio sistem!“

I nakon toga je otišao, porekopavajući si prstima po svom aparatiću. Hrco je baš kul frajer!

Korak broj četri: Zatamnjena stakla i neodoljive naljepnice

Folije su prava stvar. To je ono što ti tvoj auto, uključujući i tebe, pretvori u mistiku. Svi će se okretat u neobuzdanom čuđenju dok ćeš se kotrljat cestom. Najbolje je sam lijepiti folije, jer se pritom uvijek misli na sigurnost. Kako? Možda nesvijesno, ali uvijek pri ljepljenju folija, se naprave tzv. zračne crte i balončići, koji nastanu tokom procesa stavljanja folija. To je vrlo korisno, ukoliko dođe do sudara, jer tada preuzimaju ulogu zračnih jastuka.
Jednom kada imaš gotovo sve (nikad ne možeš imat baš sve) instalirano na svojoj hip kočiji, preostaje ti za gotovo finalan touch ljepljenje neodoljivih naljepnica. U te spadaju naljepnice sa slijedećim natpisima:
-Jegermeister
-Valvoline
-(tvoje ime)
-Kenwood
-Jegermeister opet

Ukratko

Kada kreneš u pretvorbu svojih kola u moćan auto, uvijek imaj na umu dvije ključne stvari: neka bude glasnije i neka se ističe. Ako je tvoj auto tamno plave boje, pokušaj pronaći kričavo žuti spojler, po mogućnosti veći od auta. Ako pronađeš negdje i neonske žmigavce, kupi ih! Jer, gdje god da ćeš se vozit, ljudi će te primjetit i poželjet da su ti, barem na jedan dan. E pa sada kada napokon znate što vam je činiti i kako se uspješno uklopiti u društvo usprkos vlastitim nedostacima, možete mi zahvaliti: beskućniku koji kopa po vašem smeću.

ja ne vozim, pas mater

kaj još uvijek postoje ljudi koji ne voze? :P

Zašto mi došao u glavu onaj tekst iz nekog muškog časopisa koji ilustrira zbog čega muškarci ne odgovaraju na pitanja o ljubavnim problemima. volio bih ga citirati ali zauzima puno prostora. Ipak, možda ga potražim pa ostavim komentar, opširan, a komentari se mogu brisati, ako se smatraju spamom ili ne odgovaraju tekstu ali mislim da odgovara tekstu. Ma, idem ga odmah potražiti.

Sve čekam taj komentar, a nikak da ga vidim...

još uvijek bivam, ne bi vjerovala :D a fakat ni biciklo ne znam vozit :D

Why men don't write advice to the lovelorn columns:

Dear Walter:

I hope you can help me here. The other day I set off for work leaving my husband in the house watching the TV as usual. I hadn't gone more than a few hundred yards down the road when my engine conked out and the car shuddered to a halt. I walked back home to get my husband's help.
When I got home I couldn't believe my eyes. He was parading in front of the wardrobe mirror dressed in my underwear and high-heel shoes, and he was wearing my make up. I am 32, my husband is 34 and we have been married for twelve years. When I confronted him, he tried to make out that he had dressed in my lingerie because he couldn't find his own underwear. But when I asked him about the make up, he broke down and admitted that he'd been wearing my clothes for six months. I told him to stop or I would leave him.
He was let go from his job six months ago and he says he has been feeling increasingly depressed and worthless. I love him very much, but ever since I gave him the ultimatum he has become increasingly distant. I don't feel I can get through to him anymore. Can you please help?

Sincerely,

Sheila


Dear Sheila:

A car stalling after being driven a short distance can be caused by a variety of faults with the engine. Start by checking that there is no debris in the fuel line. If it is clear, check the jubilee clips holding the vacuum pipes onto the inlet manifold. If none of these approaches solves the problem, it could be that the fuel pump itself is faulty, causing low delivery pressure to the injector chamber.

Walter

(Note: jednom davno, bolesna ideja mi je pala na pamet - da duge mogu oboliti od ešerihije koli. To je potaknulo ovo. Međutim, priča nije nikada završena do kraja jer je testna grupa izjavila slijedeće: ovo je nešto najgore kaj smo ikad imali priliku pročitat, objavi to i odrezat ćemo ti kosu... Ne moram ni pojasniti kakva je to opasna prijetnja.
Jako volim svoju kosu kvragu.
Vremena se mijenjaju, pa i testne grupe..dragi moji, uživajte u Farmi Duga, ak dobim neki feedback, možda ju i završim.)
***
Stari se farmer Štef brinuo za svoju farmu nekih 70 godina, počevši od svojih najranijih dječačkih dana, pa sve do sadašnjosti. U ranim danima farma je pripadala njegovu ocu, koji je vodio častan komadić zemlje kroz najbolje godine. Štefova majka je umrla dok ga je rađala, i osim oca, nije imao druge obitelji. Nije to bio lak posao za desetogodišnjaka, održavanje farme duga, pa je Mladi Štef odustao od škole i posvetio se čitav toj zemlji i njenim lijepim usjevima, koji su se protezali nebom u lukovima sa šarenom milosti i ljepotom leptira.

Stari Štef je većinom bio mrzovoljan, često u nemogućnosti uopće kontroliranja svoje naravi i sklon glasnom uzvikivanju i mahanju šakama. Većinu Štefova života narav mu je bila u ravnoteži zbog same prisutnosti njegove drage žene Katice, kojoj se on uvijek obraćao sa „Madre“. Madre je bila izvrsna u sprečavanju mrzovoljnog Štefa da ubije zlog bankara, kojem je često prijetio kada su svaki mjesec stizali računi i označavali njihov kontinuirani pad u dubine dugova.

 „Štef,“ rekla bi „izdržat ćemo“

Ljubav Štefa i Madre je započela davno. Kada je Štefu bilo samo 11 godina, vođenje farme se pokazalo kao prava borba. Pogotovo kada je prehranjivanje dovelo do toga da poneka duga previše naraste. Šareni kolosalni luk njihao se luđački nebom i prouzročio veliku nevolju kada se jedan kraj otkopao. Moćni luk je puknuo kao katapult, bičevajući zemlju snažnim udarcima uz gromoglasnu grmljavinu! Štef je otrčao do uboge, ispružene duge i vidio da je uništila susjedovu štalu.

Krivica je pala na Štefa, kao što bi i na svakog drugog jedanaestogodišnjaka. Proveo je čitavo ljeto svoje jedanaeste godine popravljajući štalu svog susjeda, gospona Smičiklasa. Stari gospon Smičiklas je bio toliko impresioniran njime, da mu je smjestio sastanak sa njegovom kćeri, lijepom Katicom Smičiklas. Odjednom su njih dvoje zaručeni i vjenčani u zreloj, dvanaestoj godini.

Tužna vremena zahvatiše Štefa kada sazna da mu je žena trudna, ali njena je utroba mjesto gdje se snovi pretvaraju u pepeo. Bez djece koja bi naslijedila farmu, Stari Štef je osjećao veliku tugu i često ljutito okpavao satima u sjenama lijepih duga. Provodio je čitave sate psujući i mahajući šakom na zlog Boga koji ih je zatrovao pokvarenim voćem. Ipak, iako bez djece, Madre i Štef su sretno ostarili, brinući se usput za farmu. Štef je naporno radio i uspješno obavljao žetvu za žetvom. Bilo je šarenih duga svih oblika i veličina kroz čitavo područje, ali najljepše su rasle na farmi Starog Štefa.

Prošli mjesec Štef se vratio kući nakon napornog dana sijanja sjemenki novih duga, da bi otkrio još jednu tragediju. Njegova draga Madre se srušila u kuhinji uslijed vrućine iz pećnice dok mu je spremala jelo, kao znak njezine viječne ljubavi prema njemu. Jelo je ostalo, ali njen život nije. Tada je Štefovo srce puklo, baš kao i onda duga koja ih je spojila.

Duboko je uzdahnuo ovome posljednjem prokletstvu i počeo spremati lijes i grob dostojni osobe koja ga je voljela najviše. Sakupio je nešto letvi i velik kamen i krenuo napraviti Madre posljednje počivalište. Ubrzo nakon toga ona bješe pokopana na prekrasnom brežuljku pored kuće, sa dugom nad grobom. Bila je to lijepa duga, ali Štefu je to bilo teško uočiti. Crna duga dugova nadvila se preko čitave farme, a sa smrti Madre, njezina sjena činila se još većom i tamnijom. I još k svemu je Madre bila pokopana na farmi, čineći farmu nemogućom za prodati, a da je netko ne iskopa. Štef je zato odlučio probati alternativne metode kako bi dobio žetvu koja će ga izvući iz dugova. Položio je sve svoje nade u znanost.

Prošli tjedan zločesti stari bankar se opet vratio. Bio je to debeljuškast čovjek, obučen u crno odijelo sa vrlo urednim brkovima. Iako je Štef bio nagao i mrzovoljan, Madre ga je uvijek dobro kontrolirala i tretirala bankara kao kralja. Uvijek je otišao sa smiješkom na licu uz veliko sažaljevanje prema starome paru, čak im je nekad i popuštao. Madre je sada bila mrtva. Štef je sam morao preživjeti bankara.

 „E, moj Štef,“ zločesti stari bankar reče „Štef, Štef, Štef...“

 „Možete sad iti, gospon Bankar“ reče Štef „moji usjevi su dobri i novac će stići. Bit ćemo kvit kad dođe žetva.“

 „Bez tog novca, Štef, tvoja farma je mrtva“ reče zločesti stari bankar „I ja odlučujem hoće li novac stići, ne ti.“

 „Usjevi su dobri!“ Štef uzvikne, mašući šakom po zraku.

 „Ali Štef, starče, mogu vidjeti kroz prozor i uvjeriti se da nije tako. Ti usjevi su mutni i iskrivljeni.“

Zločesti stari bankar je bio u pravu, jer tik iza prozora bješe sramotan prizor duga nepovoljnih za žetvu. Bio je to prizor stotine kilometara dalje od onog u starim danima, kada su duge bile lijepe i sjajile životom i bojama.

 „Sam malo, te duge su savršeno dobre!“
 
 „Što sa one dvije koje leže na zemlji tamo?“ upita bankar

 „Te su morale biti srušene. Zbog proklete ešerihije koli, ali ostale su u redu.“

 „A one tamo? Boje kapaju i izgledaju očajno.“

 „To je zbog prozora. Mutan je i prljav. Više nemam Madre – lahka joj zemljica – da ih očisti kak v starim danima.“

 „A tako. Što sa onim tamo ostatkom? Izgledaju potpuno hororično.“

 „Trebam žetvu, pa sam iskoristil malo onih hormona za rast duga. Dodaje boju, ali linije mogu izgubiti koheziju pod težinom. Zato venu. Svejedno, još uvijek su to jako dobre duge!“

 „Previše si iskoristio toga, Štef. Uništio si inače dobar usjev.“

Štef bi upropastio usjev i da nije bilo ešerihije koli, muško je to

sad tek vidim kak sam na glupom mjestu prestala s pričom :D Ugl, ideja je bila da sad dođu nekakvi državni poticaji ili nešto :D :D A štef...zajeban lik :D

daj umetni državne poticaje, to će tek da bude humorno :)

znam :D

Znam da nitko ne voli Tomicu (jel čuješ ovo, ha?) ali dopustila sam objavu ovog, nadam se, posljednjeg, transkripta razgovora s tom patetičnom osobom.
Sretan Uskrs.

Francesca: ok tomica napuštam te sad
Francesca: idem spat
Tomica: ok fran
Tomica: gle
Tomica: sretno
Francesca: čuvaj mi se i budi jak
Francesca: nebudi kukavica pred huliganima
Francesca: jer to je ono što očekuju
Tomica: ok f
Francesca: gledaj ljude ravno u oči kad se rukuješ
Francesca: i uvijek sa čvrstim stiskom
Tomica: hoću
Francesca: kad te netko izazove
Francesca: nemoj odustat
Francesca: nemoj ni biti glup
Tomica: ok neću
Francesca: kad pada kiša koristi kišobran
Tomica: mogao bi
Francesca: ako je u blizini djevojka bez kišobrana
Francesca: ponudi joj sklonište pod svojim
Tomica: ali volim stajat na kiši
Francesca: kad vidiš medvjeda počni vikat i mahnito mahat rukama i pokušaj izgledat veće
Tomica: napravit ću to
Francesca: ak ti auto stane pokreni ga na kleme
Tomica: kaj ak mi guma pukne
Francesca: ak ti guma pukne zamijeni ju
Francesca: eto mislim da sam te sad naučila svemu kaj znam
Francesca: od sad je sve na tebi
Tomica: ne
Tomica: nemoj me ostavit
Francesca: žao mi je tomek
Tomica: ali nisam spreman
Francesca: sad si sam
Francesca: moraš preuzet baklju i sam je nosit
Francesca: ti to možeš
Tomica: a ok
Tomica: nema frke
Francesca: ti to možeš
Tomica: i budem
Tomica: ozbiljno
Tomica: ti si mi bila veći teret od bilo čega
Francesca: nadam se da ćeš umrjet i ugušit se od te glupe baklje
Francesca: ZBOGOM ZAUVIJEK

Znam da tražite novi post. Sada više nego ikad, nakon ovolke duge pauze. Ali niti dragi Bog vas ne voli, pa se to neće dogodit! HA!
Zašto?

Zato što sam od 10.03. ove godine u bolnici. Svi obožavatelji me mogu posjetit u neko doba negdje na Rebru.
Ali ne u utorak, tad će me izrezat i pokušat poboljšat moju kvalitetu života..yeah right! Osim ak ne želite umrjet od smijeha, jer ću ziher izvaljivat gluposti dok ću još bit omamljena. Ali, di ćeš nać prikladnije mjesto za smrt...

Za sve one koji se brinu...doktori vele da su mi dobre šanse. Ali doktori su žgadija i nikad ne znaš s njima!
Zato, uzmite sad svi čašu nečeg alkoholnog...Cheers!

Btw, slobodno se nadajte da ću dobit inspiraciju tamo za neki tekst o bolnicama...

Rekonvalescentni pozdrav. Uvijek sam govorio da je operacija najmanji problem. Uspavaju te, pa ništa neznaš. Ali poslije ...

Inspiracija pod "narkozom"...Živjela.Kiss:)))

Želim ti dobro bolničko more i da to što prije i što bolje svrši. :)

Hvala na dobrim željama :) Došla doma sa šavovima po cijelom trbuhu, baš sam cool sad.

(opet, znam...probavam nešto)

Evo došao je i Klik na red. Ovaj put se nisam htjela žalit (djelomično jer sam imala drugu ideju, djelomično jer nemam niš protiv Klika), pa sam im uputila slijedeće pismo:

 

Klik:

Moja firma planira otvoriti web stranicu slijedeći mjesec, zvanu Klick!. Sad smo u beta fazi razvoja i netko mi je telefonom javio jučer da bi mogli imati problema zbog toga što Klik on-line magazin ima slično ime.

Do sada nismo znali da postojite. Hoće li ovo biti problem? Budite sigurni da će sadržaj Klicka biti potpuno različit od vašeg. Mi se planiramo više posvetiti kompjuterskoj opremi, softwareu, utjecaju tehnologije na razvitak društva, probleme koje suvremena tehnologija nalaže i sl.

Čekam vaš odgovor,

Marija Horvath

Klick!, Inc.

 

Kaj će Klik odgovorit? Baš me zanima... Iskreno, nisam uopće mislila da će se itko iz Klika ikad javit, jer je prošlo nekoliko dana, pa sam im poslala još jednom mail sa sličnim sadržajem, i tek onda sam dobila odgovor:

 

Stovana gdjo Horvat,

 

Sto se nas iz Klika tice, mislimo da nema nikakvih problema oko toga sto ce se vasa web stranica zvati Klick! No, da nikakvih problema zbilja ne bi bilo, mi imamo jedan prijedlog za vas – bilo bi zgodno da vi negdje sa strane postavite link na nasu stranicu, s jednostavnom napomenom «Ukoliko trazite Klik magazin, kliknite OVDJE», da bi svi surferi koji su trazili nasu stranicu, a greskom dospjeli na vasu, mogli doticnu gresku odmah ispraviti.

 

S najboljim zeljama za uspjeh vaseg poslovnog poduhvata,

 

Marko Fancovic

Klik on-line

 

Nisam mogla tu stat, pa sam odgovorila Markecu:

 

Poštovani gospodine Fancovic,

 

Zahvaljujem se na promptnom odgovoru. Drago mi je  cuti da nece biti problema sa imenom i da necemo morati uci u zbrku sa odvjetnicima.

Sto se tice vaseg prijedloga o linku na Vasu stranicu, nemamo ništa protiv. Mozemo li koristiti vaš logotip za link? Nadam se da shvaćate da će biti zbrke i sa surferima koji bi htjeli doći i na našu stranicu, pa me zanima bismo li se mogli dogovoriti o postavljanju kakvog linka na Klick!?

 

Sa stovanjem,

Marija Horvath

Klick!, Inc.

 

Nisam trebala dugo čekati na odgovor, gdin Fančović je such a good sport!

 

Postovana gdjo Horvat,

 

Sto se tice koristenja naseg logotipa za link, to nije nikakav problem, dapace je vrlo pozeljno. Sto se tice stavljanja linka na vasu stranicu kod nas, to je vec malo kompliciranije ukoliko je vasa stranica komercijalna, buduci da to potpada pod reklamu, te bi moralo biti placeno. U pitanju je nesto na sto mi nemamo previse utjecaja, buduci da je to politika nase krovne tvrtke, Sanoma Magazines. No, buduci da ste vi bili iznimno korektni i javili nam se oko imena, a i imenjaci smo, ja sam osobno razgovarao s nasim covjekom iz marketinga kojem biste se morali javiti za to, I. Aničić. (e-mail), i skrenuo mu paznju da vam, ukoliko se za to odlucite, da sve moguce popuste, s cim se on slozio. Postoji mogucnost i da doticna cijena bude doslovno simbolicna, na temelju uzajamnog stavljanja linkova, ali trenutno smo u promjenama oglasivackog sustava unutar tvrtke, te vam to ne mogu garantirati unaprijed. Jos cu vam javiti kako se situacija razvija.

 

S postovanjem,

Marko Fancovic

 

Dakle, moram priznati da su jako susretljivi. Slijedeći korak je mail to marketing guy.

 

Poštovani gdine Anicicu,

Ja sam Marija Horvat iz Klick!, Inc. U kontaktu sam sa gdinom Fancovicem, koji je pokazao iznimnu susretljivost, te me je uputio da se javim Vama uvezi sa linkom. Takodjer je istaknuo da Vas je upoznao sa ovim slucajem, te smatram da ne moram ulaziti sada u detalje. No, ako postoji ista sto nije jasno, rado cu Vam to razjasniti.

Zanima me kolika bi bila cijena postavljanja linka na nasu stranicu, buduci da će postavljanje linka biti neophodno zbog velikog broja surfera koji bi mogli zabunom doci na Klik umjesto na Klick!.

 

Zahvaljujem,

Marija Horvat

Klick!, Inc.

 

Tko bi reko, Aničić odgovara:

Poštovana gdjo. Horvat,

 

Zahvaljujem se na Vašem javljanju i ovom prilikom Vas obavještavam da smo u pregovorima s Iskonom oko mogućnosti postavljanja bannera na Klik Online stranicu, jer do sada nismo to radili na komercijalnoj osnovi. Bilo bi dobro da se cujemo telefonom pa razjasnimo sve detalje, koliko je to moguće. Stoga Vas molim da mi pošaljete svoj kontakt - broj telefona ili se javite na dolje navedeni broj.

Srdačan pozdrav,

 

I. Aničić

voditelj marketinga

Klik&Klik Online

Tel. XXX-XXXX

Mob. 09x xxx-xxxx

 

Dobro, tolko od Aničića, Fančović je rekao da je cjena okvirno već određena, a ovaj bi da se ja sad s njim porazgovaram.

 

Stovani gdine Fancovic,

 

Zahvaljujem se na iznimnoj susretljivosti, no sa velikom zalosti Vam javljam da ipak nece biti potrebno poduzimati ikakve akcije. Naime, moja dva glavna ulagaca u ovaj projekt su odlucila odstupiti od projekta, te sada ne mogu financijski vise podrzavati razvoj istog.

Prvi, moj brat Ivan, poznaje i u suradnji je sa Graemom McFarlandom, jednim od tvoraca virtualne kompjuterske konzole Fly-Hi. Ta konzola je jos bila u stadiju razvoja 2001. godine, kada se jedna osoba tijekom testiranja ozlijedila (tocnije, izgubila je ruku), zbog čega je doticna osoba tuzila tvorce projekta. Sudski spor je nedavno zavrsen, pogubno za tvorce Fly-Hi-a, time ostavivsi moga brata gotovo na prosjackom stapu.

Mog drugog ulagaca, Primoza Bahlina, je zadesila pak sasvim drugacija sudbina. On je isao u Albaniju promovirati Klick!, no tamo se zaljubio u  stocarevu kcer zvanu Ahmeta i odbija se vratiti.

Tako da sada, nazalost, Klick! mozemo jedino pamtiti kao koncept koji je bio ispred naseg vremena.

Jos jednom se iskreno zahvaljujem na Vasoj susretljivosti,

Marija Horvat,

Klick!, Inc.

 

Nešto mi govori da striček Fančović nebu odgovoril na ovaj zadnji mail, kako god bilo, ovime proglašavam Klik magazin najboljom žrtvom za prank emailove ikad!

hahaha, ovo je bilo zločesto :D

Predobro da bi bilo istinito. Ili obrnuto? Preistinito da bi bilo ozbiljno.

haha, bome svaka čast upornosti! :D

E ovo je iz 2004 godine valjda..staro al vidim još uvijek dobro :D