Francesca Extraordinaire

Napokon dolazimo do osobe koja je prihvatila jezik nasilja. Ono što želim podijeliti sa vama danas nije priča koju je stvorio umiranjem, nego misteriozna priča koju je stvorio dok je bio živ. On je bio rimski aristokrat, zvao se Francesco Collona i napisao jednu od najrijeđih knjiga ikad tiskanih: Hypnerotomachia Poliphili.
Ova knjiga je vjerojatno najveća misterija svog doba. Tiskana je u renesansnoj Italiji, ali autorstvo ovog djela je još uvijek predmet žestoke rasprave. Osim što se misli da je potpuno krivo shvaćena, u svijetu se smatra i najvrijednijom knjigom, odmah iza Gutenbergove Biblije.
Neki moderni tumači tvrde da je to knjiga svima nam poznatog renesansnog žanra – romanse. Ali ako je Hypnerotomachia samo konvencionalna priča o ljubavi, zašto je samo 30 stranica posvećeno ljubavi između Poliphila i Polije? Zašto ostalih 340 stranica čini splet podtema, susrete s mitskim bićima, dizertacije o ezoteričnim predmetima? Ako se samo 1 od 10 riječi odnosi na romantiku, kako bi onda trebali objasniti ostalih 90% knjige?

Ukratko, to nije obična ljubavna priča. Poliphilova borba za ljubav u snu – kako bi glasio naslov u prijevodu s latinskog – je puno složenija. Petsto godina su naučenjaci pokušavali interpertirati knjigu i niti jedan nije našao izlaz iz tog labirinta.
...
Zašto ju je tako teško razumjeti? Zato što osim što je pisana latinskim i talijanskim, pisana je i grčkim, hebrejskim, arapskim, egipatskim hijeroglifima... Autor je pisao njima odjednom, a kada i to nije bilo dovoljno, sam je izmislio riječi.
Uz sve to, za knjigu su vezane i misterije. Donedavno nitko nije znao tko ju je napisao. Autorov identitet je bio tako strogo čuvan da niti čak Aldus, izdavač, nije znao tko ju je sastavio. Jedan od Hypnerotomachijinih urednika je napisao uvod u kojem on moli Muze da mu otkriju autorovo ime. Ali Muze odbijaju. One objašnjavaju da je „bolje biti oprezan, čuvati božanske stvari da ih osvetoljubiva ljubomora ne proždere.“
Pitanje vama je slijedeće: Zašto bi autor radio ovo sve da se radi samo o romansi? Zašto tako puno jezika? Zašto 200 stranica o arhitekturi? Zašto 18 stranica o Venerinom hramu, ili 12 o podvodnom labirintu? Zašto 50 o piramidama? I 140 o draguljima i metalima, baletu i glazbi, jelu, flori, fauni?
Koji je rimljanin mogao naučiti toliko toga, tolike jezike i natjerati talijanskog najboljeg izdavača da objavi ovu misterioznu knjigu, a da ne spomene svoje ime?
Osim toga, što su to „božanske stvari“ koje se spominju u uvodu, koje Muze ne žele otkriti? Koja je to osvetoljubiva ljubomora koju bi se moglo potaknuti?
Odgovor je da ovo nije romansa. Autor je očito mislio na nešto drugo – nešto što naučenjaci još uvijek nisu uspjeli otkriti. Ali gdje početi tražiti?
Ne namjeravam odgovoriti na gornja pitanja. Umjesto, dajem vam zagonetku. Riješite ovo, i biti ćete korak bliže razumjevanju Hypnerotomachie.


Ovo su tri slike iz knjige, koje opisuju noćnu moru koju doživljava Polia. Prva slika prikazuje djete koje upravlja gorućom kočijom kroz šumu, koju vuku dvije gole žene koje bičuje kao zvijeri. Polia gleda prizor skrivena među drvećem.
Druga slika prikazuje kako djete oslobađa žene sijecanjem njihovih užarenih lanaca željeznim mačem. Probode ih mačem i, kada umru, raskomada ih.
U posljednjoj slici, djete izvadi njihova srca koja još uvijek tuku iz njihovih leševa i da ih pticama grabežljivicama. Unutrašnjice da orlovima. A ostatak baci psima, vukovima i lavovima koji su se okupili.

Kada se Polia probudi iz sna, njena njegovateljica joj objasni da je to dijete Kupid, a žene mlade djevojke koje su odbile svoje udvaratelje i time ga uvrijedile. Tada Polia shvati da je pogriješila kada je odbila Poliphila.

Ali što ako pretpostavimo da eksplicitno značenje nije i pravo značenje? Što ako ova interpretacija sna nije ona prava? Što ako moramo iz kazni koje su dobile otkriti njihove zločine?
Razmislite o kazni za veleizdaju koja je bila normalna za Europu stoljećima prije nego je Hypnerotomachia napisana. Kriminalac osuđen za veleizdaju je prvo bio vučen – zavezan za konja i vučen kroz grad. Tako je dovučen do vješala, gdje su ga objesili, ali ne do smrti, nego do stanja polu-smrti. Tada su ga skinuli sa vješala i odstranili utrobu. Srce mu je također bilo odstranjeno i pokazano skupini koja se okupila. Nakon toga su mu odrubili glavu, rasčetvorili tijelo, napiknuli ih na kolce i postavili na vidljive lokacije, da posluži kao upozorenje budućim izdajnicima.
S tim na umu, sada pogledajmo ove slike. Možemo vidjeti da se mnogi detalji podudaraju sa kaznom koja je gore opisana. Žrtve su vučene na lokaciju njihove smrti – ili prije, možda pomalo ironično, one same vuku krvnikovu kočiju. One su raskomadane, a njihovi udovi su pokazani skupini koja se okupila, koja se ovdje sastoji od životinja.
Umjesto da su obješene, žene su zaklane mačem. Što to znači? Jedno moguće objašnjenje je da obezglavljenje, sjekirom ili mačem, je kazna rezervirana za one višeg stupnja, za one kojima je vješanje prenisko. Možda su onda ove žene bile važne ličnosti.
Naposlijetku, životinje koje se pojavljuju će mnoge od vas potsjetiti na tri zvijeri iz Danteovog Inferna, ili šestog stiha Jeremije.
Lav označava grijeh ponosa, a vuk označava pohlepu. To su mane veleizdajnika – Sotone ili Jude – baš kao što i kazna predlaže. Ali ovdje Hypnerotomachia skreće s puta: Danteova treća zvijer je leopard, predstavljajući požudu. A Francesco Collona uključuje psa umjesto leoparda, dajući znak da požuda nije jedan od grijeha za koje su ove dvije žene kažnjene.

Ono što počinjemo čitati onda, je vokabular okrutnosti. Unatoč onome što mnogi od vas misle, to nije potpuno barbarski jezik. Kao i svaki naš ritual, bogat je značenjima. Jednostavno ih morate naučiti čitati. Stoga ću ponuditi još jednu informaciju koju možete iskoristiti za interpretaciju ovih slika – nakon toga ću postaviti pitanje, a ostalo ostaviti vama.
Vaša posljednja smjernica je činjenica da iako mnogi od vas znaju, jednostavno ste previdjeli: možemo odmah vidjeti da je Polia krivo interpretirala dijete, jednostavno uzimajući u obzir oružje koje nosi. Jer da je dječak u njenoj noćnoj mori stvarno bio Kupid, kao što Polia tvrdi, tada njegovo oružje nebi bio mač. Bio bi luk i strijela.

Prema tome, postavljam vam pitanje: tko je djete koje maše mačem, tjera žene da vuku kočiju kroz gustu šumu, a nakon toga ih ubije kao da su krive za izdaju?

Riješite ovo i počet ćete razumjeti skrivenu tajnu Hypnerotomachie. Možda ćete početi shvaćati važnost ne samo smrti, već oblika koji smrt zauzme kada dođe. Svi mi – i vjernici i nevjernici – smo previše naviknuti na znak križa na zidu da bi ga razumjeli. Ali religija, posebice kršćanstvo, je uvijek bila priča smrti u središtu života, o žrtvama i mučenicima. Danas, dok se sjećamo žrtve najpoznatijeg mučenika od svih, to je činjenica koju ne smijemo zaboraviti.

tRoF

Napokon! Popis sutrašnjih bogova:

 

Štefica, Amway prodavačica
Danas gledamo na Amway prodavačicu kao potpunu inkarnaciju zla – sitni mali goblin koji nas konstantno pokušava uvjeriti na kupnju Amway proizvoda. Tisuću godina od danas, neke stvari će biti zaboravljene, ali značenja nikad neće biti promijenjena. Misterija „Amwaya“ će zbunjivati sutrašnje ljude, koji će potom proglasiti „Amway“ jednim načinom kazne. „Čovječe, imaš prezentaciju Amway proizvoda!“ će postati ekvivalent „Nadam se da ti škorpioni ispikaju lice dok ti ne otpadne!“ Zbog bolne stigme asocirane sa svim stvarima koje su „Amway“, njihovo sjedište će biti proglašeno Zabranjenom Zonom, gdje nitko neće smjeti kročiti osim ako želi više nikad kročiti igdje drugdje. Da, čak niti sa ulošcima u cipelama.

 

Ivan Horvat
Ivan je vjerojatno jedina osoba na svijetu koja igra sve nagradne igre, posjeduje sve kreditne kartice i još stigne prodavati proizvode svih marki za čišćenje svih proizvoda. Priča se da je jednom imao i blog, ali više nije aktivan, te se misticizam oko njega još više pojačao, budući da nemamo dokaza da on postoji, a opet je svugdje oko nas, što će čovjeka budućnosti zaintrigirati i natjerati da ga smjesti u folder „bogovi“.

Oliver „Oli“ Mlakar
Od godine 1830, pa do 2006. Oliver Mlakar se pojavio na televiziji ukupno 5 milijuna puta. Upravo zbog toga će ga u budućnosti smatrati Bogom čitavog svijeta. Budući čovjek će vidjeti da je Gospodin naš Oli kroz dane igranja Kola Sreća ljudskim sudbinama i ispijanja eliksira života za koji on kaže „to je mlijeko“, skupio toliku snagu nad našim običnim životima, da se to teško može prozvati dobrim ukusom. TO je Bog!

Neven Ciganović
Ah, znam da mnogi kad čuju njegovo ime pomisle „hm...kolko ću dobit, pol kune ili kunu?“, ali Neven Ciganović je puno više od plastike. On je budućnost! Plastika koja je gora od plastike, koja se ne razgradi čak niti nakon 4 milenija ležanja u agresivnim kiselinama. Upravo zbog te nevjerojatne otpornosti, ljudi sutrašnjice će smatrati Nevena Ciganovića bogom. Opasnim bogom. Po okoliš.

 

Naravno da će postojati još mnogo bogova rođenih od naše televizije, ali oni će biti otkriveni kroz vrijeme. Za sada budite zahvalni da nam služe samo za zabavu. Isto tako budite zahvalni da su stari bogovi mrtvi. Inače bi se mogli skupit i iz Glorije oživit Žuži Jelinek. Ak sam naučila ijednu stvar uživotu, onda je to da se trebam bojati Žuži Jelinek.

It's okay, Marge. I've learned my lesson. A mountain of sugar is too much for one man. It's clear now why God portions it out in those tiny packets, and why he lives on a plantation in Hawaii.

-- Homer Simpson
Lisa's Rival

Kad pomislimo na mitologiju, često nam na um padnu božanstva kao Zeus, Thor, Herkules, Xena... Te figure predstavljaju ostatke već odavno umrlih vremena i jednako mrtvih i zakopanih civilizacija. I dok su ljudi koji su jednom prihvaćali te bogove kao bogove sada mrtvi i vjerojatno zaglavljeni u limbu, nama su ostali njihovi tekstovi, koji su čudnovato očuvani iako nisu u digitalnom formatu, što ih čini potpuno beskorisnima. Iako nismo dobili bog-zna-kakve korisne informacije iz tih prastarih zapisa, ipak smo uspjeli dobiti kakvu-takvu sliku o njima.
 
Bogovi prijašnjih vremena su bili prilično čudna grupa. Baš kao i danas, često su se napadali i ponašali ko nogometni huligani. Samo za razliku od razbijanja glava i zapaljivanja auta, oni su često izmišljali razne komplicirane načine da se ispljuskaju. Sa svim tim glupostima, nije niti čudno da su završili mrtviji od lika koji glumi Bruce Willis u Šestom čulu.

Nedavno (prije par sati) počela sam razmišljati kakva će mitologija jednom biti asocirana sa našom kulturom kad izumremo. Nisam sigurna kad ćemo umrjeti ali samo je pitanje vremena kad će ogroman ledenjak udarit u Zemlju ili kad ćemo svi zajedno podobivati poremećaj srednjeg uha i odšetat nasred najprometnije ceste i biti pogaženi. A onda, recimo tisuću godina nakon što se preživjeli (pretpostavimo da su to nasljednici onih koji su vozili aute) ponovo poslože i počnu kopati po prošlosti, što će oni naučiti o nama? Kaj je naša mitologija? Jel upoće imamo to? Odgovor je rezonantni i pobjednički „DA!“ Naravno da da.

 
U prošlosti su bogovi živjeli na mjestima kao planina Olimp (nazvana prema liniji Olympus kamera). Postojao je i Had, kaj je nešto kao Pakao ali lociran u popularnoj turističkoj destinaciji – Grčkoj. Mi možda danas nemamo planinu Olimp ili Grčku, ali imamo Olimpijadu i Specijalnu Olimpijadu, a te danas možemo naći u zlatnoj zemlji zvanoj Televizija.
Dobro, barem Olimpijadu. Nitko ne želi trošiti vrijeme i film na Specijalnu.
Tisuću godina od sada, budući čovjek će proroštati po televizijskim arhivima – našoj mitologiji. Neće nas se sjećati po realnosti, već po serijama kao „Opusti se, zaslužio si“, „Ljubav u zaleđu“, „Izgubljeni“, i po filmovima kao što su „Robocop“ i „Bojno polje Zemlja“. Tu je Travolta izvrsno odglumio onog aliena i prikazali su odlične eksplozije koje zapravo nemaju veze sa pravom fizikom što ih čini katastrofalno lošima u svojoj odličnoj performansi.
 
Ali dragi moji, pravim bogovima će se smatrati oni koji mogu omesti tok vremena, dijeliti situacije, i ljutiti pučanstvo kao od šale. Govorim o reklamama i glumcima u njima. S tim na umu, sada ćemo izlistati Divove Sutrašnjice.

Uključite se sutra za ekskluzivan popis sutrašnjih bogova.

Operacija umnjaka je nekaj najgore kaj vam se može dogodit. Sav dokaz koji trebate za to sam ja. I ovaj strip.

Zamolit ću vas da izdržite samnom. To je sve kaj ću reć za sad.
*
Ulogiram se nedavno i vidim mojblog mojadomena something-something, i sad je to all the rage. Svi hoćemo imat svoju domenu. Odjednom je tak grdo vidjet taj glupi mojblog iza francesca ili kakgod se tvoj blog zove. Mislim si kak bi bilo lijepo imat francesca.com domenu. Gle stvarno, ne samo da lijepše izgleda, neg i zvuči bolje, kvragu. Ajd dobro. Nisam komercijalna. Samo praktična. Idem pogledat termine. Oh 5 GB nečeg čega se ne sjećam baš, oh mail adresa i puno puno ostalih, valjda korisnih, stvari. A onda vidim 200 kn (kn as in kuna). Moj si blog sa reputacijom kakvu ima, ne može priuštiti takvo razbacivanje novcima. Najbolje da ću još plaćat da mi maknu mojblog. Ak si hoću maknut mojblog skreirat ću si website. I za to dat novce. Rađe za to nego za potpuno besplatni blog.
*
Kad sam već kod davanja novaca – Zagrebačka Banka je the banka za komplikacije. Hoću preuzet kredit. Da. Stvarno. Ja sam all the rage. Preuzimam kredit. Radnju koju niti jedan normalan čovjek nebi napravio. Ali – ne mogu. Ali samo prebacite na mene, ajd potpisat ću, gle - gle, kak lijepo pišem. Ne može. Izgleda da nisu bitchy samo kad moraju dat novce..neće nit uzet. Žgadija.
*
E sad, dok sam kod prihvaćanja ponuda...kad osoba kaže da neće sjest jer cijeli dan sjedi, to je čista laž. Niti jedan čovjek ne može tolko odstajat kolko može odsjedit – a to je beskonačno dugo. I sad se voziš u autobusu na onom glupom djelu di su čestri stolca okrenuta jedan prema drugome. Tri su popunjena. Ostao je onaj do prozora slobodan. Uleti u bus nekakva baba ikača i sretne frendicu na jednom od popunjenih mjesta.
Daj se sjedni!
Ma..neću, čitav dan sjedim...grozno!
I da dovedem moju tezu do zaključka, nakom 2 minute je ipak otišla sjest. Jer da nije vjerojatno bi ju lansirala iz busa u dubine Save da spava sa ribama. Ili radioaktivnim otpadom. Ili santama leda. Kaj god da dolazi iz wasteland Slovenije.
*
Smeta me to kaj se nekad znam probudit usred noći jer moram na wc. Jer, upravo sam prekinula san u kojem me naganja neki opaki demon ili vrag pa me strah. Često znam to sanjat. To ne može biti ok, jelda? Pa onda kaj moram napravit da tebi prodam dušu u slučaju da me vrag opet posjeti u snu? Možemo se nekaj zdogovorit, ha?
*
Jel vam se ikad dogodi da vam fantastične ideje padnu na pamet prije spavanja? Meni konstantno. Naravno, ne želim se ustat i odšetat čitavih 2 metra do radnog stola i zapisat si tu fantastičnu ideju, nego se uvjerim da ću je zapamtit. Ali ju NIKAD ne zapamtim. Nikad. A baš je bilo nekaj stvarno dobro... Dobro, držim olovku i bilježnicu na noćnom ormariću (uz bezbroj ostalih stvari: NG magazine, nekoliko knjiga, riječnike, narukvice, devedeje..nebi vjerovali kolko stane gore), al si mislim da kaj bum sad bezveze išla pisat, sam ću se razbudit, ili ću si uništit koncept bilježnice.
Uništit koncept bilježnice. Dobar izgovor. Moram to zapamtit za buduće korištenje.

I bet Einstein turned himself all sorts of colors before he invented the
lightbulb.

-- Homer Simpson
Bart the Genius