Francesca Extraordinaire
čet - 29.06.2006
Predmet: KIŠA!
Proteklih nekoliko dana je bilo apsolutno nepodnošljivo, baš kao što je i danas. Mnogi ne znaju zašto, a to je zato što su u procesu poumirali. A odgovor je sunce. Sunce je nemilosrdno stvorenje. Pogotovo u ovo doba godine. I ja sam to, nevjerojatno, prihvatila.
Zamisli ti to, nisam se sjetila olakšat sebi i svima ostalima samo jednom jedinom radnjom. Radnjom koju kad obavim u roku od 24 sata padne kiša. Radnjom kojom bih poštedila mnoge živote. Oh.
Ali! Zato! Sam! Se! Sjetila! Danas!
Da, da, sutra će pasti kiša. Sigurno. Ma sto posto. Nema proklete šanse da ne padne.
Tako je.
Oprala sam auto.
"Blessed screaming Jesus on a whole-wheat goddamn cracker!"
--Chief Jerry Reilly
Rescue Me
Zamisli ti to, nisam se sjetila olakšat sebi i svima ostalima samo jednom jedinom radnjom. Radnjom koju kad obavim u roku od 24 sata padne kiša. Radnjom kojom bih poštedila mnoge živote. Oh.
Ali! Zato! Sam! Se! Sjetila! Danas!
Da, da, sutra će pasti kiša. Sigurno. Ma sto posto. Nema proklete šanse da ne padne.
Tako je.
Oprala sam auto.
"Blessed screaming Jesus on a whole-wheat goddamn cracker!"
--Chief Jerry Reilly
Rescue Me
objavio Francesca Extraordinaire, 29. lipanj 2006 16:33:00
| link
| (7)
komentari
Vrlo verovatno. Sinoc je padala u Beogradu tako da ocekuj :-D
mda, samo dok ddddode ( aj kuć počea san mucat i dok pišen, prvi znak dehidracije, kod mene, el ) do mene ja ću već odavno bit kuvan i serviran ( lesinarima )! sobzirom, da imas mocnu prizivku/dozivku kiše ( pranje auta ), jel ti se da prat auto svaki drugi dan?
oprala ona auto, a vg oprao petnaestominutni pljusak...
Sutra? Mislim da već pada :)
Jel sam vam ljepo rekla, ha? Eto, stvar riješena. Kad god da vam bude vruće, samo me potsjetite da bi mogla auto oprat, jer po svemu sudeći, ja se nebum tog sjetila.
mogu odmah predbilježit da i sutra opereš auto? ;))
Čuj, danas sam ga opet oprala jer se zmazal. Tak da, ono. Sutra kiša pada :D Ili danas već...
sri - 28.06.2006
Predmet: Big Brother vol.3
Kaj je potrebno da postaneš natjecatelj Big Brothera?
Pamet? Ne.
Nekakav talent? Ne.
Završena škola? Ne.
Jel moraš biti zanimljiv? Ne.
Ne treba ti nikaj od gore navedenih stvari. Gledanjem ove naše inačice BB-a, shvatila sam da moraš biti jedino idiot da zadovoljiš uvjet. Jer jedino se idioti mogu uopće prijaviti za nešto tako...tako...idiotsko da običan inteligentan čovjek dobi moždani udar kad ugleda logo na ekranu. Well..Ili idiot ili totalni kreten. Tak da sam ja na osnovu tog saznanja predvidjela tko će sudjelovati u slijedećem Big Brotheru!
Evo, budućih natjecatelja:
Sonja
frizura: nema, čelava
crte: dolazi iz Slavonije, dijelu Hrvatske poznat po kulenima, sarmama i tome slično, no unatoč tome ona je blood sucking vegetarijanka i lezba. Ako joj netko nešto kaže, ljutito će lupat glavom u zid, psovat ko đavlom opsjednuta katolkinja i bacat letke na kolege koji su joj ostali još od zadnjeg protesta ispred importanea.
Najčešće izjave: Što si takav rasist? Što nisi nikad vidio lezbu, bitch?!
Vlatka
frizura: duga crna kosa s ispucalim vrhovima
crte: dolazi iz Splita, who-am-I ličnost i dosadna. Priča samo o tome kak joj Marijana (pogledaj dole) ide na živce i kak se forsa i kak se svi forsaju, a to nije ona i to ona nemre podnijet.
Najčešće izjave: Kužiš?, A šta bi se stalno trebalo nekaj događat?, Meni je to glupo. Ae!
Nensi
frizura: Vesna Škare-Ožbolt style
crte: dolazi iz Istre, zatvorena, ingoing, ne uklapa se dobro, svi pljuju po njoj, samo se sažaljeva, dosađuje drugima svojim cviljenjem i prva leti van. Kad se vodi nekakav inteligentan razgovor, samo se pridruži grupi tek tolko da se vidi da je tamo iako ne razumije nikaj dublje od Areninih tekstova.
Najčešće izjave: Kužiš, teško je kad znaš da te svi onak gledaju cijeli tjedan...
Marijana
frizura: duga kosa sa peroksidom
crte: Jedina koja se konstantno gura ispred svih, kućna frizerka, da nema nje svi bi izgledali ko čudovišta osim one čelave koja izgleda ko čudovište jer je čudovište.
Najčešće izjave: Meni je bilo jedino bitno da ja uđem u kuću. Ova tu me živcira.
Dario
frizura: kratka kosa složena u beckhamovku
crte: dežurna gay osoba. Svima se obraća sa «debela» i «mala» neovisno o spolu i vrišti konstantno.
Najčešće izjave: Ovo ti ne paše!, Ne, ne i ne nositi smeđi remen i crne cipele!, OH!
Saša
frizura: crna kosa, bedshaped
crte: još jedna gay osoba. Mrzi Darija jer smatra da živi u njegovoj sjeni. Njegovo postojanje u kući je posvećeno jedino tome da bude više gay od Darija.
Najčešće izjave: Mrzim ga! Zašto se moram ponašati više gay nego kaj jesam samo da dobijem pažnju koja mi je pripisana od samog mog rođenja jer sam gay!!! Mrzim ga!
Žanamari
frizura: duga crna kosa, stepenasto ošišana
crte: ona je propali Story Super Nova Talent i ne može prihvatiti činjenicu da nema talenta i da niš ne valja. Svejedno, pjevuši po cijelo vrijeme jer Saša kaže da pjeva luvvly-jubbly. Jedva čeka da izađe iz kuće i u prodaju pusti još jedan u nizu od odurnih, dvo-notnih, rnb shit albuma.
Najčešće izjave: Ja sam zvijezda! Hihihi! Jooooj!
Želimir
frizura: kratka smeđa kosa, malo čupava
crte: osoba koja će sve ukućane dosađivati sa svojim jadikovanjem, jer ne može preživjeti bez svoje cure. Sve živcira, a posebno Darija, te mu je umjesto epiteta «debela» prišio epitet «torso-boy».
Najčešće izjave: E, al kad sam ja s njom..., Ja hoću vaaaan!, Ja hoću moju curu!
Tomislav
frizura: old fashoined way, razdjeljak na sredini
crte: on je jedan lažni intelektualac. Nosi naočale jer misli da će ga to učiniti pametnijim. Svima dosađuje sa svojim nebitnim znanstvenim činjenicama.
Najčešće izjave: Jeste li znali?, Sad ću vam poredati planete po količini vodika!, Pa kak to ne znaš....
Josip
frizura: obična
crte: Josip je uobičajen muškarac u svojim 40-tima. Ima ženu i dvoje djece. Radi u kompjuterskoj firmi.
Najčešće izjave: n/a
Dakle, ovo je 10 kandidata, na vama je red da smislite još dvoje pa da lista bude potpuna. Budite kreativni! Zato kaj se meni neda.
Uh, so. Let's have a conversation. Uh, I think we'll find that we have
very little in common.
-- Homer Simpson
The Last Temptation of Home
objavio Francesca Extraordinaire, 28. lipanj 2006 15:30:00
| link
| (3)
komentari
Ja srecom jos uvek nisam imao priliku da gledam BB ali nazalost ta muka me ceka vec u septembru :-(
nerazumin... odakle ti toliko tema za pisat, produktivna si...mnogo!!:) ukljucia bi se u tvoju igru, al nekako mi se stvara oblak iznad glave pri svakoj pomisli na BB, odkad san prezivia prvi BB Hr, dijagnosticiran mi je ptstp ( toliko san istraumatiziran da nisan ni sigur kako se pise, a zna san nekad, majke mi ) i to zbog indirektnog sudjelovanja u bb-u,bija san na prvoj crti napada ( na par metara od telkaca ) i posljedice nosim i dan danas, tija san si oduzet zivot jer mi ministarstvo obrane nisu osigurtali posal nakon odgledanog BB, jer san posta sociajalni slucaj, jer mi nedaju boracku mirovinu na racun jako velike invalidnosti ( mozdane-> ptstp ) bilo je za dlaku, da me nije spasio brat s video i dvd terapijom, sa san bolje, ne diram bombe vec puna dva mjeseca, al iman i dalje flash backove, nocima ne spavam i ovo je triba bit komentar a ne post, al stas, to je zbog teme, nadam se samo da cu izdrzat i da neces citat o meni u crnoj kronici...
Japi, iskreno suosjećam s tobom kaj te ova idiotarija očekuje u Rujnu. Nema nikaj goreg od reality show inferna. Smuk, otkud mi tolka inspiracija? TO je samo moja nečovječna mašta, kaj ćeš. A BB? Hang in there, pal! :D
uto - 27.06.2006
Predmet: Raj, Pakao i plastični plamenac
Tko su ti ljudi koji tuže druge ljude? Kaj ne štima s njima? Jel to nekakva vrsta bolesti koja ih tjera da druge uvaljuju u razne grozne situacije?
Na brzaka: u školi smo imali jednu curu koja bi odala sve i svakoga za bilo kaj. Ukratko, ona je bila pravi ekvivalent agenta Gestapa. Kad god bi netko naišao na nju, uvijek bi tražila neki krivi pokret za koji bi te mogla tužit. Čekala bi ko lav hrpetinu gazela i napala one slabašne u svojim planovima. Onda bi ih tužila. Nakon toga bi čak i nadodala izmišljene stvari tim događajima da bi zvučali još više nevjerojatni. (Kvaliteta koju sam očito ja ukrala i iskoristila – vidljivo u gotovo svakom tekstu)
Pa, da, kao što sam i govorila, mala Eva Braun je išla na živce svima kroz školovanje pa nadalje. Ja sam čvrsto uvjerena da su takve osobe u prvom redu za ulaz u pakao kad se dogodi nekakav kraj svijeta, a onda će govoriti sotoni kad se ljudi ne osjećaju dovoljno jadno.
Govoreći o paklu, ne mislim da izgleda ko kak u filmovima opisuju. Zaboravi na vatru i pepeo i trozub i te gluposti. Mislim da je pakao više kao ogroman grad prepun idiota koji se ne znaju zabavljati i uporno pokušavaju prisiliti svoja gledišta na druge. Aleksandar Stanković, Cico Kranjčar, i onaj televangelist s OTV-a će sigurno biti tamo, isto kao i oni koji misle da je biti gay moralno i etnički pogrešno. Mislim, nisam gay, ali daj. Kak netko može pogledati u bilo koju sliku Boga okruženog anđelima i misliti da on ima nešto protiv gay ljudi? Anđeli su hrpetina frajera u bijelim haljama sa kovrčavom kosom i rumenim obrazima...ne baš previše muževno, jelda. A da ne spominjem da se njegov jedini sin konstantno družio sa grupicom frajera kojima je prao noge nonstop.
Uglavnom, u tom gradu vlada stalno branik-na-braniku promet jer postoji samo jedna autocesta (koja je samo po jedna traka po smjeru i svi se kreću puževim korakom). Ostatak grada je popunjen semaforima koji se stalno prebacuju na crveno, radovi na cesti nasumično prekidaju trake i nitko te ne pušta da se prestrojiš.
Ne postoji bilo kakav oblik zabave ili sporta. Jedina glazba koja se može čuti je odvratan nonsens koji su umrli radio dj-i puštali dok su bili živi. Jedini oblik polu-zabave pružaju kolačići stari 10 dana, pregorena kava i povremeno čitanje poezije.
U paklu, vozači Honde Civic će konstantno zašarafljivati svoj spojler na auto koji će stalno otpadati, a Fifty Cent će stalno morati čitati iz riječnika na glas.
A onda imamo Raj, a to je magično mjesto gdje možeš igrati kurling/hokej na travi/nogač s Bogom i tražiti ga odgovore za sve tajne svemira, npr. kaj zapravo Slobodni Zidari rade u životu, kaj zapravo rade oni Others na Lost otoku, zašto hrvatske televizijske kuće uporno otkupljuju meksičke sapunice i zašto serija Rescue Me (Vatreni Dečki) nije popularnija?
A ak voliš glazbu, Raj je the mjesto. To je ko da živiš u Seattleu u nekim srednjim devedesetima. Tamo je galore super grupa, u jednoj Hendrix svira na gitari, McCartney na basu, Dave Grohl je na bubnjevima, pjevač John Lennon, bek vokali su Joplinica i Buddy Holly. Ak nisi za takvu mjuzu, za tebe imam 4 riječi. Tamo. Je. I. Sinatra. I pjeva svaku večer, upad je besplatan, ne postoje loša mjesta, a cuga ne prestaje teći.
U raju možeš ubit čovjeka i proći nekažnjeno. Kaj to nije dobro? Recimo ubit pokojeg blogera? Pa to je fenomenalno! Objaviš da će se u subotu negdje u Zagrebu dogodit noć blogerske poezije, skupiš sve te ranjive dušice i ac-ac! I još dobiš nagradu za dobro gađanje!
U raju bi imala ideju kak završiti ovaj post. Ali, naravno, ovo nije raj...
Na brzaka: u školi smo imali jednu curu koja bi odala sve i svakoga za bilo kaj. Ukratko, ona je bila pravi ekvivalent agenta Gestapa. Kad god bi netko naišao na nju, uvijek bi tražila neki krivi pokret za koji bi te mogla tužit. Čekala bi ko lav hrpetinu gazela i napala one slabašne u svojim planovima. Onda bi ih tužila. Nakon toga bi čak i nadodala izmišljene stvari tim događajima da bi zvučali još više nevjerojatni. (Kvaliteta koju sam očito ja ukrala i iskoristila – vidljivo u gotovo svakom tekstu)
Pa, da, kao što sam i govorila, mala Eva Braun je išla na živce svima kroz školovanje pa nadalje. Ja sam čvrsto uvjerena da su takve osobe u prvom redu za ulaz u pakao kad se dogodi nekakav kraj svijeta, a onda će govoriti sotoni kad se ljudi ne osjećaju dovoljno jadno.
Govoreći o paklu, ne mislim da izgleda ko kak u filmovima opisuju. Zaboravi na vatru i pepeo i trozub i te gluposti. Mislim da je pakao više kao ogroman grad prepun idiota koji se ne znaju zabavljati i uporno pokušavaju prisiliti svoja gledišta na druge. Aleksandar Stanković, Cico Kranjčar, i onaj televangelist s OTV-a će sigurno biti tamo, isto kao i oni koji misle da je biti gay moralno i etnički pogrešno. Mislim, nisam gay, ali daj. Kak netko može pogledati u bilo koju sliku Boga okruženog anđelima i misliti da on ima nešto protiv gay ljudi? Anđeli su hrpetina frajera u bijelim haljama sa kovrčavom kosom i rumenim obrazima...ne baš previše muževno, jelda. A da ne spominjem da se njegov jedini sin konstantno družio sa grupicom frajera kojima je prao noge nonstop.
Uglavnom, u tom gradu vlada stalno branik-na-braniku promet jer postoji samo jedna autocesta (koja je samo po jedna traka po smjeru i svi se kreću puževim korakom). Ostatak grada je popunjen semaforima koji se stalno prebacuju na crveno, radovi na cesti nasumično prekidaju trake i nitko te ne pušta da se prestrojiš.
Ne postoji bilo kakav oblik zabave ili sporta. Jedina glazba koja se može čuti je odvratan nonsens koji su umrli radio dj-i puštali dok su bili živi. Jedini oblik polu-zabave pružaju kolačići stari 10 dana, pregorena kava i povremeno čitanje poezije.
U paklu, vozači Honde Civic će konstantno zašarafljivati svoj spojler na auto koji će stalno otpadati, a Fifty Cent će stalno morati čitati iz riječnika na glas.
A onda imamo Raj, a to je magično mjesto gdje možeš igrati kurling/hokej na travi/nogač s Bogom i tražiti ga odgovore za sve tajne svemira, npr. kaj zapravo Slobodni Zidari rade u životu, kaj zapravo rade oni Others na Lost otoku, zašto hrvatske televizijske kuće uporno otkupljuju meksičke sapunice i zašto serija Rescue Me (Vatreni Dečki) nije popularnija?
A ak voliš glazbu, Raj je the mjesto. To je ko da živiš u Seattleu u nekim srednjim devedesetima. Tamo je galore super grupa, u jednoj Hendrix svira na gitari, McCartney na basu, Dave Grohl je na bubnjevima, pjevač John Lennon, bek vokali su Joplinica i Buddy Holly. Ak nisi za takvu mjuzu, za tebe imam 4 riječi. Tamo. Je. I. Sinatra. I pjeva svaku večer, upad je besplatan, ne postoje loša mjesta, a cuga ne prestaje teći.
U raju možeš ubit čovjeka i proći nekažnjeno. Kaj to nije dobro? Recimo ubit pokojeg blogera? Pa to je fenomenalno! Objaviš da će se u subotu negdje u Zagrebu dogodit noć blogerske poezije, skupiš sve te ranjive dušice i ac-ac! I još dobiš nagradu za dobro gađanje!
U raju bi imala ideju kak završiti ovaj post. Ali, naravno, ovo nije raj...
objavio Francesca Extraordinaire, 27. lipanj 2006 14:27:00
| link
| (3)
komentari
Nakon ovog post po prvi put se bojim Pakla...
udaras po religijskim temama,a? mislis da onaj gore ima smisla za tvoj humor, narocito kad ga prozivas gay liderom! mozda ti se sad javi i uvjeri te u suprotno isto ko i mariju prije dvi tisuce godina ( godina gor-dol ) doduse po svim knjigam izgleda da marija nije to ni osjetila, mislim da nije ni blizu bila uzivanju, al pokaza je i dokaza da nije gay, doduse u dvi iljade godina svasta se more prominit, pa ste strane mozda imas pravo u svakom slucaju pazi se, bez obzira sta ima pune ruke posla i pri tom ne insiuniram na sex!! peace ( sad san ti pokaza ona dva prsta...ne ONA dva prsta)
Japi, i bolje ti je, jer to je istina :) Smuk, nemoj mi se prijetit bogom, zamisli da ja, Francesca Extraordinaire, rodim novog Isusa - pa svijet bi valjda eksplodirao il nekaj... ;)
pon - 26.06.2006
Predmet: Odlična Ideja!
Jako me frustrira to kad imam odličnu ideju ali ju nemrem sprovest jer mi za to treba znanje iz Photoshopa, a to odbijam naučit jer mi se neda. Jel netko ima znanje iz Photoshopa i voljan je radit sa nevjerojatnom Francescom Extraordinaire na odličnoj ideji?
Mislim da ćete moju frustraciju shvatit kada ugledate moj najveći fotošop domet. Ta-da!
Slika se zove „Alien u Slavoniji“.
objavio Francesca Extraordinaire, 26. lipanj 2006 13:20:00
| link
| (3)
komentari
Ja se cak nisam ni truido da ga naucim. Moj najveci domet je bio sto sam ukomponovoa 15-ak slika u jednu. tj smanjio ih i nabio u kockice :-)
mene vise zanima sta si tila s tom...s tim "alienom"...pokusavam sliku povezat s nekom temom i samo mi pada na pamet misija unutarsvemiraca s ciljem partijane u slavoniji da bi popili svu sljivu i mrknuli sve rumene slavoncice u stilu crnogorskih kumova...reci jel san blizu il daleko? btw sta nedas neku temu na koju bi se potencijalni interesanti mogli javit sa svojim uradcima,pa ti izaberi nekog al ne po svom ukusu jer si s "alienom sve rekla" vise od tisucu rici :D!!
Smuk, opis ove slike je poseban za svakog, svatko ju drugačije doživi - a to je osobina prave umjetnine (to obično govore ovi fancy umjetnici koji nemaju pametnijeg posla od nabacivanja boje na platno). A da dam temu? Ovdje? Kaj ti je, pa jel vidiš ovu veličinu blogova koji ne znaju o čem bi pisali? E da, neću im dat to zadovoljstvo da mi ukradu ideju hihi :D
sub - 24.06.2006
Predmet: S/N not again!...
Pamtim. Zapravo ne. Reklo bi se obratim pažnju. Ili podvučem dijelove razgovora. Uglavnom, slušam kad netko priča i onda nešto čujem pa počnem polu-slušat. A to je zato što smišljam kak toj osobi nešto podvalit a da ta osoba to uopće ne shvati ili misli da je na dobitku.
Neki bi se pitali, čemu trud ak ne skuže. E pa čista ignorancija mi je zabavna. Kaj da vam velim.
U zadnje vrijeme nisam imala fore često prakticirat tu moju lošu, teško izvedivu, naviku. Što zbog loših prilika, što zbog neprikladnosti (da, i ja znam granicu). Vama najprisniji „skriveni prank“ kak ih ja zovem, je bio prije, kaj ja znam, par godina, a tekao je ovako...
Nekaj sam se išla nać s Martinom, big bossom ovog bloga. Fora je da se s njim pojavio tzv. Fist, le programator. I sad je Martin nekam zgibal, pa je Fist počel baljezgat o nekakvoj knjizi u kojoj se radi o kontroli uma. Klik! Presudna rečenica je bila nekaj u stilu kak kao sad on meni kontrolira um. Klik! Dobro. Sad on baljezga, a ja ne znam kak bi to čovjek mogao iskoristit. Mislim, odlična je podloga, ali treba mi situacija.
I sad se ja već pomirim s činjenicom da neću isposlovat prank, kadli ono njegov tramvaj dođe prije mog. Ha! Pa veli: Neki imaju više sreće. A ja: I pameti! Našto on ponosno: hehe, ti si to rekla..
Frajer je zapravo popušio foru i mislio da ja hvalim njegovu pamet. Što je očita glupost jer ja ničiju pamet ne hvalim osim svoje. A sve radi kontrole uma... ha-ha! Takve stvari su prava satisfakcija. Ali vi to ne razumijete, jel da.
***
A prava-prava satisfakcija bi očito bila zarada na blogu. Kak bi čovjek trebao znat koji blog bi trebao zaradit novce? To nitko ne zna, pa čak niti ja. Ali znam jedan blog koji će ziher pobrat slavu i novce i whatnot. Ona sa rimskim brojevima. Bože dragi, tu ženu su na ovom blogu isprostituirali više nego onu plavušu iz Zabranjene Ljubavi. Koji god pixel da pogledam, rimski prokleti brojevi. I to na splitskom jeziku! Ja ne razumijem splitski jezik. I uopće ne znam o čemu se taj blog radi iako je bio predstavljen na naslovnici jedno 342 puta. Rimski brojevi ovo, rimski brojevi ono. Ne zanima me. Niti bilo kog drugog. Savjetujem autorici s rimskim brojevima da se prebaci na arapske i hrvatski jezik.
***
Dakle, u četvrtak je bila the tekma. Birc je bil preprometan. Djelomično zbog toga kaj su dečki pili ko blesavi, a djelomično zbog toga kaj sam ja morala radit jer se glupa konobarica razbolila. Ali, to su rizici ovog posla. Moram priznat da mi je dobro išlo, iako ne znam zašto sam uopće sumnjala kad je evidentno da ja sve znam i umijem. Ako ste se slučajno našli u VG za vrijeme tekme, oni frajeri u kockastim majcama koji su inteligentno zakrčili glavnu prometnicu jer su morali manično navijat, su bili u mom bircu.
***
Uopće ne znam kaj ovo sunce misli. Kaj sunce misli? Da nam je baš ugodno? Pa baš mi nije ugodno. Imam uključen klima anlage i tri ventilatora, i nije mi ugodno, jer svaki prokleti put dobim toplotni udar, jer ne mogu odoljet da probam stvorit to ugodno. Nije mi ugodno, sunce.
***
Moram se pohvalit, iako to ne volim radit, al moram. Jučer sam cijeli dan, cijeli-cijeli dan, provela u balerinkama. I to stajajući. Čak niti ja ne mogu vjerovat. Sigurno sam nekakav rekord srušila il nekaj. Obično bi ljudi, nakon 5 sati stajanja u balerinkama, opali u iskopanu rupu pod nazivom „grob“! ali ja nisam. Doduše, imam jedno 10 žuljeva, natekline i ozbiljnu bol u lijevoj peti, ali mislim, bože moj.
***
Kad će taj koncert Franza Ferdinanda više?
***
Ovo je, najvjerojatnije, najgore moguće doba za inteligentne ljude poput mene. Trudnice. Dobro, bivše trudnice. Svi očito počnu rađat u 5. i 6. mjesecu, pa sad počnu manevrirat sa preogromnim kolicima po našim jadnim pločnicima. Bože dragi, te trudnice fakat nemaju nikakvog kriterija za ponašanje u prometu. Jer to je promet, jel tak. Logično je da kad imaš vozilo, kolica, da si sudionik prometa. Prema tome, sve vi glupe bivše trudnice, voziš se po desnoj strani a ne po sredini ili po svuda pomalo, daješ mi signal ak pokušavaš skrenut negdje a ne zaletavaš se u mene, i desni imaju prednost, kvragu! Desni uvijek imaju prednost! Ukoliko se od sada ne počnete pridržavati prometnih propisa i osnovnog ljudskog ponašanja, biti ću primorana oduzet vam vaše gorivo – bebe! Ništa ne pokreće bivše trudnice (motori), da guraju kolica kao bebe. Nadam se da smo se razumjeli.
Neki bi se pitali, čemu trud ak ne skuže. E pa čista ignorancija mi je zabavna. Kaj da vam velim.
U zadnje vrijeme nisam imala fore često prakticirat tu moju lošu, teško izvedivu, naviku. Što zbog loših prilika, što zbog neprikladnosti (da, i ja znam granicu). Vama najprisniji „skriveni prank“ kak ih ja zovem, je bio prije, kaj ja znam, par godina, a tekao je ovako...
Nekaj sam se išla nać s Martinom, big bossom ovog bloga. Fora je da se s njim pojavio tzv. Fist, le programator. I sad je Martin nekam zgibal, pa je Fist počel baljezgat o nekakvoj knjizi u kojoj se radi o kontroli uma. Klik! Presudna rečenica je bila nekaj u stilu kak kao sad on meni kontrolira um. Klik! Dobro. Sad on baljezga, a ja ne znam kak bi to čovjek mogao iskoristit. Mislim, odlična je podloga, ali treba mi situacija.
I sad se ja već pomirim s činjenicom da neću isposlovat prank, kadli ono njegov tramvaj dođe prije mog. Ha! Pa veli: Neki imaju više sreće. A ja: I pameti! Našto on ponosno: hehe, ti si to rekla..
Frajer je zapravo popušio foru i mislio da ja hvalim njegovu pamet. Što je očita glupost jer ja ničiju pamet ne hvalim osim svoje. A sve radi kontrole uma... ha-ha! Takve stvari su prava satisfakcija. Ali vi to ne razumijete, jel da.
***
A prava-prava satisfakcija bi očito bila zarada na blogu. Kak bi čovjek trebao znat koji blog bi trebao zaradit novce? To nitko ne zna, pa čak niti ja. Ali znam jedan blog koji će ziher pobrat slavu i novce i whatnot. Ona sa rimskim brojevima. Bože dragi, tu ženu su na ovom blogu isprostituirali više nego onu plavušu iz Zabranjene Ljubavi. Koji god pixel da pogledam, rimski prokleti brojevi. I to na splitskom jeziku! Ja ne razumijem splitski jezik. I uopće ne znam o čemu se taj blog radi iako je bio predstavljen na naslovnici jedno 342 puta. Rimski brojevi ovo, rimski brojevi ono. Ne zanima me. Niti bilo kog drugog. Savjetujem autorici s rimskim brojevima da se prebaci na arapske i hrvatski jezik.
***
Dakle, u četvrtak je bila the tekma. Birc je bil preprometan. Djelomično zbog toga kaj su dečki pili ko blesavi, a djelomično zbog toga kaj sam ja morala radit jer se glupa konobarica razbolila. Ali, to su rizici ovog posla. Moram priznat da mi je dobro išlo, iako ne znam zašto sam uopće sumnjala kad je evidentno da ja sve znam i umijem. Ako ste se slučajno našli u VG za vrijeme tekme, oni frajeri u kockastim majcama koji su inteligentno zakrčili glavnu prometnicu jer su morali manično navijat, su bili u mom bircu.
***
Uopće ne znam kaj ovo sunce misli. Kaj sunce misli? Da nam je baš ugodno? Pa baš mi nije ugodno. Imam uključen klima anlage i tri ventilatora, i nije mi ugodno, jer svaki prokleti put dobim toplotni udar, jer ne mogu odoljet da probam stvorit to ugodno. Nije mi ugodno, sunce.
***
Moram se pohvalit, iako to ne volim radit, al moram. Jučer sam cijeli dan, cijeli-cijeli dan, provela u balerinkama. I to stajajući. Čak niti ja ne mogu vjerovat. Sigurno sam nekakav rekord srušila il nekaj. Obično bi ljudi, nakon 5 sati stajanja u balerinkama, opali u iskopanu rupu pod nazivom „grob“! ali ja nisam. Doduše, imam jedno 10 žuljeva, natekline i ozbiljnu bol u lijevoj peti, ali mislim, bože moj.
***
Kad će taj koncert Franza Ferdinanda više?
***
Ovo je, najvjerojatnije, najgore moguće doba za inteligentne ljude poput mene. Trudnice. Dobro, bivše trudnice. Svi očito počnu rađat u 5. i 6. mjesecu, pa sad počnu manevrirat sa preogromnim kolicima po našim jadnim pločnicima. Bože dragi, te trudnice fakat nemaju nikakvog kriterija za ponašanje u prometu. Jer to je promet, jel tak. Logično je da kad imaš vozilo, kolica, da si sudionik prometa. Prema tome, sve vi glupe bivše trudnice, voziš se po desnoj strani a ne po sredini ili po svuda pomalo, daješ mi signal ak pokušavaš skrenut negdje a ne zaletavaš se u mene, i desni imaju prednost, kvragu! Desni uvijek imaju prednost! Ukoliko se od sada ne počnete pridržavati prometnih propisa i osnovnog ljudskog ponašanja, biti ću primorana oduzet vam vaše gorivo – bebe! Ništa ne pokreće bivše trudnice (motori), da guraju kolica kao bebe. Nadam se da smo se razumjeli.
objavio Francesca Extraordinaire, 24. lipanj 2006 18:16:00
| link
| (4)
komentari
moram priznat da ne kužim taj tvoj prank. U moju obranu, kasno je, i neda mi se razmišljat.
Nisam baš to stručno objasnila, jelda..Prejednostavno je za objasnit, kvragu!
sta rec, hvala za smijeh!
Nema na čemu, gospon Smuk ;)
sri - 21.06.2006
Predmet: Veliko slovo N
(Note: Triler dragi blogeri, triler.)
Ja sam osoba za najam. Ne plaćeni ubojica, da je bar tak jednostavno. Ne znači da nisam slomila par kosti i pozabijala noževe u leđa, ali to nije primarni opis mog posla. Ulazim u nevjerojatno opasne situacije za rotirajuću gardu bogatih individualaca koji žele sačuvati čisti obraz i glavu na mjestu. Ako sve pođe po krivu, a obično pođe, izađem netaknuta. Ne kažem to da se hvalim, nego zato kaj je to jedna stvar u kojoj sam dobra i za koju sam plaćena. Ja preživljavam. Ako mi ne vjerujete, pokazat ću vam majcu od reality showa. Nosim je sa ponosom.
Nalazim se na skrivenom katu u Nintendovom headquartersu u Japanu. Njihova nedavno lansirana igrača konzola, NES, je poharala zemljom i pretvorila ih u moćnike preko noći. Izgleda da firma koja izrađuje igrice za djecu ne unajmljuje osobu poput mene, ali dali su mi lijepu svoticu pa ne postavljam nikakva pitanja. Soba u kojoj sjedim je uređena minimalistički. Goli neprobojni zidovi, strop i popločeni pod. Jedna vrata. Jedan stol. Dva stolca. Sve je savršeno čisto, mokri san svakog hipohondara.
Čovjek koji sjedi nasuprot mene bez ikakvih riječi baci aktovku na stol, otključa je i gurne prema meni. Moji instinkti su oštri i lagano je ulovim prije nego mi se zabije u rebra. Odlično. Idiot me testira.
„Otvori je“ veli ravno. Uznemiri me to da je ustao iz stolca bez da sam to opazila, te sada ljeno naslonjen stoji u suprotnom kutu sobe. Nitko se nebi smio moći provući ispod mog radara tako lako, pogotovo kada sjedi nasuprot mene u praznoj sobi. On nagne glavu i nasmije se, kao da mi čita misli. Nešto je jako krivo s tim čovjekom. Njegova prisutnost je tako eluzivna da izmagljuje iz vidnog polja čak i kad gledam direktno u njega. Ubojica. Mora biti. Nije čudno da se moji klijenti bave samnom kroz ovlaštenu hrpu mišića, ali ovo je drugačije. Ovaj frajer nije uobičajeni sumnjivac, on je velika riba. Stvari se jednostavno ne slažu.
„Otvori je“ kaže još jednom, njegov monotoni glas dolazi sa svih strana i niti jednog posebno.
Da me želi ubit već bi napravio svoj potez do sada, pa prestanem sa umoravajućim zadatkom držanja neimenovanog čovjeka na oku i otvorim aktovku. Unutrašnjost je obložena standardnim crnim materijalom, kao i u većini torbi za oružje, ali u izrezanome dijelu leži crna rukavica sa nizom gumbića na vrhu. Stvar izgleda ko nešto što bi Darth Vader stavio na sebe kad bi odlučio otići skejtati.
„Koji bog je ovo?“ pitam, iznenađeno što vidim da je moj jezivi prijatelj sada iza mojih leđa, gleda preko mog ramena.
„To, Francesca, je Moćna Rukavica. Prototip naprave nevjerojatne, ono, moći. Nitko do sada nije sasvim istestirao njene mogućnosti, a to je razlog zašto si ti ovdje. Biti ćeš prva koja će je uporabiti.“ Ne pokušava sakriti ljubomoru u svom glasu. „Ajde, stavi je na ruku.“
Napravim kako mi je rekao, poluočekivajući da će me stvar stresti strujom ili se omotati oko ruke i stisnuti do smrti.
„Pa, što misliš, Francesca?“
„Tako je... loša.“ Nema one težine na koju sam navikla kod većine oružja, a otvoreni prsti daju osjećaj kao da nosim futurističku beskućnićku odjeću.
Čovjek se trgne na moju laganu uvredu te spravice, a onda izvadi stalak sa naočalama, te ih stavi na stol ispred mene.
„Ajde, pogledaj.“
Pritisnem lice u blesavu napravu i sretnem se sa groznim crvenim svijetom nastanjenim robotima stilistima i vodoinstalaterima koji igraju tenis.
„Zašto je sve tak grozno crveno?“ pitam, ne odvajajući oči od tolike odbojnosti.
„Naviknut ćeš se, to je područje testiranja.“
Osjetim lagani dodir i shvatim da je pritisnuo neke gumbiće na Moćnoj Rukavici dok sam bila zauzeta. Okrenem se oko sebe ljutito, ali naravno, njega više nema.
„Aktivirao sam odbrojavanje kojim će te Moćna Rukavica teleportirati u N-Zonu, za dvadeset sekundi. Tamo ćeš preživjeti onako kako ti možeš, uz pomoć rukavice. Saznaj što više i obavijesti nas o svojim saznanjima.“
„Teleportirati. Kaj se zezaš? Kak ću se vratit?“
„Šifra koju sam unio će te odvesti na put, ali će te isto tako automatski vratiti natrag. Zanimljiva činjenica o N-Zoni je, Francesca, da za svakih 6 sekundi koje prođu na Zemlji, jedna godina prođe tamo. Čekati ću jednu minutu dok ti sakupljaš rezultate teksta.“
Oči mi se rašire i panično pokušavam skinuti rukavicu, ali dvadeset sekundi je isteklo i odjednom padam iz realnosti u beskrajno more crvenog.
***
Vratim se natrag u sobu i nekontrolirano trepćem, crvena boja proždire mi oči i prve prave boje koje vidim u 10 godina. Bezimeni čovjek čeka sa blokom papira u ruci i osmjehom na licu, spreman da me pita kako su stvari prošle. Kreten neće doživjeti da mu velim kak sam iskoristila Moćnu Rukavicu da potučem nekoliko boksačkih robota odjednom i pretvorila ih u željezni oklop samo pomoću volje mog uma, ili kak sam pronašla Smrkovu jazbinu i uništila ga pretvarajući se da mu mrvim glavu sa prstima iz daleka, a onda otela Princa Eluviena i živjela s njim u grijehu deset godina. Deset godina mog života u digitalnom paklu. Njegova smrt neće biti dovoljna da nadoknadi sve patnje, ali će biti dobar početak.
Podignem Moćnu Rukavicu prema njemu i dotaknem dlan srednjim prstom i prstenjakom, oslobađajući udar plazme koji je jednostavno samo još jedna nijansa crvene u N-Zoni, ali je briljantan udar plave ovdje. On to izbjegne prelagano, i nestane iz mog vida u sekundi. Umrjet ću od njegove ruke ako brzo ne poduzmem nešto.
Nemam pojma gdje ja, ali zatvorim oči i mislim na enigmatskog čovjeka dok mašem šakama divljački. Odjednom osjetim zadovoljavajući moment udarca dok se njegova lijeva strana glave odvali, ali umjesto mokrog i dreckavog zvuka kojeg očekujem, čujem samo krhk! kao kad staneš na onu rižu iz čokolade. Otvorim oči baš kada je padao na pod, i ne mogu shvatiti ono što vidim.
Unutrašnjost njegove otvorene rane nije puna tekućeg nereda ili sive mase i komadića kosti. Ona je ispunjena materijalom boje kartona i konzistentnošću stiropora. Tragovi moje šake su savršeno očuvani u toj zrnastoj površini.
„Kaj si ti?“
Sa velikom količinom napora čovjek se muči da podigne svoju ruku i nacilja svoje preostalo oko na mene.
„Ja sam pogreška.“ Kaže jednostavno, i potpuno nestane.
Odjenom se vrata sobe otvore i uđe nasmijani Shigeru Miyamoto, kreativni mastermind kompanije. Ne misleći o ničemu osim o bijegu, iskoristim rukavicu da dignem stol u zrak i bacim ga prema njegovog glavi brzinom svijetla. Sa lijenim odmahom njegove ruke stol se odbije od nekakve nevidljive zapreke i proleti pored mene. Tome se još jednom nasmije.
„Gđice Extraordinaire, upoznajte se sa N-Revolution.“ Pokaže svoju lijevu ruku u kojoj drži na oko običan daljinski upravljač. Smiješi se od uha do uha i jednostavno je teško ne uzvratiti mu smijehom. On doslovno obožava ovu stvarčicu. „Ovo je nešto za što se nadamo da ćemo koristiti kao kontroler na budućim konzolama. Tko zna. Za sada služi svrsi zaustavljanja letećih stolova sasvim dobro.“
„Da, ajmo reći da ste mi dužni poveliku svotu novca za prekovremeni.“
„Oh, nesumnjivo. Moj pomoćnik je bio velik zanesenjak. Test je trebao trajati samo nekoliko sati za tebe i bijednih milisekundi za nas. Nadoknaditi ćemo to dovoljno tak da nećeš više nikada trebati raditi. U međuvremenu, kaj s tom rukavicom? Što može još raditi od onoga kaj sam ugledao pri ulasku u sobu?“
Ispričam mu sve o laserima, udarcima plazme, kontroliranju uma, pojačavanju refleksa, i AM/FM tuneru.
„To neće biti uopće dobro,“ kaže tužno. „Zaboga, ne.“
„To nije dovoljno?“ pitam, začuđeno.
„To je potpuno previše. Nadali smo se da će, znaš, pokretati likove u četri smjera, imati funkcionalne A+B gumbiće i možda turbo mode.“
Ja sam osoba za najam. Ne plaćeni ubojica, da je bar tak jednostavno. Ne znači da nisam slomila par kosti i pozabijala noževe u leđa, ali to nije primarni opis mog posla. Ulazim u nevjerojatno opasne situacije za rotirajuću gardu bogatih individualaca koji žele sačuvati čisti obraz i glavu na mjestu. Ako sve pođe po krivu, a obično pođe, izađem netaknuta. Ne kažem to da se hvalim, nego zato kaj je to jedna stvar u kojoj sam dobra i za koju sam plaćena. Ja preživljavam. Ako mi ne vjerujete, pokazat ću vam majcu od reality showa. Nosim je sa ponosom.
Nalazim se na skrivenom katu u Nintendovom headquartersu u Japanu. Njihova nedavno lansirana igrača konzola, NES, je poharala zemljom i pretvorila ih u moćnike preko noći. Izgleda da firma koja izrađuje igrice za djecu ne unajmljuje osobu poput mene, ali dali su mi lijepu svoticu pa ne postavljam nikakva pitanja. Soba u kojoj sjedim je uređena minimalistički. Goli neprobojni zidovi, strop i popločeni pod. Jedna vrata. Jedan stol. Dva stolca. Sve je savršeno čisto, mokri san svakog hipohondara.
Čovjek koji sjedi nasuprot mene bez ikakvih riječi baci aktovku na stol, otključa je i gurne prema meni. Moji instinkti su oštri i lagano je ulovim prije nego mi se zabije u rebra. Odlično. Idiot me testira.
„Otvori je“ veli ravno. Uznemiri me to da je ustao iz stolca bez da sam to opazila, te sada ljeno naslonjen stoji u suprotnom kutu sobe. Nitko se nebi smio moći provući ispod mog radara tako lako, pogotovo kada sjedi nasuprot mene u praznoj sobi. On nagne glavu i nasmije se, kao da mi čita misli. Nešto je jako krivo s tim čovjekom. Njegova prisutnost je tako eluzivna da izmagljuje iz vidnog polja čak i kad gledam direktno u njega. Ubojica. Mora biti. Nije čudno da se moji klijenti bave samnom kroz ovlaštenu hrpu mišića, ali ovo je drugačije. Ovaj frajer nije uobičajeni sumnjivac, on je velika riba. Stvari se jednostavno ne slažu.
„Otvori je“ kaže još jednom, njegov monotoni glas dolazi sa svih strana i niti jednog posebno.
Da me želi ubit već bi napravio svoj potez do sada, pa prestanem sa umoravajućim zadatkom držanja neimenovanog čovjeka na oku i otvorim aktovku. Unutrašnjost je obložena standardnim crnim materijalom, kao i u većini torbi za oružje, ali u izrezanome dijelu leži crna rukavica sa nizom gumbića na vrhu. Stvar izgleda ko nešto što bi Darth Vader stavio na sebe kad bi odlučio otići skejtati.
„Koji bog je ovo?“ pitam, iznenađeno što vidim da je moj jezivi prijatelj sada iza mojih leđa, gleda preko mog ramena.
„To, Francesca, je Moćna Rukavica. Prototip naprave nevjerojatne, ono, moći. Nitko do sada nije sasvim istestirao njene mogućnosti, a to je razlog zašto si ti ovdje. Biti ćeš prva koja će je uporabiti.“ Ne pokušava sakriti ljubomoru u svom glasu. „Ajde, stavi je na ruku.“
Napravim kako mi je rekao, poluočekivajući da će me stvar stresti strujom ili se omotati oko ruke i stisnuti do smrti.
„Pa, što misliš, Francesca?“
„Tako je... loša.“ Nema one težine na koju sam navikla kod većine oružja, a otvoreni prsti daju osjećaj kao da nosim futurističku beskućnićku odjeću.
Čovjek se trgne na moju laganu uvredu te spravice, a onda izvadi stalak sa naočalama, te ih stavi na stol ispred mene.
„Ajde, pogledaj.“
Pritisnem lice u blesavu napravu i sretnem se sa groznim crvenim svijetom nastanjenim robotima stilistima i vodoinstalaterima koji igraju tenis.
„Zašto je sve tak grozno crveno?“ pitam, ne odvajajući oči od tolike odbojnosti.
„Naviknut ćeš se, to je područje testiranja.“
Osjetim lagani dodir i shvatim da je pritisnuo neke gumbiće na Moćnoj Rukavici dok sam bila zauzeta. Okrenem se oko sebe ljutito, ali naravno, njega više nema.
„Aktivirao sam odbrojavanje kojim će te Moćna Rukavica teleportirati u N-Zonu, za dvadeset sekundi. Tamo ćeš preživjeti onako kako ti možeš, uz pomoć rukavice. Saznaj što više i obavijesti nas o svojim saznanjima.“
„Teleportirati. Kaj se zezaš? Kak ću se vratit?“
„Šifra koju sam unio će te odvesti na put, ali će te isto tako automatski vratiti natrag. Zanimljiva činjenica o N-Zoni je, Francesca, da za svakih 6 sekundi koje prođu na Zemlji, jedna godina prođe tamo. Čekati ću jednu minutu dok ti sakupljaš rezultate teksta.“
Oči mi se rašire i panično pokušavam skinuti rukavicu, ali dvadeset sekundi je isteklo i odjednom padam iz realnosti u beskrajno more crvenog.
***
Vratim se natrag u sobu i nekontrolirano trepćem, crvena boja proždire mi oči i prve prave boje koje vidim u 10 godina. Bezimeni čovjek čeka sa blokom papira u ruci i osmjehom na licu, spreman da me pita kako su stvari prošle. Kreten neće doživjeti da mu velim kak sam iskoristila Moćnu Rukavicu da potučem nekoliko boksačkih robota odjednom i pretvorila ih u željezni oklop samo pomoću volje mog uma, ili kak sam pronašla Smrkovu jazbinu i uništila ga pretvarajući se da mu mrvim glavu sa prstima iz daleka, a onda otela Princa Eluviena i živjela s njim u grijehu deset godina. Deset godina mog života u digitalnom paklu. Njegova smrt neće biti dovoljna da nadoknadi sve patnje, ali će biti dobar početak.
Podignem Moćnu Rukavicu prema njemu i dotaknem dlan srednjim prstom i prstenjakom, oslobađajući udar plazme koji je jednostavno samo još jedna nijansa crvene u N-Zoni, ali je briljantan udar plave ovdje. On to izbjegne prelagano, i nestane iz mog vida u sekundi. Umrjet ću od njegove ruke ako brzo ne poduzmem nešto.
Nemam pojma gdje ja, ali zatvorim oči i mislim na enigmatskog čovjeka dok mašem šakama divljački. Odjednom osjetim zadovoljavajući moment udarca dok se njegova lijeva strana glave odvali, ali umjesto mokrog i dreckavog zvuka kojeg očekujem, čujem samo krhk! kao kad staneš na onu rižu iz čokolade. Otvorim oči baš kada je padao na pod, i ne mogu shvatiti ono što vidim.
Unutrašnjost njegove otvorene rane nije puna tekućeg nereda ili sive mase i komadića kosti. Ona je ispunjena materijalom boje kartona i konzistentnošću stiropora. Tragovi moje šake su savršeno očuvani u toj zrnastoj površini.
„Kaj si ti?“
Sa velikom količinom napora čovjek se muči da podigne svoju ruku i nacilja svoje preostalo oko na mene.
„Ja sam pogreška.“ Kaže jednostavno, i potpuno nestane.
Odjenom se vrata sobe otvore i uđe nasmijani Shigeru Miyamoto, kreativni mastermind kompanije. Ne misleći o ničemu osim o bijegu, iskoristim rukavicu da dignem stol u zrak i bacim ga prema njegovog glavi brzinom svijetla. Sa lijenim odmahom njegove ruke stol se odbije od nekakve nevidljive zapreke i proleti pored mene. Tome se još jednom nasmije.
„Gđice Extraordinaire, upoznajte se sa N-Revolution.“ Pokaže svoju lijevu ruku u kojoj drži na oko običan daljinski upravljač. Smiješi se od uha do uha i jednostavno je teško ne uzvratiti mu smijehom. On doslovno obožava ovu stvarčicu. „Ovo je nešto za što se nadamo da ćemo koristiti kao kontroler na budućim konzolama. Tko zna. Za sada služi svrsi zaustavljanja letećih stolova sasvim dobro.“
„Da, ajmo reći da ste mi dužni poveliku svotu novca za prekovremeni.“
„Oh, nesumnjivo. Moj pomoćnik je bio velik zanesenjak. Test je trebao trajati samo nekoliko sati za tebe i bijednih milisekundi za nas. Nadoknaditi ćemo to dovoljno tak da nećeš više nikada trebati raditi. U međuvremenu, kaj s tom rukavicom? Što može još raditi od onoga kaj sam ugledao pri ulasku u sobu?“
Ispričam mu sve o laserima, udarcima plazme, kontroliranju uma, pojačavanju refleksa, i AM/FM tuneru.
„To neće biti uopće dobro,“ kaže tužno. „Zaboga, ne.“
„To nije dovoljno?“ pitam, začuđeno.
„To je potpuno previše. Nadali smo se da će, znaš, pokretati likove u četri smjera, imati funkcionalne A+B gumbiće i možda turbo mode.“
objavio Francesca Extraordinaire, 21. lipanj 2006 10:53:00
| link
| (8)
komentari
ahhh dobri stari vodoinstalater i brat mu. To budi neka davna secanja...
moze bit da san homofob, al recite jel ova izjava japia, ne zvuci malo "cudno",a!! :D miss F trazite mozda producenta za novi sf film na cro nacin?
hmmm.... pomijesani virtualboy, nes i revolution u jednome timeframeu... uh... ^^;
@smuk otvori neku psiholosku knjigu i nadji poglavlje projekcija :-P
@smuk otvori neku psiholosku knjigu i nadji poglavlje projekcija :-P
Japi, al si se uvalio sad :D Smuče, film na cro način? Ali, ovo nije tema domovinskog rata, smuče... ;) Thaidaree, strašno jelda :)
sta rec, Vi ljudi ste stvarno osjetljivi!! nisan tija stavit ono @ japi, zna na kog se odnosi!:D peace!!!
still shaking :)
pon - 19.06.2006
Predmet: Svijetski Vođe
objavio Francesca Extraordinaire, 19. lipanj 2006 18:39:00
| link
| (5)
komentari
Jackie Chan je iz Hong Konga pa mora da bude diskvalifikovan iz istih razloga kao i Koneri.
necu bit onaj koji kvari vic, osmjeh je izmamljen, plus, dajen + za originalnost na mojblogu, japi, publika si kakvu ljudi traze, idi da te nadu!!
Japi, neću! Ja mislim da je Jackie Chan jedini pravi izbor za Kinu, i pri tome ostajem. :) Smuče, oh smuče :D
dovraga sada mi je propao pokusaj da proguram Lusi Liu :-( Moze li bar ona da bude ministar inostranih poslova?
neznan ni sam sta mi bi...inace nisan ni blizu takav, valda ova vrucina, il piva manje u mom organizmu...hmm...odo po antidope!!!
pet - 16.06.2006
Predmet: Analiza Ankete
Glasovalo vas je 46, što je zavidan rezlutat budući da ste abnormalno lijeni. Pa evo rezultata:
Na izložbu Haške škole bi vas išlo 11%. Čemu tak slabi postotak?
Na izložbu nekog lokalnog slikara išlo bi vas samo 4%. Što me veseli, jer zadnji put kad sam ja išla na izložbu lokalnog umjetnika, nije bilo dobro. Frajer je svima crtao čmarove i penise, al kad je sebe autoportretirao nije nikaj takvog nacrtao? Pitam se: dal ga je sram?
Kako god, mene je bilo kaj sam tam došla. Umjetnici su stvarno a strange lot.
Vas 13% bi rado otišlo na izložbu tijela Slobodana Miloševića, da im je to u mogućnosti. Kaj bi imali tam za vidjet osim Slobe, nitko ne zna. Kaj vas privlači mrtvome tijelu Miloševića? Znaš da mora izgledat „strašno“.
A burek bi jelo 72%. Ne znam što misliti. Uopće se ne želite kulturno uzdizati. Sramota.
Sad kad smo zgotovili ovu anketu i zaključili da niste ljudi od kulture, netko bi pomislio da ćemo se sad zgrozit. Ali to je sve dobro jer Hrvatska tak živi, uz slogan: „Naša kultura je da nemamo kulture!“ (originalno potječe iz Bosne očito).
Do slijedećeg puta, tipka-tipka na novu anketu.
Na izložbu Haške škole bi vas išlo 11%. Čemu tak slabi postotak?
Na izložbu nekog lokalnog slikara išlo bi vas samo 4%. Što me veseli, jer zadnji put kad sam ja išla na izložbu lokalnog umjetnika, nije bilo dobro. Frajer je svima crtao čmarove i penise, al kad je sebe autoportretirao nije nikaj takvog nacrtao? Pitam se: dal ga je sram?
Kako god, mene je bilo kaj sam tam došla. Umjetnici su stvarno a strange lot.
Vas 13% bi rado otišlo na izložbu tijela Slobodana Miloševića, da im je to u mogućnosti. Kaj bi imali tam za vidjet osim Slobe, nitko ne zna. Kaj vas privlači mrtvome tijelu Miloševića? Znaš da mora izgledat „strašno“.
A burek bi jelo 72%. Ne znam što misliti. Uopće se ne želite kulturno uzdizati. Sramota.
Sad kad smo zgotovili ovu anketu i zaključili da niste ljudi od kulture, netko bi pomislio da ćemo se sad zgrozit. Ali to je sve dobro jer Hrvatska tak živi, uz slogan: „Naša kultura je da nemamo kulture!“ (originalno potječe iz Bosne očito).
Do slijedećeg puta, tipka-tipka na novu anketu.
objavio Francesca Extraordinaire, 16. lipanj 2006 11:20:00
| link
| (5)
komentari
mda,burek...nisan glasova, al da jesan diga bi prosjek onih koji se kuturno uzdizu u burekdzinici il kako se vec zove taj mali kulturoloski most koji spaja hrvate s ostatkom balkana!
jedno pitanje jel to burek burek( sa mesom) il ono sa sirom il jabukom koji neuki zovu burekom a u biti je pita, susjed bosanac mi mjesec dana objasnjava razliku, viruj da je jako bitno!
e blog je predobar, slucajno trazila nest na googleu pa naisla, brijem da bi bio citaniji da ga prebacis na blog.hr.
Smuče, ma znam da oni tvrde da je s mesom burek, a sa sirom nije, al tak je u bosni. U Hrvatskoj je i sir i meso burek :) Marcha, briješ dobro.
čitao sam negdje te rasprave već sa burekom, i zaključak je bio, ako se ne varam, da je burek originalno iz turske, i po defaultu(znači samo burek) burek dolazi sa sirom. A jedino se bosanci bune kako je to sirnica a burek je jedino s mesom (iako je to sve isti k* samo sa drugim punjenjem). i komentar na anketu: pa balkan, šta očekuješ? Samo da je kruha(u ovom slučaju bureka) i igara :-D pozdrav
Dovraga dosli su ONI i hoce da te vrbuju da predjes na dark side :-( P.S. Jede mi se burek.
pon - 12.06.2006
Predmet: S/N is the best I can do these days...
Tek kaj je počelo i već se pitam kad će to više bit gotovo. Stanje je neizdržljivo! Milijun utakmica na dan. Prokleti nogomet! Kam god da odem, samo nogomet.
Nogomet. Nogomet. Nogomet. Najnapornija sporedna stvar na svijetu.
A kaj je tom Jutarnjem Listu? Kog boga su se tak zajapurili s tim Hrvatskim navijačkim rekvizitima? Tko će si instalirat ono na majcu? Tko će nosit one tetovaže? Tko će nosit narukvice? Kad je evidentno da naša izvrsna reprezentacija neće dobiti niti jednu utakmicu. I ne samo to! Neće dati niti jedan gol. Čemu tolka euforija? Možemo li te ljude dat uspavat?
***
Kad sam već kod nogometa, zašto ti nogometaši uvijek podivljaju kad zabe gol? Kaj, dobe napad da počnu bježat ko pomahnitali? I nedaj bože da ga suigrači pribaju dotaknut, onda skroz poludi i bježi po čitavom terenu. Svašta.
***
A sad sretna vijest! Kupila sam si kartu za Franza Ferdinanda! Svatko tko imalo drži do sebe i dobrog glazbenog ukusa mora ići na taj koncert. Svi oni koji ne dođu trunut će u paklu a tam će konstantno svirat ona stvar od Aque, Barbie Girl.
***
Osim nogometa, ovih dana izgleda niti ispiti se ne skidaju s rasporeda. I ne samo to! Evo, sad uz te proklete faks ispite, moram ići i na ESOL. U četvrtak prvi dio, a u subotu drugi. S tim da u četvrtak test traje 4 sata. Da. Četri sata. Četri sata razmišljanja na engleskom jeziku će me dovesti do stanja stopostotonog ludila (sad sam na 60%)! Iz očaja ću porazbijat sve i izbrisat ovaj blog! A možda se i zaposlim u 24 sata, ne znam, tak ću bit luda.
***
Razumjevanje vulkanologije sa Tomicom
Francesca: tomica, da si vulkan ti bi eruptirao ponije
Tomica: i konfetije :)
Francesca: ne, samo ponije
Francesca: konfeti stvaraju nered
Tomica: I KONFETI
Francesca: ok ok ali netko će to morat počistit
Tomica: pa mogu poniji
Francesca: ali kako? Ti će poniji biti mrtvi od erupcije
Tomica: PA MORAT ĆE SE POPRAVIT ONDA, JEL
Francesca: ti si prilično ljut vulkan
Tomica: zapravo ne, mogu biti i dosta lava-ly LOL
UPDATE:
Tomica: trebala bi maknuti onaj LOL s kraja rečenice
Tomica: zvuči gay
Francesca: dobro budem
Francesca: tomica, dodajem drugi LOL
Tomica: NE
Francesca: dobro dodajem još šest LOLova
Tomica: ISUSE BOŽE
Francesca: TOMICA EKRAN JE DOSLOVNO PREKRIVEN SA LOLOVIMA NEMA VIŠE NIČEG OD TVOJIH ORIGINALNIH RIJEČI.
Tomica: NE
Tomica: NE LOLOVI
Tomica: NE LOLLOLOVILOIVI
Nogomet. Nogomet. Nogomet. Najnapornija sporedna stvar na svijetu.
A kaj je tom Jutarnjem Listu? Kog boga su se tak zajapurili s tim Hrvatskim navijačkim rekvizitima? Tko će si instalirat ono na majcu? Tko će nosit one tetovaže? Tko će nosit narukvice? Kad je evidentno da naša izvrsna reprezentacija neće dobiti niti jednu utakmicu. I ne samo to! Neće dati niti jedan gol. Čemu tolka euforija? Možemo li te ljude dat uspavat?
***
Kad sam već kod nogometa, zašto ti nogometaši uvijek podivljaju kad zabe gol? Kaj, dobe napad da počnu bježat ko pomahnitali? I nedaj bože da ga suigrači pribaju dotaknut, onda skroz poludi i bježi po čitavom terenu. Svašta.
***
A sad sretna vijest! Kupila sam si kartu za Franza Ferdinanda! Svatko tko imalo drži do sebe i dobrog glazbenog ukusa mora ići na taj koncert. Svi oni koji ne dođu trunut će u paklu a tam će konstantno svirat ona stvar od Aque, Barbie Girl.
***
Osim nogometa, ovih dana izgleda niti ispiti se ne skidaju s rasporeda. I ne samo to! Evo, sad uz te proklete faks ispite, moram ići i na ESOL. U četvrtak prvi dio, a u subotu drugi. S tim da u četvrtak test traje 4 sata. Da. Četri sata. Četri sata razmišljanja na engleskom jeziku će me dovesti do stanja stopostotonog ludila (sad sam na 60%)! Iz očaja ću porazbijat sve i izbrisat ovaj blog! A možda se i zaposlim u 24 sata, ne znam, tak ću bit luda.
***
Razumjevanje vulkanologije sa Tomicom
Francesca: tomica, da si vulkan ti bi eruptirao ponije
Tomica: i konfetije :)
Francesca: ne, samo ponije
Francesca: konfeti stvaraju nered
Tomica: I KONFETI
Francesca: ok ok ali netko će to morat počistit
Tomica: pa mogu poniji
Francesca: ali kako? Ti će poniji biti mrtvi od erupcije
Tomica: PA MORAT ĆE SE POPRAVIT ONDA, JEL
Francesca: ti si prilično ljut vulkan
Tomica: zapravo ne, mogu biti i dosta lava-ly LOL
UPDATE:
Tomica: trebala bi maknuti onaj LOL s kraja rečenice
Tomica: zvuči gay
Francesca: dobro budem
Francesca: tomica, dodajem drugi LOL
Tomica: NE
Francesca: dobro dodajem još šest LOLova
Tomica: ISUSE BOŽE
Francesca: TOMICA EKRAN JE DOSLOVNO PREKRIVEN SA LOLOVIMA NEMA VIŠE NIČEG OD TVOJIH ORIGINALNIH RIJEČI.
Tomica: NE
Tomica: NE LOLOVI
Tomica: NE LOLLOLOVILOIVI
objavio Francesca Extraordinaire, 12. lipanj 2006 14:10:00
| link
| (2)
komentari
Sreo sam danas frendicu u Konzumu koja je prešla čitav grad ne bi li pronašla negdje današnji Jutarnji, jerbo je svugdje prodan, a prodan je zato što se danas uz njega dijeli nekakva gumena narukvica pizdarija. E sad, što je to u toj narukvici... Nije mi ba jasno. Ni ja baš ne pratim nogomet, ali što da radim sutra u devet, što, što? Nikako mi nije jasno!
Hm..ja imam tu nesreću da sam sve te gluparije podobivala jer sam pretplaćena na Jutarnji, ah sudbo...Kaj da radiš sutra u devet? Nekaj pametno, eto kaj!
uto - 06.06.2006
Predmet: Čmar
Kaj se sve ovi "križaljđije" neće zmislit i ukomponirat u križaljku...
objavio Francesca Extraordinaire, 6. lipanj 2006 20:40:00
| link
| (2)
komentari
ha ha ha, nasmijah se :-))
lool.. gdje je to bilo?? :))
čet - 01.06.2006
Predmet: I Wonder...Is This Yet Another S/N Post?
Evo sad kad su izabrani novi najbolji blogovi u PcChipu, pitam se da li MysticWind i ja moramo ko kak missice predaju krunu, predati svoje prošlogodišnje titule?
Bilo bi dobro.Organizirat čitav event predavanja titule jednog od najboljih hrvatskih blogova.
Ali tko će to napravit? Nitko, eto tko. Prema tome, žao mi je, ali morat ćemo i MysticWind i ja zadržati svoje titule. Šmrc.
***
„U svijetu ne postoji niti jedan zapravo dobar band, jel da. Mislim, daj pogle Beatlese. Između njihovog prvog i zadnjeg albuma je samo 7 godina razmaka. U tih sedam godina su promijenili stil sviranja jedno tisuću puta. I još uvijek ih slušaju. Danas bandovi traju i traju i to bez ikakvih promjena. Potpuno isti. To je loše.“
***
„Prije par dana sam otišla na Krk na vikendicu jer se tamo trenutno obavljaju megalomanski građevinski zahvati, pa sam morala malo proučit. Bila sam dva dana. I bilo mi je dosadno. Ja nemam kaj tam radit, osim promatrat kak oni drugi rade. A to ne možeš radit čitav dan, jel tak.
Nisam nikad bila introspektivna osoba baš. Mogli bi raspraviti da je većina loših stvari na svijetu prouzročena introspekcijom. Ne mislim na stvari kao rat, bolesti, glad ili zločin – ne takve loše stvari. Mislim više na stvari kao naporni novinski članci, uplakani gosti u emisijama poput Sanje i tak dalje. Sada, međutim, mogu vidjeti da je teško spriječiti introspekciju kada nemaš ništa za radit osim sjedit i razmišljat o sebi. Možeš probat razmišljat o drugim ljudima, valjda, ali ostali ljudi o kojima sam pokušala razmišljati su pretežno bili ljudi koje poznajem, a razmišljanje o ljudima koje poznaješ te vodi uvijek tamo gdje ne želiš ići.“
***
„Možda zadovoljava, ali vjerojatno je istina da mi trebaju dvije glave, a ne jedna. Znaš ono, dvije glave su bolje o jedne i te spike. Jedna bi trebala biti stara glava, jer stara zna imena ljudi i telefonske brojeve, i koja jela volim i tak dalje; a druga bi bila ona koja promatra i interpretira ponašanje prve, u stilu onih frajera koji snimaju dokumentarce. Pitati sada moju sadašnju glavu o njenom razmišljanju je jednako beznačajno kao i nazvati sam sebe na telefon s kojeg zoveš: kak god, uvijek dobiješ zauzet signal. Ili vlasititu sekretaricu, ak imaš takav sistem.“
***
Jedno milijun puta su me posjetioci ovog bloga upitali slijedeće: Francesca, zašto ti nemaš dizajn bloga nekakav? I Francesca, zašto ti skoro nikad ne komentiraš ostale blogove?
Odgovor na prvo pitanje ste dobili već prije (sadržaj vs. dizajn), a na drugo ću, eto, sad odgovorit i onda očekujem da me pustite na miru.
Ja naime, imam birc. Sad si vi mislite da kakve to veze ima, jel da. Znam, ali čitaj. Imati birc je društveni ekvivalent blogu. Konstantno moraš biti u toku. Moraš biti zanimljiv. Moraš stalno apdejtati stvari. Moraš imat svoj stil. Moraš biti jedan od najboljih. Moraš bit posjećen. Moraš komunicirati s posjetiteljima. Moraš njih saslušat. Ukratko, moraš puno toga radit, isto kao i na blogu. Moraš, moraš, moraš.
Postoje, usudila bih se reći, dvije razlike i jedna je baš taj „moraš“. Na blogu ne moraš. Ali čemu onda imati blog ako ne moraš? Tj. nećeš. Ako nećeš, imat ćeš svoj privatni old fashion dnevnik i grafitnu olovku. Pa onda zapravo ipak moraš.
Druga stvar je u onome društvenome. U birtiji zapravo imaš kontakt sa osobama. Vidiš ih. Čuješ ih. Ne čitaš ih. Dobro, osim ak lažu pa ih pročitaš. Ali inače ne.
Pa onda, vjerujem da me shvaćate, kada na kraju dana dođeš na kompajutar, i kreneš tipkati iz gušta nekakav predugačak tekst koji bi trebao biti zabavan, jednostavno ti se neda baviti ostalim blogovima. Eto. Neda mi se. Rijetki su slučajevi kad mi se da, ali većinom ne šaram okolo.
Uzdržavati dva bloga je jako teško.
Bilo bi dobro.Organizirat čitav event predavanja titule jednog od najboljih hrvatskih blogova.
Ali tko će to napravit? Nitko, eto tko. Prema tome, žao mi je, ali morat ćemo i MysticWind i ja zadržati svoje titule. Šmrc.
***
„U svijetu ne postoji niti jedan zapravo dobar band, jel da. Mislim, daj pogle Beatlese. Između njihovog prvog i zadnjeg albuma je samo 7 godina razmaka. U tih sedam godina su promijenili stil sviranja jedno tisuću puta. I još uvijek ih slušaju. Danas bandovi traju i traju i to bez ikakvih promjena. Potpuno isti. To je loše.“
***
„Prije par dana sam otišla na Krk na vikendicu jer se tamo trenutno obavljaju megalomanski građevinski zahvati, pa sam morala malo proučit. Bila sam dva dana. I bilo mi je dosadno. Ja nemam kaj tam radit, osim promatrat kak oni drugi rade. A to ne možeš radit čitav dan, jel tak.
Nisam nikad bila introspektivna osoba baš. Mogli bi raspraviti da je većina loših stvari na svijetu prouzročena introspekcijom. Ne mislim na stvari kao rat, bolesti, glad ili zločin – ne takve loše stvari. Mislim više na stvari kao naporni novinski članci, uplakani gosti u emisijama poput Sanje i tak dalje. Sada, međutim, mogu vidjeti da je teško spriječiti introspekciju kada nemaš ništa za radit osim sjedit i razmišljat o sebi. Možeš probat razmišljat o drugim ljudima, valjda, ali ostali ljudi o kojima sam pokušala razmišljati su pretežno bili ljudi koje poznajem, a razmišljanje o ljudima koje poznaješ te vodi uvijek tamo gdje ne želiš ići.“
***
„Možda zadovoljava, ali vjerojatno je istina da mi trebaju dvije glave, a ne jedna. Znaš ono, dvije glave su bolje o jedne i te spike. Jedna bi trebala biti stara glava, jer stara zna imena ljudi i telefonske brojeve, i koja jela volim i tak dalje; a druga bi bila ona koja promatra i interpretira ponašanje prve, u stilu onih frajera koji snimaju dokumentarce. Pitati sada moju sadašnju glavu o njenom razmišljanju je jednako beznačajno kao i nazvati sam sebe na telefon s kojeg zoveš: kak god, uvijek dobiješ zauzet signal. Ili vlasititu sekretaricu, ak imaš takav sistem.“
***
Jedno milijun puta su me posjetioci ovog bloga upitali slijedeće: Francesca, zašto ti nemaš dizajn bloga nekakav? I Francesca, zašto ti skoro nikad ne komentiraš ostale blogove?
Odgovor na prvo pitanje ste dobili već prije (sadržaj vs. dizajn), a na drugo ću, eto, sad odgovorit i onda očekujem da me pustite na miru.
Ja naime, imam birc. Sad si vi mislite da kakve to veze ima, jel da. Znam, ali čitaj. Imati birc je društveni ekvivalent blogu. Konstantno moraš biti u toku. Moraš biti zanimljiv. Moraš stalno apdejtati stvari. Moraš imat svoj stil. Moraš biti jedan od najboljih. Moraš bit posjećen. Moraš komunicirati s posjetiteljima. Moraš njih saslušat. Ukratko, moraš puno toga radit, isto kao i na blogu. Moraš, moraš, moraš.
Postoje, usudila bih se reći, dvije razlike i jedna je baš taj „moraš“. Na blogu ne moraš. Ali čemu onda imati blog ako ne moraš? Tj. nećeš. Ako nećeš, imat ćeš svoj privatni old fashion dnevnik i grafitnu olovku. Pa onda zapravo ipak moraš.
Druga stvar je u onome društvenome. U birtiji zapravo imaš kontakt sa osobama. Vidiš ih. Čuješ ih. Ne čitaš ih. Dobro, osim ak lažu pa ih pročitaš. Ali inače ne.
Pa onda, vjerujem da me shvaćate, kada na kraju dana dođeš na kompajutar, i kreneš tipkati iz gušta nekakav predugačak tekst koji bi trebao biti zabavan, jednostavno ti se neda baviti ostalim blogovima. Eto. Neda mi se. Rijetki su slučajevi kad mi se da, ali većinom ne šaram okolo.
Uzdržavati dva bloga je jako teško.
objavio Francesca Extraordinaire, 1. lipanj 2006 13:10:00
| link
| (6)
komentari
Imaš birc?!?!?!?! UDAJ SE ZA MENE!!!!
a inace isto ne sharash ;)?
Nisam znao da si bila proslogodisnja missica bloga :-D Jel ima kakve nagrade od toga? P.S. Kakvi li su to ljudi koji se smatraju toliko uvredjenim ako im ne ostavljas komentare na blogu pa moraju da te pitaju zasto cisto da proevere sta to nije uredu sa tobom kad neces da odas potovanje njihovom uzvisenom blogu?
Leb, I get that alot :) Momentomentalna, nemoj se šalit... Japi, je, bili smo i putnik i ja, i mislim čak još netko, "blog missice" :D A ovi s komentiranjem, ima ih dosta, kaj da ti velim.
Otkrili smo nešto novo, čovjek uči dok je živ, a i poslije toga :)
Caligula :)
ZAŠTO NE KOMENTIRAS MOJ BLOG??!?!?!!?
:))) kiddin
