Francesca Extraordinaire
ned - 30.07.2006
Predmet: Recharging...
sri - 26.07.2006
Predmet: Izdavanje računa može biti zabavno
Došla sam do kase, ušla u postavke i stisnula tipku Poruke. Maknula sam staru Zahvaljujemo na posjeti poruku, i utipkala par bezveznih.
Evo dva primjera:
Ljudi bi trebali više obraćati pažnju na male stvari u životu jer mogu stravično uljepšati život i stoje uvijek ravno pred očima. Ili tak nešto.
pon - 24.07.2006
Predmet: Robbie Williams Close Encounters 2006 Budapest Slike
Da. Kad sam prije par dana napisala da ću „sutra stavit slike na blog“ očito to nije značilo to. Sutra je za mene nepoznat pojam.
Evo slike. Ima stagea (fenomenalan stage), predgrupa Orson, sve ostalo Robbie. I da, ovaj kut iz kojeg je slikano je bila moja odlična pozicija.
Cheers!
pet - 21.07.2006
Predmet: H kao Mađarska
Mi: Z!
Robbie: Give me Udapest!
Mi: Agreb!
E pa obavili smo i Bliske Susrete sa Robbijem. Sve je zapravo počelo 2003. godine kada smo se zaletili u Beč na njegov Escapology Tour koji je odradio preodlično i koji je ostavio dojam najvjerojatnije najboljeg showa ikad. Ali, o tome sam već pisala, jel. Ohrabreni prošlim iskustvom, negdje u Prosincu 2005. godine smo si pokupovali karte za 19. 07. – Close Encounters 2006.
Dogovor je bio da krećemo u pol osam ujutro, jer kao budemo malo i Budimpeštu razgledali. I naravno, krenuli smo u pol devet. Put do Mađarske je tekao neuobičajeno dosadno. Prokleto. Dosadno. Dobro, kaj mi nemamo nikakvu drugu industriju osim agrokulture? To je nešto strašno kolko sam se polja nagledala. Polja kukuruza u nedogled. A autoceste naravno šibaju kroz ta polja, i nisu se udostojili barem reklame postavljat uz cestu il nekaj, ko Mađari, bar imaš kaj gledat.
Tolko vremena sam gledala u te kukuruze da sam već postala stručnjak. Pa sam zaključila slijedeće: usjevi izgledaju zdravo.
Za razliku od Mađarske, gdje su i dalje nepregledni kilometri potraćeni na suncokrete i kukuruzu, usjevi ne izgledaju zdravo, imaju nekakvu žućkastu boju i bojim se da je sjeme došlo iz Nizozemske. Eto, takav sam stručnjak postala!
Ali, moram isto tako zaključiti da Mađari imaju zapravo nekakav profit oko toga jer se stalno neki bog dela na poljima, dok kod nas ona izgledaju prokleto zdravo ali nitko ništa ne radi. Kak da ti dam onda kunu po kili pšenice?
I napokon, negdje oko jedan ili tak nešto, smo stigli u Budapest. Vozili smo se bezveze po gradu. Zapravo išli smo samo ravno jer smo lišeni ikakvog znanja o Budimpešti, a auto je lišen GPS uređaja. Budući da smo nakon 10 minuta ugledali znak za podzemnu garažu, odmah smo se sparkirali i krenuli u akciju. Prva stvar koja se trebala napravit je kupnja karte grada. I tak smo i napravili. Kupili smo je za 660 Forinti, kaj je valjda 2 kune. Ozbiljno, za 50 eura (nadobudno smo uzeli eure) smo dobili negdje 3 milijuna forinti. Druga stvar koju smo trebali napravit je saznat di smo mi na karti. I tako smo napravili. Od 100 Mađara jedan priča engleski. Od tog koji priča engleski, saznali smo koji bus trebamo uzet i kam u podzemnu treba ić da dođemo do stadiona.
Naš plan da razgledamo onaj famozni centar grada uz Dunav je pao u vodu kada smo saznali da smo jako daleko od tog svega, da je jako vruće (120 stupnjeva je bilo, ozbiljno), da će nam karte prestat važit za metro, i da nam se najvjerojatnije uopće neda. Pa smo odustali i otišli drito na stadion.
Pred stadionom hrpetina ljudi. Vrata još nisu otvorili. Bilo je jako puno ljudi iz Hrvatske, i stravično puno iz Slovenije da sam se uopće upitala di ti svi ljudi stanu u tu državicu. Dok smo tak čekali, odlučili smo se stat u hladovinu, jer sam se ja skoro zrušila od vrućine, a i nebi bilo pametno stajati u toj gužvi koja odiše tinejđerskim frenzijem. I tako smo napravili. Otišli smo prek ceste na nekakvu tržnicu. E da. Ali tržnica je nešto neopisivo. Sad si vi mislite da je to neopisivo baš olakotna okolnost kad se treba nekaj opisat, jel. Mislim, ja nisam gore stvari vidla u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj svašta možeš vidjet. To je smeća posvuda, to smrdi, to stolci vise sa krova, okolo bodljikava žica na kojoj visi obleka nekakva, živi užas. Hrelić je Nacionalni Park nasprem ovog. Ali poslužilo je svrsi, našli smo nekakav prastari stolac i sjeli na njega, jeli sendviče, pili i čekali.
Kad su se vrata napokon otvorila, rulja je nahrlila unutra pa se ona gužva rasčistila u taj čas. Imali smo kartu više pa smo je pokušali preprodat za jedno tri milijarde forinti (400kn ili tu blizu), ali nitko nije bio zinteresiran pa smo ušli unutra. Striček koji me pregledaval je na silu htio pronaći moj fotić jer se to ne smije unositi, ali on ne zna da ja imam asa u rukavu – fotić je skriven doslovno u rukavu jakne (to uvijek upali, pa ak trebate prokrijumčarit kakvu audiovizualnu napravu, sam to strpajte u rukav). Stadion je super, imali smo prejebenu poziciju – na tribini točno nasuprot stagea. Zagrijavao nas je neki DJ Coco. Ne znam, možda bi trebala znat za njega, al ne znam. I nije mi baš nešto. Mogu ga pohvalit jedino zato kaj je pustio Arctic Monkeyse i Franza Ferdinanda. To je dobro napravio.
Predgrupa su bili grupa Orson (singl im je sad Bright Idea, možda znate), bend iz Kalifornije koji svira, pazi ovo, baš onaj zdravi kalifornijski rokenrol. Meni su ok dečki, dobro su odsvirali, frajer ima odličan glas i to je to.
A onda je napokon, u 9 sati došao Robbie – the man, the legend. Ima odličan bend, ima odlične pjevače, ima odlične efekte, ali ne tako odličan posljednji album da bi sve bilo baš odlično. Escapology Tour je bio odličan, tam je odsvirao sve one njegove odlične pjesme. Ovdje je većinom ponavljal scenarij iz 2003. (kaj se tiče fora, viceva, dosjetki, i tih nazovi spontanih stvari tak da nismo bili euforični oko toga kao oni koji to prvi put čuju) i sviral ove nove stvari, poput Trippin', kaj je totalno bezveze, ali derali smo se s njim i uz pjesme kao što su Let Me Entertain You i Angels, a i show je bio odličan. Prema tome, ocjena je super. Bilo je super na koncertu. Trajao je do 11 sati (što je sat vremena manje nego u Beču 2003.), i bilo je super.Vidjet ćete slike.
Nakon koncerta došla je nova tortura. A to je za početak bio izlazak iz stadiona. A onda u nastavku, vožnja prekrcatim busom na prekrcatim ulicama. To me podsjetilo na Zagreb. Zapravo, Budimpešta u velikoj većini izgleda ko Zagreb – loš promet, ima jednu rijeku, ima interesantnu staru jezgru i niš više. Ali dobro, u Zagrebu su ljudi ipak malo kurtuazniji.
U jedan ujutro smo krenuli doma. Ja sam po defaultu odmah zaspala u autu, jer kak da sad budem budna kad nemrem bit budna više. Osim toga, probudila sam se u pol 7 kaj je za mene valjda svjetski rekord. S tim na umu moramo odati počast vozaču i suvozačici na velikoj požrtvovnosti i prisiljenom razgovoru do Zagreba čitavih 5 sati kroz prokleta polja kukuruza. Molim, minutu ne-čitanja.
Hvala. Sutra ćete dobit slike. Sad mi se neda to stavljat. Pokorila sam Franza Ferdinanda, Robbija Williamsa drugi put, sad je valjda na redu i taj Coldplay već jednom. Bumo vidli.
uto - 18.07.2006
Predmet: Pevec – kupujte s osmjehom
Pevec je hrvatski trgovački lanac, za one koji ne znaju. Uređen je nije-uređen stilom, sve je zbrda zdola pobacano unutra, frižidere (note: netko je jednom izjavio za frižider riječ frigi-digi-dajla, i od onda mi je to ostalo u uhu, proklet bio!) i ostalu tehniku skladište pod otvorenim nebom jer je to poznato kao najpouzdanija tehnika skladištenja, karakterizira ih specifična zelena boja i slika pijetla, ima ih preko nekoliko u Zagrebu, i konačno, ja sam nadobudno ušla unutra.
Osim što sam zatekla raznovrsnu trash robu, bila sam iznenađena nevjerojatnim postotkom nečije gluposti unešene u samu dušu Peveca. Uopće ne znam kak oni uspijevaju konkurirati na tržištu. Taj Pevec je tolko bezvezan da sam naprosto otišla iz njega sa velikom duševnom boli od tolike ružnoće i bezveznosti. Mislim da ću ih tužit.
Uglavnom, vozim doma i počnem baljezgat onako kako samo ja mogu i znam. Doslovno smo se valjali od smijeha u autu, uopće ne znam kak sam dobila tolku inspiraciju. U tom trenutku je moj Piki bio valjda najopasnije prometalo na autoputu jer niš nisam vidla od suza u očima. Kolega vozač iz druge trake je zgranuto gledao u mene, a to je sigurno zato što me prepoznao i nije mogao vjerovati da upravo on sada gleda u Francescu Extraordinaire.
I da ne duljim, ne znam kak sam to zaključila, tj. kaj je vodilo tom zaključku jer se ne sjećam, ali nakon izvjesnog vremena glupiranja izvalim slijedeće: „Vjerojatno najveća kazna za Fifty Centa bi bila da radi u Pevecu. To bi ga potpuno iskupilo.“ Ta skandalozna izjava je zaintrigirala sve moje suputnike (2) nakon čega je nastalo ovo:
Fifty Cent ne zaslužuje bolje od stajanja iza tačaka negdje u pustinji i izgovaranja samo jedne rečenice u loopu (kao što to radi i uvećini svojih preglupih pjesama), i gledanja Joleta koji izviruje iz rupe pokušavajući biti šarmantan iako je očito da izviruje iz rupe na cesti, pobogu! Zaslužuje upravo to!
pet - 14.07.2006
Predmet: Mrzim te, Google!
sri - 12.07.2006
Predmet: Prvi Dio je über; Nastavak Prvog Djela je onda valjda unter
Sjećam se, kao mnogi, kada je Prvi Dio došao u dučane, prije mnogo godina. Postojali su redovi od Poznatog Prodajnog Mjesta Igrica pa sve do Mjesta Koje Je Praktički Tri Blokova Dalje zbog nove super stvari za igranje na Konzoli Tjedna. Prvi put kada sam pokrenula Prvi Dio i vidjela Opakog Ali Naravno Geekastog Glavnog Lika, bila sam navučena. Sada napokon imamo Nastavak Prvog Djela. Može li se mjeriti sa Prvim Djelom? Nažalost, ne.
Je, grafika je bolja u Nastavku Prvog Djela. Vatreni efekti kada Šef Koji Neobjašnjivo Eksplodira Nakon Umiranja su nevjerojatni. Može se vidjeti svaka čestica pepela u očima Glavnog Lika. Efekti vode viđeni u Beskorisnom Volumenu Vode Koji Samo Stoji U Pozadini Pokazujući Vodene Efekte su bili dovolji da dobim morsku bolest. I osjeća se nešto nevjerojatno kada prvi puta ugledaš Ogromnu Fontanu Krvi Koja Se Pojavi Na Svakome Umirućem Liku Čak I Kad Umiru Utapljanjem Ili Trovanjem Otrovnim Plinovima.
Ali na kraju, sve ove delicije jedva da mogu nadoknaditi ono što Nastavak Prvog Djela nema u sadržaju. Dosadan Početni Dio Koji Previše Objašnjava Svaku Mehaniku U Igri bio je prvi znak da nešto nije uredu. Prvi Dio je imao odlično otvaranje, sa Jednako Dosadnim Početnim Djelom Koji Ti Je Dopustio Da Bacaš Granate Ili Nekaj Tak Da Ne Primjetiš Kolko Se Zapravo Dosadjuješ, nivo koji Nastavak Prvog Djela jednostavno ne može dostići.
Naravno, nema ništa bez zanimljivih opakih big bosseva. Sigurno se svi sjećaju Glavnog Frajera Prvog Djela Sa Očitom Slabom Točkom. Ništa takvog ne postoji u Nastavku Prvog Djela. Najbolje što imamo je Frajer sa Očitom Slabom Točkom S Kojim Se Zapravo Moraš Borit Tri Puta Jer Su Programeri Postali Lijeni, što je zabavno al niš posebnog. Bez sumnje, Frajer Bez Očite Slabe Točke Kojeg Ubiju Na Neku Fintu Tipa Povlačenje Poluga Ili Nekaj je znak da su tvorci Nastavka Prvog Djela promašili šarm Prvog Djela.
Likovi u Nastavku Prvog Djela su samo kopije likova Prvog Djela. Većina muške populacije nema problem sa Skoro Golim Curama Koje Se Mlate pa ćemo to time opravdati, ali vjerujem da smo svi pokisli kada ugledamo Bezveznog Partnera Kontroliranog Od Strane Umjetne Inteligencije Koji Je Sklon Samoubojstvu, iako su Patetične Nesmiješne Fraze Koje Ponavlja Svakih Par Sekundi dovoljno zabavne da ga kolko tolko iskupe.
Niti kraj ove igre nije odrađen kak spada. Očekivali smo zadovoljstvo u obliku Predvidljivog Kraja U Stilu Naglog Prevrtanja Događaja, ali umjesto toga sve što dobijemo je Neizbježna Neizvjesnost Stvorena Da Bi Ucjenila Firme Da Daju Novce Za Treći Dio. Naravno, istina je da je Iznenadan Povratak Zlotvora Iz Prvog Djela Na Samom Vrhuncu Nastavka Prvog Djela bio neočekivan obrat, ali mogli su napraviti bolje od Potpuno Neobjašnjivog Nestanka Zlotvora Potičući Buduće Nastavke.
Pa gdje su onda stvari pošle krivo za Nastavak Prvog Djela? Da bi to shvatili, prvo se moramo vratiti na stvaranje Prvog Djela. Kada je Dizajner Vizionar Koji Nikada Nije U Životu Zapravo Zvršio Prokleti Projekt napustio firmu u kojoj je radio na Prvom Djelu, pa je razvoj igrice prepušten Dizajneru Magarcu U Boksu Koji Možda Nije Kreativni Genij Ali Zapravo Radi Svoj Posao S Vrijemena Na Vrijeme I Dostavi Proizvod.
Stvarno je nevjerojatno da je Prvi Dio prošao onak dobro sa Necijenjenim Radom Dizajnera Koji Bi Mogao Otići Na Godišnji Samo Zbog Prekovremenog. Mogu to samo povezati sa početnim utjecajem Beskorisnog Prvog Fensi Šmensi Dizajnera. Naravno, kada se došlo do Nastavka Prvog Djela, niti jedan od tih programera nije bio dostupan, pa je Ogromna Kompanija Zainteresirana Da Okrene Lovu Na Igrici predala igru Malo Poznatoj Firmi Nespremnoj Za Projekt Te Veličine.
I dok volim što je Malo Poznata Firma napravila u prošlosti, uključujući i Igru Za Koju Nitko Nije Čuo Ali Nekolicina Priča O Njoj Kao Da Je Novi Mesija, jednostavno nisu imali dovoljne resurse da proizvedu nešto što bi moglo stati uz bok Prvom Djelu. Čak i sa budžetom koji im je dala Ogromna Kompanija, dokazi nedovoljnosti se vide u Nivou U Kojem Postoji Samo Jedna Tekstura Za Zid I Pod, kao i u Završetku Kojem Fali Većina Sadržaja. To su sve nedostaci koji se nagomilavaju u Nastavku Prvog Djela.
Časopis Koji Je U Vlasništvu Kompanije Koja Radi Igrice Koji Daje Samo Odlične Kritike Njenim Igricama joj je dao odličnu kritiku. Bjedni Website Koji Se Bavi Recenziranjem Igrica I Koji Rijetko Ide Niže Od 7 U Svojim Ocjenjivanjima joj je dao deset od deset. Opaki Website Koji Recenzira Igrice I Ponekad Ocjeni Nešto Sa Šesticom Kada Je Igrica Stvarno Loša joj je dao devet od deset. Popularan Blog Kojeg Vodi Jedna Osoba Koja Piše Recenzije Na Igrice joj je dao 8 od 10. Recenzije kao ove rijetko lažu, pa sam bila primorana otići do Obližnjeg Malog Software Dučana U Vlasništvu Ogromnih Korporacija da pokupim igricu.
I to je to. Sve naše nade su pale u vodu. Nastavak Prvog Djela jednostavno nije dobar kao Prvi Dio. Nisam odustala, doduše. Još uvijek nestrpljivo čekam Treći Dio Igrice Koji Će Biti Tolko Loš Da Će Uništiti Branšu Zauvijek.
uto - 11.07.2006
Predmet: Najgori Post IKAD (ili tok misli je prilično gadna stvar)
Dosta mi je ustajanja ujutro samo da bih ugledala sapunice na televiziji i igranja Zume, tak da nema šanse da napišem bilo kaj polukoherentnog. Umjesto toga početi ću tipkati kaj god da mi padne na pamet, i to najbrže što mogu. Ta ideja potječe iz nekog filma gdje neki frajer otkrije da ak samo počne tipkati bez razmišljanja o čemu piše, eventualno će napisati neke od najzanimljivijih i intrigantnijih misli. Sumnjam da će ova lukava strategija funkcionirati na meni budući da sam totalna glupača koja se boji otvorenih vrata i zlostavljanja od zoloških čuvara, ali budući da moram popuniti ovu strancu s nečim, to ispada jednako dobra strategija kao i bilo koja druga. Pa krenimo, ostatak ovog posta biti će napisan onime što mi padne na pamet i odtipkano najbrže kaj može:
Postojao je skrener optičkih vlakana unutar atomske bombe koja će eksplodirati ali biti zavezan za klif neće nikome pomoći u ovoj situaciji zato što ćeš propustiti švedski stol i nećeš glumit u filmu kad čekaš da ti se dogodi nešto što ne želiš doživjet. Ti nisi svjestan da bijeli fotoaparat daje nadu tapetama jer pada snijeg koji kuhari ne vole a ti imaš tri asa na azbestnim pločama koje ne čekaju na preporod. Tvoja garaža vrvi a stadion će se srušit i nitko ne napreduje čekanjem tak da stani u red ako želiš žrtvovati nešto što ti je jako vrijedno a za što baš previše ne mariš. Pa iz toga trebamo li zaključiti da uredski stolovi vođeni principom ravnoteže nisu krivi za ništa osim pada u smrt na livadi ispred muzeja? Ne ne mislim da je to tako fino instant jelo jer dobro je i pogodno za razviti sendvič i rak koji izjeda turiste. Svi znamo da klopka budi komunikaciju gdje ona to nije pa zato ptice nikad ne kopaju noseve. Pravila su jasna i ako fali sandolina past će penal. Svi se boje da netko ne otvori kutiju gdje igraju tenis da nebi proglasili trgovački embargo. No to se neće osvetiti kada se ode na godišnji i dučani se zatvore za prvi april a ti ne možeš naći DDRAM jer gitara tak i onak ne zvuči dobro u prisutnosti djece. To je zato što cijene benzina nisu dovoljno dobre.
Napomena: Upravo sam saznala da je ovo valjda način na koji Scientologija i sve one druge religije pišu svoje biblije tak brzo, budući da sam gornji paragraf napisala u doslovno nekoliko sekunda. Tak da ću promijeniti temu ovdje i napisati poglavlje biblije nekog religijskog kulta:
POGLAVLJE 15: OVO JE PRISTUP GDJE JE VELIČINA
Ovce, ovce, praćenje nije za žalbe. Kada se pridružite našoj zajednici žalbe padnu u vodu sa ostalim u vodi. Ako se ne želite utopiti morate se pridružiti našim učenjima i nama. Postoji četri vrste ljudi od kojih niti jedna nema laminate od mahagonija. Spavajte samo na postelji kojoj vjerujete ili će strani pribor krenuti u zaštitu a to je zaštita koju ne zaslužujute. Vjerujte u sebe i svog vođu, jer vođe vode gdje drugi prate. U sutrašnjem svijetu nešto čeka članove ove zajednice a što je neshvatljivo nevjernicima. Ta nagrada je vrijedna tisuće kuna ali novac nije predmet u ovome vremenskom slijedu pa nam možete podariti sav svoj novac u zamjenu za vječni mir. Vječni mir je ono što trebaš jer tvoj partner nije ono što mir treba. To je riječ božja.
Pa, evo vam vašeg posta. Ak vam se ne sviđa, nemojte se meni žalit. Dobiš onolko kolko platiš, najbolje stvari su besplatne, a previše opkuhavanja uništava vitamine u štruklima.
pon - 10.07.2006
Predmet: Fikcija 3: FPS
Menu
++++++
- Single Player
- Deathmatch
- Postavke
- Izlaz
Molimo odaberite jednu od gore ponuđenih opcija:
-- postavke
Postavke
++++++
- Tekst uključi/isključi
- Glavni menu
Molimo odaberite jednu od gore ponuđenih opcija:
-- glavni menu
Menu
++++++
- Single Player
- Deathmatch
- Postavke
- Izlaz
Molimo odaberite jednu od gore ponuđenih opcija:
-- single player
Ti si Zdenko Kovač, svemirski marinac zaposlen u Vladinoj Korporaciji da istražiš nevjerojatno opasne situacije koje uključuju svemirce. VladKorp ne štedi niti lipe na obranu planete Zemlje, baš kao što to i tvoj odvratno skupi oklop dokazuje. Samo pogledaj kak je gizdav! Kao i obično, na mjesto tvoje najnovije misije dolaziš malom svemirskom kapsulom, naoružan samo nožem za mazanje i komunikacijskim headsetom koji samo ponekad radi.
Dok ti se oči privikavaju na mrak tunela u kojem se nađeš, slušalica u uhu ti zakrči i čuješ glas nekakve sexy i oskudno odjevene cure koja te kontaktira iz headquartera.
„Bok Zdenko! Sada kada si zapravo došao na mjesto tvog zadatka i automatski si u ogromnoj opasnosti, vrijeme je da ti kažem tvoje zadatke!“
Ti joj odgovoriš s nekom rečenicom iz Umri Muški 25, na što se ona totalno rastopi.
„Oh, Zdenko, tak si muževan! Ali sada nije vrijeme za romase! Točka Haer elijeni su započeli svoj prvi udarac protiv čovječnosti! Sastavili su bazu u najvećem kanalizacijskom sistemu u cijelom Teksasu! Ah! Planiraju koristiti izvanzemaljsku tehnologiju i Sotonističke rituale da bi oživili već odavno zaboravljenu i mrtvu armiju Nacista sa nekakvim zlim portalom! Šanse da preživiš ovo su ti milijun naprema jedan Zdenko, ali iskreno, sad počinju godišnji i nisam mogla nikog drugog natjerat da se pojavi! Čekaj, Zdenko! Izgleda da imaš društvo! Moj skener očitava da vel-*šum*- dolazi prema tebi! To ne može biti istina! Jesi li –„
Sa ničim drugim osim šuma u slušalici, klikneš gumbić i ta zgodna spravica prestane raditi, nakon čega hrabro kreneš u tunel i opasnosti koje te čekaju u njemu. Tri koraka kasnije, naiđeš na SAČMARICU koja stoji odbačena na podu.
-- podigni sačmaricu
Ne radi to tak. Probaj stati na nju.
-- stani na sačmaricu
Staviš svoj vjerni nožić za razmazivanje namaza u džep i uzmeš sačmaricu. To je jednocjevno oružje koje je jako efektivno pri velikim blizinama, a ti si baš taj tip koji voli biti unutar sitnih centimetara kojima se raspršuju ostaci kostiju i sive mase.
Nastaviš svoj put niz kanalizaciju uz zvukove Točka Haer vojske sve bliže. Prilično je zastrašujuće. Na križanju pronađeš JOŠ JEDNU SAČMARICU.
-- stani na još jednu sačmaricu
Uzmeš još jednu sačmaricu i odložiš prvu jer ova ima dvije cijevi. To znači da je otprilike 4 puta jača. Odjednom TOČKA HAER napada!
--ubi točka haera
Ubiješ točka haera i dok njegovo mrtvo tijelo pada na pod, pod noge ti se doskliže njegovo oružje. To je ČETVEROCJEVNA SAČMARICA.
--stani na četverocjevnu sačmaricu
Odložiš dvocjevnu sačmaricu u pretinac zajedno s prvom, i uzmeš četverocjevnu sačmaricu. Koji put ovog križanja ćeš pratiti?
-- idi lijevo
Siguran u sebe zahvaljujući novopronađenoj moći, zakoračaš lijevim odljeljkom kanalizacije. To je slijepa ulica, ali na samom kraju ugledaš ZELENU KARTICU ZA OTKLJUČAVANJE.
-- stani na zelenu karticu za otključavanje
Pokušaš uzeti ZELENU KARTICU ZA OTKLJUČAVANJE, ali se ne miče. Trebati ćeš pronaći PLAVU KARTICU ZA OTKLJUČAVANJE da bi ju aktivirao.
-- vrati se
Okreneš se i vratiš natrag na križanje. Kojim putem ćeš ići?
-- idi ravno
To je isto slijepa ulica, ali na kraju tunela ugledaš moćno oružje. AOF 5000 je moćna puška koja omogućava korisniku manipuliranje zakonima fizike, tak da možeš podići auto i baciti ga na nekoga ili podići nekog u zrak i lamatati s njim po zraku do smrti. Načini na koje možeš ubiti nekoga ovim oružjem su bezgranični.
-- stani na AOF 5000
AOF 5000 je delikantna i eksperimentalna naprava, a stajanjem na njoj kao kreten, ti ju potpuno strgaš. Unutar njene strgane vanjštine, međutim, je šestocjevna sačmarica. Odložiš četverocjevnu sačmaricu sa drugima i ugrabiš šestocjevnu ponosno.
Zombi Nacist dolazi!
-- glavni menu
Menu
++++++
- Single Player
- Deathmatch
- Postavke
- Izlaz
Molimo odaberite jednu od gore ponuđenih opcija:
-- deathmatch
Serveri
++++++
1. DaRiJeVa NoĆnOmOrNa KuĆa DdOs NaPaDaJa
Opis: JeR OnI nE rAzUmIjU mOjU bOl!!!
2. #_-+*(GrimReaper)*+-_#ov server
Opis: SAMO članovi #_-+*(GrimReaper)*+-_#ove udruge
3. Linux Linux Linux Linux Linux Linux Lin
Opis. Lunixov server, zabranjem ulazak Windows luzerima
4. SVEMOĆNI SERVER
Opis: Drugačija pravila, nema oružja. Samo meci. Pravi test vještina!
5. default
Opis: server
Molimo odaberite jedan od gore ponuđenih servera:
-- 5
Spajanje na default...
Dobrodošli u deathmatch! Ova uzbudljiva mapa je zapravo velik dvorac iz Srednjeg Vijeka u Paklu, sa puno tornjeva, lave i vitraj stakla. Ovdje ćeš nači svakojake hodnike koji služe baš nikakvoj svrsi osim da vode direktno u druge hodnike. Želimo puno zabave!
Ostali igrači na ovom serveru: Lord_Skull, InvincibleWarrior, Eugen, SudokuLover.
- ubij Lord_Skull
Ubiješ Lord_Skulla! Tvoj broj mrtvih je 1.
-- ubij InvincibleWarrior
Ubiješ InvincibleWarriora! Tvoj broj mrtvih je 2.
Ubio te Lord_Skull!
Eugen: gg
Eugen: slijedeća mapa
Lord_Skull: postoji samo jedna mapa kretenu
Eugen: oh lol
Dobio si četverostruki powerup za nanošenje ozljeda!
-- ubij SudokuLover
Ubio si SudokuLovera, i on umre četri puta zahvaljujući tvom powerupu. Tvoj broj mrtvih je 6.
-- reci „Jel propuštam nekaj? Ova igra je otprilike potpuno bezveze, sve kaj radimo je tipkanje imena.“
Ubio te Lord_Skull!
Lord_Skull: tipkaj ili budi tipkan bitch
Lord_Skull: ak nisi dovljoon dobar odi plkat, ne kriv iigru za tvoj netalen t
Eugen: lol
-- ubij sve
Ubio si sve! Tvoj broj mrtvih je 10. Pobijedio si!
SudokuLover: OMG FRAJER KORISTI CHEETZ
Eugen: gg
Eugen: slijedeća mapa
Izbačen si sa servera od Lord_Skull (kaj si ti briješ).
sub - 08.07.2006
Predmet:S/N
Nikad mi nisu bili jasni ubojice u filmovima. Zašto nekome prijetiti smrću? Nebi li puno učinkovitije sredstvo za tjeranje ljudi da otvore trezor ili kaj god da hoćeš, da im zaprijetiš da ćeš im odsjeći živce na vratu i potpuno ih paralizirati. Da će postat biljke. To je gore od smrti, kaj ne. Molim sve Hollywoodske producente da razmotre ovu moju misao, jer je puno bolja od obične smrti. Svatko može ubit nekog, al ne mogu svi rezat živce na vratu!
***
Nikad mi nisu bili jasni studenti koji uče za ocjene. „Dobila sam tri...TRI...WAAHH WAHH WAHH!“ O Bože...uči se za prolaz, a ne za ocjenu, moroni retardirani.
***
Nikad mi nisu, niti neće biti jasni tzv. marketinški stručnjaci. Oni koji rade reklame, kak god. Uglavnom, evo primjer. Gledam reklamu za T-Mobile, izvorište svih zala, i slušam kaj striček s ugodnim glasom priča. Ne znam točno kaj priča, jer zapravo ne slušam, samo gledam one prekrasne ljubičaste boje koje lete po ekranu i onda čujem – grešku. I to nije samo slučaj s ovom reklamom, sa svima. On priča i veli nekaj u stilu „ak uzmete ovaj paket, možete zvati već od 1 kn/min!“ Jel vidi itko ovdje pogrešku?
U čemu je problem?
U ČEMU JE PROBLEM?!
PROBLEM JE U TOME DA MI SE UKLJUČIO CAPS LOCK!
Kak netko može reklamirati proizvod i reći „VEĆ od 1 kn/min“? Kak? To znači da je to najjeftinija opcija, od koje sve počinje, a sve ostalo, u ovom slučaju viši iznos, je normalna veličina.
Dokaz: auti. Auti se uvijek reklamiraju sa famoznom „već od x eura“ rečenicom. Što znači da ogoljeni model, obična raga bez ikakvih dodataka, košta tih x eura, a ak stvarno ideš kupit auto onda će se tih x eura pomnožiti sa još nekim eurima.
Jel vidite sad zašto je krivo u telefoniji koristiti famoznu rečenicu „već od“. Jel vidite sad zašto bi ja trebala radit za zle korporacije?
***
Ovih dana sam razvila poseban oblik mržnje. Ta mržnja možda nije najgora koju sam ikad osjećala prema nekim skupinama ljudi, ali je bogami intenzivna. Motoristi. Ak su tak pametni i spretni pa se voze po sredini, između auta, dok stojimo na semaforu; nek budu onda tak pametni i spretni pa nek se voze po sredini kad se svi vozimo. Idioti.
***
Ne mogu a da ne primjetim da je RTL jedna bezvezna televizijska kuća, baš kao i Nova TV. Ako se ne varam, a ne varam se, repriziraju i Roseanne, i bračne vode, i pod istim krovom. A kaj je najgore, repriziraju i SANJU! Uz sve to više ne emitiraju Vatrene Dečke, što je veći propust od onoga kad se Hrvatska išla združit u uniju sa Srbima. Eto, to je sav dokaz koji trebate za ne gledanje. Plus! Poslala sam RTL-u mail s primjedbom na njihove „urnebesno smiješne“ situacije na Žutoj Minuti kaj rade u Hrvatskoj...ali žgadija nije ništa odgovorila. Zaključujem da je istina da istina boli. A to opet boli!
***
Pogledajte slijedeću sliku koju sam uslikala na koncertu Franza Ferdinanda, i riješite zagonetku:
***
Stvarno sam mislila iztagirat postove. Svih milijun. Stvarno jesam. Ali sad je ovaj nekakav natječaj za najbolje postove i te gluposti, na ovom servisu, pa će izgledat ko da to zbog toga radim. Vi dobro znate kakva sam ja: Sve, samo ne priključivanje masama! Samo ne to!
***
Još samo jedan paragraf i možete otići raditi ono kaj ste radili do sada za što pretpostavljam da nije niš korisnog. Jedna blogerica tu znana imenom Agram, je davno napravila natječaj koji je bio razglašavan na sva zvona pa sam se nadobudno i ja prijavila sa mojom über pričom i slikom u stilu National Geographica. Budući da se radi o njenoj velikoj neprofesionalnosti i očitoj stvari da bi ja pobjedila u tim kategorijama, povlačim se iz ovog never-ending-contesta. Tak da ćete uskoro moći pročitati još jednu od uzbudljivih priča iz škrinjice strave i užasa vaše najdraže i apsolutno neponovljive Francesce Extraordinaire. Oh, goody!
čet - 06.07.2006
Predmet: Kuc, kuc!
Ako čitate ovu rečenicu, a velike šanse su da čitate, onda ste vjerojatno ovdje iz razloga kaj hoćete pročitat nekaj zanimljivog. Šteta, jer za to ćete morat sjest i čitat nekih 2 minute. Pa osim ako hoćete ostaviti broj svog mobitela, idemo sa najboljim kaj mi padne na pamet. Lova je moja!
Bilo je to uobičajeno Subotnje jutro, krajem Veljače, u malom gradiću zvanom Velika Gorica. Nizak buljook čovjek sa kričavo zelenom kosom je ušao u ZAMP noseći šalicu čiji sadržaj je očito bio nešto jako vrijedno.
«Imam KOVANICE!» Franjo kaže glasno, mašući sa šalicom iznad glave.
«Gospodine, stroj za brojanje kovanica je tamo..» kaže službenik, pokazujući na sjevero-zapadni dio poslovnice.
«NARAVNO!» odgovori Franjo, hodajući oprezno u tom smjeru, držeći čvrsto svoju šalicu – očito da spriječi ispadanje novčića iz kasice u slučaju iznenadne promijene gravitacije.
Franjo je, kao što bi vam svatko tko radi u ZAMP-u mogao potvrditi, i kao što ste i sami pogodili, malo čudan. Bio je visok metar i pol, imao zelenkast odsjaj kože i čudne uši, takvog oblika kojeg ne mogu opisat. Gotovo uvijek je nosio svoje blatnjave čizme, iznošene stare traperice i gardističku jaknu.
Uvijek je govorio kao da se radi o nekakvoj po život važnoj stvari. Njegov glas je bio doduše normalan, osim činjenice da je gotovo uvijek glasno pričao. To je zapravo jedina stvar normalna kod njega.
«STROJU! Zahtjevam da izbrojiš ove novčiće i izvjestiš me o njihovoj vrijednosti» rekao je dok ih je ubacivao u otvor, privlačeći znatiželjne poglede osoba oko sebe. Iako je jasno i, nadasve, glasno izrekao svoju naredbu, stroj nije ništa napravio.
«Zar me nisi čuo?! IZBROJI OVE NOVČIĆE!» vikne, tiskajući sve žive gumbiće.
«Hvala vam što koristite ovaj servis, molimo podignite poklopac i ubacite kovanice u otvor predviđen za to..»
«NARAVNO! Dobro je da si shvatio što trebaš raditi, stroju!» kaže pobjednički dok je dizao poklopac kao što mu je rečeno. Ubacivao je jednu po jednu kovanicu i pomno pratio kako se brojke izmjenjuju na displayu.
«Vrijednost kovanica je 1 kuna i 20 lipa. ZAMP uzima propisanu proviziju. Ukupan iznos je 36 lipa.», stroj je izbacio potvrdu sa obračunom.
Franjo je uzeo potvrdu i pomno je proučio. Zatim je žurno otišao do info pulta.
«Vaš stroj zahtjeva SERVIS! Izbrojio je kovanice i odbio ih vratiti! Niti ne pokušavajte me pobiti, jer sam vam pokazao svoju šalicu prije manje od jedne minute!»
«Da vidimo..» veli službenik uzimajući potvrdu i izbroji 36 lipa «Eto, svi su tu..»
«Da, zgodna stvar, ti novčići. Moram preporučit.»
«Da gospodine, ugodan dan želim..»
---
«Što si nam to donio, Franjo?» upita Mirko, dok su se svi okupili.
«3 kovanice od pet lipa, jednu od dvadeset lipa i jednu od jedne lipe. Sigurno vrijede PUNO više od onih komadića bakra što sam pronašao!»
Svi uzdahnu u čudu.
«Kakve budale nastanjuju ovaj planet! Tvoja misija je bila uspiješna. Sada možemo nastaviti sa izgranjom podzemne kontrolne baze.»
Kuc, kuc!
Svi se okrenu prema ulaznim vratima.
«Franjo! Senzori pokazuju da naša ulazna vrata upravo odolijevaju neprijateljskom napadu!»
«OTKRILI SU NAS! Svi, sakrijte se, odmah! Došli su pokupiti svoje vrijedne novčiće od nas! Zaključajte ih dobro negdje u bazi, i zauzmite svoje položaje na strateškim točkama!»
«Ali nismo odredili koje su nam to strateške točke još!»
«KOJEŠTA – na krov, NA KROV! Ponesite svo oružje koje vam je nadomak ruke! Naš neprijatelj neće moći preživjet teror koji ćemo sprovest..»
---
Bilo bi ok da napišem riječ, dvije o samoj kući. Točnije, 100 riječi.
Kuća u kojoj su trenutno obitavali je zapravo bila uobičajena selska kućica, no ipak se razlikovala od ostalih. Za razliku od ostalih susjedskih kuća, bila je potpuno prekrivena sa puzavcem. Zeleno debelo lišće se njihalo na povjetarcu oko kuće. To samo po sebi nije tak nešto strašno i neuobičajeno, ali čudna stvar u cijeloj toj priči je ta da tog lišća nije bilo sve dok se novi stanari nisu uselili. Također je niknuo i čudan dimnjak, isto potpuno prekriven lišćem, koji se uopće nije uklapao u tu starinsku Turopoljsku arhitekturu, te se smatra da ima isto veze sa sadašnjim stanarima.
Krov je sada bio naseljen Franjom i trojicom ostalih niskih vrlo sličnih prikaza. Djeca koja su stajala pred vratima nisu ih mogla vidjeti od silnog lišća, a osim toga, nisu se koncentrirali na krov.
«Ima tu koga doma?» pita jedan klinac iz te grupe
«Normalno da ima, pa svijetla su upaljena.»
«Dobro, al kolko ćemo sad još čekat tu vani? Vruće mi je u ovom kostimu.»
«Kaj mislite kaj nam budu dali?»
«Sve je bolje od one zadnje kuće. Tko daje maloj djeci jaja više?»
«Fakat im dugo treba..»
«Pa možda su-»
Klinac nije niti stigao do kraja reći rečenicu kad ga odjednom pogodi žlica ravno u čelo.
«AU! Kaj je to bilo?»
«Žlica..»
«Od kud?»
Dok su se djeca malo odmaknula i pogledala prema krovu jabuka skoro opali jednog od njih.
«NESTANITE! MI NEMAMO VAŠE BLAGO!» vikne Franjo dok je bacao glavicu kupusa prema djeci.
«BITI ĆETE PARALIZIRANI OD VRATA NA DOLJE!» jedan od njih vikne i baci genetski modificiranu rajčicu iz jedne, a gumenu kokoš iz druge ruke.
Djeca su pobjegla niz ulicu u strahu, dok su prema njima letile kemijske olovke i nekoliko čašica jogurta.
«POBIJEDILI SMO!» jedan od njih vikne i svi počnu plesat.
Nakon kaj su završili svoj pobjednički ples, Franjo kaže:
«A sada brzo natrag u bazu da razradimo naš plan. Jasno je da žele svoje izgubljene novčiće natrag!»
---
«..i onda ak uspijemo ispreplesti Zemljino magnetsko polje s ovom stvarčicom, možemo stvoriti pomak u vremenu, što će dovesti urušavanja cijelog sistema i nastat će velika crna rupa!»
«Kak dobrooo...kaj još imamo u planu?»
«Pa mislio sam da stvorimo teleportarcijski portal kojim ćemo moći imati izravnu vez-»
Kuc, kuc!
«VRATILI SU SE PO JOŠ!» Franjo vikne. «Brzo po amuniciju!»
---
I tako su se oni borili kroz noć što je rezultiralo sa većinom stvari iz kuće i hranom na dvorištu koje su pobacali na djecu i oko njih. Do ponoći su već bili iscrpljeni, legli su na krov i samo gledali u nebo sa nekoliko komada čokoladica, kutijom žitarica, staklenkom krastavaca i dvije minjonke, čekajući dolazak novih ratnika.
No, nekoliko je minuta kasnije došao ratnik sasvim drukčijeg kova.
«Kaj ima frikovi?» vikne nekakav tinejđer, bacajući jaje na kuću.
«Franjo, mislim da nas tim pitanjem žele u zamku bacit..Odgovori im pametno!»
«OVDJE NEMA NIKAKVIH OBJEKATA KOJI BI VAS ZANIMALI, A SADA NESTANITE!»
Jaja su i dalje letjela prema kući, nisu zapravo radila nikakvu štetu budući da je kuću štitio sloj debelog lišća, no sam čin agresije je bio dovoljan za frikove da shvate poruku.
«Naoružajte se, sada već koriste papirnate projektile!» Franjo vikne kad ga je pogodila rola toaletnog papira.
«OSLOBODITE TORTU!» vikne Franjo.
Mirko katapultira Švarcvald tortu koja je za milimetar promašila jednog od tinejđera.
«JOŠ TORTE!» viknuše iako je bilo jasno da im ponestaje amunicije.
«Franjo, mišljenja sam da ovu bitku nećemo dobiti.»
«Možda si u pravu, svi odmah u kontrolnu sobu!»
Čudaci su mislili napustiti ovaj divlji planet sasvim diskretno. Kao da nitko nikad nije niti bio tamo. Bez dokaza.
Uskoro se začula gromoglasna eksplozija. Tlo se treslo. Kuća je počela pucati, kad se odjednom čitava struktura počela dizati u zrak. Iza sebe su ostavili podosta veliki krater. Jednom u zraku, prebacili su u veću brzinu i nestali iz atmosfere.
«Od kud ti ta jaja?»
«Ovaj, nemam pojma...idemo ih isprobat na onoj kući.»
«Ja ću prvi!»
---
«Uspjeli smo! Misija je uspješno završena!»
«Ali...panično smo pobijegli, zar ne?»
«Ah ti si još mlad i neuk, znaš postoji jedna životna lekcija koju bi zasigurno trebao znati, a to je...SVI U ZAKLON!»
«Aha! Sad kužim!»
«Ma ne, idiote! Netko je na vratima kontrolne sobe!»
Kuc, kuc!
Svi su prestrašeno gledali u vrata kontrolne sobe.
«TKO JE?» Franjo glasno vikne
Vrata se otvore uz eksploziju, komadići drva i kamenja su letjeli po kontrolnoj sobi, bljesne bijelo svijetlo. Vanzemaljci se prestrašeno odmaknu.
«Je li to...?»
«Ne može biti!»
Njihov najgori strah se potvrdio čim se prašina slegla i osoba postala jasnija.
«ČUVAJTE ME SE, MALENI!» vikne osoba sa vrata, «JA SAM VAŠ BLOG PROTIVNIK! BJEŽITE U STRAHU PRED MOJIM SUPERIORNIM VJEŠTINAMA PISANJA, JER ONE ĆE BITI VAŠA DESTRUKCIJA!»
«NEEEEEEE!»
U svemiru nitko ne može čuti tvoje postanje.
Tommy Gavin: You pussies better pray you don't get assigned to my firehouse. Because I have seen it all. I knew sixty men who gave their lives at Ground Zero. Sixty. Four of them from my house. Vito Castella... found him almost whole. Ricky Davis... found him almost whole, hugging a civilian woman. Bobby Vincent... found his head. And my cousin, Jimmy Keefe, my best friend. You know what they found of him? What I was able to bring back and give to his parents? A finger. That's all. A finger. These four men were better human beings and better firefighters than any of you will ever be.
Firefighting Class Instructor: Say "thank you," firefighting upper class!
Firefighting Upper Class: Thank you, Firefighter Gavin, sir!
-- Rescue Me
sri - 05.07.2006
Predmet: O.D.L.I.Č.A.N. Franz Ferdinand!
Razglas je bio odličan. Pjesme su bile odrađene odlično. Dečki su odlični. Atmosfera je bila odlična. Moja pozicija je bila odlična.
Ali.
Franz Ferdinand nije napravio dobar show.
Napravio je apsolutno fenomenalan.
uto - 04.07.2006
Predmet: FF! Danas!
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
Lucky,
You're So Lucky,
Yeah!
pon - 03.07.2006
Predmet: Vatra, vodič za svakog špiljskog čovjeka
Zahvaljujemo se na vašem povjerenju u VatraIng! U ovim ludim vremenima izbjegavanja opasnih bara smole i otkrivanja koje biljke su jestive na teži način, znamo da želite vatru ali jednostavno nemate vremena skupiti par grančica u ruke i trčati prema udaljenim zvucima grmljavine. Tko ima? Misija naše kompanije je pružanje dragim nam špiljskim ljudima mistične plamenove koje ne razumiju po sasvim razumnoj cijeni od bijednih nekoliko kamenčića. Ponosno stojimo iza svake vatre koju prodamo, usavršavajući svoje proizvode od dana kada je mamut pao s litice i zdrobio Gogsima kolekciju blata.
Sadržaj:
1. O vatri
2. Postavljanje vatre
3. Pravilna uporaba i održavanje
4. Troubleshooting
5. Kontakt
O Vatri
Vatra je prekrasna misteriozna stvar. Njeni očaravajući plameni vijugaju hipnotički kao da te zovu da zabiješ svoje lice u njih (pažnja: takva uporaba još nije testirana). Njena lepeza uporaba još nije u potpunosti otkrivena, ali vać sada postoje mnogobrojne stvari koje možete raditi sa vatrom, kao što su:
- Stvari
- Gledanje u vatru
- Razmišljanje o vatri
- Uperivanje u vatru uz uzbuđeno vrištanje
- Privlačenje opasnih pterodaktila do tvojeg mjesta dok spavaš iako su izumrli prije milijun i milijun godina
- Zaboravljanje na vatru kada ideš lovit, samo da bi bio iznenađen i zadivljen kada vratiš iz lova živ i ponovno je ugledaš
- Puno toga
...i još više! Starosjedioci sela proveli su dane istraživajući vatru, njihovi superiorini dvadesetgodišnji mozgovi rade u crvenom polju samo da bi se omogućilo pomlatku kao što si ti korištenje i profitiranje od ove uzbudljive nove tehnologije.
Postavljanje vatre
Prvo je potrebno pronaći zgodno mjesto na zemlji koje bi bilo ravno i bez nekakvih mrvica ili lave. Nakon toga se vatra može stavit na zemlju, pritom pazeći da ne odlutaš u potok ili da ne legneš i staviš vatru na prsa. To nebi bilo pogodno za vatru budući da se ljudi kreću uokolo previše za prosječnu vatru i njenu izdržljivost. Pretpostavljajući da te nije do sada pogodio meteor ili da nisi umro od hladnoće, vjerojatno se možeš udaljit koji korak i uživat u tvojoj vatri!
Pravilna uporaba i održavanje
Vatra je tako dizajnirana da se može povezati sa mnogobrojnim eksternim napravama, kao što su grane ili bilo koji medij baziran na drvu. Drveće i vatra imaju simbiotsku vezu, budući da drveće produljuje vatrin život i čini je većom i zdravijom, dok ga vatra potpuno konzumira. To je apsolutna win-win situacija!
Posebno pazi da ne sakupiš preko nekoliko desetaka cjepanica i postaviš nepobjediv ogroman plamen koji potpuno okruži tvoje pleme! Takvo otvoreno hvaljenje posjedovanjem novo kupljenjog gadgeta je često smatran lošim ukusom i može prouzročiti ljubomoru. Drži se male vatre u špilji. Za sad.
NIKAKO NE POKUŠAVAJ koristiti vodu na vatri, jer može prouzročiti ozbiljne štete ili čak i potpuno uništiti vatru. To je tehnički bug koji smo otkrili tek nedavno, čijem popravku ćemo odmah prionuti i čim pronađemo rješenje zamijenit ćemo tvoju sadašnju vatru sa upgradeanim modelom potpuno besplatno.
Troubleshooting
Q: Zašto osjećam neugodan osjećaj kada ostavim stopala u vatri na određeno vrijeme?
A: Razmisli o onome što se dogodi kada jedeš finog bizona do onog stadija kada te počne trbuh bolit. Ono što osjećaš je jednostavno previše dobre stvari. Kontroliraj se i uživaj stavljajući nogu po nogu po par minuta u vatru, umjesto obje odjednom.
Q: Običavao sam zaspati kada se smračilo, ali sada vatra obasjava moju jazbinu sa oštrim sjajem koji izgleda naglašava samoću moje egzistencije i neuspjeh koji me prati svaki živući trenutak u ovom svijetu na kojem ne postoji nitko tko me voli. Nisam spavao danima. Jel radim nešto krivo?
A: Većina ljudi doživljava vatru kao nešto toplo i umirujuće, pa bi mogao početi koristiti nekakvo drugo drvo za gorenje. To bi trebalo utjecati na vatrin sjaj i riješiti tvoj svaki problem.
Q: Slučajno mi je palo zečje meso na vatru dok sam gestikulirao svojem umirućem bratu da nema dovoljno hrane za njega, i dogodila se vrlo čudna reakcija. Meso je poprimilo nejestivu boju ali je proizvelo miris od kojih raste voda u ustima. Jesti ili ne jesti?
A: NE JESTI. Ovo pitanje dobivamo vrlo često, i dok ne dobimo rezultate istraživanja o efektima vatre na hrani moramo vas savjetovati da se suzdržite od probave kontaminiranih sadržaja.
Q: Gigantski zid leda se kreće točno prema meni. Prevaljuje ogromne količine udaljenosti svakih par minuta i vjerojatno će me pregaziti vrlo brzo ak ne potrčim. Prestrašen sam i sve, ali ova pećina mi je baš slatka sada kada imam vatru. Dvoumim se o odlasku. Što da napravim? Sada samo onak stojim leđima okrenut njemu u nadi da će otići ako ga ignoriram.
A: Zvuči kao dobar plan! Ne zaboravite, ako se odlučite na selidbu, mi ćemo vam besplatno premjestiti vatru u vaš novi dom (bilješka urednika – Nikada nije prihvatio našu ponudu, pa izgleda da je odlučio ostati tamo gdje je i bio. Čestitke!)
Q: Vatra ubila moju obitelj! Što raditi? Što raditiiii?
A: Dobar pokušaj. Baš i kao šiljasti štap, jedini način na koji vatra može ozlijediti nekog je padom sa visokih polica kao što je i opisano u upozorenju na prvoj strani ovog vodiča. Jednostavno nema šanse da vatra koja padne sa police ubije čitavu obitelj odjednom.
Kontakt
Uvijek smo vam na usluzi i spremni odgovarati na vaša pitanja i saslušati prijedloge da bi unaprijedili naš proizvod! Ako nas želite kontaktirati, jednostavno krenite prema starom žrtvenom oltaru, skrenite ljevo i hodajte dok ne dođete do stvarno velikog kamena. Ako dođete do malo većeg kamena, otišli ste predaleko. Jednom kada dođete na pravo mjesto, počnite urlati i netko će vam doći što je prije moguće.
Još jednom hvala na kupnji ovog proizvoda, i slobodno nas preporučite prijateljima ako ste sposobni komunicirati!
Oh, I love your magazine. My favorite section is `How to Increase
Your Word Power.' That thing is really, really, really ... good.
-- Homer Simpson
Mr. Lisa Goes To Washington
ned - 02.07.2006
Predmet: Tvoj IQ iznosi 10. Kak si onda tak glupa, kvragu?
Uđem ja u svoj kafić, a kad ono trešti muzika sa radijskog festivala u hrvatskoj iz dvehiljadetreće godine! Ne samo da mi se vratila moja extrasistolska aritmija i seborojični dermatitis, već sam dobila i upalu moždane ovojnice! To mi je isto došlo kao šok, jer je ona izgledala potpuno zdravo unatoč svoj toj zagađenosti tim zvučnim valovima.
Budući da je kafić bio pred zatvaranjem, brže bolje sam otišla do linije i stisnula crveni gumbić. Zrak se ispuno ugodnom tišinom, a moje srčeko normalnim otkucajima. Ubrzo nakon toga konobarica sumnjive inteligencije je napustila moj birc. I to je bio kraj.
Danas sam se ustala sa smješkom, znajući da su ti cedeji sa tom groznom kvazi glazbom misteriozno osvanuli potpuno i kompletno izgrebani. Ups!
Linija samo piše „reading...reading...reading...reading“ i tako u nedogled. Kad se bolje razmisli, nakon toliko sati potpune torture, malo vremena za sebe je i njoj potrebno.
