Francesca Extraordinaire
ned - 26.08.2007
Predmet: Ajmo o putu za Škotsku (ili FE: A Series of Unfortunate Events – The Atrocious Airports) pt.1
Ok, prošlo je 2 tjedna, otprilike sam se oporavila od šoka koji uslijedi svaki put kad se vratiš u Hrvatsku i njenim primitivnim načinima života.
Ono što slijedi u slijedećih nekoliko redova je kratak opis nesretnih događaja koji su uslijedili naravno odmah po izlasku iz Hrvatske, tj. već i prije.
Kratka informacija: Zagreb – Frankfurt; Frankfurt – Edinburgh. To je bila generalna ideja.
Prčvarnica Aerodrom Pleso.
Dotepem se na aerodrom sa pozitivnim mislima u glavi jer je jednom onaj frajer iz ruba znanosti il kak god se zove rekel da to utječe na ishod situacije. Za sve one koji ne znaju, aerodromi su za mene isto što i, ne znam, dementori Harryju Potteru. Užasna usporedba, al baš kao i HP (ne Hewlett-Packard) treba mi nešto veselo o čemu ću razmišljat da se sve nesreće ne strovale na mene dok sam tam.
Izvuć neku sretnu misao bilo je izuzetno teško čim sam ugledala onaj debilan parking na kojeg se ulazi s lijeve strane i na kojem jedan sat košta valjda sto kuna i jednu trećinu tvoje duše.
Jedina pozitivna stvar je ta da ne moraš navlačit svoj odvratno velik kofer preko jedno deset terminala i dva planinska lanca da bi došao na svoj gate, jer je aerodrom manji od prosječne kuće u divljoj izgradnji.
Naravno, dan kad ja idem van je izuzetno busy tak da čekam u redu na check-in jedno 2 prokleta sata, sve dok nije došlo vrijeme za polazak aviona, a ispred mene još jedno deset ljudi, svaki sa po tri torbe, i apsolutno svi raspoloženi za ležerni chit-chat sa djevojčicom na šalteru. Sad si ja mislim, kako tipično, jel. Ak bu netko ovdje profulal avion, to bi baš mogla bit ja.
Uto dotrči teta i vikne nešto tipa „jel ima ovdje netko tko ide za Frankfurt još?“
Sad si ja mislim, kako tipično, jel (al malo intenzivnije), i odem do šaltera i velim joj da sam ja naravno ta koju čekaju i bolje im je da čekaju jer kaj ak ne čekaju i kaj ak odu nebu dobro teta!
Proguraju me prek reda, obavim ja taj famozni check-in, i krenem hrabro prek onih idiotskih eskalatora do busa jer se ne smije trčat po pisti, kaj je apsolutna glupost jer ak sam mogla trčat u Manchesteru po pisti i u Edinburghu po pisti, koji su btw veći i prometniji aerodromi (ok, Manchester ćemo raspravit) od prčvarnice Plesa, zašto onda na Zemlji ja nebih mogla trčat po našoj pisti i stvarat konfuziju. Idiotizam.
I dok sam se vozila do aviončeka sve sam si razmišljala kakvo sam sad mjesto dobila. Poznavajući mene i moju sreću, ovo zadnje mjesto kaj sam dobila je vjerojatno nekakva pričvršćena bačva u prostoru kraj wc-a. Uđem u avion, hodam samo malo jer, gle čuda – ja u business klasi! Odlično, prva stvar kaj mi je pala na pamet je to da ću moć pit kaj god hoću iz staklenih čaša – čovječe, pit iz staklenih čaša u avionu, jel ti znaš kaj je to? I ne samo da sam pila iz staklenih čaša, nego sam jela i fine tople štrukle i voće (vino i grožđe), i općenito se prežderavala, unatoč činjenici da sam zbog toga morala komunicirat sa odvratno sladunjavim stjuardom sa plastičnim ubi-bože osmjehom.
I tako nakon sat i nekaj mi sletimo u ogroman Fraport. Über zračnu luku u kojoj se možeš izgubit jednakom lakoćom ko Čobanković u kukuruznom polju. Oni tamo imaju istu politiku sa busevima, ali za razliku od nas, tamo to zapravo ima i smisla jer se voziš jedno pet minuta do terminala.
Vrata se otvore i eto, odjednom se moram suočit sa jednim od mojih velikih strahova – pronać svoj gate. Imam 3 sata fore, nije tak loše. Nakon 3 sekunde shvatim da stojim točno pred svojim gateom. Budući da se tak nešto meni ne može dogodit, provjerim svoj boarding pass još jednom. Pogled na ekran. Karta. Natpis iznad vrata. I tak još jedno pet puta dok se nisam skroz uvjerila da sam na pravom mjestu.
Ah, what can possibly go wrong...
To be continued...
Ono što slijedi u slijedećih nekoliko redova je kratak opis nesretnih događaja koji su uslijedili naravno odmah po izlasku iz Hrvatske, tj. već i prije.
Kratka informacija: Zagreb – Frankfurt; Frankfurt – Edinburgh. To je bila generalna ideja.
Prčvarnica Aerodrom Pleso.
Dotepem se na aerodrom sa pozitivnim mislima u glavi jer je jednom onaj frajer iz ruba znanosti il kak god se zove rekel da to utječe na ishod situacije. Za sve one koji ne znaju, aerodromi su za mene isto što i, ne znam, dementori Harryju Potteru. Užasna usporedba, al baš kao i HP (ne Hewlett-Packard) treba mi nešto veselo o čemu ću razmišljat da se sve nesreće ne strovale na mene dok sam tam.
Izvuć neku sretnu misao bilo je izuzetno teško čim sam ugledala onaj debilan parking na kojeg se ulazi s lijeve strane i na kojem jedan sat košta valjda sto kuna i jednu trećinu tvoje duše.
Jedina pozitivna stvar je ta da ne moraš navlačit svoj odvratno velik kofer preko jedno deset terminala i dva planinska lanca da bi došao na svoj gate, jer je aerodrom manji od prosječne kuće u divljoj izgradnji.
Naravno, dan kad ja idem van je izuzetno busy tak da čekam u redu na check-in jedno 2 prokleta sata, sve dok nije došlo vrijeme za polazak aviona, a ispred mene još jedno deset ljudi, svaki sa po tri torbe, i apsolutno svi raspoloženi za ležerni chit-chat sa djevojčicom na šalteru. Sad si ja mislim, kako tipično, jel. Ak bu netko ovdje profulal avion, to bi baš mogla bit ja.
Uto dotrči teta i vikne nešto tipa „jel ima ovdje netko tko ide za Frankfurt još?“
Sad si ja mislim, kako tipično, jel (al malo intenzivnije), i odem do šaltera i velim joj da sam ja naravno ta koju čekaju i bolje im je da čekaju jer kaj ak ne čekaju i kaj ak odu nebu dobro teta!
Proguraju me prek reda, obavim ja taj famozni check-in, i krenem hrabro prek onih idiotskih eskalatora do busa jer se ne smije trčat po pisti, kaj je apsolutna glupost jer ak sam mogla trčat u Manchesteru po pisti i u Edinburghu po pisti, koji su btw veći i prometniji aerodromi (ok, Manchester ćemo raspravit) od prčvarnice Plesa, zašto onda na Zemlji ja nebih mogla trčat po našoj pisti i stvarat konfuziju. Idiotizam.
I dok sam se vozila do aviončeka sve sam si razmišljala kakvo sam sad mjesto dobila. Poznavajući mene i moju sreću, ovo zadnje mjesto kaj sam dobila je vjerojatno nekakva pričvršćena bačva u prostoru kraj wc-a. Uđem u avion, hodam samo malo jer, gle čuda – ja u business klasi! Odlično, prva stvar kaj mi je pala na pamet je to da ću moć pit kaj god hoću iz staklenih čaša – čovječe, pit iz staklenih čaša u avionu, jel ti znaš kaj je to? I ne samo da sam pila iz staklenih čaša, nego sam jela i fine tople štrukle i voće (vino i grožđe), i općenito se prežderavala, unatoč činjenici da sam zbog toga morala komunicirat sa odvratno sladunjavim stjuardom sa plastičnim ubi-bože osmjehom.
I tako nakon sat i nekaj mi sletimo u ogroman Fraport. Über zračnu luku u kojoj se možeš izgubit jednakom lakoćom ko Čobanković u kukuruznom polju. Oni tamo imaju istu politiku sa busevima, ali za razliku od nas, tamo to zapravo ima i smisla jer se voziš jedno pet minuta do terminala.
Vrata se otvore i eto, odjednom se moram suočit sa jednim od mojih velikih strahova – pronać svoj gate. Imam 3 sata fore, nije tak loše. Nakon 3 sekunde shvatim da stojim točno pred svojim gateom. Budući da se tak nešto meni ne može dogodit, provjerim svoj boarding pass još jednom. Pogled na ekran. Karta. Natpis iznad vrata. I tak još jedno pet puta dok se nisam skroz uvjerila da sam na pravom mjestu.
Ah, what can possibly go wrong...
To be continued...
objavio Francesca Extraordinaire, 26. kolovoz 2007 16:52:00
| link
| (1)
komentari
babel fish doesn't translate croatian anymore and this is very bad....because I'd like to make an intuitive comment but I'm unable to do that....I'll just say....yeah! marija you're great...and I think that's ok
pon - 13.08.2007
Back from Edinburgh!
Well, I told you I would be back, didn't I?
objavio Francesca Extraordinaire, 13. kolovoz 2007 16:47:00
| link
| (11)
komentari
hi marija! thanks for this little english part of your great but impossible (for me ufortunately) to understand blog. hoping to hear from u soon I thank u for all the nice moments spent together in ediburgh
vrati se...
Well this obviously isn't "the post", is it :) Škrti škot?
spiderpig, spiderpig...
wheeee!!!
what does vrati se? carlo (marija's friend in edinburgh)
vrati se = come back
posjetitelj, does whatever a spiderpig does :)) carlo, what, did babelfish fail you with 'vrati se'? :) Škrti škot, a ko si ti dečec?
yeah...babel fish sometimes is very fucking crap....I can tell
koji je ovo kurac?
balonche, komentari evidentno.
IS THIS A SCOTHISH OR ENGLISH LANGLUAGE ?
