Francesca Extraordinaire

Predmet: Za mene nema nade

Nedavno sam shvatila strašnu istinu o sebi, a to je da sam totalno messed up.

Znate ono, mentalne navike koje svi radimo. Moj mozak dođe u stanje ludosti kad mi je dosadno – radim stvari a da uopće nisam svijesna da ih radim. To sam shvatila jučer dok sam sjedila na terasi i ubijala ljude. Da, ubijala sam ih sa svojim kažiprstom i palcem. Zatvoriš jedno oko i samo im glave stisneš...

Kad se vozim, nekad znam privuć pažnju drugog vozača dok stojimo na semaforu. Najčešće ga/nju pogledam i onda uputim pogled prema kotaču njegovog/njezinog auta i napravim užasnuti izraz lica. Đizuz, moram to prestat radit, ljudi actually stanu sa strane i idu pregledavat auto. Jednom će mi netko zapisat broj tablica...

Kad netko drugi vozi auto, a postoji na staklu nekakva zmazanoća tipa mrtva buba, onda ja to pretvorim u nekakvi leteći objekt koji leti okolo i ne smije se zaletit u drveće, a manevriraš sa glavom – go figure.

Totalno sam messed up!

Kad mi je grozno dosadno, zabavljam se tak kaj mislim o tome kak bi bilo da možemo u životu proživjet jedan dan ponovno. Kak bi ljudi to iskoristili? Jel bi išli popravit neku pogrešku, jel bi išli proživjet još jednom neki dobar dan ili bi ubili čovjeka pa se vratili tak da prođu nekažnjeno?

A sad drugi normalniji scenarij: kaj bi bilo da na svijet dođe neki ludi diktator, tipa Hitler, ali još gori, koji je tolko moćan da porobi sve teroriste i strpa ih sve u jedan logor. Kolko bi taj logor trebao biti velik? I kolko ciklona b bi se trebalo potrošit na tuširanje njih svih odjednom? I kakva bi to velika prostorija morala biti?

Nekad si zamišljam, dok jedem meso, da jedem ljudsko meso. I pokušavam skužit kaj je tak dobro u tome da kanibali doslovno uživaju u tome. Stvarno me zanima kakvog smo okusa...

Nekad kad nemrem zaspat, prstima pišem nekaj po zraku, ili radim obrise predmeta u kući, ali najgore mentalne navike su slijedeće:

Znate kak na trgovima i tome slično postoje oni prelazi između betonskih blokova? E, one tanje crte. Ne smijem stat na njih. Uvijek ih prekoračim. Panika me ulovi ak kocka nije pravilna i ne mogu normalno hodat, nego se moram koncentrirat da ne stanem. Jednostavno ne smijem, ne znam kaj će mi se dogodit, ali si ne dopustim taj luksuz. A još gora je ona (koju više ne prakticiram) kod koje brojiš ovce prije spavanja. U crtićima to uvijek pali. E, pa onda sam i ja mislila da će to proradit i da ću zaspat. Čovječe, brojila sam ih i brojila i ništa. Na kraju sam postala tolko opsjednuta sa ovcama, da nisu htjele prestat skakat ogradu, pa sam ih pobila sa nekakvom imaginarnom puškom...

Kad sam sama navečer imam osjećaj da me stalno netko izvana prati. Spustim rolete, zaključam se i svejedno ne radim nagle pokrete jer je taj netko našao negdje rupu u mom sigurnosnom sistemu i sve vidi.

Isto tak mislim da me mogu vidjet mrtvaci na onim grobovima na kojima su slike umrlih.

Ne izmišljam ovo. Dajte napišite svoje mentalne navike.

Nema nade za mene.

Predmet: BigBrother vs Moje Besmrtne Ideje

Počelo je. Velki Buraz koji nadgleda ljude svugdje bez prestanka. Nešto mi govori da ovo zapravo nije onaj pravi BigBro, nego nekakva varijacija na temu. Da se osvrnem na natjecatelje:

Onaj s kosom je grozan. Onaj s onom crnom masnom kosom. Geez, lik izgeda ko da je cuclao droge od svoje prve godine. A ona bosanka...ona koja je kao iz Čilipa. Isus, ta treba odmah izletit, dosadna je, pushy, a i ne podnosim te tvrde naglaske. Eto prva dva natjecatelja koja će izletit.

Dalje, dosadni su svi. Kaj se tu ima uopće gledat? 12 ljudi kak raspravljaju o temama o kojima svi ostali raspravljaju. 12 miroljubivih ljudi. Daj, trebali bi organizirat taj BB kad Dinamo igra protiv Hajduka i u kuću strpat 6 BBBa i 6 Torcidaša, pa da vidimo. Nek se poubijaju! To želimo gledat! A ne ove vodnjikave gluposti.

To sve me navelo da napišem mail svevišnjoj televiziji RTL. Naime, svevišnja nam se RTL televizija nešto lovi za slamke u posljednje vrijeme. Ili se barem tak čini. Dokaz da su bijedni je taj da su počeli emitirati groznu Rosanne! Pa, evo, pošto sam ja tak plemenita osoba, napisala sam mail u kojem ih savjetujem kakve emisije šire pučanstvo želi, tj. kako pobiti blood sucking leech Novu Tv. Makar sumnjam da će to RTL ikad uspjeti jer - činjenica je - za njih rade potpuni amateri (onaj dečko kaj čita vijesti ide na križni put! Kaj vam to govori? OTKAZ!).

Pa evo mojih besmrtnih prijedloga:

BigBrother treba zamijeniti sa mnogim drugim zanimljivim emisijama istog tipa. Što više to bolje. To je dobra televizija, to želimo gledati.

Te emisije ne smiju biti rađene po nekoj licenci. Hoćemo original Hrvatsko! Kvragu, imamo tolko ljudi prepunih raznih ideja, a oni ih kopaju po svijetu - kaj, mi smrdimo? Žgadija! No, preći ću prek toga i napokon izlistat svoje prijedloge:

Reality shows:

Vegetarijanac u klaonici - ovaj show bi se odvijao u Cekinovoj klaonici negdje u Zagorju. U klaonicu bi se strpalo 6 vegetarijanaca, ali zadrtih. Pobijedio bi normalno, samo jedan, a nagrada bi bila milijun kila mesa (samo oni to nebi znali, pa bi se u ugovoru napisalo da je nagrada samo milijun, tak da se ne zna čega, pa ih nemreju tužit ak potpišu). 78 dana bi boravili u klaonici. U dodiru sa realnosti. Pa da vidimo koji će ostat živ. Naime, poznato je da vegetarijancima treba napravit jedan reality check. Slogan bi bio - Vegetarijanac u klaonici - stvarnost je okrutna!

Hipi u Iraku - ovaj show bi se odvijao u Bagdadu u Američkom vojnom kampu. Skupina od 8 hipija iz Hrvatske bi došla tamo protestirat. To bi im bila zadaća. Ak su tak hrabri nek protestiraju pred samim vojnicima i na samoj spornoj lokaciji. Pa da vidimo koji će biti tak hrabar. Njihovi zadaci bi bili: protestirat ujutro, protestirat popodne, protestirat navečer. Naravno, ti zadaci nebi bili lagani, jer se to protestiranje nebi samo sastojalo od vikanja: lets make love, not war, nego od raznih dodatnih aktivnosti, a to su: izrada transparenata, bodyguard-anje Iračana, čišćenje njihovih ulica, pljuvanje po vojnicima, igranje ruskog ruleta pred vojnicima (uz prijetnju, jel) itd, itd...Onaj koji se prestraši nakon kaj mu vojnik uperi pištolj u glavu, mora biti pogubljen. Pobjednik je naravno samo jedan i dobiva milijun Saddam akcijskih igračka (samo oni to nebi znali...pogle objašnjenje kod Vegetarijanca u klaonici). Slogan: Hippy in Iraq - how hip are you?

Političar - odvijala bi se u centru Lijepe nam Naše. Dakle, Zagreb. Skupinu od 12 ljudi, koji mrze politiku, bi se stavilo u nekakvu super luksuznu kuću na Pantovčaku. Prije početka samog showa, izvlačenjem bi se odredilo 6 ljudi za Lijevu Stranku i 6 za Desnu Stranku, što je izvrsno, jer možeš završit u obje varijante iako nisi ljevičar odnosno desničar, što otežava čitavu situaciju. Također bi se, nakon što se odredi sastav Stranaka, odredio i početni sretnik - pobjednik na . Izbori bi se održavali svakih dva tjedna. U ta dva tjedna svaka stranka mora žustro radit na svojoj reputaciji. Početnom sretniku će biti malo teže jer neće imati po kome pljuvati zbag dane situacije, ali nema veze, glavni cilj - ostat na vlasti. Onaj koji je u oporbi mora konstanto pljuvat radove vlade i...da, to je to. Kada dođe do izmjene vlasti, naravno, nastupaju prepucavanja, i...da, to je to. Situacija koju bi oni imali bi bila identična sadašnjoj. Ogroman vanjski dug, starenje nacije, problemi standarda, ekonomija se ruši itd, itd... Na izbore bi izlazili naravno građani Hrvatske. Pobjednik je onaj koji uspije spasiti državu od potpisivanja ugovora sa MMF-om i koji kolko tolko uspije posložit državu, a nagrada bi bila normalna - stan u centru grada, luksuzan auto i posao u Saboru. Slogan: Napravi pravi potez, postani uspješan Političar!

Love i Lova - LL bi bio sličan show BigBrotheru, ali puno zanimljiviji. Naime, ovdje bi bilo također 12 natjecatelja, od kojih bi 6 njih bilo homoseksualaca, a drugih 6 bi bili skinsi. Glavni cilj je natjerati ih da podnose jedni druge, tj. da skinsi podnesu gay dečke. Živjeli bi zajedno, izolirani od ostatka svijeta. Morali bi sve raditi zajedno, makar to uključivalo zajedničko pranje donjeg rublja ili pak branje umjetnog cvijeća. Morali bi se trpit nekih 60 dana. Nagrada bi bila novčana, milijun kuna. Slogan: gh-A OK!

Kumica v gradu - 6 kumica s placa smjestit u modernu kuću. Kuhinja opremljena sa mikrovalkama, kompjuteriziranom bijelom tehnikom, itd.. pa nek se snađu.

Uobičajeni razgovor bi tekao nekak ovak:

Predmet: I Hope This Helps

Ovo je istina.

Predmet: Biciklisti: utjelovljenje zla

U subotu se vozim na relaciji Krk-Selo. Na cesti je normalan promet i uopće me niš ne živcira. Sunce sija, ptičice pjevaju i sve te gluposti. Ulica je dvosmjerna. Lijeva strana prema Krku ide super, moja strana odjednom stane. I sad se vozimo ravno 6 na sat. Pitam se kaj se dogodilo, možda se opet neka kamp prikolica zaglavila na uzbrdici, ili je Reno 4 riknuo, ili možda jedan od domorodaca koči promet na svojem traktoru... I kad je posljednji auto uspio preteći to nešto na cesti, otkrih što je to.

Tamo ispred mene, voze se tri prokleta biciklista jedan do drugoga. Odmah sam suzbila svoj urođeni nagon da ih pregazim i odlučila ih ostavit na životu. Nemrem ih prestić jer auti idu s druge strane. Koji idioti! Zauzeli su čitavu traku i neće se maknut jer se moraju razgovarat il nešto tak nevažno. Napokon, cesta se očistila i ja ih prestignem, dajući im pritom pogled i trubu. Dabogda crkli na tom usponu! Baš su izabrali izvrstan tajming, jer turisti nahrle u to doba. Đizuz, mogli su se komotno vozit jedan iza drugoga tak da možemo kolko tolko nesmetano pored njih vozit. Ali ne! Njihov kričavo zeleno-rozi spandex svijet postoji u drugoj stvarnosti očito.

Prestigla sam ta tri idiota da bi opet srela još jednog. Čovjek bi pomislio da ti jedan ne može stvarati probleme, jer, kaj, lijepo se vozi sa strane. Ali ne! Ovaj se vozi po sredini, i naginje lijevoj strani. Gad ljubičasti! I kaj je još gore, imao je natipis «Slovenija» prek svojeg kričavo ljubičastog spandexa. Ne smiješ se vozit po cesti sa biciklom ak nema biciklističke staze, a pogotovo ak nemaš ispravan bicikl i ispravnu opremu. Ovaj nije imao niti kacigu, niti svjetla niti niš. Mogu se i ja obuć ko kreten, uzet bmx i vozit se po cesti, al kaj to sad znači...

Kaj je uopće s tim spandexima? To ti samo olakšava vožnju. Da se ozbiljno primiš biciklizma nosio bi togu i padobran iza tak da ti doda još otpora malo, pa da se stvarno rekreiraš. Ali, svejedno, svi biciklisti to nose, što me dovodi do zaključka da oni actually vole nosit ta mala squeezy roza odijela, vole se vozit u njima kroz same centre gradova tak da ih svi zapaze. E, pa ja imam jedan izvrstan prijedlog za sve te idiote: postanite transvestiti! Tako bi barem malo razumijeli vaš nagon za takvim oblačenjem.

Za mene, bickilisti simboliziraju sve ono kaj ne valja sa ovom državom. Njihovo zanemarivanje ostatka čovječanstva (djelomično zbog nepoštivanja prometnih znakova, zakona, ignoriranja prometa i čudnog oblačenja) prelazi sve granice. Njihova želja da potroše 10K kuna na 10 brzinski bicikl kad obično trčanje ti omogućava bolju rekreaciju je simboličan prikaz kak naše društvo troši lovu bezveze.

Tako da svi vi koji ne podnosite te idiote koji nas unazađuju jer su čep prometnica ove zemlje, izrazite se. Izrazite se sa dugom trubom i srednjim prstom u zraku. Sloboda govora! Unaprijedite ovo društvo, pogazite biciklista!

Unatoč novom 0.00 promila zakonu, od sada će biti sve više pregaženih biciklista.

Predmet: They care! They really care!

Nisam još poslala mail Johnsonu, ali me danas dočekao njihov email i to ne od bilokoga, nego od Nancy!

Dear Ms. Horvath:
It appears that you are not in the U.S.
Because we are very concerned about your report, in order to assist you we
need more information. At what store did you purchase the 3 Glade products?
What is the exact name of the Glade product(s) you bought and the purchase
price?
Please provide your current full mailing address, including country, and the
street location of the incident you mention in your email.

Thank you,
Nancy
Consumer Resource Center
SCJohnson
Racine, WI U.S.A.

I guess they are not so stupid after all... imate možda kakve prijedloge za moj odgovor?

Hello Wisconsin!

Predmet: Shopping vikendom ili vrijeme kada postajem invalid

Najgore vrijeme. Nema gore opcije od shoppinga vikendom. Zašto? Zato kaj svi kupuju vikendom, jer svi rade. Tko će ić prek tjedna? Nitko.

I tak kad se uputiš u centar, uvijek dođeš prekasno. Ne prekasno prekasno, nego prekasno za parking. Uvijek se moram sparkirat dva kilometra od ulaza, jer je sve puno. Jednom sam se morala sparkirat u Gorici. I kad napokon propješačiš onu ogromnu distancu između tvog auta i ulaza, dođeš pred sam ulaz i kaj vidiš – parkirno mjesto za invalide. Ne samo jedno, više njih. Sve prazno. Pred samim ulazom.

Nakon kaj sam ugledala taj paradox, pala mi je na um jedna ideja. Zakaj se ja nebi sparkirala tamo? Tak to nitko ne kontrolira.

Drugi put sam napravila istu stvar, samo sam, prije nego kaj sam izašla iz auta (imam potrebu provocirat), naljepila na prednje i stražnje staklo tri komada (po staklu) A4 papira na kojima je pisalo velikim štampanim slovima: NISAM INVALID! Sad sam ozbiljno čekala na one dobermane i vučjake koji traže drogu u gumama. Ništa se nije dogodilo. Sve do jednog trenutka. Ugledala sam policijski auto. Išao je prema invalidskim mjestima. Sigurno nije išao bez razloga, jer kaj bi radio tak blizu ulazu ak se nemreš sparkirat – netko me prijavio! I dok sam već bila u pripravnosti iskočit iz zasjede i reći da je ovo sve zezancija, polismen je prošao ravno pored mog auta, a da nije niti primjetio ona tri natpisa otraga. Izgleda da je ipak išao bez razloga. Why, oh why? Ne znam jel trebam biti razočarana ili sretna...

Dobro, sad si mislim kolko daleko to mogu progurat. Kaj sad? Odem ja treći put se sparkirat na invalidsko mjesto.

Mislila sam se sparkirat vodoravno prek tri mjesta, ali me, ne znam zašto, odjednom strah spopao, pa sam se sparkirala samo dijagonalno preko dva mjesta. I ne samo to, prek šajbe sam prostrjela ogroman natpis na kojem je pisalo: 0% invalid, 100% zdrava! Čekala sam čitavih 2 sata da se nekaj dogodi. Ništa. Jel možete to vjerovat? Apsolutno ništa. Nikoga nije bilo briga kaj ja nisam invalid, niti to kaj sam zauzela čitava dva mjesta.

E, pa sad nikaj drugo mi ne preostaje nego da zaključim ovo: zabrana parkiranja zdravim ljudima na invalidskim mjestima je potpuno opcionalna – možeš slušat i parkirat se u Zanzibaru, a možeš se komotno sparkirat tamo i nikom ništa.

Ne znam zašto, ali neki ljudi vele da sam luda.

Predmet: Kako podizati moral u firmi

Da imam svoju firmu, bila bi jedan od onih direktora koji spadaju u kategoriju idiot. Istina je otkrivena, zamislite se na poziciji šefa, kaj nebi bilo lijepo da možemo ovo radit:

«Ej ti! Imaš 2 sekunde da objasniš zakaj si dobio otkaz!»

«Ali...»

«Žao mi je kaj moram ovo napraviti, Šimunić. Ali, dobila si otkaz.»

«Ovaj...ok, razumijem..»

«Šimunićka, lažem. Uopće mi nije žao, zapravo, cijeli dan sam čekala da ti dam otkaz i da vidim izraz na tvom licu.»

«Jasno mi je...»

«Dosta mi je tog nepristojnog ponašanja! OTKAZ!»

«Dobio si leukemiju!»

«Ja...»

«Ma zezam se. Zapravo si dobio otkaz. Kaj nije to bolje, ha? Možda si dobio otkaz, ali nisi dobio leukemiju!»

«Ali - ja imam leukemiju..»

«Aha....»

(pauza)

«Trebali ste me?»

«E, da! Uđi Baliću. Kak je familija?»

«Oh, pa nije loše. Zapravo je jako dobro.»

«Supač! Kak ti je sin? Jel mu ide dobro nogomet?»

«Košarka...da, svaki dan je sve bolji.»

«Misliš da bi bio dovoljno dobar da ti počisti stol do pet?»

«Ovaj...»

«Samo ih poredaj!»

«Mislite ovako?

«Htjeli ste me vidjet?»

«Da. Koja je razlika između tebe i tebe otpuštenog?

«Pa....»

«Uđi, uđi, Delić. Biti ću kratka. Kako se u budućnosti vidiš u Klickex Inc.?»

«Pa..»

«Ivana, dođi sim!»

«Trebali ste me?»

«Katica! Pošalji mi nekog! Bilokog! Još danas! Može netko i sa jednom obrvom!»

«Ali, otpustili ste sve...»

«Već? Ali još nije niti tri sata..»

«Nadmašili ste sami sebe.»

«Odlično. Ok, zapiši si da trebamo zaposliti 500 novih radnika sutra.»

«Dobro.»

«E, a onda si zapiši da im moram dati otkaz dan kasnije.»

«Dobro.»

«I reci im da moraju donesti svoje stvari odmah sutra! Reci im da nafilaju stolove! Skroz! Do kraja!»

«Naravno.»

«E i još jedna stvar...»

«Da?»

«OTKAZ!....koji sam ja dobar poduzetnik!»

Klickex Inc. traži zaposlenike – anyone?

Predmet: [subject here]

Danas ću biti kratka jer nemam temu. Razmišljla sam kaj da napišem i zaključila da nemam o čemu pisat. Ali samo danas. Inače imam o čemu pisat, ali danas nemam. Ne znam koji je uzrok tomu stvarno, možda to kaj sam brainwashed od učenja ili samo zbog prokletog faksa. Dođem na faks i veli on da neće sad nas sve pitat iz nekog nepoznatog razloga, nego će pitat njih samo 15 il kolko već, a mi ostali neki drugi dan. Koji kreten. Kak se uopće može tak ponašat? Kaj on ne zna da sam jedva našla parkirno mjesto? I da sam jedva stigla na vrijeme? Vrag odnio njega i Lepušićevu ulicu. Ali ima jedna dobra stvar u tome. A to je da auto nije trebao biti dugo na suncu i nije se imao vremena užarit. E, jedva sam se sparkirala, i kak sam se dobro sparkirala, nisam se nikad u životu tak dobro parkirala (s karavanom još!) i onda me pošalje van u roku od 2 minute...

Imam još samo jedan dan slobodnog zatvoreništva. A onda dolazi delegacija s Otoka. Super...

Dobro, pošto nemam kaj za napisat, onda ću samo točke postavljat. To se tak radi, kad nemaš temu samo nabrajaš gluparije, evo:

- Žorž Buš je kreten

- Sanader nije niš bolji

- iPod je bezveze

- Ispunit ću sve svoje novogodišnje rezolucije slijedeću godinu

- Otići ću na onu prokletu roštiljadu

- Bobo, đes Bobo? Bobo smrade!

- Ljungy je skoro umro, ali nije, još se drži

- Venecija? Ne želim ići tamo.

- Pablica je čelava

- Ljudi iz NG-a su većinom hipiji

- Klik online magazin ima vrlo korektnog urednika (uskoro ću objavit prank email)

- Muslimani me živciraju, Alkaida me živcira, tv postaja đazira i sve te gluparije

- Robbie Williams je Pure Francis? Ili je Pure Francis Robbie Williams? Pure Robbie Francis Williams? Robbie Francis Pure Williams?

- Kolumbo je kopija Toblerona, Filharmonija je kopija Philadelphije, Kuna je kopija nekadašnje DojčMark, Končarevi laptopi su super – kupujmo Hrvatsko!

Da, kupujmo Hrvatsko. Dobro, probala sam i evo sad ću navest sve stvari koje stoje na mom stolu trenutno, a da su proizvedene u Hrvatskoj:

- Račun za HRT

- Račun za Vigos, Orvas, bla, bla (sveukupno 100 računa made in Croatia)

- Karta za bus

- Karta za bus 2

- Avio karta

- Avio karta 2

- Jutarnji List

- E-zaba kartica

- Blok od Zagrebačke banke

- Blok od Microsofta

- Riječnik

- Skripta za faks

A sad da vidimo kaj imam od stvari koje su made in somewhere else:

- Kučište

- Monitor

- Tastatura

- Miš + podloga

- Printer

- Printer 2

- Skener

- Digitalac

- Kamera

- Škare

- Diskete

- Jedno 500 Cdova

- Rimut končrol

- Rimut končrol 2

- Mobitel

- Sunčane naočale

- Novčanik

- Novac

- Maramice

- Krema za ruke

- Šiljilo

- Memory key

- Manekircajg

Dakle, na mom stolu prevladava strano...a da vidim u čitavoj sobi..

Hrvatsko je:

- Studena voda

- Kalendar

- Članska iskaznica

Strano je:

- Evian

- Drugi komp i sve kaj ide s njim

- Rolete koje se još trebaju postavit

- Teleskop

- Kanta za smeće

- Linija i sve kaj ide s njom

- What the hell? Sve ostalo je strano...

Zaključujem.

Kak da kupim nekaj Hrvatsko kad se to niti ne proizvodi u Hrvatskoj? I zakaj bi kupila nekaj Hrvatsko ak nije dovoljno dobro kao strano (pod strano mislim sve kaj je zapadno od Hrv, niš od onih bijednih istočnih zemalja)? Ne, Hrvatski proizvodi nisu skuplji zato kaj su bolji, nego zato kaj je proces proizvodnje skuplji jer imamo tehnologiju iz doba Stevensonove Rakete.

Eto, fakat nemam o čem pisat. Sestra si uređuje stan. Farba sve živo. Fala bogu da sam ja to prošla i sad sam na miru (sort of). Doduše ja sam se samo bavila jednom sobom, ali opet...

Ne kužim one ljude koji si vjese raznorazne gluposti po zidovima. Kakve slike, kaj je njima? Ja imam samo jednu stvar obješenu na zid i to je kalendar. Dobro imam dvije. Kalendar i papir sa kodeksom tak da ga ne zaboravim. Ali niš više. Sve ostalo bi bilo previše.

I kaj je s onim ljudima koji vele da bi uzeli knjigu i ne znam kaj na pusti otok kad ih pitaš koje tri stvari bi uzeli? Prvi pogrešan korak bi bio – knjiga. Ne zato kaj knjige nisu dobre, nego zato kaj ne postoji još knjiga sa bezbroj stranica i koja neće postat pročitana. Ovak uzmeš neku od 500 strana (recimo Da Vincijev Kod) i to pročitaš u 2 dana, i ostatak života umireš. Zapravo jedina dobra opcija kod knjiga bi bila da ne uzmeš neku turn-over knjigu. Onu knjigu koju nemreš stat čitat, jer, gotovo, dva dana i kvit si. Najbolje je da se uzme neka knjiga poput Fausta ili Kapitala, ili od Aralice, Psi u trgovišću. To bi čovjek čitao stoljećima. I opet umirao. Ja velim da je najbolje uzeti slijedeće tri stvari: kalendar, sat i slagalicu. Kalendar zato kaj bi da ga nemaš izgubio pojam o vremenu. Sat isto, ali automatski tak da ne dođeš u situaciju «cijeli dan je 15:32». A slagalicu zato da ti ne bude dosadno i da ti mozak ne trune. Nikaj drugo ti ne treba. I tak bi prva dva dana samo sjedio na plaži, a onda bi otišao malo u šumu i otkrio neko selo. Tam bi te ili prihvatili i vratio bi se normalnom životu, ili bi te pojeli. Tolko o pustom otoku.

Hrvatski nogometaši me živciraju. Dabogda bili najlošiji na svjetskom prvenstu ak se plasiraju. Kaj si oni misle? Ko su oni? Trčiš za loptom i zarađuješ milijune – kaj je to nekom normalno? Koji idioti. I oni Beckhami – tko bi zdrave pameti dao djetetu ime Brooklyn? A ona glupa Gwyneth i Chris Martin? Nazvali su djete po iPodu – Apple! Koji bog? Hej, imam ja super imena za neko djete – Canon, Fuji, Microsoft, Zagrebačka banka i Savski most. Jedva čekam da netko da svom djetetu jedno od ovih imena.

Odlučila sam.

Idem na tečaj stranog jezika. Ne engleskog, jer ga znam. Ne njemačkog, jer ga znam. Nego švedskog, jer ga ne znam.

Eto, stvarno ne znam kaj da pišem danas, pa ću ostati kratka.

The Sims je dosadna igrica. I jedina koju posjedujem uz bloody SimCity. Niti ne znam odkud mi. Ne sjećam se, nije bitno. Ali ima jedna dobra. Nekakva RPG igrica. Ne sjećam se kak se zove. Imam taj thing sa pamćenjem imena. Nema šanse da zapamtim ime ičega i ikoga.

Tu nema iznimke. Kad prvi put upoznam neku osobu, nema apsolutne šanse da zapamtim ime. Više neću nikad radit nikakve partije jer onda dođe previše stranih ljudi čija imena trebam pozapamtit, a ne mogu. Konkretan primjer: kad sam prvi put upoznala sestrinog dečka (na mom partiju, vot d fak?), rukovali smo se i rekao je: Siniša. I to je bilo očito pohranjeno u mojoj short-term memory i izbrisalo se nakon 3 sekunde. Kad sam mu htjela nekaj reć, nisam se prvo mogla sjetit kak se zove. Nakon toga je uslijedilo žustro razmišljanje, premotavanje na upoznavanje... jel rekao Siniša ili Silvio? Jedno vrijeme sam bila sigurna da je bio Siniša. Ili možda nije? Kaj da velim? Siniša je. Rekao je da se zove Siniša. Ma, Silvio je, sto posto. Onda počnem ja, barem ste ti i frend sigurno doputovali, jel tak Silvio...muk. Gary (Isusa nekad zovem Gary)! Sestra gleda u mene, a on u nju. Shit! Mogu se kladit da se u tom trenu i dim od cigareta prestao kretat. Onda je moja sekica spasila situaciju, rekavši nečeg čega se ne sjećam. Mislim, kak sam mogla zaboravit ime Sigmunda. Nije da je tak teško za zapamtit – može li biti jednostavije ime od njegovog, Singh. Mislila sam da sekica i njezin dečec Shawambee neće više nikad razgovarat samnom. Ali prevarih se, Klaus i sekica su dobre duše, osim toga, da su u lošim odnosima samnom tko bi im novce posuđivao? Sad znam njegovo ime, Oliver – Gary, kolko mi je trebalo... a njegov frend koji je došao s njim tada se zvao – čak i to znam – Jonas....ili Ivan...možda i Josip...nekak tak. Ali, nije bitno...

Evo,  stvarno nemam pojma kaj da pišem, pa ću bit kratka...

Small talk, it gets you nowhere.

Predmet: Tehnološka dostignuća koja nam trebaju

Svi znamo da sad stručnjaci iz NASA-e idu raditi nekakve testove da potvrde Einsteinovu teoriju relativnosti, tj. da dokažu postojanje space-time vortexa. Ok, nek to rade, ali kog boga čekaju sa ovim dostignućima, živimo u prokletom 21. stoljeću i ovo još ne postoji:

1.  Udar struje preko telefonske veze

Svi telefoni bi trebali to omogućavat. Za nekih 2 kune mjesečno, osoba bi trebala imati mogućnost tipkanja *426# i strujom opaliti onog s druge strane. Zamislite profit od toga – nebi bilo niti jedog kućanstva koje nebi poželilo funkciju «elektrošok». Ajde, nazovi me dok plaćam račune! Nazovi me dok ručam! Nazovi me dok pišem seminar! Ajde nazovite me iz Pulsa još jednom! *426# bitch! Nek vam se cijeli kompjuterski sistem sprži!

Naravno, bilo bi i onih koji bi zlorabili ovu funkciju, i to bi se zakonski kažnjavalo. «Ali, on je to zaslužio!» bi bio legitiman način obrane.

2. Sprave za vježbanje bez napora

Bilo bi vrijeme da izmisle nekakvu spravu koja ti daje učinak vježbanja, a zapravo niš ne radiš. Izgleda da to znači da sam lijena, ali zakaj smo onda uopće izmislili tehnologiju? Tak i onak si cijeli dan na poslu pred kompjuterom ili na faksu, di ćeš još nać vremena za vježbanje?

3. DNK rekonstrukcija osobe

Tipa kak je to rađeno u onom filmu sa Brusom Vilisom.

Vjerojatno bi to imalo funkciju oživljavati ljude koji su umrli nekim tragičnim putem, npr. prometnoj nesreći, ali prava funkcija je puno važnija.

Ubojstvo bi bilo dozvoljeno.

Vozit ćeš se 40 na autocesti, jel? Evo ti metak!

Mogućnosti su nebrojene. Paintball bi bio stvar prošlosti, mogli bi se ubijat for real!

I ne samo to, za svaku osobu bi se vodila evidencija kolko puta je bila ubijena, pa ak si bio ubijen 50 puta – tough shit! Vjerojatno onda zaslužuješ smrt.

Naravno, netko bi trebao imati posao sakupljanja DNK primjeraka za rekonstrukciju, ali doći ću na to.

4. Ctrl-Z funkcija stvarnosti

Ova funkcija bi se koristila kad bi netko nešto krivo napravio i ustanovio da ima šanse popravit grozno stanje. Undo it!

No da nebi bilo zlorabljeno, svatko u životu bi imao pravo samo 2 puta koristiti Ctrl-Z funkciju stvarnosti.

5. Roboti

Geez, kolko je prošlo od prve ideje robota i još nisu složili normalnog koji može radit sve kaj mogu i ljudi.

Svi roboti bi bili u službi ljudi i radili bi one poslove koje nitko neće. Npr. skupljanje smeća, tehnička podrška ili pak skupljanje DNK uzoraka (pogledaj #3).

I dok bi roboti radili poslove, čovječanstvo bi se moglo usredotočiti na važne stvari kao što su:

Usavršavanje robota koji se nebi pobunili protiv čovječanstva i razvijanje igrica.

6. Dobro-loše senzor

Taj senzor bi se instalirao na nekoliko satelita i lansirao u orbitu. Skeniranjem bi se utvrdilo što je dobro, a što loše. Npr. kad bi satelit skenirao područje iznad Iraka ili Engleske, alarmni sustav bi se pokrenuo, crvena svijetla zapalila i automatski ispalile nuklearne bombe na to područje. Svi bi bili sretni!

7. Ugradbeni Čip za Mozak V.x.x

To je čip koji bi se nakon poroda svake bebe ugradio u mozak. Taj čip bi sadržavao sve informacije kojima prosječni čovjek raspolaže. Tako više nebi bilo potrebe za školama i napornim učenjem. Svaka informacija bi se elektrostimulansom postupno oslobađala i slala u određene centre. Znanje bi bilo kao i sada proporcijalno godinama. Nakon što navrši 18 godina, čip je prenio sve informacije u trajno sjećanje i prirodnim putem se razgradi. Ako želiš znati više, nadoplatiš i ugrade ti novi čip sa novim, aktualnim informacijama. I tako u nedogled.

Sad si mislite da nebi to bilo fer, jer bi svi isto znali...Varate se! Ti čipovi bi bili skupi (ovisno o vrsti i količini informacija, dođeš u dučan i veliš: Jedan delux paket informacija, molim!), i znanje bi imali samo oni koji bi si mogli priuštiti znanje. Time se vrši ozbiljna selekcija ljudi. Siromašni i srednja klasa koji nisu u mogućnosti kupiti čip, nakon navršene 18. godine idu na ispit znanja. Ako padnu, padnu i doslovno. Sve ih se potrpa u kamion i njima zatrpava Vransko jezero (hipiji, aktivisti, vegetarijanci i svi ti čudni frikovi nemaju pravo na život, oni ne idu na ispit, već su, kao i indijske kaste, predodređeni kao zakrpa za rupe). Oni koji prođu na ispitu znanja, dobiju pravo na život i dobar posao, tak da si mogu priuštit čip.

No, pojavit će se problem. Ti čipovi će biti kancerogeni – ali to ćemo otkrit tek nakon 50 godina njihove uporabe, pa sad neću o tome.

Eto, tolko je jednostavno.

To je 7 najvažnijih točaka koje se trebaju razmotriti! I to hitno...

Kakav space-time vortex! *426#!

Predmet: Stres na poslu? Imam riješenje!

Svatko tko radi zna kaj znači stres na poslu. Rokovi, hrpetina papirologije za sredit, šef idiot - to sve utječe na raspoloženje prosječnog radnika. Većina zaposlenika bi željela raditi kraće, zarađivati više i nemati idiota za šefa. Ljudi trebaju nešto što će im popraviti raspoloženje na poslu - ne trebaju nikakve bezvezne postere tipa ili pak slike svinje prek koje piše <Šef idiot>. Ozbiljno, jel to ikad kome pomoglo?

Ljudi trebaju nekaj kaj će im podići mood u roku odmah!

Zapitajmo se:

Što trebam napraviti da mi se šef idiot skine, a da pritom ne ulažem nikakav napor?

Jednostavno: angažiraj "Majmun u pelenama" servis!

Kako bi se netko mogao osjećati loše kad mu do stola dođe majmun u pelenama i donese hrpu radnih naloga. Kako bi se netko mogao osjećati loše kad bi otišao u i ugleda majmuna u pelenama kak mu kuha kavu? Svakome bi barem mali osmijeh izvukao.

Svaka firma bi trebala unajmiti barem jednog majmuna u pelenama!

Zamisli slijedeći scenarij:

Ti radiš za svojim stolom. Unosiš radne naloge u komp. Odjednom ti dođe šef idiot i počne vikat (temeljeno na istinitom događaju):

Šef Idiot: Kog boga je učionica otključana???!!!

Ti: Molim?

ŠI: Kaj si GLUH? Pito sam zašto je učionica otključana kada nema kompjuterske opreme unutra?

T: Ali, ja nemam veze sa tim...ovaj...to treba kontrolirat netko drugi, kod mene se samo ključ čuva...

ŠI: Kaj ti misliš da sam idiot? Ko da ja to ne znam! ZAKAJ JE OTKLJUČANA, KRETENU GLUPI?

T: Pa, stvarno ne znam...ja ne zalazim tamo, moje radno mjesto ne uključuje zaklj..

ŠI: Molim? Kaj si reko? Tvoje radno mjesto ne uključuje to? Sad ću ti ja reć nekaj, balavac jedan - tvoje radno mjesto uključuje ono kaj ja velim da uključuje! I ja velim da uključuje zaključavanje učionice! JASNO?

T: ...um...Ok, dobro, ali to mi niste prije naglasili, nema veze, dobro..Samo mi nije jasno zašto bi trebala biti zaključana kada nema kompjuterske opreme, a otključana kada ima?

ŠI: Gotovo je! OTKAZ! Ti ćeš meni nekaj govorit, balavac! Pokupi svoje stvari i da te do pet više ne vidim!!

(uto dođe majmun u pelenama)

ŠI: Joj kak je slatki! Uvijek me nasmije, taj mali majmunček - nazvat ću ga Bartol! (klekne i štipa obraze majmunu)  Buci, buci, buci, buci! O čemu smo ono pričali?

T: Ovaj...O mojoj povišici...

ŠI: (naglo ustane i popravi odjelo) Ah, da! Pošto si ti tako dobar radnik, povećat ću ti plaću za dodatnih 5000 kuna i promovirat te na bolji položaj - želiš li biti šef marketinga ili se baviti odnosima s javnošću?

T: Pa, šef marketinga bi bilo zgodno...

ŠI: Izvrsno, pokupi svoje stvari do pet i dođi na 10 kat u svoj novi ured sa pogledom na Sljeme!

T: Naravno! Hvala ti majmune u pelenama!

ŠI: Sad moram samo pronaći onog idiota koji je ostavio otključanu učionicu...

T: Mislim da je otišao u sjeverno krilo...

ŠI: Joj da...buci-buci kak je slatki taj mali majmunček, joj da mi je jedan doma...Ej ti (viče drugom zaposleniku), zakaj je učionica otključana, idiote?

Kao što vidite, niti jedan problem ne može ostati ne riješen ako je majmun u pelenama in da house!

Majmun u pelenama servis, nazovite još danas!

Predmet: Biti zdrav – je li zdravo?

Neki dan sam čitala nekakav članak o zdravoj prehrani, i o prehrani kakvu češće konzumiramo – o hrani i piću.

To smo svi čitali nebrojeno mnogo puta (ili bili u mogućnosti), ali nitko do sada nije otkrio ovu teoriju, pa je vrijeme da se i to obznani.

Teorija Pasivnog Nezdravog Domaćina.

Gdje god da se nalaziš, ljudi ti savjetuju što jesti, što piti, koliko vježbati itd, da bi mogao živjeti dugo i zdravo. Čovjek nebi trebao jesti meso. Ali ti trebaju bjelančevine. Pa to trebaš sve izbalansirati sa određenim količinama voća i povrća, plus dvije litre vode.

Fuck that!

I to velim sa razlogom i to dobrim. No prije nego krenem sa objašnjavanjem mog dobrog razloga, odgovorite na slijedeće pitanje:

Nekim čudom, ti više nemaš nikakve obaveze. Imaš dovoljno novaca na bankovnom računu da bi mogao živjeti 500 godina i to da trošiš 700,000kn dnevno. Uz sav taj novac, u Švicarskoj banci imaš još i 300kg zlatnih poluga. Financijski, stabilno, vrlo stabilno. I sav taj novac si zgrtao do svoje 25 godine. Ne trebaš više raditi ništa. Tvoja djeca, žena/muž, i ostali ukućani su postali neovisni. Upravo si našao kupca za svoju kuću u predgrađu, koji je spreman kupiti kuću sa svim pokućstvom i onom starom olupinom auta iz 1970. i kipićima patuljaka u tvom vrtu.

Možeš raditi sa svojim životom kaj god hoćeš. Preseli se gdje god hoćeš:

Gdje hoćeš živjeti?

a) Novi Zeland. Mjesto gdje ćeš se uvijek moći zabaviti. Klima povoljna sa temperaturom od 35 stupnjeva Celzijusa po ljeti. Kuća na plaži. Tihi ocean. Koraljni grebeni. Čisto more...

b) Antarktika. Pokraj aktivnog vulkana koji konstantno bljuje lavu, pepeo i razne plinove. Temperature nisko, nisko ispod nule i ljeti i zimi. Živiš u šatoru na ledenoj plohi i konstantno imaš šokove od ludih Rusa koji imaju krive navigacijske karte pa svako malo sa podmornicom pokose tvoj plahi šatorčić.

Teško za odlučit, jel da? U prvoj opciji bi mogao naučiti roniti i surfati, sunčati se na predivnim plažama. U drugoj opciji bi mogao živjeti u izolaciji sa ogromnom šansom da pogineš zbog lave, hladnoće, otrovnih plinova, ili pak Kurska.

Bez ikakvog razmišljanja – A. Izabereš A. Jel da? Predivno vrijeme, stalno sunčano, dobri partiji, komadi na sve strane, kokteli – savršeno! To je ono kaj ti trebaš, tu želiš živjet.

A sad da se vratim teoriji. Pretpostavimo da si smrtonosna ili jednostavno grozna bakterija. Recimo da se zoveš Coisius Occolinis.

Coisius Occolinis je bakterija koja daje grozne probavne smetnje, bolove u trbuhu, popraćene sa povraćanjem i glavoboljom.

Ti si ta bakterija. Letiš po zraku. Tražiš dobru zabavu. Upravo si doletio na asteroidu i tražiš mjesto gdje bi se mogao udomaćiti i osnovati obitelj.

Gdje hoćeš živjeti?

a) Victoria Beckham*. Madrid, Španjolska. Ova osoba se prehranjuje pravilno. Do 2000 kalorija na dan. Savršeno uravnotežena prehrana, meso, voće, povrće, malo tjestenine – izvrsno! Nema kolesterola. Koža je glatka, redovito hranjena sa raznim maskama i kremicama. Ponekad će si Victoria čak priuštiti i dodatnu čašicu tekućeg jogurta. Njezin posao je izgledati dobro. U slobodno vrijeme bavi se fitnessom i tenisom.

b) Francesca*. Velika Gorica, Hrvatska. Ova osoba se ne prehranjuje pravilno. Ne pridržava se pravila o 2000 kalorija dnevno. Prehrana nije uravnotežena – jede meso, ne jede voće niti povrće, ne pije mlijeko, nedaj bože jogurt, ali si sa vremena na vrijeme priušti pokoju čašicu tequille i dobrog starog škotskog viskija. Njezin posao je da piše blogove koji drugima dižu tlak i da primjećuje nepravilnosti oko sebe. U slobodno vrijeme ide na kavice, trača i svađa se sa glupim zaposlenicima u svom kafiću.

Još jednom, teška odluka. U prvoj opciji, mogao bi se utaboriti unutar Victorijinih zdravih organa. Možda u crijevima. Tamo bi mogao osnovati obitelj koja bi mogla živjeti desetljećima zahvaljujući danim uvjetima. U drugoj opciji, mogao bi otići u toksični wasteland trbuh Francesce, gdje bi te vjerojatno spržio alkohol sa ledom. Nemaš apsolutne šanse za život, možda prvih 2 dana, ali nakon toga bi svaka bakterija podlijegla ozlijedama.

Bez razmišljanja – A. Izabereš A. Pravilna prehrana – raj. To je sve kaj bi jedna bakterijica mogla poželjeti. To je gdje ti želiš biti.

Hvala ti draga Victoria što si tako dobar domaćin. I dok ćeš se ti previjati od boli u trbuhu, nesavladvih kontrakcija mišića i glavobolje, ja ću i dalje jesti «nezdravo», biti, ironično, zdrava i piti u svom naslonjaču Old Smuggler sa ledom dok gledam reportažu o tvojoj nesreći na Red Carpetu.

Bakterije su na ovom planetu puno dulje od nas, i dobro znaju pravila igre. Mi postajemo jači i zdraviji, a bakterije se razmnožavaju brže nego ikad. Jedini način da ih pobijedimo je da ih oslabimo.

Teorija Pasivnog Nezdravog Domaćina

Ak ih nemreš pobijedit, otruj ih!

Svi misle da je TPND dobra teorija

Predmet: Najljepši auti

Evo nekolicine trenutno najljepših automobila..

-Moj auto. Najljepši na svijetu...

-Peugeot 407

-Peugeot 407

-Peugeot 407

-Peugeot 307

-Peugeot 307 cc

-Citroen C-Airlounge

-Citroen C4

-Seat Alhambra (nikad prežaljeni auto)

-Volvo V70

-Volvo XC90

-Volvo V50

-Peugeot 407

-Peugeot 907 (auto za šminkicu)

-Opel Astra

Koji je po vama najljepši? Peugeot 407 ili Pežo četristosedam?

Zna se – P407

Predmet: Just Another Annoying Rant About Everything

Izgleda da kad si star svaka odluka postaje stravično važna i uopće proces do zaključka traje nekih 2 dana, jer vjerojatno u tim godinama si već sve napravio i sve znaš o bitnim odlukama. Znaš gdje trebaš živjet, kaj trebaš radit, koga trebaš oženit/udat, koje stvari kupovat, koji auto vozit...tak da jedina preokupacija koja ti ostaje je razmišljanje o ubojici - tko je ubio Marisol? Raoul ili Jose Andres?

Kaj se pak tiče mlade populacije, tu je . Svaku odluku uzimamo zdravo za gotovo. Vidim ljude koji donose užasne, grozne i neisplative odluke svaki božji dan.

Došla mi je frendica neki dan i donesla fotke sa maturalca u Španjolskoj tek tolko da se prisjetimo tih crazy, lazy dana. I tak je pokazala jednu sliku koja je bila slikana baš od mene, a na slici je bio neki metalac na svom motoru (ta slika je djelomično potaknula pisanje ovog posta). Taj lik je imao nekih 60 godina, vozio svoj Harlić i nosio uske kožne hlače. Imao je svu opremu koju jedna takva osoba mora imat - pa čak i resice na volanu. E sad, ja znam da smo mi kao curice imale na svojim rozim biciklićima te iste resice, ali kad smo odrasle više nije bilo fora vozit rozi bicikl, a kamoli imat resice koje se vijore, pa se pitam, kaj sam nekaj propustila?

Očito. Radi se o tome da se stvari mijenjaju. Dok sam bila klinka smetlari su uredno otišli do samog ulaza u dvorište moje rezidencije, odvukli kante i bacili smeće u svoj trash-mobile.

Sada je drugačije.

Sad ta žgadija više ne želi napravit ta dva koraka do kante, nego se kante dan prije moraju izvuć skroz do ruba ceste tak da bi oni valjda samo u vožnji mogli ubacit smeće u trash-mobile.

Zašto?

Zato kaj im se neda... Danas se nikome ništa neda. Danas svi misle da je njihov djelić svemira dovoljan za preživljavanje ostatka planeta. Ne daj bože da smetlar iliti kak se to danas veli, sanitarni tehničar napravi ta prokleta dva koraka do kante! Da slučajno nebi upotrijebili mišiće, koji polako nestaju zbog zanemarivanja. Možda bi Sabor trebao izglasati neki novi suludi zakon, tipa, «U Hrvatskoj od sada više ne postoji profesija sanitarni tehničar, popularno zvana – smetlarstvo, zbog velikog broja ljudi kojima su noge morale biti amputirane...», to bi ih barem potaklo da se prošeću do Zavoda za zapošljavanje. Možda bi se spasili.
Ali to se nikad neće dogoditi.

To se nikad neće dogoditi iz razloga kaj bi se netko trebao pokrenuti da uopće krene u realizaciju, a to je gotovo jednako šansi da Quentin Tarantino napravi film bez krvi.

Ne možemo popraviti taj problem. I kaj sad da radimo? Korak koji se treba poduzet je taj da zagorčamo život onoj osobi koji prakticira taj fundamentalni problem. U mojem slučaju, sanitarni tehničar. Time što ću mu natrpat što više smeća kaj mogu (a fala dragom Bogu, to napravit mogu).

Još veći probem je taj kaj svatko u našem društvu ima PŽS – Prigovaraj i Žali se Sindrom. Svi. I ja. Prigovaram i žalim se na ljude koji prigovaraju i žale se.

Svatko, danas, mora dati dovoljno mjesta za disanje svakome. Noviji đambo đetovi imaju samo 4 sjedala u redu. U slučaju da dođe morbidno ogromna osoba koja treba biti pravilno smještena. Sjedala moraju biti dovoljno velika.

«Ali Francesca, pretile osobe imaju pravo letjeti!!!11!!1»

I ja se apsolutno slažem s tim. Ali ne na tuđi trošak. Moje stajalište toga je da moramo napraviti sa two-and-a-half-seat ljudima isto što moramo napraviti sa prtljagom koja nam ne stane u kabinu, tj. overhead lockere. Čekirat ih. Pod tim mislim da ak imaš više od 200 kila, trebaš letjet u holdu zajedno sa svom ostalom prtljagom.

«Ali to nije humano! To nije fer!!!11!!!1!OMG!»

Kaj, danas sve mora biti fer? Sve mora biti pravedno. Svi moraju biti jednaki. Svi moraju imati jednaka prava. Ne smije postojati dijelić, ne smije postojati centimetar, niti milimetar niti nanometar konkurencije bilogdje, u bilo kojoj profesiji! Kvragu sa konkurencijom! Ne želimo je više! Tko je treba?

Danas nitko. Imamo žene koje mogu donirati spermu, imamo čelave likove u reklamama za šampon protiv peruti, imamo debele ljude koji krive druge za svoje stanje – What the fuck?

Ti debeli ljudi tuže McDonalds za njihovo stanje, jer su jedući njihovu hranu postali debeli, zatim kad smršave, opet se vrate na isto i opet tuže McDonalds jer su postali debeli, onda bi McDonalds trebao prilagoditi svoju Drive In širinu širini njihovog auta koji sad voze, auta koji je auto kopmanija trebala prilagoditi njima jer su ih tužili, a sve jer su punili svoja usta sa masnim, grozno kaloričnim McDonalds burgerima 10 puta na dan, svaki dan.

Prilagoditi ovo, prilagoditi ono. Nek se samo još jedna osoba žali na McDonalds zbog njene težine i količine celulita, morat će se prilagoditi sa mojom šakom u njenim ustima.

Znam, sad će netko reći da je to njihova potreba. Da oni nisu krivi kaj su debeli i kaj trebaju širi Drive In zbog ogromnog auta i kaj trebaju ogromne stolce u avionu. To hell with that!

Danas svi trebaju nešto. Ja trebam ovo, meni treba ono, ja ne mogu živjet bez ovog...

Pa kad je već tak, prilagodite se, dragi moji blogeri i oni koji to nisu, sa činjenicom da ovaj fakin blog neće prestat postojat i da će ovaj shitty blog vršit torturu nad vašim slabašnim dušama koliko god će moći.
Evo, moram prepustit svoje mjesto sada nekom drugom. Prilagođavam se nečijim potrebama.

To je, dok ne poludim i sve poubijam.

104,587 ljudi misli da je ovo hrpetina gluposti.

Predmet: Nemogu vjerovat! Jel to oni ozbiljno?

Pismo Plivi:

Ja sam Marija Horvath, znanstvenica na University of Science and Space Exploration u Texas. Nase istrazivanje je trenutno usmjereno prema pravilnoj hrani astronauta. Razvijamo pod pokroviteljstvom vlade «tajni» sastojak kodiran pod imenom – vitamin Q. Nase obavjestajne agencije su nas obavijestile o vasim istrazivanje i o vasem poznavanje projekta «Q». To moze jedino znaciti da ste nekako dobili informaciju od nekih nasih znanstvenika. Molim vas da odmah obustavite sva istrazivanje, budući da je ovo iskljucivo projekt USSE. Ukoliko ne dobim odgovor sa objasnjenjem kako ste dosli do informacija, zasto, i hocete li obustaviti daljnje istraživanje, Americka vlada ce biti primorena dici sudsku tuzbu.

Molim da odgovorite sto prije,

Marija Horvath

University of Science and Space Exploration, Huston, Texas

p.s. ukoliko ste imali poteskoca sa mojih hrvatskim jezikom (već 10 godina radim i zivim u Amerika), molim vas da to naglasite, te da vam napisem mail na engleski jezik.

Ok, ovo je užas amaterski, čak sam i email fulala, ali oni su ipak odgovorili...

Poštovana, 

Mi smo odjel elektroničkog poslovanja i ne bavimo se istraživanjima.

Koliko mi je poznato, u našim razvojnim projektima nemamo ništa slično.

proslijedili smo Vaš e-mail u istraživački institut.

 S poštovanjem,

 dr. Ivana Klinar

Uredništvo PLIVAmed.net-a

Pliva d.d.

Elektroničko poslovanje

E sad, valjda će istraživački institut odgovorit nešto u svoju obranu..I bolje im je, jer ako nebudu, na vrata će im ocito pokucat agent Smith! Ili njima, ili meni...

Pismo Sc Johnsonu:

Date: 08/31/04
From: <consumerproducts@scj.com>
To: "consumer products" <crcemail@scj.com>
Subject: CRC Website comments - Glade

Title: Ms.
First Name: Marija
Last Name: Horvath
Address: Zagreb Street 78
City: Velika Gorica
State/Province: HI
 Product: Glade
Comments: Glade spray seemed innocent enough when I bought it, even
my friend Melissa recomended it to me. She said that it smells great. I had
to try at least one of them, because my house is near the land fill so you
know what Im talking about.
I went to the local store, and bought 3 pieces of Glade sprays. When I came
home, I plugged them in. At first it was good smell, nothing too much. But
then, I started to smell something weird, it was like something was burning.
I went back to the living room, and Oh-MY-GOD! All of your 3 Glade sprays
melted down and fire cought my curtains!
To cut a long story short, my house burned to the ground. Your Glade sprays
did it! I know it! Fireman said so and forensic tests that were taken showed
that it was Glade.
Im all beaten up now, partly by the sad situation, partly by my crazy
alcoholic husband who blames me for what happened.
I demand a full refund and maybe some free stuff.

I hope you have a good explanation for this,
Marija

Molim da se primjeti kak sam navela da mi je adresa Zagreb Street 78, grad Velika Gorica, a država Hawaii...

Može li itko ovo shvatit ozbiljno... očito da:

Ms. Horvath,
Thank you for contacting SC Johnson. We are very concerned about your
email below. At your earliest convenience, please call us at
1-888-301-0033 (9am - 5pm EST Monday - Friday) and ask for Nancy.
Thank you,
SC Johnson
Consumer Resource Center

Predmet: Teroristi stvarno nisu normalni...ali za sve postoji razlog

Budući da odlazim u London (internal joke...) prek vikenda, sutra vam neću moći ostaviti annoying post, evo vam ga unaprijed. Zbogom!

Ok, tako se ja informiram kroz razne medije i vidim naslov u stilu . Koja je to žgadija...
Pa si razmišljam, čemu takvo primitivno ponašanje? Koji bog ih tjera da su tak prokleto glupi?
I sad, da se intelektualno još više opametim, malo tražim nekakve informacije - i kaj nađem? Članak koji me u isto vrijeme i užasnuo i intrigirao, a radi se o ljudskom inbreedingu (hrvatska riječ je?) iliti incestu. I sad je bilo tu različith pričica o tome kak su se međusobno skrižali rođaci, braća i sestre i tome slično, ali najzanimljivija je bila karta svijeta. Svaka zemlja je imala svoju boju koja je određivala određeni postotak incesta. SAD, Kanada i Europa su bile žute boje, što znači da je stopa incesta manja od 1%. Južna Amerika, Kina i ostale sumnjive zemlje su bile ružićaste boje, što znači da brat-sestra i rođo-rođo parovi su u postotku od 1-10. Ouch!
E, ali guess what? Irak, Iran, Pakistan i sve te bezvezne zemlje koje ničem ne služe osim da nas zajebavaju, su bile zelene boje, što znači najveća stopa incesta, od 20% pa sve do 50%. What the fuck? Nije niti čudo kaj su veliki poklonici religijskih gluposti i suicidalnog ponašanja... Idea ubijanja 200 nevinih učenika se sad čini puno razumljivijom, čak i razboritim ponašanjem kad uzmeš u obzir sve ovo. Zamislite tamo ić na vjenčanje - na čijoj strani da sjediš? Na mladionoj? Ne, možda ipak na drugoj...kak da se odlučim kad su mi oboje u rodu? Jesus!

Tak da svi vi hipiji koji tvrdite da smo svi jednaki i imamo jednaka prava, znajte da ste u krivu, jer možda je to nekad bila ideja, i možda smo bili nekad u mogućnosti to i ostvarit, ali sada više ne može biti niti običan koncept. Svi ti idioti na bliskom istoku su izgubili pravo jednakosti prije 500 godina, kad su uveli trend pod nazivom KaZin-Fakin i zaslužuju biti ubijeni! Strašno!

Molim? Tko se to ne slaže?