Francesca Extraordinaire

Predmet: For the love of god, anything but...

...Za Elizu!

Ak znaš odsvirat tih mizernih 9 nota, ne znaš svirat cijelu skladbu, idiote! Zašto netko već jednom ne nauči to svirat od početka pa sve do kraja. Svi znamo glavni dio: e, dis, e, dis, e, h, d, c, a....dalje?

Ne znaš svirat klavir i gotovo. Ja znam. Ali ti neću odsvirat. Iz inata. I neću ti dopustit da više takneš moj polukoncertni klavir. Koji je prevrijedan za tvoje gibberish pokušaje.

Zašto to ljude oduševljava? Čim vide klavir, zasjednu se i počnu svirat devet-notnu-elizu. Počinjem mislit da to rade namjerno. Svi. Namjerno. Da me iznerviraju. Namjerno. Sigurno. Namjerno. Ne znaju niti tko je to skladao. Namjerno.

Moj klavir ima tipke od prave bjelokosti. Da, to znači da su slonovi bili ubijeni za MOJ klavir! Ne znam kaj je tu tak strašno, ljudi se naprosto zgražaju kad vide da ima bjelokosti po sebi – kaj je vama? Jedan slon je ubijen – so what? Taj jedan je nula nasprem svih ostalih, prestanite me napadat sa svojim stavovima ljudi!

Klavir mi zauzima previše mjesta u kući.

Namjerno.