Francesca Extraordinaire

Predmet: Croatia Airlines

Pozdrav pučanstvu!

Evo mene, pišem vam sa 10 000 metara visine. I moram vam reći da mi je baš.....super! Da, dobro ste pročitali...Inače, sad sam na ruti Zagreb – Dubrovnik, imam window seat u business klasi i, ljudi moji, uživancija (sad razumijem svog starog). Nema nas baš puno, u mojoj klasi doduše, ekonomska je full, ovdje smo samo ja i još dva čovjeka, sama sjedim u redu tak da sam u polu ležećem pložaju. Moram napomenut, kožna sjedala – zakon! Inače, stalno se vozim u economy klasi, pa sam se uvijek (do sada however) pitala, zašto, pobogu, zašto, oni odvajaju business klasu sa zastorima od nas ostalih – kaj to treba značit, da su oni bolji? E pa da, tako nešto. Let ne traje duže od 50 minuta, a evo već smo jeli 2 puta, pili vina i te gluposti, čitamo novine koje god hoćemo, i –evo, samo malo....upravo je došao sendvič sa kavijarom:))

Ne mogu vjerovat da je let super...Inače, moj zadnji let je bio negdje sedam dana prije ovog i let je bio skoro pa ravan katastrofi. Ne da sam imala po dobrom starom običaju economy class kartu, nego je ta karta bila skuplja od ove koju sad imam (!) i  avion je bio totalno pun i to sa samim strancima – najviše je bilo francuza, engleza, talijana i šveđana...ja sam bila jedina osoba koja je actually iz Hrvatske.. i tako kad sam napravila check in, vidla sam da imam sjedalo B (ne znam koji broj al to nije bitno), što znači da sjediš u sredini – najgora moguća opcija, inače ja skoro uvijek dobim B ili E...Ali, mislim si dobro valjda nebude tak užas ko svaki put – vraga! Lik do prozora je imao valjda više od 150 kila i jedva da je stao u sjedalo i on je bio iz Švedske, lik s moje desne strane je bio štrkljav ko....ne znam, i on je bio Francuz, dobro s njim nisam imala problema, ali Šved je morao ići stalno na WC...poludila sam, cijeli red van, taman se namjestiš, evo njega natrag, i opet cijela priča ponovo...A tek kad se sjetim kretena iz reda ispred...ja ne znam kaj su oni radili...to su bili blesavi talijani, došlo mi je da ih bacim kroz prozor van. Mislim, kaj nemreš ko čovjek odsjedit tih 50 vražjih minuta i bok, a ne valjat se po sjedalima – idioti! Sve ostalo je bilo ok, osim, naravno, neporecive činjenice da na svakom letu ima neko drečavo derište koje se dreči i dreči cijelo vrijeme. Užas! Ajde ovaj barem nije nogama udarao u moje sjedalo, al svejedno zaslužio je progon iz aviona!

Ljudi moji, toga ovdje nema...samo ja, dva biznismena (koji, moram napomenut, žderu ko da nisu nikad u životu jeli –gross!), i moj laptop... evo nazdravljam vam sa čašicom crvenog vina, cheers!

P.s. imajte na umu da odsad pa na dalje imate posla sa Mensašicom – ne samo da pišem bolje blogove od vas, nego sam i inteligentnija:)

Neograničene količine kavijara će me uništit