Francesca Extraordinaire
uto - 19.12.2006
Predmet: Božićna priča o Hrisu Valjoniju Ježu (po istinitom događaju)
Kroz naše živote su nas uvijek šopali raznoraznim pričicama o Božiću i njegovom značenju neobraćajući pozornost na to da je svaka od njih ogromna LAŽ! Jednom mi je netko rekao da se jedom negdje rodio čovjek u štali, a na nebu je bio nekakav svemirski brod koji je sjajo i neki frajeri su ga išli pratit i donesli tom novo-rođenom čovjeku nekakve poklone iz DM-a sa gelovima za tuširanje i tak to. Sva sreća da imamo Tomicu inače ovo nebi nikad saznali.
Bio je to topli dan i snijeg je padao u Velvudovcu na suncu. Nikoga nije bilo na cesti jer su na Badnjak svi doma, zamotani u deke sa toplinom i srećom u srcima. Svi osim jednog. Siroti jež Hris Valjoni Jež nije bio uopće sretan. Bio je tužan. Htio je biti doma, na zemlji, sa ostalim ježevima i familijom, gdje nije vruće nego je ugodno i ima puno jabuka. Ali to nije bilo moguće, jer tko bi onda držao dučan sa cipelama. Građani Velvudovca su trebali cipele jer bi im inače stopala izgorila. I tako je i danas Hris Valjoni Jež dočekao kraj radnog dana i zatvorio svoj dučan sa cipelama, te se zaputio doma. Veselio se tome jer ga doma uvijek čeka njegov najbolji prijatelj, Vladimir.
Kada je napokon došao doma, Hris Valjoni Jež je doživio stravičan šok. Vladimir ga nije htio poljubit ispod imele. Vladimir ga nije htio poljubit zato što je Vladimir bio biljka, a biljke ne mogu nikog ljubit, a isto tako je bio mrtav. Hrisu se srce slomilo. Hris Valjoni Jež je istrčao iz kuće i krenuo prema šumi. „Ne mogu više ovako!“ viknuo je obližnjem drvu. „Drvo! Bacit ću se u bunar! Nemoj me niti pokušat zaustavit!“
Drvo ga nije pokušalo zaustavit.
Hris Valjoni Jež je trčao i trčao, koliko god su ga njegove male jež-noge nosile. U svom tom trčanju se popikavao na bezbrojne grane i glavom se zabijao u razno grmlje koje ga je neizbježno potsjećalo na to kako ga je Vladimir odbio i kako će sad on odbiti nastaviti živjeti. A onda napokon ugleda bunar u kojeg će se bacit. I opet je pojurio prema njemu. Ali nije ga dosegao. Prije bunara je bio skriveni bunar u kojeg je Hris Valjoni Jež iznenada upao. I dok je padao ostao je trudan, nemam pojma kak je ostao trudan ali to je uistinu bilo Božićno čudo koje ima nekakve veze s Bogom ili pastirima. Kad je došao do dna, rodio je Isusa. „Hris Valjoni Jež,“ Isus reče „Od sada si Deda Mraz Jež.“
Hris Valjoni Jež je bio začuđen i prestrašen. Nikada do sada nije bio Deda Mraz Jež, i nije uopće znao što reći na sve to. „Ho, ho, ho“ je bio prilično dobar početak. Za par sati je dolazio Božić a on nije imao nikakve poklone. Pa upita svog sina „Isuse Jež moj sine, mogu li dobiti kakve poklone?“
„Ne.“ Odgovori Isus. „Odi u Najveći Shopping Centar“. I tako se Hris Valjoni Deda Mraz Jež uputio u Najveći Shopping Centar.
Najveći Shopping Centar je daleko od Deda Mraz Ježove kuće pa je uskočio u svoj jež-auto. Sve je bilo mirno i tiho jer su svi bili u kućama jer je bila noć prije Božića i svi su spavali u svojim krevetima ispunjeni toplinom i srećom u srcima. I dok se Hris Valjoni Deda Mraz Jež vozio, odjednom mu na usne dođe osmijeh jer će donjeti toliko veselja drugima kao Deda Mraz Jež. Ali sudbina nije bila na njegovoj strani jer nije nikada uspio doći do Najvećeg Shopping Centra. Vegetarijanac-zeleni-aktivist je zablokirao cestu i nije se htio maknuti. „Molim te, makni se ti elijen hipiju“ zamolio ga je Hris Valjoni Deda Mraz Jež, „Moram kupit poklone!“
„Dolje kapitalizam!!!“ odgovori mu vegetarijac-zeleni-aktivist.
„Ok.“ Odgovori Hris Valjoni Deda Mraz Jež, i zaspe.
U snu je napokon otkrio pravo značenje Božića, te ga to iskustvo potpuno promijeni. Činilo mu se kao da su svi događaji u njegovom životu nekako vodili do ovog trenutka, svaki uspjeh, svaki neuspjeh je bio samo putokaz na cesti njegovog života. Sada napokon zna pravo značenje Božića. Pravo značenje Božića je u jedenju slasnih kolača i francuske salate oko vatre u hrđavim bačvama u uličicama u užasnom polurazrušenom postapokaliptičnom gradu budućnosti. Sretan Božić svima!
Bio je to topli dan i snijeg je padao u Velvudovcu na suncu. Nikoga nije bilo na cesti jer su na Badnjak svi doma, zamotani u deke sa toplinom i srećom u srcima. Svi osim jednog. Siroti jež Hris Valjoni Jež nije bio uopće sretan. Bio je tužan. Htio je biti doma, na zemlji, sa ostalim ježevima i familijom, gdje nije vruće nego je ugodno i ima puno jabuka. Ali to nije bilo moguće, jer tko bi onda držao dučan sa cipelama. Građani Velvudovca su trebali cipele jer bi im inače stopala izgorila. I tako je i danas Hris Valjoni Jež dočekao kraj radnog dana i zatvorio svoj dučan sa cipelama, te se zaputio doma. Veselio se tome jer ga doma uvijek čeka njegov najbolji prijatelj, Vladimir.
Kada je napokon došao doma, Hris Valjoni Jež je doživio stravičan šok. Vladimir ga nije htio poljubit ispod imele. Vladimir ga nije htio poljubit zato što je Vladimir bio biljka, a biljke ne mogu nikog ljubit, a isto tako je bio mrtav. Hrisu se srce slomilo. Hris Valjoni Jež je istrčao iz kuće i krenuo prema šumi. „Ne mogu više ovako!“ viknuo je obližnjem drvu. „Drvo! Bacit ću se u bunar! Nemoj me niti pokušat zaustavit!“
Drvo ga nije pokušalo zaustavit.
Hris Valjoni Jež je trčao i trčao, koliko god su ga njegove male jež-noge nosile. U svom tom trčanju se popikavao na bezbrojne grane i glavom se zabijao u razno grmlje koje ga je neizbježno potsjećalo na to kako ga je Vladimir odbio i kako će sad on odbiti nastaviti živjeti. A onda napokon ugleda bunar u kojeg će se bacit. I opet je pojurio prema njemu. Ali nije ga dosegao. Prije bunara je bio skriveni bunar u kojeg je Hris Valjoni Jež iznenada upao. I dok je padao ostao je trudan, nemam pojma kak je ostao trudan ali to je uistinu bilo Božićno čudo koje ima nekakve veze s Bogom ili pastirima. Kad je došao do dna, rodio je Isusa. „Hris Valjoni Jež,“ Isus reče „Od sada si Deda Mraz Jež.“
Hris Valjoni Jež je bio začuđen i prestrašen. Nikada do sada nije bio Deda Mraz Jež, i nije uopće znao što reći na sve to. „Ho, ho, ho“ je bio prilično dobar početak. Za par sati je dolazio Božić a on nije imao nikakve poklone. Pa upita svog sina „Isuse Jež moj sine, mogu li dobiti kakve poklone?“
„Ne.“ Odgovori Isus. „Odi u Najveći Shopping Centar“. I tako se Hris Valjoni Deda Mraz Jež uputio u Najveći Shopping Centar.
Najveći Shopping Centar je daleko od Deda Mraz Ježove kuće pa je uskočio u svoj jež-auto. Sve je bilo mirno i tiho jer su svi bili u kućama jer je bila noć prije Božića i svi su spavali u svojim krevetima ispunjeni toplinom i srećom u srcima. I dok se Hris Valjoni Deda Mraz Jež vozio, odjednom mu na usne dođe osmijeh jer će donjeti toliko veselja drugima kao Deda Mraz Jež. Ali sudbina nije bila na njegovoj strani jer nije nikada uspio doći do Najvećeg Shopping Centra. Vegetarijanac-zeleni-aktivist je zablokirao cestu i nije se htio maknuti. „Molim te, makni se ti elijen hipiju“ zamolio ga je Hris Valjoni Deda Mraz Jež, „Moram kupit poklone!“
„Dolje kapitalizam!!!“ odgovori mu vegetarijac-zeleni-aktivist.
„Ok.“ Odgovori Hris Valjoni Deda Mraz Jež, i zaspe.
U snu je napokon otkrio pravo značenje Božića, te ga to iskustvo potpuno promijeni. Činilo mu se kao da su svi događaji u njegovom životu nekako vodili do ovog trenutka, svaki uspjeh, svaki neuspjeh je bio samo putokaz na cesti njegovog života. Sada napokon zna pravo značenje Božića. Pravo značenje Božića je u jedenju slasnih kolača i francuske salate oko vatre u hrđavim bačvama u uličicama u užasnom polurazrušenom postapokaliptičnom gradu budućnosti. Sretan Božić svima!
objavio Francesca Extraordinaire, 19. prosinac 2006 13:31:00
0 komentara:
