Francesca Extraordinaire
uto - 12.12.2006
Predmet: Broj 40.
Ovo je kratak i jednostavan popis stvari koje me vole tako često izbacit iz takta:
1. Bezinteligentni idioti koji se naguravaju u busevima za vrijeme rush houra sa prokleto ogromnim koferima.
2. Mercatorov dučan s bijelom tehnikom koji prodaje Vip prepaid bonove od 100kn po cijeni od 120kn.
3. Neizmjerna količina sapunica domaće i strane proizvodnje.
4. Vrijeme – ne mogu vjerovat da spavanjem vrijeme nestane. Totalno glupo. Zamisli da spavanje podupla vrijeme. Trebali bi poradit na tome.
5. Ljudi koji govore dok kašlju.
6. Ljudi koji govore dok zijevaju.
7. Ljudi koji govore „gušim se, gušim se!“ dok se guše, ko da to nije očito.
8. Vjetar. Sve pokvari. Sve je čudno. Napravi ti onaj glupi razdjeljak na sredini glave. Stvara puno buke u ušima. Generalno ogroman davež.
9. Ljudi koji imaju više od pet artikala u košari u redu za „do pet artikala u košari“.
10. Kad uđeš u wc, i nema papira.
11. Ljudi koji misle da je Škoro humorističan.
12. Ljudi koji ne znaju zapravo kaj misle o Škori. Nekad im je zabavan, nekad je sranje.
13. Ljudi koji nose tek rođene bebe na posao.
a) naravno da je slatko. To je čovjek. Ali mali. Dizajnirani su da izgledaju slatko tak da im ne otrgnete glave kad vas probude usred noći zapišani, zasrani i obliveni bljuvotinom, očekivajući da to počistiš.
b) kaj hoćeš? Medalju za to?
c) kaj je s tim hodom po uredu? Čitava procesija. Pokazivanje ljudima koje ne poznaš baš dobro i koji tebe ne poznaju baš dobro, ali tebi u tom trenutku to izgleda sasvim ok.
d) dvije rekcije dobiš.
- pravi, istinski „guci, guci“. Pa prekrasan je! Tak je slatki! Anđelek! Nije li svijet prekrasan! Nije li život savršen! Nije li Bog izvrstan samo zato kaj nam je omogućio da imamo bebe!
- lažni „guci, guci!. Sve gore navedeno, ali s namjerom sakrivanja pravih, istinskih misli: Izgleda ko smežurani dabar. Vjerojatno ima sidu ko i mama. Jel je mrtvorođeno? Pa naravno da se obožavaš brinuti o malom dreku, možeš si priuštit otkaz. Kad ugledam ovakve srednjeklasne luzere poput tebe paradirajući sa svojim leglom dođe mi da se ubijem.
14. Stari ljudi koji klikču dvaput.
Postoje dvije vrste ljudi na svijetu. Mladi ljudi koji znaju kaj rade, i stari ljudi koji dabl klikaju dok koriste internet.
Stvar kao dvostruko klikanje NE postoji na internetu. To niš ne radi. Jedan klik je dovoljan. Dvostruko klikanje znači to da komp počne loudat neku stranicu, i onda počne ispočetka. To sve usporava.
Prestanite klikat dva puta!
Ono kaj je dodatno frustrirajuće s tim starim ljudima je sama tehnika dabl klikanja (čak i kad se radi o pravoj potrebi za to). Tak je prokleto čudna. Klikaju na mahove. Ne mogu kliknut bez da pomaknu miš u isto vrijeme. Često ne uspiju dabl klik napravit jer njihov drugi klik zapravo promaši ikonicu jer im se nekak ruka trzne i miš ode nekam kvragu. Ozbiljno. Izluđuje me to.
15. Nemogućnost shvaćanja što internet zapravo je.
Radi se vjerojatno o najvažnijem tehničkom razvoju u posljednjih 25 godina, ali većina ljudi još uvijek ne razumije što internet je i što to zapravo radi.
„Jel tvoj kompjuter ima internet u sebi?“
„Jel imaš internet u kući?“
„Jel ovaj laptop dolazi s internetom?“
Dajte shvatite da je internet jednostavno mreža čežnji u svijetu bez ljubavi.
16. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica sa svojim drečavim derištem.
17. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica u kojima ne samo da je čitavo leglo, nego valjda i čitavo prokleto igralište.
18. Ljudi koji u kinu moraju proizvodit zvukove. Mislim, dobro ak kihneš ili zakašlješ, na tak nešto ne možeš utjecat, ali non stop neki bog izvodit? Ne trebaš. Takvi ljudi obično pričaju o slijedećim stvarima:
- o uobičajenim temama, ko da su na kavi.
- o tome kak je film bezvezan (to uglavnom znači da moraju koristit mozak)
- o tome kaj se događa u filmu. Nešto tipa komentar samome sebi. „Oh, ovo je boljelo“. „Užas“. „Ne mogu vjerovat da je to on napravil“. „Stvarno ju voli“. ITD.
Nitko ne želi znat tvoje mišljenje o filmu, i ako ga baš želiš podijelit sa mnom rado ću ga poslušat nakon filma, iako mislim da bilo što koherentno ne možeš izustit bez ogromnog bijelog platna ispred sebe koji te podsjeća na to što ti sada zapravo radiš (jel šopingiram u City Centru? Jel čekam frendicu da odemo pogledat novu kolekciju? Jel sjedim doma i gledam Najbolji Reality Show? O ne, pogle. Ja sam u kinu. Gledam film. Nije li to smiješno? Pogle, ono tamo, na ekranu. Upravo tamo.)
19. Prvi razred u avionima. Svi se gužvaju u ekonomskoj klasi, dok je biznis virtualno prazna. Vječito moraš sjedit između dva idiota od 500 kila sa strahom od letenja i tendencijom povraćanja kompanijine toksične piletine. Dođe mi da im strgnem onaj plavi zastor i nabijam njime po vratima u apsolutnom bijesu.
20. Ljudi.
21. Oliver Mlakar. Ne mogu vjerovat da je on još uvijek na televiziji. Mislim da sam jednom pročitala njegovo ime u Bibliji. Taj čovjek ne može niti virtualno još biti živ.
22. Jelena Veljača. Najvjerojatnije najgora polu-glumica ikad.
23. Blogeri koji su ljubomorni na moju internet slavu.
24. Frajer iz Zagrebparkinga koji mi je naplatil kaznu jer sam zakasnila produžit parkirnu kartu za jednu minutu. Jednu. Prokletu. Minutu. Dabogda ti se taj tvoj mali trikoder u ruci s kojim si čekal da mi istekne karta pored auta, pokvari i ubi te strujom.
25.Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu Loebovog Citroena.
26. Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu romobila.
27. Vozači koji čekaju da zeleno svijetlo dozrije i postane crveno.
28. Autostoperi koji bijesno mlataraju rukama kad im ne stanem.
29. Moj pas Buco koji me redovito budi u petnaest do sedam. To je šest i četrdesetpet. Kaj se mene tiče, možeš jest i u 10. Nebuš umrl kvragu.
30. Moj pas Bobica koji ne voli nikog na svijetu osim našeg klana, a pogotovo moju cijenjenu majku u kojoj vidi boginju.
31. Moj neučinkovit faks na kojem ne možeš ništa obavit u jednom danu. Eventualno u jednoj godini.
32. Ljudi koji uporno pokušavaju dokazati da ono što ja volim/radim/čitam/gledam nije uopće dobro i da bi bilo najbolje da prihvatim ono kaj oni vole/rade/čtaju/gledaju. Možeš mi jednom to reć, ak velim da neću promijenit mišljenje, onda to znači da neću promijenit mišljenje. Uporno tvrđenje suprotnog od onog u što ja vjerujem je isto ko da prozorima svaki dan govoriš da se ne zmažu – neučinkovito.
33. Broj 33.
34. Činjenica da mi je jeftinije u grad ići autom nego javnim prijevozom. Nebuloza koja je nepojmljiva u drugim državama koje imaju imalo smisla.
35. RTL Televizija i njihov blok od „samo jedne reklame“. I? Zakaj to sad treba naglašavat? Kaj sad? Da vam se zahvalim možda kaj puštate samo jednu a ne jednu sa još njih 30 iza sebe? Od prihoda svih tih reklama bi mogli složit programsku shemu koja ne samo da bi bila gledljiva, već čak i možda dobra. Ali ne, kaj oni naprave – otkupe prokletu Cobru 11.
36. Cobra 11. Najlošija serija ikad osmišljena i tv adaptirana. Svaka radnja je ista.
Dođe negativac. Napravi nekaj negativno. Uh-oh, nekome je nešto povrijeđeno. Halo? Evo policije koja naganja tog zločestog negativca. Zločesti negativac vozi ko manijak i ne skuži da se ispred njega nalazi rampa zakamuflirana u kartonske kutije. On desnom stranom auta naleti na rampu. Okrene se u zraku. Kutije spektakularno lete. On pada na krov. Kutije spektakularno lete. Skliže se na krovu. Kutije spektakularno lete. Iskre po svuda, na njega nalijeće još jedno milijun drugih automobila čiji vozači imaju percepciju na razini retardiranog majmuna. Kutije još uvijek spektakularno lete. Policajci zaključe kak su napravili dobar posao. Kutije više ne lete, ali zato nas na kraju počaste jednim najvjerojatnije najorginalnijim zaključkom serije u povijesti civilizacije. U tom trenutku bi mogla zbrisat taj kanal i proklet ga nekom starom kletvom, ali ne znam kak bi onda gledala Invaziju.
37. Frajer iz moje grupe na njemačkom. Stravično mi ide na živce. Ima sreću kaj ga nema prečesto jer bi mu zabila te njegove frfljave rečenice ravno u njegove čvalje ispunjene iskrivljenim, mogće umjetnim, zubima koji su previše cuclali nečiju guzicu nego što su to trebali.
38. Lezba-vegetarijanka iz moje grupe na njemačkom. Ima sreću kaj me nema prečesto inače bi joj zabila te njene životinje tam di i tebaju bit – u čvaljama.
39. Tajice. Ne znam zašto je to opet popularno. Bilo bi super kad bi u modu došli luk i strijela, onda bi se mogli i igrat na ulici, il nekaj.
40. Moj seminarski rad o Pulitzeru. Kak da napišem samo 10-tak strana o njemu? To nije humano tražit od mene. Zapamtit ću ja to. Ali prije toga ću napisat više od 10 strana, samo da nije onak kak treba bit.
Ak nastavim ovo najvjarojatnije ću otić napravit nekaj loše, kao ubit 1/6 familije, orobit Mercatorov dučan, ili gledat Big Brother. Volim svoje zdravlje. Šteta kaj sam vam narušila vaše ovim tekstom.
1. Bezinteligentni idioti koji se naguravaju u busevima za vrijeme rush houra sa prokleto ogromnim koferima.
2. Mercatorov dučan s bijelom tehnikom koji prodaje Vip prepaid bonove od 100kn po cijeni od 120kn.
3. Neizmjerna količina sapunica domaće i strane proizvodnje.
4. Vrijeme – ne mogu vjerovat da spavanjem vrijeme nestane. Totalno glupo. Zamisli da spavanje podupla vrijeme. Trebali bi poradit na tome.
5. Ljudi koji govore dok kašlju.
6. Ljudi koji govore dok zijevaju.
7. Ljudi koji govore „gušim se, gušim se!“ dok se guše, ko da to nije očito.
8. Vjetar. Sve pokvari. Sve je čudno. Napravi ti onaj glupi razdjeljak na sredini glave. Stvara puno buke u ušima. Generalno ogroman davež.
9. Ljudi koji imaju više od pet artikala u košari u redu za „do pet artikala u košari“.
10. Kad uđeš u wc, i nema papira.
11. Ljudi koji misle da je Škoro humorističan.
12. Ljudi koji ne znaju zapravo kaj misle o Škori. Nekad im je zabavan, nekad je sranje.
13. Ljudi koji nose tek rođene bebe na posao.
a) naravno da je slatko. To je čovjek. Ali mali. Dizajnirani su da izgledaju slatko tak da im ne otrgnete glave kad vas probude usred noći zapišani, zasrani i obliveni bljuvotinom, očekivajući da to počistiš.
b) kaj hoćeš? Medalju za to?
c) kaj je s tim hodom po uredu? Čitava procesija. Pokazivanje ljudima koje ne poznaš baš dobro i koji tebe ne poznaju baš dobro, ali tebi u tom trenutku to izgleda sasvim ok.
d) dvije rekcije dobiš.
- pravi, istinski „guci, guci“. Pa prekrasan je! Tak je slatki! Anđelek! Nije li svijet prekrasan! Nije li život savršen! Nije li Bog izvrstan samo zato kaj nam je omogućio da imamo bebe!
- lažni „guci, guci!. Sve gore navedeno, ali s namjerom sakrivanja pravih, istinskih misli: Izgleda ko smežurani dabar. Vjerojatno ima sidu ko i mama. Jel je mrtvorođeno? Pa naravno da se obožavaš brinuti o malom dreku, možeš si priuštit otkaz. Kad ugledam ovakve srednjeklasne luzere poput tebe paradirajući sa svojim leglom dođe mi da se ubijem.
14. Stari ljudi koji klikču dvaput.
Postoje dvije vrste ljudi na svijetu. Mladi ljudi koji znaju kaj rade, i stari ljudi koji dabl klikaju dok koriste internet.
Stvar kao dvostruko klikanje NE postoji na internetu. To niš ne radi. Jedan klik je dovoljan. Dvostruko klikanje znači to da komp počne loudat neku stranicu, i onda počne ispočetka. To sve usporava.
Prestanite klikat dva puta!
Ono kaj je dodatno frustrirajuće s tim starim ljudima je sama tehnika dabl klikanja (čak i kad se radi o pravoj potrebi za to). Tak je prokleto čudna. Klikaju na mahove. Ne mogu kliknut bez da pomaknu miš u isto vrijeme. Često ne uspiju dabl klik napravit jer njihov drugi klik zapravo promaši ikonicu jer im se nekak ruka trzne i miš ode nekam kvragu. Ozbiljno. Izluđuje me to.
15. Nemogućnost shvaćanja što internet zapravo je.
Radi se vjerojatno o najvažnijem tehničkom razvoju u posljednjih 25 godina, ali većina ljudi još uvijek ne razumije što internet je i što to zapravo radi.
„Jel tvoj kompjuter ima internet u sebi?“
„Jel imaš internet u kući?“
„Jel ovaj laptop dolazi s internetom?“
Dajte shvatite da je internet jednostavno mreža čežnji u svijetu bez ljubavi.
16. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica sa svojim drečavim derištem.
17. Žene koje usred rush houra u bus naguravaju prokleto ogromna kolica u kojima ne samo da je čitavo leglo, nego valjda i čitavo prokleto igralište.
18. Ljudi koji u kinu moraju proizvodit zvukove. Mislim, dobro ak kihneš ili zakašlješ, na tak nešto ne možeš utjecat, ali non stop neki bog izvodit? Ne trebaš. Takvi ljudi obično pričaju o slijedećim stvarima:
- o uobičajenim temama, ko da su na kavi.
- o tome kak je film bezvezan (to uglavnom znači da moraju koristit mozak)
- o tome kaj se događa u filmu. Nešto tipa komentar samome sebi. „Oh, ovo je boljelo“. „Užas“. „Ne mogu vjerovat da je to on napravil“. „Stvarno ju voli“. ITD.
Nitko ne želi znat tvoje mišljenje o filmu, i ako ga baš želiš podijelit sa mnom rado ću ga poslušat nakon filma, iako mislim da bilo što koherentno ne možeš izustit bez ogromnog bijelog platna ispred sebe koji te podsjeća na to što ti sada zapravo radiš (jel šopingiram u City Centru? Jel čekam frendicu da odemo pogledat novu kolekciju? Jel sjedim doma i gledam Najbolji Reality Show? O ne, pogle. Ja sam u kinu. Gledam film. Nije li to smiješno? Pogle, ono tamo, na ekranu. Upravo tamo.)
19. Prvi razred u avionima. Svi se gužvaju u ekonomskoj klasi, dok je biznis virtualno prazna. Vječito moraš sjedit između dva idiota od 500 kila sa strahom od letenja i tendencijom povraćanja kompanijine toksične piletine. Dođe mi da im strgnem onaj plavi zastor i nabijam njime po vratima u apsolutnom bijesu.
20. Ljudi.
21. Oliver Mlakar. Ne mogu vjerovat da je on još uvijek na televiziji. Mislim da sam jednom pročitala njegovo ime u Bibliji. Taj čovjek ne može niti virtualno još biti živ.
22. Jelena Veljača. Najvjerojatnije najgora polu-glumica ikad.
23. Blogeri koji su ljubomorni na moju internet slavu.
24. Frajer iz Zagrebparkinga koji mi je naplatil kaznu jer sam zakasnila produžit parkirnu kartu za jednu minutu. Jednu. Prokletu. Minutu. Dabogda ti se taj tvoj mali trikoder u ruci s kojim si čekal da mi istekne karta pored auta, pokvari i ubi te strujom.
25.Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu Loebovog Citroena.
26. Vozači autobusa koji misle da voze neko prijevozno sredstvo u rangu romobila.
27. Vozači koji čekaju da zeleno svijetlo dozrije i postane crveno.
28. Autostoperi koji bijesno mlataraju rukama kad im ne stanem.
29. Moj pas Buco koji me redovito budi u petnaest do sedam. To je šest i četrdesetpet. Kaj se mene tiče, možeš jest i u 10. Nebuš umrl kvragu.
30. Moj pas Bobica koji ne voli nikog na svijetu osim našeg klana, a pogotovo moju cijenjenu majku u kojoj vidi boginju.
31. Moj neučinkovit faks na kojem ne možeš ništa obavit u jednom danu. Eventualno u jednoj godini.
32. Ljudi koji uporno pokušavaju dokazati da ono što ja volim/radim/čitam/gledam nije uopće dobro i da bi bilo najbolje da prihvatim ono kaj oni vole/rade/čtaju/gledaju. Možeš mi jednom to reć, ak velim da neću promijenit mišljenje, onda to znači da neću promijenit mišljenje. Uporno tvrđenje suprotnog od onog u što ja vjerujem je isto ko da prozorima svaki dan govoriš da se ne zmažu – neučinkovito.
33. Broj 33.
34. Činjenica da mi je jeftinije u grad ići autom nego javnim prijevozom. Nebuloza koja je nepojmljiva u drugim državama koje imaju imalo smisla.
35. RTL Televizija i njihov blok od „samo jedne reklame“. I? Zakaj to sad treba naglašavat? Kaj sad? Da vam se zahvalim možda kaj puštate samo jednu a ne jednu sa još njih 30 iza sebe? Od prihoda svih tih reklama bi mogli složit programsku shemu koja ne samo da bi bila gledljiva, već čak i možda dobra. Ali ne, kaj oni naprave – otkupe prokletu Cobru 11.
36. Cobra 11. Najlošija serija ikad osmišljena i tv adaptirana. Svaka radnja je ista.
Dođe negativac. Napravi nekaj negativno. Uh-oh, nekome je nešto povrijeđeno. Halo? Evo policije koja naganja tog zločestog negativca. Zločesti negativac vozi ko manijak i ne skuži da se ispred njega nalazi rampa zakamuflirana u kartonske kutije. On desnom stranom auta naleti na rampu. Okrene se u zraku. Kutije spektakularno lete. On pada na krov. Kutije spektakularno lete. Skliže se na krovu. Kutije spektakularno lete. Iskre po svuda, na njega nalijeće još jedno milijun drugih automobila čiji vozači imaju percepciju na razini retardiranog majmuna. Kutije još uvijek spektakularno lete. Policajci zaključe kak su napravili dobar posao. Kutije više ne lete, ali zato nas na kraju počaste jednim najvjerojatnije najorginalnijim zaključkom serije u povijesti civilizacije. U tom trenutku bi mogla zbrisat taj kanal i proklet ga nekom starom kletvom, ali ne znam kak bi onda gledala Invaziju.
37. Frajer iz moje grupe na njemačkom. Stravično mi ide na živce. Ima sreću kaj ga nema prečesto jer bi mu zabila te njegove frfljave rečenice ravno u njegove čvalje ispunjene iskrivljenim, mogće umjetnim, zubima koji su previše cuclali nečiju guzicu nego što su to trebali.
38. Lezba-vegetarijanka iz moje grupe na njemačkom. Ima sreću kaj me nema prečesto inače bi joj zabila te njene životinje tam di i tebaju bit – u čvaljama.
39. Tajice. Ne znam zašto je to opet popularno. Bilo bi super kad bi u modu došli luk i strijela, onda bi se mogli i igrat na ulici, il nekaj.
40. Moj seminarski rad o Pulitzeru. Kak da napišem samo 10-tak strana o njemu? To nije humano tražit od mene. Zapamtit ću ja to. Ali prije toga ću napisat više od 10 strana, samo da nije onak kak treba bit.
Ak nastavim ovo najvjarojatnije ću otić napravit nekaj loše, kao ubit 1/6 familije, orobit Mercatorov dučan, ili gledat Big Brother. Volim svoje zdravlje. Šteta kaj sam vam narušila vaše ovim tekstom.
objavio Francesca Extraordinaire, 12. prosinac 2006 22:30:00
11 komentara:
ti si malo popizdila :) ali samo malo
moj skromni dodatak :plastična kutija za samoborske kremšnite u dioni koju je teško otvorit a da izbjegneš porezat prste
A zasto te toliko nervira guzva po busevima ako imas kola?
Samba, pa onak :) To je tak, sitnice se skupe i onda te jedan dan (danas) nekaj/netko pikne i sve ode kvragu. Babun, slažem se. Te plastične kutije su rađene s namjerom da prolijevaš krv. Japi, nervira me zato kaj sam ja u toj gužvi, a to je zato kaj mi je često nešto jednostavnije obavit busom nego autom.
to francesca!!!
opet si me nasmijala.. :-) totalno. al daj nemoj bit tako okrutna prema buci i bobici. oni niš ne mogu sami bez tebe.. dont be like that.
kako lijepo isfrustriran post! lajk it! he he.. 11 i 12 su najjače:-)
Torch, they had it coming :) Nellie, lijepo ispfrustriran post? Lijepo sročeno :)
jebem ti mater blesavu
daj se počni baviti nečim konkretnim a ne tim glupostima kravetino glupača jedna
pišeše gluposti
ne slažem se sa toibom ni u čem
jebem ti pohanu tikvicu i patliđan
da ti jebem
PIŠEŠ GLUPOSTI BUDALETINO
SELJAČINO NEPISMENA
nekak imam filing da je netko malčice frustriran bio.. jadan, ugrožen.. vjerojatno i duže vrijeme bez sexa..
dakle.. mislim stvarno.
Aha hahaha oh joy :D
