Francesca Extraordinaire

(Note: Nešto me na našem nam dragom mojblogu potaklo na slijedeće redove. Ne znam što, ali je očito nešto strašno!)

Glasine

Pogledala sam u šalicu gorke kave. Već smo prošli sve to preko nekoliko puta. Održati sigurnosnu propusnicu za ovaj novi posao je teže no što sam mislila.

 „Francesca, čuli smo glasine o sumnjivim događajima vezanim za tvoju prošlost.“

Pogledala sam oko sobe. Tri prazna zida, bez dekoracija ili bilo kakvih oznaka, i samo jedan zid sa ogledalom (za koje su me godine serije Law and Order naučile da je zapravo dvosmjerno ogledalo) i vrata. Ništa posebno, pa sam zbunjeno pogledala ispitivača.

 „Otkrili ste za majmune koje krijumčarim?“

Agent me pogledao. Nothing but business.

 „Pa, otkrili smo da si kad si bila devet godina stara gurnula Maju Garić u blato.“

Hm. To je čudan način ispitivanja. Nisam bila sigurna radi li se o nekoj čudnoj taktici ili je možda agent samo humorstičan. Nikad ne znaš sa njima.

 „Da...u vezi s tim. Rekla je svima u razredu da sam zaljubljena u Ivana.“

 „Gđica Garić je počinila samoubojstvo jučer.“

Opa. Nisam vidjela ovaj slijed događaja. Ipak nisam bila sigurna kakve to veze ima sa mnom.

 „Spomenula te je u oproštajnoj poruci.“

Odjednom knedla u grlu.

 „Ne mislite valjda da ja imam kakve veze s tim!“ promucah.

 „Ne možemo odbaciti to u ovome trenutku. Izgleda da se nikad nije oporavila, psihički, od tvojeg udarca..“

 „To je smješno. Kaj sam osumnjičena?“

 „Slušaj, radi se o samoubojstvu. Trebamo li te osumnjičiti?“

Kvragu i njihove igre.

 „To nije sve. Otkrili smo da si sa 12 varala na testu iz matematike.“

Misli su mi jurcale. Koji bog? To je bilo prije 8 godina! Kakve veze to ima s bilo čim?

“Koji bog? To je bilo prije 8 godina! Kakve veze to ima s bilo čim?“ bijaše moji odgovori.

 „Pa, Francesca, otkrili smo uzorak devijantnog ponašanja s tvoje strane. Na primjer, sa 7 godina si bacila žabu sa prozora tvoje sobe da bi vidjela može li skočiti natrag na tu visinu.“

Čekaj malo. Ovo sad postaje čudno. Nikad nikome nisam rekla za to. Bila sam tako prestrašena da sam sakrila mrtvu žabu pod staro drvo, 50 metara duboko u šumi i nikad nikome nisam rekla za taj događaj. Nikad.

 „Kak možete znat to?“

 „Ima još puno, puno toga...sa 13 si razbila djedu vjetrobransko staklo sa batom i rekla mu da se ptica zaletila u auto; sa 17 si ostavila vrata otvorena i prouzročila lančani sudar nakon što je pas istrčio na cestu; sa 14 si spalila susjedovu štalu i rekla da se to zapravo ukazao Mojsije...“

 „Dosta!“, viknuh. Kak može to sve znat?

 „Sa 20 si se vozila 100 km/h više od dopuštene brzine i zabila u ogradu Mercatorovog skladišta.“

Čekaj. To je bilo jučer. Ne mogu to teoretski znat.

 „Kak ste to već saznali?“

Znala sam da nisam htjela čuti odgovor čak i prije no što sam postavila pitanje.

 „Jesam li...mrtva?“ upitah.

 „Ah, zboga, ne. To bi bio preveliki klišej, i već je bilo preko nekoliko posteva o tome.“

Samo malo. Kaj se događa?

 „Jel gubim razum?“

 „Mentalno oboljenje? Ne, to već ima barem 20 mojblog blogera. Daj nešto malo originalnije.“

Hm..možda..

 „A kaj veliš da za otkupljenje napišem nekoliko stihova?“

 „Ne. Sorry. Probaj opet. Barem 400 blogova funkcionira na toj bazi.“

Dobro, daj smisli nešto originalno, kvragu.

 „Kaj veliš da okrivimo droge i alkohol za sve?“

 „Na-ha...ima ih barem desetak takvih.“

 „A da napišem nekakav tekst baziran na sexu?“

 „Originalnost! Originalnost, Francesca!“

 „Ok, ajmo ovak; recimo da sam danas ujutro dobila igračku u svojim zobenim pahuljicama koja je zapravo sprava za mjenjanje stvarnosti, koju su izgubili svemirci, i koja me prisilila na ispitivanje-do-smrti scenu, koja na kraju vodi do nekakvog nevjerojatnog otkrića?“

 „Hmm..da vidimo...da, mislim da to možemo ugurati na ovaj blog servis. Čekaj malo, idem se posavjetovati sa šefom.“

Ispitivač je napustio sobu. Preko PA sustava je puštena pjesma „In My Head“, banda Queens of the Stone Age, a onda se vratio. Ali sada sa rozom kravatom i gusarskim šeširom.

 „Eto, Francesca, čestitam. Još uvijek ne postoji niti jedan post o svemirskoj napravi iz zobenih pahuljica koja iskrivljuje stvarnost. Ne mogu dopustiti da se to ne iskoristi.“

Super, pomislim. Ali, još uvijek postoji problem...Kako da izađem van, i zašto još uvijek nema nastavaka serije „Izgubljeni“?

 

I guess Bart's not to blame. He's lucky, too, because it's spanking
season, and I got a hankering for some spankering!

-- Homer Simpson
Two Dozen and One Greyhounds