Francesca Extraordinaire

Napokon dolazimo do osobe koja je prihvatila jezik nasilja. Ono što želim podijeliti sa vama danas nije priča koju je stvorio umiranjem, nego misteriozna priča koju je stvorio dok je bio živ. On je bio rimski aristokrat, zvao se Francesco Collona i napisao jednu od najrijeđih knjiga ikad tiskanih: Hypnerotomachia Poliphili.
Ova knjiga je vjerojatno najveća misterija svog doba. Tiskana je u renesansnoj Italiji, ali autorstvo ovog djela je još uvijek predmet žestoke rasprave. Osim što se misli da je potpuno krivo shvaćena, u svijetu se smatra i najvrijednijom knjigom, odmah iza Gutenbergove Biblije.
Neki moderni tumači tvrde da je to knjiga svima nam poznatog renesansnog žanra – romanse. Ali ako je Hypnerotomachia samo konvencionalna priča o ljubavi, zašto je samo 30 stranica posvećeno ljubavi između Poliphila i Polije? Zašto ostalih 340 stranica čini splet podtema, susrete s mitskim bićima, dizertacije o ezoteričnim predmetima? Ako se samo 1 od 10 riječi odnosi na romantiku, kako bi onda trebali objasniti ostalih 90% knjige?

Ukratko, to nije obična ljubavna priča. Poliphilova borba za ljubav u snu – kako bi glasio naslov u prijevodu s latinskog – je puno složenija. Petsto godina su naučenjaci pokušavali interpertirati knjigu i niti jedan nije našao izlaz iz tog labirinta.
...
Zašto ju je tako teško razumjeti? Zato što osim što je pisana latinskim i talijanskim, pisana je i grčkim, hebrejskim, arapskim, egipatskim hijeroglifima... Autor je pisao njima odjednom, a kada i to nije bilo dovoljno, sam je izmislio riječi.
Uz sve to, za knjigu su vezane i misterije. Donedavno nitko nije znao tko ju je napisao. Autorov identitet je bio tako strogo čuvan da niti čak Aldus, izdavač, nije znao tko ju je sastavio. Jedan od Hypnerotomachijinih urednika je napisao uvod u kojem on moli Muze da mu otkriju autorovo ime. Ali Muze odbijaju. One objašnjavaju da je „bolje biti oprezan, čuvati božanske stvari da ih osvetoljubiva ljubomora ne proždere.“
Pitanje vama je slijedeće: Zašto bi autor radio ovo sve da se radi samo o romansi? Zašto tako puno jezika? Zašto 200 stranica o arhitekturi? Zašto 18 stranica o Venerinom hramu, ili 12 o podvodnom labirintu? Zašto 50 o piramidama? I 140 o draguljima i metalima, baletu i glazbi, jelu, flori, fauni?
Koji je rimljanin mogao naučiti toliko toga, tolike jezike i natjerati talijanskog najboljeg izdavača da objavi ovu misterioznu knjigu, a da ne spomene svoje ime?
Osim toga, što su to „božanske stvari“ koje se spominju u uvodu, koje Muze ne žele otkriti? Koja je to osvetoljubiva ljubomora koju bi se moglo potaknuti?
Odgovor je da ovo nije romansa. Autor je očito mislio na nešto drugo – nešto što naučenjaci još uvijek nisu uspjeli otkriti. Ali gdje početi tražiti?
Ne namjeravam odgovoriti na gornja pitanja. Umjesto, dajem vam zagonetku. Riješite ovo, i biti ćete korak bliže razumjevanju Hypnerotomachie.


Ovo su tri slike iz knjige, koje opisuju noćnu moru koju doživljava Polia. Prva slika prikazuje djete koje upravlja gorućom kočijom kroz šumu, koju vuku dvije gole žene koje bičuje kao zvijeri. Polia gleda prizor skrivena među drvećem.
Druga slika prikazuje kako djete oslobađa žene sijecanjem njihovih užarenih lanaca željeznim mačem. Probode ih mačem i, kada umru, raskomada ih.
U posljednjoj slici, djete izvadi njihova srca koja još uvijek tuku iz njihovih leševa i da ih pticama grabežljivicama. Unutrašnjice da orlovima. A ostatak baci psima, vukovima i lavovima koji su se okupili.

Kada se Polia probudi iz sna, njena njegovateljica joj objasni da je to dijete Kupid, a žene mlade djevojke koje su odbile svoje udvaratelje i time ga uvrijedile. Tada Polia shvati da je pogriješila kada je odbila Poliphila.

Ali što ako pretpostavimo da eksplicitno značenje nije i pravo značenje? Što ako ova interpretacija sna nije ona prava? Što ako moramo iz kazni koje su dobile otkriti njihove zločine?
Razmislite o kazni za veleizdaju koja je bila normalna za Europu stoljećima prije nego je Hypnerotomachia napisana. Kriminalac osuđen za veleizdaju je prvo bio vučen – zavezan za konja i vučen kroz grad. Tako je dovučen do vješala, gdje su ga objesili, ali ne do smrti, nego do stanja polu-smrti. Tada su ga skinuli sa vješala i odstranili utrobu. Srce mu je također bilo odstranjeno i pokazano skupini koja se okupila. Nakon toga su mu odrubili glavu, rasčetvorili tijelo, napiknuli ih na kolce i postavili na vidljive lokacije, da posluži kao upozorenje budućim izdajnicima.
S tim na umu, sada pogledajmo ove slike. Možemo vidjeti da se mnogi detalji podudaraju sa kaznom koja je gore opisana. Žrtve su vučene na lokaciju njihove smrti – ili prije, možda pomalo ironično, one same vuku krvnikovu kočiju. One su raskomadane, a njihovi udovi su pokazani skupini koja se okupila, koja se ovdje sastoji od životinja.
Umjesto da su obješene, žene su zaklane mačem. Što to znači? Jedno moguće objašnjenje je da obezglavljenje, sjekirom ili mačem, je kazna rezervirana za one višeg stupnja, za one kojima je vješanje prenisko. Možda su onda ove žene bile važne ličnosti.
Naposlijetku, životinje koje se pojavljuju će mnoge od vas potsjetiti na tri zvijeri iz Danteovog Inferna, ili šestog stiha Jeremije.
Lav označava grijeh ponosa, a vuk označava pohlepu. To su mane veleizdajnika – Sotone ili Jude – baš kao što i kazna predlaže. Ali ovdje Hypnerotomachia skreće s puta: Danteova treća zvijer je leopard, predstavljajući požudu. A Francesco Collona uključuje psa umjesto leoparda, dajući znak da požuda nije jedan od grijeha za koje su ove dvije žene kažnjene.

Ono što počinjemo čitati onda, je vokabular okrutnosti. Unatoč onome što mnogi od vas misle, to nije potpuno barbarski jezik. Kao i svaki naš ritual, bogat je značenjima. Jednostavno ih morate naučiti čitati. Stoga ću ponuditi još jednu informaciju koju možete iskoristiti za interpretaciju ovih slika – nakon toga ću postaviti pitanje, a ostalo ostaviti vama.
Vaša posljednja smjernica je činjenica da iako mnogi od vas znaju, jednostavno ste previdjeli: možemo odmah vidjeti da je Polia krivo interpretirala dijete, jednostavno uzimajući u obzir oružje koje nosi. Jer da je dječak u njenoj noćnoj mori stvarno bio Kupid, kao što Polia tvrdi, tada njegovo oružje nebi bio mač. Bio bi luk i strijela.

Prema tome, postavljam vam pitanje: tko je djete koje maše mačem, tjera žene da vuku kočiju kroz gustu šumu, a nakon toga ih ubije kao da su krive za izdaju?

Riješite ovo i počet ćete razumjeti skrivenu tajnu Hypnerotomachie. Možda ćete početi shvaćati važnost ne samo smrti, već oblika koji smrt zauzme kada dođe. Svi mi – i vjernici i nevjernici – smo previše naviknuti na znak križa na zidu da bi ga razumjeli. Ali religija, posebice kršćanstvo, je uvijek bila priča smrti u središtu života, o žrtvama i mučenicima. Danas, dok se sjećamo žrtve najpoznatijeg mučenika od svih, to je činjenica koju ne smijemo zaboraviti.

tRoF

Zene izgledaju malo jace u predelu stomaka pa bi mogle iti trudnice a dete sstoga neko nezeljeno dete koje su one ubile ili prognale u sirotiste. A sa druge strane mozda su se tada lozili na takve zene. Nazalost nisam procitao knjigu pa nebih mogao da izvucem potpuni kontekst.

Zanimljivo...di vadiš to sve... Inače sretan ti Uskrs! O svemu ovome kaj si napisala bi se dalo dobrano razmislit...

Japi, naravno da nisu bile trudne, možda samo malo chubby :) Sphynx, danke šun, i tebi sretan uskrs s zakašnjenjem :)

ma ja nemam pojma tko je dijete...čini mi se da bi trebala ipak dublje ući u tu tematiku...ovako, samo sai me zainteresirala - nadam se da ćeš ipak u slijedećem postu dati i odgovor! :)

a ta predstavljuje ostael zivotinje posto na slici vidim azdaju i lesinara a nevidim vuka nigde.

Beluccica, razmislit ću si dal da vam dam odgovor. Ipak je ovo bila zagonetka za vas. Japi, kak ne vidiš vuka, pobogu?

Pa jebemu scve vidim sleva na desnu. Azdaju,lava,nesto sto lici na hrta i leisnara iznad njih.