Francesca Extraordinaire
čet - 01.06.2006
Predmet: I Wonder...Is This Yet Another S/N Post?
Evo sad kad su izabrani novi najbolji blogovi u PcChipu, pitam se da li MysticWind i ja moramo ko kak missice predaju krunu, predati svoje prošlogodišnje titule?
Bilo bi dobro.Organizirat čitav event predavanja titule jednog od najboljih hrvatskih blogova.
Ali tko će to napravit? Nitko, eto tko. Prema tome, žao mi je, ali morat ćemo i MysticWind i ja zadržati svoje titule. Šmrc.
***
„U svijetu ne postoji niti jedan zapravo dobar band, jel da. Mislim, daj pogle Beatlese. Između njihovog prvog i zadnjeg albuma je samo 7 godina razmaka. U tih sedam godina su promijenili stil sviranja jedno tisuću puta. I još uvijek ih slušaju. Danas bandovi traju i traju i to bez ikakvih promjena. Potpuno isti. To je loše.“
***
„Prije par dana sam otišla na Krk na vikendicu jer se tamo trenutno obavljaju megalomanski građevinski zahvati, pa sam morala malo proučit. Bila sam dva dana. I bilo mi je dosadno. Ja nemam kaj tam radit, osim promatrat kak oni drugi rade. A to ne možeš radit čitav dan, jel tak.
Nisam nikad bila introspektivna osoba baš. Mogli bi raspraviti da je većina loših stvari na svijetu prouzročena introspekcijom. Ne mislim na stvari kao rat, bolesti, glad ili zločin – ne takve loše stvari. Mislim više na stvari kao naporni novinski članci, uplakani gosti u emisijama poput Sanje i tak dalje. Sada, međutim, mogu vidjeti da je teško spriječiti introspekciju kada nemaš ništa za radit osim sjedit i razmišljat o sebi. Možeš probat razmišljat o drugim ljudima, valjda, ali ostali ljudi o kojima sam pokušala razmišljati su pretežno bili ljudi koje poznajem, a razmišljanje o ljudima koje poznaješ te vodi uvijek tamo gdje ne želiš ići.“
***
„Možda zadovoljava, ali vjerojatno je istina da mi trebaju dvije glave, a ne jedna. Znaš ono, dvije glave su bolje o jedne i te spike. Jedna bi trebala biti stara glava, jer stara zna imena ljudi i telefonske brojeve, i koja jela volim i tak dalje; a druga bi bila ona koja promatra i interpretira ponašanje prve, u stilu onih frajera koji snimaju dokumentarce. Pitati sada moju sadašnju glavu o njenom razmišljanju je jednako beznačajno kao i nazvati sam sebe na telefon s kojeg zoveš: kak god, uvijek dobiješ zauzet signal. Ili vlasititu sekretaricu, ak imaš takav sistem.“
***
Jedno milijun puta su me posjetioci ovog bloga upitali slijedeće: Francesca, zašto ti nemaš dizajn bloga nekakav? I Francesca, zašto ti skoro nikad ne komentiraš ostale blogove?
Odgovor na prvo pitanje ste dobili već prije (sadržaj vs. dizajn), a na drugo ću, eto, sad odgovorit i onda očekujem da me pustite na miru.
Ja naime, imam birc. Sad si vi mislite da kakve to veze ima, jel da. Znam, ali čitaj. Imati birc je društveni ekvivalent blogu. Konstantno moraš biti u toku. Moraš biti zanimljiv. Moraš stalno apdejtati stvari. Moraš imat svoj stil. Moraš biti jedan od najboljih. Moraš bit posjećen. Moraš komunicirati s posjetiteljima. Moraš njih saslušat. Ukratko, moraš puno toga radit, isto kao i na blogu. Moraš, moraš, moraš.
Postoje, usudila bih se reći, dvije razlike i jedna je baš taj „moraš“. Na blogu ne moraš. Ali čemu onda imati blog ako ne moraš? Tj. nećeš. Ako nećeš, imat ćeš svoj privatni old fashion dnevnik i grafitnu olovku. Pa onda zapravo ipak moraš.
Druga stvar je u onome društvenome. U birtiji zapravo imaš kontakt sa osobama. Vidiš ih. Čuješ ih. Ne čitaš ih. Dobro, osim ak lažu pa ih pročitaš. Ali inače ne.
Pa onda, vjerujem da me shvaćate, kada na kraju dana dođeš na kompajutar, i kreneš tipkati iz gušta nekakav predugačak tekst koji bi trebao biti zabavan, jednostavno ti se neda baviti ostalim blogovima. Eto. Neda mi se. Rijetki su slučajevi kad mi se da, ali većinom ne šaram okolo.
Uzdržavati dva bloga je jako teško.
Bilo bi dobro.Organizirat čitav event predavanja titule jednog od najboljih hrvatskih blogova.
Ali tko će to napravit? Nitko, eto tko. Prema tome, žao mi je, ali morat ćemo i MysticWind i ja zadržati svoje titule. Šmrc.
***
„U svijetu ne postoji niti jedan zapravo dobar band, jel da. Mislim, daj pogle Beatlese. Između njihovog prvog i zadnjeg albuma je samo 7 godina razmaka. U tih sedam godina su promijenili stil sviranja jedno tisuću puta. I još uvijek ih slušaju. Danas bandovi traju i traju i to bez ikakvih promjena. Potpuno isti. To je loše.“
***
„Prije par dana sam otišla na Krk na vikendicu jer se tamo trenutno obavljaju megalomanski građevinski zahvati, pa sam morala malo proučit. Bila sam dva dana. I bilo mi je dosadno. Ja nemam kaj tam radit, osim promatrat kak oni drugi rade. A to ne možeš radit čitav dan, jel tak.
Nisam nikad bila introspektivna osoba baš. Mogli bi raspraviti da je većina loših stvari na svijetu prouzročena introspekcijom. Ne mislim na stvari kao rat, bolesti, glad ili zločin – ne takve loše stvari. Mislim više na stvari kao naporni novinski članci, uplakani gosti u emisijama poput Sanje i tak dalje. Sada, međutim, mogu vidjeti da je teško spriječiti introspekciju kada nemaš ništa za radit osim sjedit i razmišljat o sebi. Možeš probat razmišljat o drugim ljudima, valjda, ali ostali ljudi o kojima sam pokušala razmišljati su pretežno bili ljudi koje poznajem, a razmišljanje o ljudima koje poznaješ te vodi uvijek tamo gdje ne želiš ići.“
***
„Možda zadovoljava, ali vjerojatno je istina da mi trebaju dvije glave, a ne jedna. Znaš ono, dvije glave su bolje o jedne i te spike. Jedna bi trebala biti stara glava, jer stara zna imena ljudi i telefonske brojeve, i koja jela volim i tak dalje; a druga bi bila ona koja promatra i interpretira ponašanje prve, u stilu onih frajera koji snimaju dokumentarce. Pitati sada moju sadašnju glavu o njenom razmišljanju je jednako beznačajno kao i nazvati sam sebe na telefon s kojeg zoveš: kak god, uvijek dobiješ zauzet signal. Ili vlasititu sekretaricu, ak imaš takav sistem.“
***
Jedno milijun puta su me posjetioci ovog bloga upitali slijedeće: Francesca, zašto ti nemaš dizajn bloga nekakav? I Francesca, zašto ti skoro nikad ne komentiraš ostale blogove?
Odgovor na prvo pitanje ste dobili već prije (sadržaj vs. dizajn), a na drugo ću, eto, sad odgovorit i onda očekujem da me pustite na miru.
Ja naime, imam birc. Sad si vi mislite da kakve to veze ima, jel da. Znam, ali čitaj. Imati birc je društveni ekvivalent blogu. Konstantno moraš biti u toku. Moraš biti zanimljiv. Moraš stalno apdejtati stvari. Moraš imat svoj stil. Moraš biti jedan od najboljih. Moraš bit posjećen. Moraš komunicirati s posjetiteljima. Moraš njih saslušat. Ukratko, moraš puno toga radit, isto kao i na blogu. Moraš, moraš, moraš.
Postoje, usudila bih se reći, dvije razlike i jedna je baš taj „moraš“. Na blogu ne moraš. Ali čemu onda imati blog ako ne moraš? Tj. nećeš. Ako nećeš, imat ćeš svoj privatni old fashion dnevnik i grafitnu olovku. Pa onda zapravo ipak moraš.
Druga stvar je u onome društvenome. U birtiji zapravo imaš kontakt sa osobama. Vidiš ih. Čuješ ih. Ne čitaš ih. Dobro, osim ak lažu pa ih pročitaš. Ali inače ne.
Pa onda, vjerujem da me shvaćate, kada na kraju dana dođeš na kompajutar, i kreneš tipkati iz gušta nekakav predugačak tekst koji bi trebao biti zabavan, jednostavno ti se neda baviti ostalim blogovima. Eto. Neda mi se. Rijetki su slučajevi kad mi se da, ali većinom ne šaram okolo.
Uzdržavati dva bloga je jako teško.
objavio Francesca Extraordinaire, 1. lipanj 2006 13:10:00
6 komentara:
Imaš birc?!?!?!?! UDAJ SE ZA MENE!!!!
a inace isto ne sharash ;)?
Nisam znao da si bila proslogodisnja missica bloga :-D Jel ima kakve nagrade od toga? P.S. Kakvi li su to ljudi koji se smatraju toliko uvredjenim ako im ne ostavljas komentare na blogu pa moraju da te pitaju zasto cisto da proevere sta to nije uredu sa tobom kad neces da odas potovanje njihovom uzvisenom blogu?
Leb, I get that alot :) Momentomentalna, nemoj se šalit... Japi, je, bili smo i putnik i ja, i mislim čak još netko, "blog missice" :D A ovi s komentiranjem, ima ih dosta, kaj da ti velim.
Otkrili smo nešto novo, čovjek uči dok je živ, a i poslije toga :)
Caligula :)
ZAŠTO NE KOMENTIRAS MOJ BLOG??!?!?!!?
:))) kiddin
