Francesca Extraordinaire
uto - 07.12.2004
Predmet: Kraj OK faze
Nemam pojma za kolko ljudi se u Hrvatskoj može reći da ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, al ima ih sigurno jedno milijun. Plus jedan, tj. ja.
Ako niste upućeni, ono kaj sam ja htjela saznat ovim je jednostavno koji je to feeling biti OK. Prema tome sam se 3 tjedna ponašala u skladu sa OK poremećajem, s tim da je svaki tjedan nosio novu opsesiju, naravno uz prethodnu.
Tjedan Prvi: konstantno pranje i čišćenje svega. Svega!
Tjedan Drugi: 3.5 puta otvorit odnosno zatvorit kemijsku prije uporabe.
Tjedan Treći: opsesija sa peglom.
Kao što se čita iz priloženog, pegla je uspješno bila spriječena od bilokakvog devijantnog ponašanja. S vremena na vrijeme se znala pomaknut sa sjedala, pogotovo kad sam ušla u zavoj, ali ništa opasnijeg od toga. Fala dragom Bogu...
Ne mogu vam niti opisati kak je težak bio zadnji dan. Nedjelja. Bilo me strah uopće izać iz kuće, jer bakterije lete po svuda, virusi isto, svi su bolesni, ko za inat se moraju nekakve ankete ispunjavat – moram li reći kakav je to teret 3.5 puta otvarat i zatvarat kemijsku stalno – i konstantni odlasci u dučan, na faks, na cugu, van, you name it, uz peglu koja ima tendenciju ubijanja.
Bilo je teško, ali kaj se mora mora...ovoga...Zaključak:
U ponedjeljak sam se probudila rano ujutro (11h! Kaj, pa to je jutro još!) i osjećala se slobodnijom nego ikad prije. Nakon rutinskog pranja ujutro, nisam posebno nanašala kojekakve kremice, maske i tome slično; nisam posebno oprala umivaonik sa Arfom, nisam pločice počistila i kadu izribala; kad sam pojela, nisam suđe oprala, nisam posaugala tepih; nisam 3.5 puta otvorila i zatvorila kemijsku prije uporabe, i konačno, izvadila sam peglu iz one kutije na tavanu, maknula joj zaštitu sa utikača i stavila je u neposrednu blizinu štekera.
I pogodite kaj!
Uopće mi to ne smeta.
Pa, izgleda da si sam ne možeš zadati opsesivno-kompulzivni poremećaj. Očito da moraš imati nekakav psihički problem koji te muči i izjeda tvoje sive stanice da se tak ponašaš. Mislim, stvarno, kaj je vama OK ljudi? Kaj ne znate da za takve probleme postoji lijek?!
Nego? A za kaj ste mislili da su alkohol i droga...
Dokaz da sam se službeno riješila poremećaja je taj da sam se prehladila. Izgleda da su bakterije ipak nadjačale moje barijere...
Kraj.
Ako niste upućeni, ono kaj sam ja htjela saznat ovim je jednostavno koji je to feeling biti OK. Prema tome sam se 3 tjedna ponašala u skladu sa OK poremećajem, s tim da je svaki tjedan nosio novu opsesiju, naravno uz prethodnu.
Tjedan Prvi: konstantno pranje i čišćenje svega. Svega!
Tjedan Drugi: 3.5 puta otvorit odnosno zatvorit kemijsku prije uporabe.
Tjedan Treći: opsesija sa peglom.
Kao što se čita iz priloženog, pegla je uspješno bila spriječena od bilokakvog devijantnog ponašanja. S vremena na vrijeme se znala pomaknut sa sjedala, pogotovo kad sam ušla u zavoj, ali ništa opasnijeg od toga. Fala dragom Bogu...
Ne mogu vam niti opisati kak je težak bio zadnji dan. Nedjelja. Bilo me strah uopće izać iz kuće, jer bakterije lete po svuda, virusi isto, svi su bolesni, ko za inat se moraju nekakve ankete ispunjavat – moram li reći kakav je to teret 3.5 puta otvarat i zatvarat kemijsku stalno – i konstantni odlasci u dučan, na faks, na cugu, van, you name it, uz peglu koja ima tendenciju ubijanja.
Bilo je teško, ali kaj se mora mora...ovoga...Zaključak:
U ponedjeljak sam se probudila rano ujutro (11h! Kaj, pa to je jutro još!) i osjećala se slobodnijom nego ikad prije. Nakon rutinskog pranja ujutro, nisam posebno nanašala kojekakve kremice, maske i tome slično; nisam posebno oprala umivaonik sa Arfom, nisam pločice počistila i kadu izribala; kad sam pojela, nisam suđe oprala, nisam posaugala tepih; nisam 3.5 puta otvorila i zatvorila kemijsku prije uporabe, i konačno, izvadila sam peglu iz one kutije na tavanu, maknula joj zaštitu sa utikača i stavila je u neposrednu blizinu štekera.
I pogodite kaj!
Uopće mi to ne smeta.
Pa, izgleda da si sam ne možeš zadati opsesivno-kompulzivni poremećaj. Očito da moraš imati nekakav psihički problem koji te muči i izjeda tvoje sive stanice da se tak ponašaš. Mislim, stvarno, kaj je vama OK ljudi? Kaj ne znate da za takve probleme postoji lijek?!
Nego? A za kaj ste mislili da su alkohol i droga...
Dokaz da sam se službeno riješila poremećaja je taj da sam se prehladila. Izgleda da su bakterije ipak nadjačale moje barijere...
Kraj.
objavio Francesca Extraordinaire, 7. prosinac 2004 15:07:00
0 komentara:
