Francesca Extraordinaire

(prvi post na 'novom' mojblogu...nda, tak dugo mi trebalo)

Nedavno sam sanjala još jedan san u nizu mojih apsolutno glupih i nebitnih snova. U tom snu sam bila na nekoj konferenciji o nečemu o čemu nemam uopće pojma ali sam znala da svi polažu velike nade u mene i moj govor koji će slijediti za par minuta. O tome nečemu. I dok sam se nadala da ću se izvuć iz ove grozne noćne more ili barem sjetit kaj to je i da mi obleka neće nestat sama od sebe, u prostoriju uđe nekakav čudan čovjek. Ali počeo je pričat o nečemu kaj me potpuno oduševljava – o mržnji.
Rekao je da kad zapravo razmisliš onak kak spada, uopće nema razloga da ikoga ikad imalo mrziš, jer kad jednom shvatiš tu osobu i počinješ shvaćati arbitrarne događaje koji su ga doveli do stanja u kojem je sad, stvarno nemaš apsolutno nikakvog razloga da ga mrziš. Ili nju. Zapravo, rekao je da je apsurdno da postoje ogromne mase ljudi koji mrze druge ljude koje nikad nisu sreli. Bio je vrlo staložen i smiren u tom svom izlaganju, osim onda kad si je morao s očiju maknuti drede ili otići pušiti onu čudnu staklenu lulu.

Pa sam si razmislila, ako nema razloga da nekog mrziš, ne čini li to mržnju nevjerojatno lakom? Mislim, sad kad ti ne treba razlog. Umjesto da čekam da nečija zemlja evoluira do stadija kad me vrijeđa, sad ih mogu odmah počet mrzit. Mogu ovog trena otić do onog koji svako jutro dođe u birc i reći mu „odjebi i ti i tih tvojih pet jebenih kuna“, uništavajući mu dan, i neću se morat poslije pitat „za kog boga sam to sad napravila?“

Kaj se tiče onog koncepta ljudi koji mrze ljude koje nisu nikad sreli, ne znam zašto ja za to nisam prije saznala. Odmah sam odlučila se tome posvetit, jer ak nema razloga da mrzim ikog, jedini razlog je iz rekreacije.
Trebala sam hobi. I u obzir nisu dolazile idiotarije poput skupljanja markica ili onaj sav nonsens sa salvetama. Umjesto toga posvetila sam svoje slobodno vrijeme mrzeći ovu osobu, a i onu tamo. I jako sam dobra u tome.
Pokazat ću ti.

Na primjer, mrzim tebe.

Tako je, mrzim te. Sve vas, zapravo. Nadam se da ćeš slijedeći put pod rukom imat neku jeftinu eskort glupaču i da ćeš dobit sifilis i da se to neće otkrit nego će se odugovlačit, i nitko neće primjetit kak ti mozak trune jer si tak već budala. Mislim si o tvojoj smrti kad padne mrak, i zaspem sa osmjehom na licu kao rezultat. Dabogda te pogodio kamion pun korištenih pelena (i to ne samo od beba) ispred klinike Suvag u Zagrebu tak da postaneš najodvratnije retardirano neartikulirano posrano smeće u povijesti te proklete ulice. Odjebi i umri.

Znaš zakaj te mrzim? Ni ja isto.

Vidiš? Nije li ovo bilo nevjerojatno lako? A najbolja stvar ovog hobija je da ne zahtijeva nikakvu oragnizaciju, kupnju ili bilo kakvu akciju. Doslovno možeš sjedit cijeli dan i mrzit ljude koje ne znaš. Možeš to radit dok ideš na posao, dok sjediš na wc-u, ili čak dok sjediš gol na kauču dok gledaš Reži Me i jedeš Mercatorov čips. To je kao posjedovanje kaktusa, jer kaktus samo staviš negdje i zaboraviš na njega, a onda tjednima kasnije opet ćeš biti onaj isti, posjedujući kaktus. Suprotnost ovog hobija bi valjda bilo to da voliš nekog bez ikakvog razloga, ali to bi vjerojatno zahtijevalo dosta medicinskih istraživanja i testiranja, a mislim da je i ilegalno. Osim toga morao bi počet vježbat i tak to, tak da to odmah otpada.

Ali evo nekoliko smjernica.
Primjer, rasizam je izuzetno čest ovih dana i jako ga puno ljudi prakticira, tak da moraš pomno odabrati ljude koje ćeš baš ti mrzit. Ključ uspjeha ovdje nije u brojci, već u originalnosti. Mislim, možeš mrzit crnce i musliće, ali ono, to je već tak staro. Svi mrze muslimane, crnce ili francuze ovih dana, i ja ih smatram pozerima. Sjećate se onih vremena kada su svi dečki nosili 'talijanke' i to je bilo super cool, ali onda odjednom više i nije bilo baš tak? E tako je danas sa mrženjem crnaca, jednostavno je dosadno i demode. Kad god čujem da netko kaže kako mrzi crnce, odgovorim 'a daj malo truda uloži u to, kvragu!'

Tak da ćete morati mrziti nekog prilično novog u svijetu rasizma. Ja, npr, mrzim Peruance. Nikad nisam bila u Peruu i nikada nisam srela nekog tko je iz Perua, ali bez ikakvog razmišljanja bi ih pogazila s autom da vidim kojeg na cesti, jer kvragu s njima. Nisam ni sigurna gdje Peru je, ali to me neće zaustaviti. Toliki sam rasist.
Možda se pitate zašto ih mrzim. Sjetite se da ne postoji razlog da mrzite bilo koga, mogu izabrat bilo koji razlog. Imam izbora ko blata.

Tak da, mrzim Peruance jer je to hrpetina zmazanih, degutantnih protuha. Mrzim onaj njihov glupi razdjeljak na glavi, ili način na koji voze svoje fancy aute, konstantno jurcajući posvuda ko da su ne-znam-kaj. Vjerojatno postoje i kakve planine tamo u Peruu, i kladim se da su glupe, ružne, niske planine koje bi mogao samo odvratna osoba poput Peruanca volit. Sjećate se kad je onaj Peruanac ubio onog tipa? Znate tko nije bio iznenađen? Taj tip, eto tko. Mrzim način na koji jedu svoja bezvezna jela i način na koji stoje govoreći 'oh pogle me, stojim, idem sad gledat street race i tamo ću stajat, oh idem svirat klavir, oooh pogle me'. Žgadija. Prokleto proždrljiva gamad, eto što su, uvijek prodaju i kupuju stvari. Znaš kak zovem hrpu Peruanaca mrtvih na dnu oceana? Pa, to uvijek možeš nazvat dobrim početkom, ali ja preferiram naziv 'dobro provedena subotnja noć', eto kak.

Tak je jednostavno i lako. I sad ne trebaš razlog da bi mrzio ljude. Za mene nema toga što/tko će tvrdit da trebam mrzit Peruance da bi ih mrzila. Jednostavno ih bezrazložno mrzim. Pogle me kak ih mrzim. Whee. I u budućnosti će možda postojati trend mrženja Perua, pa ću postat trendsetterica!

Probaj. Novo je i divlje iskustvo. Izaberi nešto drugo, ne Peru, to je moje.

Ali imaš i drugu opciju, a to je mržnja točno određenih stvari.

Npr možeš mrzit talijane. Ništa originalno, niti novo, niti zanimljivo, ali je definitivno ustaljen rasizam. Evo što sam napravila kad sam srela talijana, prije same mržnje pitala sam ga 'a iz kojeg djela italije si ti?', i rekao mi je, onda sam ga pitala 'u kojem gradu živiš?' i rekao mi je, onda sam ga pitala 'u kojoj ulici živiš' i rekao mi je, iako je izgledao zbunjeno sad već, pa sam ga pitala gdje je njegova kuća, i rekao mi je, našto sam mu rekla da su 'svi koji žive u točno toj kući bezvrijedno smeće. Mrzim ljude koji žive u tvojoj kući. Mogu komotno otić kvragu i umrjet.'

Vidiš? Umjesto da sam bila lijena i mrzila talijane uopće, počela sam mrzit talijane iz točno te kuće. To je revolucionarna tehnika. Dovela je do nekoliko nevjerojatnih stajališta, kao što su poznata 'mrzim sve koji nose tvoju odjeću' folozofija, ili 'mrzim sve ljude koji su upravo dobili mail, ili koji ga pišu' fenomen ili opće prihvaćena 'mrzim ljude koji su ti parkirali auto u garažu u posljednjih dvadeset minuta' predrasuda. Ovo su sve posebno definirane predrasude, i to ih čini apsolutno briljantnima.

Pa ajde krenite. Ovo sigurno ima potencijala, budući da je nasilje svuda oko nas (većinom zbog Peruanaca). Uspravite se i recite 'ne znam tko si, niti što se događa, niti da li uopće ima ikog u ovoj prostoriji, ali siguran sam u jedno, a to je da mi se ovo niti malo ne sviđa.'

Lako je, zabavno i besplatno. Pa učinimo od mržnje umjetnost.