Francesca Extraordinaire
pet - 05.01.2007
Predmet: Ne znam...2007 sucks.
Ima nešto u ovoj novoj godini kaj je skroz ne-dobro. Moglo bi se to potvrditi ozračenjem u Zagrebu koje vlada, ili jednostavno činjenicom da su mi na novogodišnji party, točno u 12, na vrata nabasali „glog“ luđaci. Kao i svaka druga slavna osoba, moraš napravit nekaj ekscentrično i apsolutno neočekivano, tak da sam napravila spektakularno – ništa.
Ulazak u ovu 2007 godinu je bio ekvivalent ulaska kamere u jetru pijanca – bolno i bez smisla jer će tak umrjet za manje od godinu dana. I što više ulazimo u odvratnu 2007, sve jasnije dobivam njenu sliku u obliku čovjeka koji umire od smijeha s ščrbavim zubima na kojima je rastopljena karamela.
Pa kaj bi onda čovjek mogao napravit da si poboljša stanje? Pomagat drugima? Ne dolazi u obzir, nismo proklete mesije. Radit nešto? To očito nitko ne radi.
Jedina prihvatljiva stvar je da se smijemo tuđoj nesreći koja je, na sreću, uvijek veća od tvoje. Ak nije onda barem možeš uživat u neporecivoj činjenici da ti se netko smije i da nekome upravo sada uljepšavaš jedan od apsolutno bezveznih 2007-dana.
Budući da ovaj blog čitaju samo takvi, u vječnoj potrazi za srećom, ljubavlju, smijehom i veseljem, donosim vam prekrasnu ljubavnu priču.
Ako ste tu priču pročitali i pomislili „ovaj frajer je papak i baš se dobro osjećam sad“, onda čestitam, upravo ste isisali ono malo sreće iz nesreće kaj je ostalo u ovoj godini. Ako ste pomislili „glava me boli, osjećam se grozno...DI SU MI ČOKOLADICE?“, onda...ne znam kaj reći osim da si totalni idiot, ili da imaš prek 150kg ili da nemaš smisla za humor kakav 2007 donosi.
Stoga – priča o sporom i bolnom propadanju sitnog turopoljskog plemstva sa glavnim protagonistom koji se stravično zaljubil u sirotu bogatašicu čiji roditelji ne vide smisla u svemu tome te je odgovaraju od njega uzvicima tipa „Nemoj! On samo želi tvoje dionice!“ i tome slično. Le Blog.
p.s.
Tomica: Francesca kak možeš tak lagat?
Francesca: tomica
Francesca: to mi je posao
Francesca: a osim toga to je polu-laž
Francesca: što to čini polu-istinom
Francesca: pa možemo reć da je to ujedno istina
*tomica signed off*
Ulazak u ovu 2007 godinu je bio ekvivalent ulaska kamere u jetru pijanca – bolno i bez smisla jer će tak umrjet za manje od godinu dana. I što više ulazimo u odvratnu 2007, sve jasnije dobivam njenu sliku u obliku čovjeka koji umire od smijeha s ščrbavim zubima na kojima je rastopljena karamela.
Pa kaj bi onda čovjek mogao napravit da si poboljša stanje? Pomagat drugima? Ne dolazi u obzir, nismo proklete mesije. Radit nešto? To očito nitko ne radi.
Jedina prihvatljiva stvar je da se smijemo tuđoj nesreći koja je, na sreću, uvijek veća od tvoje. Ak nije onda barem možeš uživat u neporecivoj činjenici da ti se netko smije i da nekome upravo sada uljepšavaš jedan od apsolutno bezveznih 2007-dana.
Budući da ovaj blog čitaju samo takvi, u vječnoj potrazi za srećom, ljubavlju, smijehom i veseljem, donosim vam prekrasnu ljubavnu priču.
Ako ste tu priču pročitali i pomislili „ovaj frajer je papak i baš se dobro osjećam sad“, onda čestitam, upravo ste isisali ono malo sreće iz nesreće kaj je ostalo u ovoj godini. Ako ste pomislili „glava me boli, osjećam se grozno...DI SU MI ČOKOLADICE?“, onda...ne znam kaj reći osim da si totalni idiot, ili da imaš prek 150kg ili da nemaš smisla za humor kakav 2007 donosi.
Stoga – priča o sporom i bolnom propadanju sitnog turopoljskog plemstva sa glavnim protagonistom koji se stravično zaljubil u sirotu bogatašicu čiji roditelji ne vide smisla u svemu tome te je odgovaraju od njega uzvicima tipa „Nemoj! On samo želi tvoje dionice!“ i tome slično. Le Blog.
p.s.
Tomica: Francesca kak možeš tak lagat?
Francesca: tomica
Francesca: to mi je posao
Francesca: a osim toga to je polu-laž
Francesca: što to čini polu-istinom
Francesca: pa možemo reć da je to ujedno istina
*tomica signed off*
objavio Francesca Extraordinaire, 5. siječanj 2007 17:45:00
2 komentara:
lakše je biti pizda nego barem filantrop ako već nismo u moći biti mesije(-:
he he, samo mi je pinky malo tu mač
