Francesca Extraordinaire

Jednom davno u srednjoj školi...Očekujemo novu *brand new* luđakinju koja će nam predavat vjernauk. Trudna babetina uđe u razred. Na prvi pogled izgleda ok. Nikakvih naznaka o potencijalnim psihičkim bolestima. Na prvi pogled.

Na drugi pogled, however, stvar se mijenja. I ova Vjeronaučna Idiotkinja nije baš pri sebi. Then again, koja je?

Problem VI (nemrem se sjetit imena) je taj kaj nema baš smisla za humor. Ili ima, ali ga ne želi imat. Ili ga želi imat, ali ga nema. Ili ne želi niti nema. Uglavnom, nema BAŠ smisla. Kvragu, možda fakat ima, ali je htjela ozbiljno pristupiti temi, kojoj ja, normalno, nisam mogla ozbiljno pristupiti.

O čemu se radi.

Imali smo radionicu. Yey! Podijelili smo se u 3 grupe. Svaka grupa je imala svoju temu i to je morala odglumit. Prva grupa je imala temu: abortus.

I sad su oni ozbiljno pristupili tome, odglumili sve na standardnom hrvatskom jeziku, bez naglih pokreta, ukočeno, cici mici - tipa ovo:

A: «Ja sam trudna!»

B: «Isuse dragi Bože, Marijo, majko Isusova, Bože, oče Isusov, pa što si radila?»

A: «Pa čuj, desilo se...»

B: «Tko je ocat, ovaj otac?»

A: «Ne znam, možda je susjed, možda poštar...možda i onaj šipac koji prodaje cipele.»

Ok, ovo sam izmislila..

A: «On je otac» pokaže na uvaženog kolegu

C: «Ja sam otac.» uvaženi kolega hrabro priznaje

B: «I što ćete sad?»

A: «Ne znam. Starci će me sjekirom kad saznaju! Moram, MORAM pobacit...» plače sa rukom na čelu

B i C: «NE! Zaboga, ne! Ah, sudbo!»

C: «Daj mala, sredit ćemo to, ja sam sad apsolvent na šumariji, živjet ćemo pristojno s tim derištom...»

A: «Misliš da možemo? A dobro onda! Hey, baby, jedva čekam da se rodi...»

B: «Vidiš kak se sve da riješit...»

Svi sretni odlaze na sladoled u Vincek.

Ok, ovo je bilo malo karikirano, ali skužili ste poruku. Morali smo to odraditi kao sa stajališta crkve – ne pobačaju...fak det! Nego, oni su dobili velik pljesak od VI koja nije mogla sakrit svoje zadovoljstvo što uči takvu predivnu katoličku mladež.

Na red dolazi grupa broj 2.Njih se uopće ne sjećam. Vjerojatno zato kaj nisu bili impresivni. Ali i oni su dobili smiješak i plijesak od VI. Oh all the glory, može li ikaj poći po zlu...

A sad, dame i gospodo, šećer na kraju – grupa 3.

Tema: alkoholizam i nasilje u obitelji
Članova broj: 4
Glavne uloge:

Francesca kao majka Barica

Seljo kao otac Radovan

Sporedne uloge:

Kolega kao sin Uglješa

Mala kao frendica Uglješina

Mjesto radnje: negdje u Zagorju

*almost actual transcript*

Barica kuha ručak. Uglješa piše zadaću. Odjednom Radovan uleti pijan u kuću.

Radovan: «Ženo! Daj pivu!»

Barica: «Rade, gujdo jena! Neš niš dobil, am si opet pijan, kak te ni sram, gnus!»

Radovan: «Šuti, glupačo! Oš batina? Ha? Oš batina?»

Barica: «Rade, naj se tak ponašati, strašiš Uglješu..»

Uglješa (milim glasom): «Da, tata..»

Radovan: «Mali, vrog te zemi, oš ti batina?» (vadi remen) «Sad ćeš ti dobit, balavac nezahvalni!» (mlati Uglješu)

Barica: «Rade! Rade! Naj to delati! Naj Uglješu! Mrš van, gade odurni!»

Radovan: «Mrš? Ti ćeš meni mrš?! Slušaj glupačo, sad ću te ubit!» (tuče Baricu)

Uglješa pobjegne van i ispovjedi se Maloj o svojim događajima. Uto dođe Rade vičući: «Nazaj domov! Uglješa, domov il ti bum glavu ščupal!». Uglješa odbije i Radovan ih premlati oboje. Barici prekipi, uzme valjak za tijesto, zaleti se sa praga prema Radovanu sa valjkom visoko u zraku uz povik: «AAAAAA---CAAAA!» i ubije boga u Radovanu. Radovan je mrtav. Uglješa, Mala i Barica slave skakući oko Radovanovog mrtvog tijela. Kraj.

To je otprilike to. Bilo je tu svakakvih highlightsa, na koje se razred, ono, trgao od smijeha. Nakon kaj smo završili sa svojom briljantnom glumom našeg briljantnog scenarija, svi su bili crveni u licu i jedva disali od smijeha. Svi osim VI. Ok, trebala je bit ozbiljna tema, al kvragu, pa nemrem ja to, osim toga baš nas je našla za istu grupu. I tako je došao red za ocijene.

Grupa 1: 5

Grupa 2: 5

Grupa 3: *malo vikanja, pa zaključak* - 1

Jedan. Dobili smo jedan jer smo bili najbolji. Damn you VI! Damn you to hell!

«To je trebalo biti ozbiljno, stravično sam razočarana vašom točkom...»