Francesca Extraordinaire
čet - 28.10.2004
Predmet: Neuništivi Pauk
Na mom autu živi neuništivi pauk. Otkrila sam ga tek nedavno, a bogzna kak dugo već lovi muhe zakačen za tablicu. Čovjek nebi nikad rekao da pauk može na tom djelu napravit mrežu. Na stražnjem djelu auta. Ali ta se mreža mora vidjet, to nije obična mreža, nego ravno National Georaphic material. Savršena mreža.
Nije da mi je smetao il tak nekaj, ali jednostavno sam ga se htjela riješit, i to neuobičajenim metodama. Htjela sam vidjet kolko će izdržat. Pa krenimo:
Išla sam na more, vozila sam se 156km/h i još uvijek stoji. Na moru je pao takav pljusak, neviđen u posljednjih 50 godina i još uvijek stoji. Išla sam doma, vozila sam se 160 km/h i još uvijek stoji. Išla sam u dučan i dok sam utovarivala stvari u auto „slučajno“ sam zakačila za mrežu i sa osmjehom sjela u auto i vozila doma u nadi da će se na povjetarcu stragat i pauk nestat. Moram li reći da sam bila u krivu?
Ne samo da je pauk bio još uvijek na autu, nego je na putu do doma i potpuno popravio mrežu.
Pauk je već sad toliko dugo živio u hramoniji na mojoj tablici da sam ga svaki dan pozdravila on regular base, jer očito nije bilo načina kako ga uništiti. A tada mi sine ideja! Idem prat auto!
Odem u Herc, platim za pranje sa voskom (valjda će ga barem malo zakačit), stanem na traku i opušteno čekam kraj pranja. Jedva sam dočekala da dođem doma da vidim rezultate. Izađem iz auta, pogledam prema tablici – pauk bezbrižno čita novine, ili kaj već pauci rade. Taj pauk je neuništiv! Nazvala sam ga – Neuništivi Pauk.
Prošao je svaki test na koji sam ga ja stavila.
I tako je Neuništivi Pauk živio u simbiozi sa mojim autom jedno poduže vrijeme. Auto mu je pribavljao muhe, pauk je čistio muhe sa karoserije i svi su bili sretni.
No, Neuništivog Pauka odnedavno više nema. Ne, nije sam otišao, ja sam ga se riješila i to – metlom.
Spidah, where art thou?
Nije da mi je smetao il tak nekaj, ali jednostavno sam ga se htjela riješit, i to neuobičajenim metodama. Htjela sam vidjet kolko će izdržat. Pa krenimo:
Išla sam na more, vozila sam se 156km/h i još uvijek stoji. Na moru je pao takav pljusak, neviđen u posljednjih 50 godina i još uvijek stoji. Išla sam doma, vozila sam se 160 km/h i još uvijek stoji. Išla sam u dučan i dok sam utovarivala stvari u auto „slučajno“ sam zakačila za mrežu i sa osmjehom sjela u auto i vozila doma u nadi da će se na povjetarcu stragat i pauk nestat. Moram li reći da sam bila u krivu?
Ne samo da je pauk bio još uvijek na autu, nego je na putu do doma i potpuno popravio mrežu.
Pauk je već sad toliko dugo živio u hramoniji na mojoj tablici da sam ga svaki dan pozdravila on regular base, jer očito nije bilo načina kako ga uništiti. A tada mi sine ideja! Idem prat auto!
Odem u Herc, platim za pranje sa voskom (valjda će ga barem malo zakačit), stanem na traku i opušteno čekam kraj pranja. Jedva sam dočekala da dođem doma da vidim rezultate. Izađem iz auta, pogledam prema tablici – pauk bezbrižno čita novine, ili kaj već pauci rade. Taj pauk je neuništiv! Nazvala sam ga – Neuništivi Pauk.
Prošao je svaki test na koji sam ga ja stavila.
I tako je Neuništivi Pauk živio u simbiozi sa mojim autom jedno poduže vrijeme. Auto mu je pribavljao muhe, pauk je čistio muhe sa karoserije i svi su bili sretni.
No, Neuništivog Pauka odnedavno više nema. Ne, nije sam otišao, ja sam ga se riješila i to – metlom.
Spidah, where art thou?
objavio Francesca Extraordinaire, 28. listopad 2004 10:35:00
0 komentara:
