Francesca Extraordinaire
uto - 17.05.2005
Predmet: OMG! Godišnjica! I 230 post!
Godina dana, dragi moji. 18. svibnja, sutra, biti će godina dana Francesce, što me čini po internetskim godinama stotinupedeset i tri bilijuna godina starom. Barem se ja tak osjećam. Starije od samog začetnika svega. Pisah postove dok ste svi vi još skupljali matične stanice u maternici. Čak sam morala na samom početku urezivati tekstove na kamen u špiljama! Slike su bile nevjerojatno teške za napravit.
Ok, lets get sentimental.
Memorija mi je oštećena, pa ću samo izbacivati nasumično pojedina razmišljanja o Francesci, ako ih uopće ima.
Jedna od puno dobrih stvari koje se tiču održavanja bloga su čitatelji. Nikad Francesca Extraordinaire nije bila reklamirana jer ne želim da na blog dođu ljudi koji bi vidjeli reklamu na nekom web siteu ili bilo gdje sa ciljanom publikom. Naravno, ograničujem čitateljstvo, ali to je dobro, tko bi želio one ljude koji inače nebi željeli Francescu.
Želim da se Francesca širi ko virus. Nek prijatelji vele prijateljima. Nek ljudi šalju mail sa linkom drugim ljudima. Nek pišu po forumima rečenice tipa „đizs, daj pogle ovaj blog, LOL“ i onda stave link na Francescu. Ne želim da mi dođe na site neki idiot koji gleda Survivor i čita Teen. Želim da se Francesca proširi među onim ljudima koji imaju jednak smisao za humor.
Francesca je prolazila kroz neka teška vremena kad sam mislila da je vrijeme da se prekine. Na vašu sreću, ja sam tvrdoglava glupača, pa nastavih sa ovim, štogod da je, valjda blogom.
Kaj se tiče ljudi koji me ne vole i koje živciram i koji bi me najrađe bacili u Vransko Jezero sa zavezanim betonskim blokom za noge sa uređajem za praćenje tak da napokon izračunaju dubinu, iskreno vam velim da me nije briga za njih. Ozbiljno, na ovoj planeti postoji samo jedna osoba za koju pišem ovo kaj pišem i ta osoba sam ja. Nemam pojma kaj ostali ljudi misle da je smiješno, samo znam kaj je meni smiješno, i to je jedino po čemu se ravnam. Ako se tvoj i moj smisao poklope, super, baš mi je drago. Ali internet je prepun svakakvih ljudi koji misle da sam glupa, djetinjasta, neinteligentna, ili jednostavno loš bloger. Zabavljanje takvih mi nije na listi. Treba mi više od tri sata da napišem kvalitetan post, i rađe bi to vrijeme provela izmišljajući nekaj kaj me nasmije, a ne nekaj za kaj mislim da bi moglo neke nasmijat.
Ak me želiš uvrijediti barem smisli nešto kreativno i bolno, a ne „glupa si i ne znam“, jer sam sigurna da tebi jesam i to je ok.
Sigurno se pitate kaj je to kaj je Francesca radila prije bloga. Pa reću ću vam, puno toga. Jedna od aktivnosti je bila bavljenje sa britijom. Što je ujedno god-awful okupacija i topli osjećaj oko srca. Možete misliti kak mi je bilo teško kad moraš paziti da ti te dve konobarice koje rade za tebe, nekakav promet i naprave sa uspješnom kontrolom uma. Prva, Martinez, je cura koja je potpuno bezopasna, jer je pushover. Druga, Alminho, je pak sasvim suprotno, ona je podmuklo stvorenje koje bi ti zabilo nož u leđa ak bi mislila da će lova curit iz rane. A možda i pokoji Samsung mobitel.
Tak sam za jednog sunčanog dana u svibnju sjedila na terasi i čitala novine. I vidla hrvatski blog alati. I kak sam glupa, umjesto da odem na blog.hr, odem na mojblog.com. Dobro, zezam se. Odem na mojblog.com jer mi se činio boljim. I tako bi.
To bješe 18. svibnja 2004. Memorabilni dan. S tim datumom, godinu dana kasnije, moje objavljivanje tekstova ne završava. Naprotiv, pokušat ću se pokvarit i gušit vas svojom trulom egzistencijom, baš kao što napraviše mnogi blogeri. To je očito trend. I s tim će opet biti moj blog zanimljiviji od tvog bloga.
Kratka analiza Francesce:
Postoji godinu dana, nikad se nije reklamirala, nikad nije pokušala biti hit-whore kao neki, uvijek bez skandala, uvijek čisti bolesni humor, uvijek čisti tekstovi, bez prekomjernog komentiranja ostalih blogova radi ne-reklame, bez ikakvih kontroverznih i/li perverznih sex-whore postova, bez skandaloznih objava i unatoč tome, uvijek bolja i zanimljivija od svih vas.
To povlači samo jedno:
WOOHOO!
p.s. povodom stotinupedeset i tri bilijuntog rođendana, biti će održan party u mojoj villi Lomnhagen pod nazivom STOTINUPEDESET I TRI BILIJUNTI EXTRAORDINAIRE ROĐENDAN FRANCESCE! I svi niste pozvani!
Zapjevajmo zajedno:
Ok, lets get sentimental.
Memorija mi je oštećena, pa ću samo izbacivati nasumično pojedina razmišljanja o Francesci, ako ih uopće ima.
Jedna od puno dobrih stvari koje se tiču održavanja bloga su čitatelji. Nikad Francesca Extraordinaire nije bila reklamirana jer ne želim da na blog dođu ljudi koji bi vidjeli reklamu na nekom web siteu ili bilo gdje sa ciljanom publikom. Naravno, ograničujem čitateljstvo, ali to je dobro, tko bi želio one ljude koji inače nebi željeli Francescu.
Želim da se Francesca širi ko virus. Nek prijatelji vele prijateljima. Nek ljudi šalju mail sa linkom drugim ljudima. Nek pišu po forumima rečenice tipa „đizs, daj pogle ovaj blog, LOL“ i onda stave link na Francescu. Ne želim da mi dođe na site neki idiot koji gleda Survivor i čita Teen. Želim da se Francesca proširi među onim ljudima koji imaju jednak smisao za humor.
Francesca je prolazila kroz neka teška vremena kad sam mislila da je vrijeme da se prekine. Na vašu sreću, ja sam tvrdoglava glupača, pa nastavih sa ovim, štogod da je, valjda blogom.
Kaj se tiče ljudi koji me ne vole i koje živciram i koji bi me najrađe bacili u Vransko Jezero sa zavezanim betonskim blokom za noge sa uređajem za praćenje tak da napokon izračunaju dubinu, iskreno vam velim da me nije briga za njih. Ozbiljno, na ovoj planeti postoji samo jedna osoba za koju pišem ovo kaj pišem i ta osoba sam ja. Nemam pojma kaj ostali ljudi misle da je smiješno, samo znam kaj je meni smiješno, i to je jedino po čemu se ravnam. Ako se tvoj i moj smisao poklope, super, baš mi je drago. Ali internet je prepun svakakvih ljudi koji misle da sam glupa, djetinjasta, neinteligentna, ili jednostavno loš bloger. Zabavljanje takvih mi nije na listi. Treba mi više od tri sata da napišem kvalitetan post, i rađe bi to vrijeme provela izmišljajući nekaj kaj me nasmije, a ne nekaj za kaj mislim da bi moglo neke nasmijat.
Ak me želiš uvrijediti barem smisli nešto kreativno i bolno, a ne „glupa si i ne znam“, jer sam sigurna da tebi jesam i to je ok.
Sigurno se pitate kaj je to kaj je Francesca radila prije bloga. Pa reću ću vam, puno toga. Jedna od aktivnosti je bila bavljenje sa britijom. Što je ujedno god-awful okupacija i topli osjećaj oko srca. Možete misliti kak mi je bilo teško kad moraš paziti da ti te dve konobarice koje rade za tebe, nekakav promet i naprave sa uspješnom kontrolom uma. Prva, Martinez, je cura koja je potpuno bezopasna, jer je pushover. Druga, Alminho, je pak sasvim suprotno, ona je podmuklo stvorenje koje bi ti zabilo nož u leđa ak bi mislila da će lova curit iz rane. A možda i pokoji Samsung mobitel.
Tak sam za jednog sunčanog dana u svibnju sjedila na terasi i čitala novine. I vidla hrvatski blog alati. I kak sam glupa, umjesto da odem na blog.hr, odem na mojblog.com. Dobro, zezam se. Odem na mojblog.com jer mi se činio boljim. I tako bi.
To bješe 18. svibnja 2004. Memorabilni dan. S tim datumom, godinu dana kasnije, moje objavljivanje tekstova ne završava. Naprotiv, pokušat ću se pokvarit i gušit vas svojom trulom egzistencijom, baš kao što napraviše mnogi blogeri. To je očito trend. I s tim će opet biti moj blog zanimljiviji od tvog bloga.
Kratka analiza Francesce:
Postoji godinu dana, nikad se nije reklamirala, nikad nije pokušala biti hit-whore kao neki, uvijek bez skandala, uvijek čisti bolesni humor, uvijek čisti tekstovi, bez prekomjernog komentiranja ostalih blogova radi ne-reklame, bez ikakvih kontroverznih i/li perverznih sex-whore postova, bez skandaloznih objava i unatoč tome, uvijek bolja i zanimljivija od svih vas.
To povlači samo jedno:
WOOHOO!
p.s. povodom stotinupedeset i tri bilijuntog rođendana, biti će održan party u mojoj villi Lomnhagen pod nazivom STOTINUPEDESET I TRI BILIJUNTI EXTRAORDINAIRE ROĐENDAN FRANCESCE! I svi niste pozvani!
Zapjevajmo zajedno:
objavio Francesca Extraordinaire, 17. svibanj 2005 13:31:00
17 komentara:
Bonne anniversaire
nemoj se napit
hehe... jos 6938469 puta ovoliko;). cestitke:)
Pusa! Osjećam da je dobro što si se rodila (mislim ti i tvoj blog, ujedno)
pa normalno da će se napit...ko majka...:)
e pa poživila nam ti još barem tolko....:)
Hvala svima na čestitkama i kind, kind wishes, nadam se da ću i ja doživjet da netko proslavi godinu dana na blogu:) I ti DeVil, nemoj mi kvarit ugled!
ruka,dve puse u lice i navlačenje za uši...da narasteš još veća!:)
E pa Prozače, nadam se da će to potezanje biti od koristi...a ne samo bolno :)
sretan rođendan tvom stvaralaštvu sa malim zakašnjenjem ;))
A gdje je 2. dio šećernih livada????
Fala putniče! Devil, Šećerne Livade the sequel će se zavrtit uskoro u kinu pored tebe! :)
vjerovala i ne, i ja se sjecam tog dana:) sretan rodjendan:)
Fala Ivane, pobratime mio!
ccccc reci sto god hoces, ali ja znam da sam te ja par put nazivcirao kao nitko na ovom blogu jer jasno je da se protvi superiornijeg ne moze, a ja to svakako jesam :))
Balega ti si ekstrasuperiorniji iskomleksirani serator čiji tekstovi pomno vađenih riječi iz riječnika tjeraju svakog zdravog čitatelja da mašta kako praši tur prepotentno pametnoj mačkici bez pokrića poput tebe!Kao što rekoh,ti si hrpa balege izašla iz šupka prosvijetljenog čovjeka,ti si hrpa govana preobraćenog gimnazijalca,ti si otpad kojeg se riješio naštrebani šupčić balavac koji je odlučio postati čovijek .Ne uspoređuj se i ne pokušavaj parirati osobi naspram koje je tvoj um neprimjetan i mizeran,barem dok ne skupiš hrabrosti i prestaneš forsirati imidž šupčine.Bez uvrede molim,kad sam već ja uvrijeđen postojanjem takvih poput tebe!:))
Dakle ProzaKa je izložio nepobitnu znanstvenu tvrdnju:)
