Francesca Extraordinaire
pon - 06.03.2006
Predmet: Oscar? OH NE!
Dodjela Oscara je dosadan, predvidljiv i nevjerojatno depresivan događaj. Samohvaljeni glupi spektakl, uvijek i konstantno nametan u ime onog prosječnog. Dobro smišljeni govori? Tko nosi kaj? Ako ću ikad izgubit volju za životom (a postotak je visok), onda će se to vjerojatno dogodit početkom ožujka.
Oscari su zagađeni neobjašnjivim pobačajima pravednosti. Sjetimo se „dobrih“ starih precijenjenih filmova kao Chicago ili American Beauty – oni su igrali po pravilima i bili u milosti Akademije. Dok su oni originalni filmovi (kao Trumanov Show) bili gotovo uvijek zapostavljeni, ostavljeni negdje/nigdje sa pokojom nominacijom. Kao što je i film Fight Club dokazao (mislim da su dobili samo nagradu za best zvuk), Oscari ne cijene film koji igra po svojim pravilima a ne onim koje nudi Akademija.
Vratite se još pokoju godinu unazad, i postat će jasno da su nepravedosti toliko „nepravedne“ da je to doslovno nepristojno. Film Taxi Driver (Scorcese) je bio izbačen iz utrke za najbolji film od Rockyja. Kubrick, Sellars i Dr. Strangelove su bili ignorirani u 1964, radi My Fair Lady; Shawshanks Redeption izgubi od Forrest Gumpa. Altman, Chaplin, Lynch, Hawks, Kubrick, Hitchcock, Welles: niti blizu „naj redatelja“. To je jedan potpuno krivi svijet. To nije krivo. To je über-krivo. Mislim, Kevin Costner i Mel Gibson su dobili Oscare za najboljeg redatelja. Kubrick, ne. Costner, da. To nije način života. To je jednostavno pod-ljudski.
Radi se, međutim, o tome da to uopće nije ništa novog. Većina ljudi ne očekuje od Oscara da projektira imalo istine. Činjenica je da najbolji film gotovo nikad zapravo niti ne dobije Oscara te titule, a većini ljudi je jasno da su nagrade Akademije daleko od meritokracije. Oni znaju da se radi o politici slavnih, box office uzimanjima, i znaju da je pobjeđivanje filma puno manje važno od onog kak se priča. Frajer koji voli mrziti Oscare, bog ga blagoslovio, je sada samo još jedan Hollywoodski klišej. Pretenciozni wannabe. Scorcese nikada nije osvojio niti jedan jedini Oscar? To je smiješno! Tom Hanks opet? Kriminal! To je možda slučaj, ali većina ljudi zna da je stvar izlizana i uopće ih to ne dira.
To ne znači pak nekakav post-moderni kompromis. Biti samosvijestan je jedno, ali zbog duševnog mira, nebi smjeli prestati pljuvati po ovome prljavom i neugodnom događaju.
Prvo i najosnovnije: lova. Jednostavno nije uredu da bezvezni ljudi i njihovi bezvezni filmovi zarađuju više love zahvaljujući prefiksu „od dobitnika Oscara“. Filmovi kao Titanic (najmračnijih tri sata čovječanstva) i njegov odvratan pobačaj u obliku Jamesa Camerona su bili darovani sa bog-te-pita-kolko dolara kada su im u naručje bacili 11 (jedanaest!) Oscara. Takav način pretvaranja užasnih ljudi u još bogatije je neporecivo čin koji uništava dušu, bez obzira na to koliko su ljudi toga svijesni.
Isto ide i za Jacksona i njegovog King Konga.
Uz to sve, filmske kompanije vide Oscare kao početak trenda koji se treba pratiti. Možemo se sjetiti borbe epic filmova protiv onih indie (LOTR; Izgubljeni u prijevodu). Neki bi rekli da je iskrenost onog prvog iznad maske inteligentnog filma onog drugog, ali kak god, oboje skreću i vrijeme i novac od onih imalo originalnih uradaka, a to nije ok.
(Sada smo imali borbu gay filma i something-something. Strašno. Jednostavno. Strašno.)
Problem, međutim, nije tak jednostavan kao mržnja svega u vezi s Oscarima, jer iako su možda kontaminirani i prljavi, još uvijek imaju nekakvu dušu. Postoje i oni koji su sasvim zasluženo pobrali kipiće, u čijim se slučajevima to činilo tak..well, ispravno. De Niro kao najbolji glumac u Raging Bullu, haranje filma One Flew Over the Cuckoo's Nest... Svaki put se činilo kao pravovaljani dokaz kvalitete. Konkretan dokaz koji slabi ljudi poput mene trebaju da su neki filmovi dobri, a neki loši, i da je to prije činjenica nego mišljenje. Apokalipsa Sada je fenomenalan film. Dobio je Oscara. Sve je ok.
Imati najbolje obaju svijetova je ono kaj ljuti. Je li se radi o Hollywoodskom love-inu ili nagrađuju istinski dobro postignuće. Lovac na Jelene ili Braveheart? Ne možeš imat oba svijetova. Loši filmovi su loši, a obožavanje lošeg je loše, i ako nisi sa nama, onda si definitivno protiv nas.
Oscari su zagađeni neobjašnjivim pobačajima pravednosti. Sjetimo se „dobrih“ starih precijenjenih filmova kao Chicago ili American Beauty – oni su igrali po pravilima i bili u milosti Akademije. Dok su oni originalni filmovi (kao Trumanov Show) bili gotovo uvijek zapostavljeni, ostavljeni negdje/nigdje sa pokojom nominacijom. Kao što je i film Fight Club dokazao (mislim da su dobili samo nagradu za best zvuk), Oscari ne cijene film koji igra po svojim pravilima a ne onim koje nudi Akademija.
Vratite se još pokoju godinu unazad, i postat će jasno da su nepravedosti toliko „nepravedne“ da je to doslovno nepristojno. Film Taxi Driver (Scorcese) je bio izbačen iz utrke za najbolji film od Rockyja. Kubrick, Sellars i Dr. Strangelove su bili ignorirani u 1964, radi My Fair Lady; Shawshanks Redeption izgubi od Forrest Gumpa. Altman, Chaplin, Lynch, Hawks, Kubrick, Hitchcock, Welles: niti blizu „naj redatelja“. To je jedan potpuno krivi svijet. To nije krivo. To je über-krivo. Mislim, Kevin Costner i Mel Gibson su dobili Oscare za najboljeg redatelja. Kubrick, ne. Costner, da. To nije način života. To je jednostavno pod-ljudski.
Radi se, međutim, o tome da to uopće nije ništa novog. Većina ljudi ne očekuje od Oscara da projektira imalo istine. Činjenica je da najbolji film gotovo nikad zapravo niti ne dobije Oscara te titule, a većini ljudi je jasno da su nagrade Akademije daleko od meritokracije. Oni znaju da se radi o politici slavnih, box office uzimanjima, i znaju da je pobjeđivanje filma puno manje važno od onog kak se priča. Frajer koji voli mrziti Oscare, bog ga blagoslovio, je sada samo još jedan Hollywoodski klišej. Pretenciozni wannabe. Scorcese nikada nije osvojio niti jedan jedini Oscar? To je smiješno! Tom Hanks opet? Kriminal! To je možda slučaj, ali većina ljudi zna da je stvar izlizana i uopće ih to ne dira.
To ne znači pak nekakav post-moderni kompromis. Biti samosvijestan je jedno, ali zbog duševnog mira, nebi smjeli prestati pljuvati po ovome prljavom i neugodnom događaju.
Prvo i najosnovnije: lova. Jednostavno nije uredu da bezvezni ljudi i njihovi bezvezni filmovi zarađuju više love zahvaljujući prefiksu „od dobitnika Oscara“. Filmovi kao Titanic (najmračnijih tri sata čovječanstva) i njegov odvratan pobačaj u obliku Jamesa Camerona su bili darovani sa bog-te-pita-kolko dolara kada su im u naručje bacili 11 (jedanaest!) Oscara. Takav način pretvaranja užasnih ljudi u još bogatije je neporecivo čin koji uništava dušu, bez obzira na to koliko su ljudi toga svijesni.
Isto ide i za Jacksona i njegovog King Konga.
Uz to sve, filmske kompanije vide Oscare kao početak trenda koji se treba pratiti. Možemo se sjetiti borbe epic filmova protiv onih indie (LOTR; Izgubljeni u prijevodu). Neki bi rekli da je iskrenost onog prvog iznad maske inteligentnog filma onog drugog, ali kak god, oboje skreću i vrijeme i novac od onih imalo originalnih uradaka, a to nije ok.
(Sada smo imali borbu gay filma i something-something. Strašno. Jednostavno. Strašno.)
Problem, međutim, nije tak jednostavan kao mržnja svega u vezi s Oscarima, jer iako su možda kontaminirani i prljavi, još uvijek imaju nekakvu dušu. Postoje i oni koji su sasvim zasluženo pobrali kipiće, u čijim se slučajevima to činilo tak..well, ispravno. De Niro kao najbolji glumac u Raging Bullu, haranje filma One Flew Over the Cuckoo's Nest... Svaki put se činilo kao pravovaljani dokaz kvalitete. Konkretan dokaz koji slabi ljudi poput mene trebaju da su neki filmovi dobri, a neki loši, i da je to prije činjenica nego mišljenje. Apokalipsa Sada je fenomenalan film. Dobio je Oscara. Sve je ok.
Imati najbolje obaju svijetova je ono kaj ljuti. Je li se radi o Hollywoodskom love-inu ili nagrađuju istinski dobro postignuće. Lovac na Jelene ili Braveheart? Ne možeš imat oba svijetova. Loši filmovi su loši, a obožavanje lošeg je loše, i ako nisi sa nama, onda si definitivno protiv nas.
objavio Francesca Extraordinaire, 6. ožujak 2006 22:10:00
10 komentara:
Apsolutno se slazem. Lepo je sinoc rekao voditelj three six mafia (oni sto su sinoc 3 minuta ponavljali it's hard out here for a pimp) 1 Martin Skorseze 0
francesca - bravo!
Zar su nagrade stvarno osmišljene da nagrađuju najbolje!? Meni se to prije čini marketinškim potezom, a ne zasluženim kipićem...
čime se ti zamaraš...bolje izađi sutra na trg republ...pardon, bana jelačića i protestiraj zbog nepravde ovdje i sada,a za oscara- ko ga jebe!
Singerica, ima nest u tome kaj velis, ali sa druge strane kaj bi psotigla tim protestom s obzirom da bi bila jedina vjerojatno, jer ljudi su apaticni postali. Sto se tiche oscara, pa to je poznato da nagrade dobivaju miljenici, liziguzi i sl, a tu i tamo neki film dobije oscara zasluzeno. Caligula, samo hrabro naprijed :)
ne, nećeš biti jedina; a kaj postižeš s ovim jamranjem zbog oscara?
Japi, nevjerojatno jel da..Just_a_girl :)) noma d, istina, al kaj možeš sad, osim ljutit se :D singerica, kaj postižem? Mislim da ne pokušavam niš postić samo izjašnjavam mišljenje for my own peace of mind. Vidiš kak je Ifek shvatio :))
Slažem se s većinom napisanog, s tim da ne bih dirao American Beauty, mislim da je to jebeno dobar film. Scorcese i Kubrick nikad nisu nagrađeni. I to upravo zbog Apokalipse ili Kuma, a ne zbog Titanica. Vrlo dobra poanta. Štoviše, odlična!
Poanta nije odlična, ona je istinita ;)
hihihih poanta je pogodjena kak god da je zvali :)
Caligula :)
