Francesca Extraordinaire
sub - 30.07.2005
Predmet: Priča za dječicu Hrvatske - Jen, dva, tri!
Nikad se nisam vozila vlakom. Zapravo lažem, jer sam se vozila dva puta, ali se ne sjećam pa ko da i nisam. U ponedjeljak idem u Split. Vlakom. Prvi put.
Idem s nagibnim. Koja je fora s nagibnim vlakom? Kaj se naginje u zavojima? Ne naginje li se sve u zavojima? Koja je fora s tim? Jel ide brže od običnog kad se naginje u zavojima? Naše tračnice tak i ne mogu podnjeti brže od onoga kaj mogu, tak da i nema previše veze.
Nema veze za vlakove, ali ima za nas. Još uvijek ima za ljude. Očito.
Zagrebački kolodvor, komad papira i tekst na njemu.
„Postoji nebrojeno mnogo načina da se ubiješ. Prelagano je. Svaki put kad vlak dođe na stanicu razmislim o tome. Ne trebaš niti skočiti, samo se nagni prema naprijed i tvoja glava će popnut kao lubenica. Riješeno. Možeš skočit, to bi isto upalilo, dokrajčilo, odgovorilo na sva pitanja. Nema potreba za nastavljanjem, razmišljanjem, bez ideje o čemu se radi, samo si tako predvidljivo indiferentan. Možeš prestati biti kad god hoćeš. Samo uzmi nož i gurni ga. Otvori prozor i skoči. Uđi u auto i strovali se niz liticu.
Ispred tebe je, uvijek, kraj. Zašto samo nekoliko njih to iskoristi? Strah od Boga? Glupi smo? Možda je stvar u instinktu, smrt je loša, ali mislim da smo prerasli to. Nakon malo genocida sve je razumljivo.
Ne volim kuhati meso. To nije istina, volim kuhati meso, ali ne volim misli koje mi prolaze, pogotovo kada režem sirove komade. Gurajući nož između kostiju, trgajući žile, skidajući kožu, puštajući krv u sudoper. Misli preletavaju. Ljudsko meso. Kad režem pilića, koristeći nož za meso, sa glatkim kirurškim nehrđajućim čelikom sa tv prodaje, ne mogu si pomoći a da ne mislim o tome. Samo stavi lijevu ruku na dasku za rezanje i naglo spusti nož, BAM!, mali prst ode, malo krvi, podigni prst i baci ga na tavu. Jen, dva, tri. Prženi prst. Nije da želim to napravit, Isus ne. Samo, mogu to napravit. Moguće je. Svatko to može napravit, kad god. Možeš uzeti tu olovku i zabit si je u oko. Uzmi škare i odreži nešto. Misliš da mi nekaj ne štima u glavi? Pitaj Van Gogha.
Moja prijašnja deklaracija je: ateist. To je bila moja jako vidljiva značka, nošena sa ponosom, 'vjerujem u ništa'! Svi ovi religiozni idioti su glupi, ili samo, pa, idioti, naivni idioti prodajući laži kretenima ili očajnim idiotima. Kada govore o Isusu, nasmijem se i pomislim na Einsteina, nasmijem se jer znam da sam u pravu. Ne postoji Bog. Hm..možda je to bila mladost, možda je to bilo istina. Sada, ostala je maska znanstvenika izvana, ali po noći, pod toplom svijetlošću noćne svijetiljke, čitam Bibiliju. U potrazi za odgovorima. To je jedini razlog zašto bi itko čitao tu knjigu. I odgovori su pronađeni isto kao što su pronađeni i u fizici, ali ništa više.
Kraj je onda kad prestane biti nepredvidljivo. Moj život je završio davno. Sve je gotovo. Ništa ne utječe na mene. Možeš mi sad uzet člana obitelji i ubit pred mojim očima, a na meni to nebi ostavilo nikakvog traga. Basket case? Svi vi gledate vijesti, smrt posvuda, šalica čaja u ruci, ups, kasnim na posao. Nekad vas zaželim gurnuti sve pod vlak. Uvijek mogu skočit naknadno.“
Uglavnom, koja je fora s nagibnim vlakom onda? Nadam se da ću barem imati ovakve sulude suputnike. Sa takvima je uvijek zabavnije.
He's taking funny talk.
-- Homer Simpson
Like Father, Like Clown
Idem s nagibnim. Koja je fora s nagibnim vlakom? Kaj se naginje u zavojima? Ne naginje li se sve u zavojima? Koja je fora s tim? Jel ide brže od običnog kad se naginje u zavojima? Naše tračnice tak i ne mogu podnjeti brže od onoga kaj mogu, tak da i nema previše veze.
Nema veze za vlakove, ali ima za nas. Još uvijek ima za ljude. Očito.
Zagrebački kolodvor, komad papira i tekst na njemu.
„Postoji nebrojeno mnogo načina da se ubiješ. Prelagano je. Svaki put kad vlak dođe na stanicu razmislim o tome. Ne trebaš niti skočiti, samo se nagni prema naprijed i tvoja glava će popnut kao lubenica. Riješeno. Možeš skočit, to bi isto upalilo, dokrajčilo, odgovorilo na sva pitanja. Nema potreba za nastavljanjem, razmišljanjem, bez ideje o čemu se radi, samo si tako predvidljivo indiferentan. Možeš prestati biti kad god hoćeš. Samo uzmi nož i gurni ga. Otvori prozor i skoči. Uđi u auto i strovali se niz liticu.
Ispred tebe je, uvijek, kraj. Zašto samo nekoliko njih to iskoristi? Strah od Boga? Glupi smo? Možda je stvar u instinktu, smrt je loša, ali mislim da smo prerasli to. Nakon malo genocida sve je razumljivo.
Ne volim kuhati meso. To nije istina, volim kuhati meso, ali ne volim misli koje mi prolaze, pogotovo kada režem sirove komade. Gurajući nož između kostiju, trgajući žile, skidajući kožu, puštajući krv u sudoper. Misli preletavaju. Ljudsko meso. Kad režem pilića, koristeći nož za meso, sa glatkim kirurškim nehrđajućim čelikom sa tv prodaje, ne mogu si pomoći a da ne mislim o tome. Samo stavi lijevu ruku na dasku za rezanje i naglo spusti nož, BAM!, mali prst ode, malo krvi, podigni prst i baci ga na tavu. Jen, dva, tri. Prženi prst. Nije da želim to napravit, Isus ne. Samo, mogu to napravit. Moguće je. Svatko to može napravit, kad god. Možeš uzeti tu olovku i zabit si je u oko. Uzmi škare i odreži nešto. Misliš da mi nekaj ne štima u glavi? Pitaj Van Gogha.
Moja prijašnja deklaracija je: ateist. To je bila moja jako vidljiva značka, nošena sa ponosom, 'vjerujem u ništa'! Svi ovi religiozni idioti su glupi, ili samo, pa, idioti, naivni idioti prodajući laži kretenima ili očajnim idiotima. Kada govore o Isusu, nasmijem se i pomislim na Einsteina, nasmijem se jer znam da sam u pravu. Ne postoji Bog. Hm..možda je to bila mladost, možda je to bilo istina. Sada, ostala je maska znanstvenika izvana, ali po noći, pod toplom svijetlošću noćne svijetiljke, čitam Bibiliju. U potrazi za odgovorima. To je jedini razlog zašto bi itko čitao tu knjigu. I odgovori su pronađeni isto kao što su pronađeni i u fizici, ali ništa više.
Kraj je onda kad prestane biti nepredvidljivo. Moj život je završio davno. Sve je gotovo. Ništa ne utječe na mene. Možeš mi sad uzet člana obitelji i ubit pred mojim očima, a na meni to nebi ostavilo nikakvog traga. Basket case? Svi vi gledate vijesti, smrt posvuda, šalica čaja u ruci, ups, kasnim na posao. Nekad vas zaželim gurnuti sve pod vlak. Uvijek mogu skočit naknadno.“
Uglavnom, koja je fora s nagibnim vlakom onda? Nadam se da ću barem imati ovakve sulude suputnike. Sa takvima je uvijek zabavnije.
He's taking funny talk.
-- Homer Simpson
Like Father, Like Clown
objavio Francesca Extraordinaire, 30. srpanj 2005 18:19:00
17 komentara:
zavisi od onoga tko se vozi, ako imaš gušt misliti na ovaj način gore, onda ti je vlak izuzetna prilika da guštaš, isto ako nemaš, nego kao svaki dosadan prosječni čovjek uživaš u krajoliku,novim licima,praznom hodu poklonjenog vremena bez obaveza i odgovornosti,spavanju, čitanju,rješavanju križaljki, sanjarenju, svađanju sa glupim suputnicma, diskutiranju o općim temama,flertovanju,šetnji kroz jureći vlak, skakanju s platforme na platformu-prema zadnjem vagonu (ako je to još moguće u ovim suvremenim vlakovima), penjanju na krov vagona i izvođenju stoja na glavi na samoj lokomotivi,zatvaranju u WC, jebačini u WC-u ako nađeš s kim (uvijek se nađe),šminkanju i presvlačenju na stepenici na vratima prema vani,povlačenju ručne kočnice za emergency,ako ima vagon restoran, možeš se opiti, nažderati suhih sendviča od kojih se lako udaviti,otrovati ili samo pokvariti stomak...ovo je samo nekoliko ideja, vjerujem da ćeš ti sa svojom kreativnošću dodati još mnogo toga, dakle uživaj, i ne boj se da će ti biti dosadno :)(osim ako uživaš u dosadi, možeš i to)
S , opet ajoj
Ma singerica, jedva čekam da idem, nije bitno kak mi bude, samo da idem :)
ajde de,stići će i taj ponedjeljak.Lako je meni pričati, kad se svaki dan namačem u hladnom moru :)
Jedva čekam, jedva čekam...Želim si sretan put! Kad dođem na Krk, onda možeš slobodno doć do mene na roštilj :)
Ono sa WC-om, kaj priča singerica ,nemoj ni probat', ti su WC-ei užasno prljavi , kak' se sjećam ,
...a i nema baš signala, bar što se tiče VIP-a :(
evo za sve čitatelje jedna inf.
Frančika je malo prije sretno stigla u Split, nagibnim vlakom...
nagibni vlak, veli mi moja majka je u kurcu-prebrz joj je i podosta bahat..eto..drago mi je da si stigla sretno..i živa!
čitaj moj blog i preporuči ga dalj. miro.mojblog.com
čini se da se ne vraća? a je nije pojeo kakav morski pas?
gdjeeeeee siiiiiii?
nema je... netragom enstala i nikom se ne javila :-(
nasli smo je!!!! nije mrtva... u mom uredu sjedi i bulazni o tetovaži!!!pozdrav svim opsjednutima!!! she waves to all lost at sea!!! morski psi nahranjeni.
he, he, he...
čuj, komad..nije toliko da se ljudi boje boga, iako ima i toga, više je frkica kaj boli..alternativa su tablete, ali neki idiot ti može navrijeme ispumpat želučić pa si u višestrukim sranjima..em psihijatar, em familija, em svi oni "normalni" ljudi oko tebe..gadno je to..
Pa zbilja bih voljela kakav post tu pročitat...
Evo sad bude skoro.
