Francesca Extraordinaire

Patrick, 10 godina:

 „Vijesti su dosadne, ali nekad ih gledam, onak kak spada, cijele.  Mislio sam da se Amerikanci bore sa gorilama, tak je zvučalo. Ali osim toga nije imalo nikakvog smisla. Izraelci su se uvijek tukli sa Arapima, a Amerikanci sa gorilama. Lijepo je da gorile imaju svoju državu, ne kao zološki vrt, a Amerikanci su ih zato ubijali. I Amerikanci su pogibali isto. Bili su opkoljeni i rat samo što nije završio. Imali su helikoptere. Gorile u zološkom nisu izgledale kao da ih je teško pobjedit u ratu. Bile su dobre i izgledale staro, mudro, i dlaka im je bila prljava. Ruke su im briljantne; volio bi imati takve ruke. Navijao sam za gorile iako su moja dva ujaka i dvije tete iz Amerike. Nikad ih nisam vidio. Poslali su nam 10 dolara, meni i Francisu, jedan Božić. Ne sjećam se što sam kupio za mojih pet dolara.

 - Trebao sam dobiti sedam, jer sam stariji.

I nisam se mogao sjetiti imena ujaka i teta koji su ih poslali. Imam sedam rođaka u Americi isto. Dvoje ih se zvalo isto kao i ja, ali me nije bilo briga, još uvijek sam navijao za gorile. Dok nisam pitao.

 - Zašto se Ameri tuku sa gorilama?
 - Molim?
 - Zašto se Ameri tuku sa gorilama?
 - Jel ti to čuješ, Mary? Patrick želi znati zašto se Ameri tuku sa gorilama.

Nisu se smijali, ali bilo je smiješno, vidlo se je. Htio sam zaplakati, nešto sam odao. Glup sam. Mrzim biti uhvaćen, više od bilo čega. Mrzim to. O tome se škola radi, da te ne uhvate i gledanje drugih koje su uhvatili umjesto tebe. Ovo je u redu, ovo nije škola. Objasnio mi je što je gerila. Sad ima smisla.

 - Nemoguće ih je pobjediti, rekao je

Još uvijek navijam za njih, gerilu.“


Fenomenalna knjiga. Presmiješna, sa pretužnim završetkom.

Roddy Doyle – Paddy Clarke Ha Ha Ha