Francesca Extraordinaire
uto - 27.06.2006
Predmet: Raj, Pakao i plastični plamenac
Tko su ti ljudi koji tuže druge ljude? Kaj ne štima s njima? Jel to nekakva vrsta bolesti koja ih tjera da druge uvaljuju u razne grozne situacije?
Na brzaka: u školi smo imali jednu curu koja bi odala sve i svakoga za bilo kaj. Ukratko, ona je bila pravi ekvivalent agenta Gestapa. Kad god bi netko naišao na nju, uvijek bi tražila neki krivi pokret za koji bi te mogla tužit. Čekala bi ko lav hrpetinu gazela i napala one slabašne u svojim planovima. Onda bi ih tužila. Nakon toga bi čak i nadodala izmišljene stvari tim događajima da bi zvučali još više nevjerojatni. (Kvaliteta koju sam očito ja ukrala i iskoristila – vidljivo u gotovo svakom tekstu)
Pa, da, kao što sam i govorila, mala Eva Braun je išla na živce svima kroz školovanje pa nadalje. Ja sam čvrsto uvjerena da su takve osobe u prvom redu za ulaz u pakao kad se dogodi nekakav kraj svijeta, a onda će govoriti sotoni kad se ljudi ne osjećaju dovoljno jadno.
Govoreći o paklu, ne mislim da izgleda ko kak u filmovima opisuju. Zaboravi na vatru i pepeo i trozub i te gluposti. Mislim da je pakao više kao ogroman grad prepun idiota koji se ne znaju zabavljati i uporno pokušavaju prisiliti svoja gledišta na druge. Aleksandar Stanković, Cico Kranjčar, i onaj televangelist s OTV-a će sigurno biti tamo, isto kao i oni koji misle da je biti gay moralno i etnički pogrešno. Mislim, nisam gay, ali daj. Kak netko može pogledati u bilo koju sliku Boga okruženog anđelima i misliti da on ima nešto protiv gay ljudi? Anđeli su hrpetina frajera u bijelim haljama sa kovrčavom kosom i rumenim obrazima...ne baš previše muževno, jelda. A da ne spominjem da se njegov jedini sin konstantno družio sa grupicom frajera kojima je prao noge nonstop.
Uglavnom, u tom gradu vlada stalno branik-na-braniku promet jer postoji samo jedna autocesta (koja je samo po jedna traka po smjeru i svi se kreću puževim korakom). Ostatak grada je popunjen semaforima koji se stalno prebacuju na crveno, radovi na cesti nasumično prekidaju trake i nitko te ne pušta da se prestrojiš.
Ne postoji bilo kakav oblik zabave ili sporta. Jedina glazba koja se može čuti je odvratan nonsens koji su umrli radio dj-i puštali dok su bili živi. Jedini oblik polu-zabave pružaju kolačići stari 10 dana, pregorena kava i povremeno čitanje poezije.
U paklu, vozači Honde Civic će konstantno zašarafljivati svoj spojler na auto koji će stalno otpadati, a Fifty Cent će stalno morati čitati iz riječnika na glas.
A onda imamo Raj, a to je magično mjesto gdje možeš igrati kurling/hokej na travi/nogač s Bogom i tražiti ga odgovore za sve tajne svemira, npr. kaj zapravo Slobodni Zidari rade u životu, kaj zapravo rade oni Others na Lost otoku, zašto hrvatske televizijske kuće uporno otkupljuju meksičke sapunice i zašto serija Rescue Me (Vatreni Dečki) nije popularnija?
A ak voliš glazbu, Raj je the mjesto. To je ko da živiš u Seattleu u nekim srednjim devedesetima. Tamo je galore super grupa, u jednoj Hendrix svira na gitari, McCartney na basu, Dave Grohl je na bubnjevima, pjevač John Lennon, bek vokali su Joplinica i Buddy Holly. Ak nisi za takvu mjuzu, za tebe imam 4 riječi. Tamo. Je. I. Sinatra. I pjeva svaku večer, upad je besplatan, ne postoje loša mjesta, a cuga ne prestaje teći.
U raju možeš ubit čovjeka i proći nekažnjeno. Kaj to nije dobro? Recimo ubit pokojeg blogera? Pa to je fenomenalno! Objaviš da će se u subotu negdje u Zagrebu dogodit noć blogerske poezije, skupiš sve te ranjive dušice i ac-ac! I još dobiš nagradu za dobro gađanje!
U raju bi imala ideju kak završiti ovaj post. Ali, naravno, ovo nije raj...
Na brzaka: u školi smo imali jednu curu koja bi odala sve i svakoga za bilo kaj. Ukratko, ona je bila pravi ekvivalent agenta Gestapa. Kad god bi netko naišao na nju, uvijek bi tražila neki krivi pokret za koji bi te mogla tužit. Čekala bi ko lav hrpetinu gazela i napala one slabašne u svojim planovima. Onda bi ih tužila. Nakon toga bi čak i nadodala izmišljene stvari tim događajima da bi zvučali još više nevjerojatni. (Kvaliteta koju sam očito ja ukrala i iskoristila – vidljivo u gotovo svakom tekstu)
Pa, da, kao što sam i govorila, mala Eva Braun je išla na živce svima kroz školovanje pa nadalje. Ja sam čvrsto uvjerena da su takve osobe u prvom redu za ulaz u pakao kad se dogodi nekakav kraj svijeta, a onda će govoriti sotoni kad se ljudi ne osjećaju dovoljno jadno.
Govoreći o paklu, ne mislim da izgleda ko kak u filmovima opisuju. Zaboravi na vatru i pepeo i trozub i te gluposti. Mislim da je pakao više kao ogroman grad prepun idiota koji se ne znaju zabavljati i uporno pokušavaju prisiliti svoja gledišta na druge. Aleksandar Stanković, Cico Kranjčar, i onaj televangelist s OTV-a će sigurno biti tamo, isto kao i oni koji misle da je biti gay moralno i etnički pogrešno. Mislim, nisam gay, ali daj. Kak netko može pogledati u bilo koju sliku Boga okruženog anđelima i misliti da on ima nešto protiv gay ljudi? Anđeli su hrpetina frajera u bijelim haljama sa kovrčavom kosom i rumenim obrazima...ne baš previše muževno, jelda. A da ne spominjem da se njegov jedini sin konstantno družio sa grupicom frajera kojima je prao noge nonstop.
Uglavnom, u tom gradu vlada stalno branik-na-braniku promet jer postoji samo jedna autocesta (koja je samo po jedna traka po smjeru i svi se kreću puževim korakom). Ostatak grada je popunjen semaforima koji se stalno prebacuju na crveno, radovi na cesti nasumično prekidaju trake i nitko te ne pušta da se prestrojiš.
Ne postoji bilo kakav oblik zabave ili sporta. Jedina glazba koja se može čuti je odvratan nonsens koji su umrli radio dj-i puštali dok su bili živi. Jedini oblik polu-zabave pružaju kolačići stari 10 dana, pregorena kava i povremeno čitanje poezije.
U paklu, vozači Honde Civic će konstantno zašarafljivati svoj spojler na auto koji će stalno otpadati, a Fifty Cent će stalno morati čitati iz riječnika na glas.
A onda imamo Raj, a to je magično mjesto gdje možeš igrati kurling/hokej na travi/nogač s Bogom i tražiti ga odgovore za sve tajne svemira, npr. kaj zapravo Slobodni Zidari rade u životu, kaj zapravo rade oni Others na Lost otoku, zašto hrvatske televizijske kuće uporno otkupljuju meksičke sapunice i zašto serija Rescue Me (Vatreni Dečki) nije popularnija?
A ak voliš glazbu, Raj je the mjesto. To je ko da živiš u Seattleu u nekim srednjim devedesetima. Tamo je galore super grupa, u jednoj Hendrix svira na gitari, McCartney na basu, Dave Grohl je na bubnjevima, pjevač John Lennon, bek vokali su Joplinica i Buddy Holly. Ak nisi za takvu mjuzu, za tebe imam 4 riječi. Tamo. Je. I. Sinatra. I pjeva svaku večer, upad je besplatan, ne postoje loša mjesta, a cuga ne prestaje teći.
U raju možeš ubit čovjeka i proći nekažnjeno. Kaj to nije dobro? Recimo ubit pokojeg blogera? Pa to je fenomenalno! Objaviš da će se u subotu negdje u Zagrebu dogodit noć blogerske poezije, skupiš sve te ranjive dušice i ac-ac! I još dobiš nagradu za dobro gađanje!
U raju bi imala ideju kak završiti ovaj post. Ali, naravno, ovo nije raj...
objavio Francesca Extraordinaire, 27. lipanj 2006 14:27:00
3 komentara:
Nakon ovog post po prvi put se bojim Pakla...
udaras po religijskim temama,a? mislis da onaj gore ima smisla za tvoj humor, narocito kad ga prozivas gay liderom! mozda ti se sad javi i uvjeri te u suprotno isto ko i mariju prije dvi tisuce godina ( godina gor-dol ) doduse po svim knjigam izgleda da marija nije to ni osjetila, mislim da nije ni blizu bila uzivanju, al pokaza je i dokaza da nije gay, doduse u dvi iljade godina svasta se more prominit, pa ste strane mozda imas pravo u svakom slucaju pazi se, bez obzira sta ima pune ruke posla i pri tom ne insiuniram na sex!! peace ( sad san ti pokaza ona dva prsta...ne ONA dva prsta)
Japi, i bolje ti je, jer to je istina :) Smuk, nemoj mi se prijetit bogom, zamisli da ja, Francesca Extraordinaire, rodim novog Isusa - pa svijet bi valjda eksplodirao il nekaj... ;)
