Francesca Extraordinaire
uto - 03.07.2007
Predmet: Škotska Yeah!
Kad ste bili mali vjerojatno vam je netko jednom pročitao glupavu – i pod time mislim „nije vrijedno čitanja“ – priču o dečecu koji je viknuo: „VUK!“
Taj izuzetno glupi dečko, kao što se sjećate, je viknuo „Vuk!“ onda kad nije bilo vuka, a priglupi seljaci su mahnito potrčali k njemu da ga spase i onda vidli da je to sve samo njegova izmišljotina. A onda je viknuo „Vuk!“ kad nije bilo izmišljotina, seljaci nisu počeli trčat k njemu, on je pojeđen i priča je s tim, hvala dragom bogu, gotova.
Poruka ove priče je naravno ta da „nikad ne živi negdje gdje vukovi šeću uokolo slobodno“, ali tkogod da je tebi ispričao ovu priču je vjerojatno rekao da je poruka ta da se ne smije lagati. To je apsurdna poruka, jer i ti i ja znamo da ponekad ne samo da je dobro lagati, nego je i potrebno.
Npr. savršeno je normalno bilo da sam jučer otišla na faks i lagala izgledajući u kompletnom teroru da mi se put neočeivano produžio i da nisam ovak stigla prijavit ispit iako jako dobro znamo da još na put nisam ni otišla.
Postoji još jedna priča o vukovima koja je jednako apsurdna. Govorim o Crvenkapici, stravično neugodnoj djevojčici koja je, baš kao i dečec koji viče „Vuk!“, voljela upadati na teritorije opasnih živina. Sjećate se da je vuk, nakon što se Crvenkapica jako ružno ponijela prema njemu, pojeo njenu baku i navukao na sebe njenu odjeću. Upravo ovaj dio priče je najnevjerojatniji jer čovjek bi pomislio da bi čak i toliko glupa djevojčica poput Crvenkapice uočila razliku između svoje bake i vuka obučenog u spavačicu i čupave šlape. Kad znate nekoga jako dobro, jednostavno znate kad nešto izmišljaju, a kad ne.
Npr. nevjerojatno je transparentno bilo to danas da sam bila u istinskom apsolutnom teroru kad sam zapravo vidla da mi putnički avion hoće sletit na kuću, jer ove budale na Plesu ne mogu kontrolirat 5 aviona odjednom.
To je zapravo to kaj sam htjela napisat. Sigurno ste uživali.
I da, još 12 dana do Škotske i njihovih naglasaka!
Taj izuzetno glupi dečko, kao što se sjećate, je viknuo „Vuk!“ onda kad nije bilo vuka, a priglupi seljaci su mahnito potrčali k njemu da ga spase i onda vidli da je to sve samo njegova izmišljotina. A onda je viknuo „Vuk!“ kad nije bilo izmišljotina, seljaci nisu počeli trčat k njemu, on je pojeđen i priča je s tim, hvala dragom bogu, gotova.
Poruka ove priče je naravno ta da „nikad ne živi negdje gdje vukovi šeću uokolo slobodno“, ali tkogod da je tebi ispričao ovu priču je vjerojatno rekao da je poruka ta da se ne smije lagati. To je apsurdna poruka, jer i ti i ja znamo da ponekad ne samo da je dobro lagati, nego je i potrebno.
Npr. savršeno je normalno bilo da sam jučer otišla na faks i lagala izgledajući u kompletnom teroru da mi se put neočeivano produžio i da nisam ovak stigla prijavit ispit iako jako dobro znamo da još na put nisam ni otišla.
Postoji još jedna priča o vukovima koja je jednako apsurdna. Govorim o Crvenkapici, stravično neugodnoj djevojčici koja je, baš kao i dečec koji viče „Vuk!“, voljela upadati na teritorije opasnih živina. Sjećate se da je vuk, nakon što se Crvenkapica jako ružno ponijela prema njemu, pojeo njenu baku i navukao na sebe njenu odjeću. Upravo ovaj dio priče je najnevjerojatniji jer čovjek bi pomislio da bi čak i toliko glupa djevojčica poput Crvenkapice uočila razliku između svoje bake i vuka obučenog u spavačicu i čupave šlape. Kad znate nekoga jako dobro, jednostavno znate kad nešto izmišljaju, a kad ne.
Npr. nevjerojatno je transparentno bilo to danas da sam bila u istinskom apsolutnom teroru kad sam zapravo vidla da mi putnički avion hoće sletit na kuću, jer ove budale na Plesu ne mogu kontrolirat 5 aviona odjednom.
To je zapravo to kaj sam htjela napisat. Sigurno ste uživali.
I da, još 12 dana do Škotske i njihovih naglasaka!
objavio Francesca Extraordinaire, 3. srpanj 2007 22:23:00
2 komentara:
:-) ima li vukova na plesu:D?
Na Plesu ili plesu? :)
