Francesca Extraordinaire
pon - 02.01.2006
Predmet: S/N 2000006!
Kao prvo sretna nova godina sa malim zakašnjenjem. Ak se pitate zašto vas vaša najdraža Francesca tako odlučno zanemaruje, mnogi bi ljudi rekli da je to zato što nema vremena. Mnogi ljudi su u pravu. S druge strane, mnogi ljudi su isto i potpuni mongoloidi.
Moj prvi post u dvijetisućešestoj godini će se biti u kategoriji svakaj/nikaj, ne zato kaj mi se neda, nego zato kaj sam lijena i zato kaj mi je to najjednostavnije, a i zato kaj su mi se misli opet nakupile, a postoji li bolje mjesto od interneta za takve nevažne stvari.
A sad službeno počinje prvi post u ovoj dobroj godini. Ajmo, ajmo, pravo na prednost čitanja imaju žene i djeca, a onda muškarci:
-prvog siječnja 2006 sam izašla iz kuće polumrtva, negdje oko 19h kada sam se probudila, napravila đir po gradu i zaključila da je sve isto ko i prošle godine! Na koju foru?
-jel se to samo meni događa, ili koji bog, ali vi ljudi prek icq-a koji me pozovete na razgovor niste normalni. Ja znam da sam ja francesca, al kaj misliš da zato znam tko si ti?
Nevjerojatno, 90% ljudi mi pošalje poruku i misli da ću otkrit njihov identitet samo pomoću moje internet slave. E pa neću.
-ak vidim kukca na podu, vjerojatno ga neću ubit. Ne zato kaj ih volim ili zato kaj suosjećam sa gorkom sudbinom, nego zato kaj me strah da ak ga ubim, negdje sastrane stoji još jedan koji će biti svjedok tome činu, pa će otići k ostalima obavijestit ih o tome što učinih. A nakon toga čitava vojska njih naleti na mene radi osvete.
-prošle godine sam si napravila odličan božićni cd. Ove godine ga, iz nekog razloga, uopće nisam slušala.
-kad sam već kod glazbe, što više slušam Franza Ferdinanda, to su mi bolji. Njihov album ne silazi sa Playlist1 u mom kompaču, niti izlazi sa slota 3 u mojem haj-faj stereo uređaju. Odlični su štoviše, i jedva čekam taj koncert u Zagrebu koji se treba održat nekad u lipnju? Oh, osjećam da će mi 2006 bit dobra koncertna godina, za to sam se pobrinula već prošle godine!
-ak slušam nešto što bi me moglo osramotit u očima javnosti, uvijek ću prebacit na otvoreni prije nego kaj mi netko uđe u sobu/odem na parking/dopustim da mi netko uđe u auto. Najbolje da mi netko provali u Pikicu i kad ga upali na onu foru sa žicama, Piki ga ubije sa glazbom Eminema...
-volim gledat interakciju osoba koje se potpuno preziru. Držim se čvrsto toga da ak će vjetrovi biti povoljni, a planeti poredani jedan iza drugog, jedan od njih će nekad pljusnut onog drugog.
-osim što sam poznata po nevjerojatnom talentu za sve što postoji, znaju me i pod subjectom „kompulzivni kupac“. Ak nekaj hoću, moram to imat odmah, istog trena. Da, ja sam razlog zašto u dučanima imate svakakve gluparije za kupit odmah pokraj blagajne.
-zašto se sjećam prastarog broja telefona, a nemrem se sjetit gdje sam si ostavila ključeve? Znam si prvi broj telefona koji sam imala, znam broj frendice koji je imala, znam svaki prokleti broj od prije 15 godina, ali di su mi ključevi kvragu?!
-ona bakica koja si je zapalila stan zato kaj je imala svijeće upaljene na stolnjaku je glupa. Kak je uopće doživjela duboku starost, ostat će misterij zauvijek.
-konstantno se žalim na idiotske vozače oko sebe, a falilo mi je valjda 5 cm da pogazim neku babetinu s kolicima. Kaj si ona misli? Da može prelazit cestu? Na zebri još k tome? Kod policije? NE!
-svake godine kad padne snijeg novine počnu pisat o tome. Zašto? To barem svi znamo, nismo idioti. Zimske službe su svaki put spremne, unatoč kompletno neprohodnim cestama. I kaj je dobro – uvijek, svake proklete godine, počnu navodit broj osoba koje završe na traumi, ko da to nekog zanima.
-zanimljivo je kak ljudi u dučanu nadgledaju svoje košarice i kolica, ko da će im netko ukrast nešto kaj nije još plaćeno...
-kak postaneš profesionalan pljačkaš banaka ili ubojica? Jel moraš prvo otić u zatvor? Ono, kao inauguracija. Biti zlostavljan od frajera po imenu Pero godinu dana, i kad izđeš odjednom si ubojica ili netko drugi tak kul. Ozbiljno, kaj nebi bilo dobro imat trezor sakriven pod zemljom sa čitavim arsenalom unutra koji zapravo koristiš? Odeš na godišnjicu mature: „Onda, čim se ti baviš?“ „Ja sam ti menađer u jednoj privatnoj firmi. A ti?“ „Ja? Ma, ja sam samo ubojica za rusku mafiju. Donesi mi čašu punča ili ću ti odrezat prste.“
Burns: Oh, quit cogitating, Steinmetz, and use an open-faced club! A
sand wedge!
Homer: Mmm ... open-faced club sandwich.
Scenes From the Class Struggle in Springfield
9 komentara:
