Francesca Extraordinaire
ned - 02.04.2006
Predmet: Uf - Aprilili!
Jučer je bio prvi April ili dan kojeg svi oko mene očekuju sa velikim nemirima u duši.
Dobra stvar prvog aprila je ta da možeš radit kaj god hoćeš i nitko se neće naljutit. Loša stvar je kaj komedijašu poput mene nitko ne vjeruje na taj dan.
Ja: „Ustala sam se u 9!“
X: „aha...“
Ja: „Ozbiljno. Kaj?“
X: „Daj nemoj mi prodavat fore, čitav dan smišljaš..ko da te ne kužim..“
U tom stilu mi prođe jučerašnji dan. U takvim trenucima dignutih zidova potrebno je posjedovati izvrstan osjećaj za timing. Prvi april je gadan dan za nas komedijaše. Svaki drugi možeš podvalit a da te ne skuže. Na ovaj dan ne. Moraš znat iskoristit priliku. Budno pratit situaciju.
Budući da sam se loše pripremila za ovogodišnji april fools i nisam otišla u elektromaterijal po raznorazne rekvizite, jučer mi je bilo teže nego bilo koje godine prije. Morala sam improvizirat. Lovit trenutke.
Prvo i osnovno. U slučaju kronične nespremnosti, kao kod mene, najlakše je smislit lažnu vijest. Uzela sam pupove biljke koju ovdje zovu cica-maca (tko bi kvragu znao kak se to zapravo zove), proglasila u mojoj birtiji da su u Hrvatsku došle smrtonosne gusjenice iz Azije, malo razradila i pokrijepila priču izmišljenim člankom sa WHO-ovog portala i voila! Panic ensues.
E sad, nije mi to bilo fora, pa sam napustila svoj voljeni birc i otišla doma. Vidim na dvorištu dragog šogija kak si prčka nekaj po svojem novom Peguaru 307. Dignuta hauba. On sjedi unutra i lista knjižicu automobila. Hm.
Garaža je nadomak ruke, možda nađem kakav kabel ili neki neindentificirani dio. Malo proroštam, nađem nekakvu gumu veličine šake, spremim ju u džep i krenem prema autu. E sad sa potpuno nevinim izrazom i potpuno nevinim kretnjama nagnem se nad motor, gurnem ruku unutra i sa kompletnim i potpunim terorom izvadim gumicu.
Da bi slijedeći krucijalni dio ispao kak spada, ne smije se još obratit pažnju na osobu koju se pranka. Tak da sam prvo stajala i užasnuto gledala u ono kaj držim u ruci. Nakon toga pogledam u šogija. On jadan samo kaj nije umro. Vjerujte mi, sva ona prašina i zmazanoća sa te gumice su bile worth njegovog izraza lica.
„DI SI TO ZVADILA?!“
„Pa, ne znam..tu negdje“ i pokažem rukom prek cijelog motora. Njemu stakla popucaju na naočalama od muke.
A onda uleti stara i odvali se „Prvi April!“. Mislila sam ga još malo zmučit al sam onda i ja pukla. Stara je samo Sineku poručila još jednom da se mora pazit jer „cijeli dan smišlja. Od jutra“. Hehe. Al me zato sinek nakon toga sjuril s dvorišta. I prestao mi vjerovat. Potpuno. Ali, kad pogledaš malo bolje, nije to niš novog.
Jučer je bio izveden i jedan prank u suradnji, a uključivao je zvučnik. I još čitava četa njih sitnijih. Di bi došli da ih sad sve napišem. Jednog dana, u budućnosti, doći će dan kojeg ću se bojati. Taj dan će biti dan kada će se sve moje žrtve udružit i složit mi opaku podvalu. Taj dan ću shvatit kako je biti Neven Ciganović. Svako zlo za neko dobro, valjda.
Jedan od posljednjih vrlo uspješnih podvala je prank pod kodnim imenom „Ministarstvo“. Ali to je jedna potpuno druga priča.
Dobra stvar prvog aprila je ta da možeš radit kaj god hoćeš i nitko se neće naljutit. Loša stvar je kaj komedijašu poput mene nitko ne vjeruje na taj dan.
Ja: „Ustala sam se u 9!“
X: „aha...“
Ja: „Ozbiljno. Kaj?“
X: „Daj nemoj mi prodavat fore, čitav dan smišljaš..ko da te ne kužim..“
U tom stilu mi prođe jučerašnji dan. U takvim trenucima dignutih zidova potrebno je posjedovati izvrstan osjećaj za timing. Prvi april je gadan dan za nas komedijaše. Svaki drugi možeš podvalit a da te ne skuže. Na ovaj dan ne. Moraš znat iskoristit priliku. Budno pratit situaciju.
Budući da sam se loše pripremila za ovogodišnji april fools i nisam otišla u elektromaterijal po raznorazne rekvizite, jučer mi je bilo teže nego bilo koje godine prije. Morala sam improvizirat. Lovit trenutke.
Prvo i osnovno. U slučaju kronične nespremnosti, kao kod mene, najlakše je smislit lažnu vijest. Uzela sam pupove biljke koju ovdje zovu cica-maca (tko bi kvragu znao kak se to zapravo zove), proglasila u mojoj birtiji da su u Hrvatsku došle smrtonosne gusjenice iz Azije, malo razradila i pokrijepila priču izmišljenim člankom sa WHO-ovog portala i voila! Panic ensues.
E sad, nije mi to bilo fora, pa sam napustila svoj voljeni birc i otišla doma. Vidim na dvorištu dragog šogija kak si prčka nekaj po svojem novom Peguaru 307. Dignuta hauba. On sjedi unutra i lista knjižicu automobila. Hm.
Garaža je nadomak ruke, možda nađem kakav kabel ili neki neindentificirani dio. Malo proroštam, nađem nekakvu gumu veličine šake, spremim ju u džep i krenem prema autu. E sad sa potpuno nevinim izrazom i potpuno nevinim kretnjama nagnem se nad motor, gurnem ruku unutra i sa kompletnim i potpunim terorom izvadim gumicu.
Da bi slijedeći krucijalni dio ispao kak spada, ne smije se još obratit pažnju na osobu koju se pranka. Tak da sam prvo stajala i užasnuto gledala u ono kaj držim u ruci. Nakon toga pogledam u šogija. On jadan samo kaj nije umro. Vjerujte mi, sva ona prašina i zmazanoća sa te gumice su bile worth njegovog izraza lica.
„DI SI TO ZVADILA?!“
„Pa, ne znam..tu negdje“ i pokažem rukom prek cijelog motora. Njemu stakla popucaju na naočalama od muke.
A onda uleti stara i odvali se „Prvi April!“. Mislila sam ga još malo zmučit al sam onda i ja pukla. Stara je samo Sineku poručila još jednom da se mora pazit jer „cijeli dan smišlja. Od jutra“. Hehe. Al me zato sinek nakon toga sjuril s dvorišta. I prestao mi vjerovat. Potpuno. Ali, kad pogledaš malo bolje, nije to niš novog.
Jučer je bio izveden i jedan prank u suradnji, a uključivao je zvučnik. I još čitava četa njih sitnijih. Di bi došli da ih sad sve napišem. Jednog dana, u budućnosti, doći će dan kojeg ću se bojati. Taj dan će biti dan kada će se sve moje žrtve udružit i složit mi opaku podvalu. Taj dan ću shvatit kako je biti Neven Ciganović. Svako zlo za neko dobro, valjda.
Jedan od posljednjih vrlo uspješnih podvala je prank pod kodnim imenom „Ministarstvo“. Ali to je jedna potpuno druga priča.
objavio Francesca Extraordinaire, 2. travanj 2006 10:40:00
11 komentara:
:D zloćo jedna :))
A mene bas zanima i ta druga prica... :)
ja sam poslAo mail, jako napet vic ali da bi otkrio kraj moraš poslati taj isti e-mail na osam adresa i kad ti browser kaže, your mail is sent, stisni tipku alt i tipku osam i otkrit ćeš kraj vica...:):) baš me zanima koliko puta su stiskali tu tipkicu...:):) poslao sam i Nemezis, moram je pitat je li me provalila ili se čudila zašto joj ne radi..:)hehehe
ja stvarno nisam imala inspiracije:-(( super da je netko imao:_)) ovo sa gumicom je fenomenalno:_)
zanimljivo, ja sam isto svašta radila za famozni prvi april
Odlična fora, srećom da ti šogi nije imal ferari Caligula :-)
Bome i meni su podvalili za 1.april, ali šok je trajal samo pet minuta hihi
wow... nijeimdosadno uz tebe...
biti neven ciganović je super, možeš si usnama dotaknuti nos :-))
hehe, baš ti je nasjeo taj šogi :))) - a i dobra ti je ideja, nema šta, evo priznajem, i ja bi nasjela na to najvjerojatnije!
U takvom stajnu duboke zamišljenosti, vjerojatni bi svi pali na foru beluccica :) Zec, sviđa mi se tvoja izjava..zato kaj je istinita :) Inače, objavit ću i "Ministarstvo", ali..već nekad.
zakon. dobra je fora. ja sam nažalost bio bez inspiracije taj dan. nisam ni izašao iz kuće u strahu da mi netko ne podvali nešto. :)
