Francesca Extraordinaire

Turska je zemlja svakojakih čuda. Tamo muškarci kupuju svoje žene, imaju ogromne nepotrebne brkove i nose sablje. Žene, pak, su zamotane u 100 krpa, ne izlaze previše i ne briju noge.
Na temelju toga zaključujem da je Turska, Turčini i Turkinje svijet koji nesvjesno iskrivljuje stvarnost. Radi re-make čovječanstva. I ne samo to.

Očito je da ono što Turčin takne, to propadne. Ili barem ne služi svrsi više. Ovo je priča o djelovanju turske ruke, o uništenom filmu, o preradi klasičnog filma - o re-makeu E.T.-a.

Tako je, Turska filmska industrija je bila toliko ambiciozna da je išla napraviti svoj vlastiti re-make. E.T., koji se u turskoj inačici zove Badi, je naprosto nevjerojatan film, te se bojim da moje jezične sposobnosti nisu toliko jake da vam prenesem ugođaj i radnju filma, no potrudit ću se odradit solidan posao. Moram napomenuti da ne znam riječ turskog jezika, tako da neki dijelovi filma nisu baš jasni niti mastermindu kao što sam ja, ali opet, to je turski re-make - sve je moguće.

Pokušala sam shvatiti njihove tehnike snimanja s obzirom na godinu u kojoj je film sniman, ali niti to ne opravdava specijalne (ili da velim ne-baš-posebne) efekte koji su ravni, ne low-budget filmovima, nego no-budget filmovima.

E.T. aka Badi

Elliot je uobičajeni turski dječak. Čak se niti ne zove Elliot, nego Ali, kolko sam uspjela razumjeti iz njihovog ramblanja. Živi u ruševnoj kući sa svojom mamom, tatom (sa ogromnim brkovima), sestrom, dva brata i nekom ženom kojoj ne mogu shvatit svrhu.

Prva scena koju vidimo je kak njegov brat huligan radi nekakve pokuse u kući. Stavi malo praha ne nekakvu vatru, il kaj već, i sve eksplodira. Njemu je to zabavno, no onda dođe žena kojoj nemogu shvatit svrhu, malo se zdere na njega i to je to.

Scena druga, škola. E sad, ne znam jel je u Turskoj pomodno stare konc logore pretvarat u škole ili ne, ali ova je u prošlosti definitivno to bila. Elliot odlazi u školu sa svojim psom, dolazi pred velika željezna vrata koja su ulaz u školsko dvorište (!), malo podraga pesa i proba ga prošvercat u školu. No, uto dođe Turčin Sa Brkovima i stjera cucka na old-fashioned way – iš, i udri nogom. Kad je nastava završila, dječurlija nađe Elliotovog cucka mrtvog. Ubio ga je Turčin Sa Brkovima pištoljem, koji to zapravo nije, nego svinuta cijev koja predstavlja pištolj. Svi su u čudu gledali i nisu se mogli načudit toj pojavi. Moram ponoviti da je ovaj film no-budget film, te kao takav nema sredstava za niš, a kamoli za kakve efekte, pa su oni stvarno ukokali psa. Ili to, ili imaju najbolje efekte...

Na drugom kraju Istanbula il kojeg grada već, se oformila nekakva skupina od tri čovjeka, 1 žene i 2 muškarca, koji nekakvim ultra-nemodernim uređajem primaju valjda nekakve znakove sa neba. Uređaj je imao 4 lampice, svaka u osnovnoj boji, koje su blinkale. I sad oni nekaj pričaju, kad odjednom se pojave čudna svijetla, crvena štoviše. Ta svijetla su predstavljala dolazak svemirskog objekta kojeg ne vidimo, jer nema efekata, pa sve kaj možemo vidjet je Trio kak gleda kroz prozor u nebo sa otvorenim ustima.

Nakon čitavih 13 minuta filma napokon ugledamo Badija. Zapravo prvo vidimo njegov svemirski brod.

Svemirski brod je zapravo prerađeni, vjerojatno ruski, tenk u kojeg su ugradili raznorazne lampe u različitim bojama koje, naravno, blinkaju, jer bez toga se valjda nebi dobio dojam svemirskog broda. Odjednom se vrata otvore i na samom pragu stoji niska spodoba okružena maglom. Od tog trenutka, pa sve do kraja filma, većina scena uključuje maglu. A sad o spodobi, ili Badiju.
Potrudit ću se napravit caption Badija, jer nemam riječi za ono kaj sam vidla. Badi je nevjerojatno neuvjerljivo loše napravljen E.T. Ima ruke do poda, laktove 10 cm ispod ramena, glavu kao vodoravnu lubenicu i glas koji se može usporediti jedino razglasom na glavnom željezničkom kolodvoru u Zagrebu.
Meanwhile, Elliot sa frendovima na brdu uz vatru čita nekakvu knjigu. Valjda nekakve strašne priče. Zadrži se do mraka i kad dođe doma stari ponori. Uzme vilice za roštilj i naganja ga po kući. Odjednom se iz nekog, meni nepoznatog, razloga razbijesni na čitavu familiju i dere se na sve živo, što može biti objašnjeno jedino činjenicom da je Turak i da to oni tak rade.
Čim je Badi nogom stupio na tlo naše planete, Turci su shvatili da je elijen prisutan i odmah se složili oko toga da ga treba ukokati. Uzeli su svoje krampove, grablje, vile i petrolejke i krenuli u šumu. U isto vrijeme i policija traži Badija. Policajac Sa Voki-Tokijem (jer nema scene u kojoj ne drži svoj voki-toki) ih sretne negdje na pol puta i rastjera ih. Na drugom kraju šume, Elliot isto traži Badija. A sad klasična scena – susret Elliota i Badija po prvi put. Magla je, naravno, Elliot s baterijom hoda po šumi i odjednom vidi to. Sad se oni ugledaju, svako vrišti na svoj način, Elliot pobjegne, baci bateriju koja se odmah raspadne, Badi isto bježi, ali, ljudi moji, ja to ne mogu opisat. To je tolko glupo napravljeno da jednostavno ne mogu opisat. Kretnje tog kostima, glas, ruke, strašno. Elliot se kroz šumu sav izranjava i slijedeća scena koju vidimo je kak on leži doma sa uganutim gležnjem. Stara ga liječi valjda starom turskom metodom – stavljnje mesa na zglob(!) i onda to fino sve zamota u nekakvu krpu. What?
E sad, Elliot je kao ranjen i nejde u školu. Čeka staru da ode u đamiju ili u dučan. Ona nakon dosađivanja ode i mi shvatimo da mali ološ glumi! Zapravo mu niš nije. Elliot se digne iz kreveta i ode do svoje ptice (koju, btw, svugdje nanaša i s kojom se razgovara na ptičjem jeziku – what?), uzme kavez i krene prema vratima, kad ono vrata se malo otvore. On samo stoji sa svojom pticom, i onda se vrata širom otvore, a na pragu Badi. On ga tak gleda, i Badi, pazi ovo, ispali iz svog međunožja oblak magle! What?!:) Prvo sam mislila da je to nekakva greška u snimanju bila pa da su stroj za maglu krivo naštimali, ali kasnije se pokazalo da sam u krivu. E, koja scena, ak ju nisam premotala kojih 50 puta, nisam niti jednom...
Nakon tog incidenta sa maglom (nemrem vjerovat:)) oni se upoznaju. Sve je onak ko u originalu, Badi ga izliječi bla bla, osim kaj Elliot priča i dalje sa svojom pticom na ptičjem jeziku.
E sad, oni postanu frendovi, upozna sve svoje članove familije (pa čak i ženu kojoj nemrem shvatit svrhu) s njim osim staraca. Oni na tavanu razrađuju communications device kojom će se Badi javit svom matičnom planetu. Dok se dečurlija nekaj dogovara, Badi svojim čudnovatim rukama vrti globus i vjerojatno razmišlja kako pokoriti Zemlju, nakon toga govori «Badi lua lua» što znači «E.T. phone home», na svoj razglas način, pored svojeg uređaja koji se sastoji niti manje, niti više, nego od cirkulara, nekakve kugle i kišobrana omotanog u alu foliju. Sve izgleda vrlo, vrlo realistično.
Nakon tog napornog dana, Elliot ode spat i sanja rather unusual san. U snu je Badi sa njima u školi i svi, uključujući profesora, plešu nekakav debilan ples. Plešu na muziku koja se može opisati jedino sa hi-hi-ha-ha-hu-hu, koraka posebnih nema osim kaj su skvrčili ruke, tak da se prime za rebra i lamatali njima gore dole ko bolesne kokoši; Badi pak, to nije radio, ne zato kaj je pametniji od njih, nego zato kaj su njegove ruke debilne, glava prevelika i vjerojatno bi izgubio život na apsurdan način padajući na pod, pritom glavom opalivši u kut stola i iskrvarivši do smrti. Odjednom se čuju policijske sirene, sva djeca se sjate na Badija, kamera zumira na kavez Elliotove ptice i next thing you know – gledate u praznu učionicu. Nakon toga se zbudi. Kaj je taj san predstavljao je nešto iznad mene i mojih kognitivnih mogućnosti.
Elliot se sprema za školu dok je Badi na tavanu i gleda časopis, ne bilokoji, nego Playboy. U tom edukativnom procesu o anatomiji čovjeka, tj. žena, ga prekine Elliot jer mu se htio javiti prije neg ode. Badi ne želi da Elliot ode, ali on mora otići ili će dobiti jedan iz zemljopisa. Pošto Badi nemre podnijeti samoću, odluči ga pratiti. Nastava počne, sva djeca su u učionici uredno u svojim klupama, jedina osoba koja je na hodniku je čistač koji je imao prvi tu čast da upozna Badija i pritom dobi, ne lažem, ravno srčani udar i umre tamo na stepenicama. Nakon toga Badi dođe u razred i profesor dobi, ne lažem, srčani udar i umre tamo na stolu. Elliot valjda shvati u kakvoj je gabuli i ode doma s Badijem. Doma ga dočeka razbiješnjeni otac koji opet nekontrolirano viče, sva djeca se razbježe i samo u sjeni ostane Badi. Otac misli da je to jedan od njegovih neposlušnih sinova i počne se derat na njega, uto mu se sporni sin javi sa stepeništa i otac prestravljeno gleda u ono za što je on mislio da je njegov sin. Badi izađe iz sjene i otac ugleda to. Badi ispali još jednu emisiju magle iz međunožja, te zato ja to službeno proglašavam obrambenim sistemom. Stari počne histerično vikat, ruke mu se tresu i, ne znam zašto, ali svi ukučani počnu mahnito bježat po kući, ali ubrzano, valjda su štedili na filmskoj traci. Nakon toga se starci zaključaju u sobu i dožive živčani slom.
Djeca i Badi odu u lunapark navečer di im Badi pokrene sve one gluparije, oni se voze, ali ih policija nađe, odjednom se sve zaustavi, ugase se svijetla i Elliot više nemre pronaći Badija. Slijedeće jutro, na vrata dođe Trio za kojeg se dosad mislilo da progone Badija, no oni zapravo nisu negativci, oni hoće zaštiti Badija. Elliot se probudi, ptica mu veli da je Badi u gepeku od auta u kojem se Trio dopeljao, ode do gepeka, otvori ga, izađe magla, izvadi Badija koji je na samrti, odnesu ga unutra i svi se plaču. Uto dođe Policajac Sa Voki-Tokijem sa svojom hordom koja traži elijena (ne znam kak ga nisu uspjeli pronać do sad, jer Badi očito svako malo pa ispusti oblak magle), no djeca sa ulice ih ometaju sa bengalkama i Elliot i kompanija nesmetano odvode Badija iz kuće van obavijeni velom magle. Neka dva klinca odu do nekog dede koji stoji ko da je hipnotiziran i kao nesmetano mu oduzmu kolica. What? To se mora vidjet, čovjek samo tamo stoji dok mu oni nemilosrdno iz ruku uzimaju kolica, valjda je umro pa samo tak stoji, ne znam, nemam objašnjenje za tak nešto... Uglavnom, znate onu scenu u originalu di oni lete sa biciklima, e ovo je ta scena samo sa glupim, drvenim, prastarim kolicima, koja niti nisu poletjela Badijevim moćima nego pomoću – helio balona (jel moram napomenut da helio baloni zapravo nisu helio baloni, nego obični, ali to očito nije bitno)! I tak oni lete po zraku, u pozadini je turski krajolik – minareti, minareti, minareti, niti ne mogu opisat kak to glupo izgleda.
Napokon, dođe vrijeme za Badijev odlazak. Sada opet gledamo Badija na pragu svog svemirskog tenka, svi se plaču, i napokon, napokon (!), Badi odlazi. Jesam spomenula da je ovo no-budget film? E, pa su prikazali blast off tako što su prskalicu snimili izvan fokusa. Strašno.

Dakle, ako niste imali prilike pogledati turski E.T., ne očajavajte, niste ništa propustili osim nekoliko užas smiješnih situacija (izbacivanje magle iz međunožja im je najjači adut), a ako ćete imati prilike gledati – it's a must see! A must see!

Badi lua lua!