Francesca Extraordinaire
uto - 01.03.2005
Premdet: Ken it bi fan? Jes it ken!
Mislili ste da Biblija ne može biti zabavna? Krivo ste mislili (ko da je prvi put..)! Ono na što čitatelj treba obratit pažnju je priča iza priče..
Ovo što ćete sad saznati je prava istina o Tomi. Čujte i počujte!
Ivan 20 – 24
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: „Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir s vama!“
Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Ovo je priča koju crkveni naučenjaci žele da vjerujete, a zapravo toliko toga stoji iza ovoga. Naime, Toma nije sam kriv za svoju narav. Nije uvijek bio sumnjičav, bio je lakovjeran i kao takav padao je na razne neslane šale ostatka družine. Provjerimo što se zapravo dogodilo tog sudbonosnog dana.
--
Šačica ljudi (učanika) trči kroz ulice i naiđu na crkvu iz koje je upravo izlazio čovjek. Taj čovjek bješe Toma. Društvo ga opazi, te mu priđe.
“Toma!“ uskliknu. „Isus živi! Vidjeli smo Gospodina!“
Toma ih pogleda sa dosađuješ-mi pogledom. „Aha, moš si mislit..“ odgovori i nastavi hodati.
Uto jedan od učenika potrči za Tomom i čvrsto ga primi za ruku. „TOMA!“ viče. „Ne zezamo se, stvarno smo vidjeli Gospodina! Ovdje je, vratio se!“
Toma ga je samo prazno gledao par sekundi, a onda kaže: „Ma naravno, Markec..baš kao i onda kad si mi rekao da me Marija Magdalena čeka iza štale i da dođem tamo gol, ali kad sam se tamo pojavio nije nikog bilo osim moje majke? I onda ste se odjednom ti i družina pojavili iz obližnjeg grma i počeli cjepat od smijeha i Ivan je sve zapisao u onu svoju malu knjižicu u koju non-stop nekaj piše? Jel tak, Markec? Ha? Jel je? Dobar pokušaj...“
Učenici su se jedno vrijeme smijali toj situaciji, dok ih je Toma gledao u čudu. Tada istupi Pavao i kaže: „Toma, obećajem ti da je ovdje. Svi smo Ga vidjeli!“
„Aha...“ veli Toma, „baš kao i onda kad si mi reko da je Isus pretvorio kantu tvog urina u vino? Dva sata sam proveo povraćajući, idiote glupi!“
Uto se družba odvali od smijeha kada se prisjete tog događaja, dok je gnjev rastao u Tomi. „Toma, dajem ti riječ da je ovdje.“ Kaže Luka.
“Ma jel, Lukica“ ljutito će Toma. „Ko onda kad je Isus hodao po vodi, pa si mi reko ak ću imat dovoljno vjere da ću i ja moći hodat po vodi? Dobro znaš da ne znam plivat! Skoro sam se utopio dok si se ti previjao od smijeha.“
Na sjećanje tog događaja skupina se počela nekontrolirano smijati. Toma je ih je gledao sa prijezirom i odlučio krenuti svojim poslom. „Toma,“ napokon će Petar. „Daj čekaj! Nemoj otić! On dolazi.“
“Fak of,“ odgovori Toma. „Niti ne znam zakaj se uopće družim s vama.“
“Kvragu Toma, kaj je potrebno da nam povjeruješ?“
Toma je stao na trenutak, razmislio, te napokon reče: „Sve dok ne vidim tragove čavala na Njegovim rukama i ne stavim svoje prste u ranu na Njegovu boku, neću vjerovat.“
Nakon toga se Toma odluči vratiti kući. Nekoliko sati kasnije pridružiše mu se i ostali učenici. Ubrzo nakon njih, dođe i Isus, te pogleda Tomu. „Zdravo Toma,“ reče. „Ja sam, tvoj Gospod. Mir s tobom.“
“Ma daj, nemoj me zajebavat!“ Toma vikne te ustane i počne pregledavati kuću. „Jel me opet zezate? Jel se onaj mali iz Arimateje skriva tu negdje sa crtaćim priborom? Koji gay se događa?“
Isus se nasmije tome, te ispruži ruke i kaže: „Stavi svoj prst ovdje, pogledaj moje ruke. Ispruži svoju ruku i stavi je u moj bok. Prestani sumnjati i vjeruj!“
Toma padne na koljena i počne moliti za oprost. „Gospodin i Bog moj!“ usklikne Toma, „Vjerujem!“
Čim je Toma to izrekao, svi učenici prasnu u smijeh. Tada se Isus odmakne od Tome i skine masku sa lica, otkrivajući svoj pravi identitet: Juda.
„AAAAaahahaahahaha! Jesmo te!“ uzvike Juda.
„Ne!“ Toma će sa razočarenjem, „Ti si se objesio!“
„Razmisli opet Toma!“ veli Juda. „Dobro smo te digli na foru!!“
„Isus je mrtav, čovječe,“ veli Petar između smijanja. „Ne mogu vjerovat da si popušio!“
Nakon toga svi učenici počnu plesati svoj pobjedonosni ples oko Tome koji je sjedio na podu i plakao. Slijedeći dan se ubio. Učenici se osjećaše grozno zbog toga. Njihova okrutna šala je rezultirala Tominim samoubojstvom. Nitko od njih nije želio da se pročuje da oni stoje iza te tragedije, tako da je Ivan smislio ovu priču koja je danas poznata kao priča o Isusovom uskrsnuću.
Ovo je, braćo i sestre, prava priča o Tomi Blizancu.
123 ljudi će sad pročitat Bibliju.
Ovo što ćete sad saznati je prava istina o Tomi. Čujte i počujte!
Ivan 20 – 24
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: „Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir s vama!“
Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Ovo je priča koju crkveni naučenjaci žele da vjerujete, a zapravo toliko toga stoji iza ovoga. Naime, Toma nije sam kriv za svoju narav. Nije uvijek bio sumnjičav, bio je lakovjeran i kao takav padao je na razne neslane šale ostatka družine. Provjerimo što se zapravo dogodilo tog sudbonosnog dana.
--
Šačica ljudi (učanika) trči kroz ulice i naiđu na crkvu iz koje je upravo izlazio čovjek. Taj čovjek bješe Toma. Društvo ga opazi, te mu priđe.
“Toma!“ uskliknu. „Isus živi! Vidjeli smo Gospodina!“
Toma ih pogleda sa dosađuješ-mi pogledom. „Aha, moš si mislit..“ odgovori i nastavi hodati.
Uto jedan od učenika potrči za Tomom i čvrsto ga primi za ruku. „TOMA!“ viče. „Ne zezamo se, stvarno smo vidjeli Gospodina! Ovdje je, vratio se!“
Toma ga je samo prazno gledao par sekundi, a onda kaže: „Ma naravno, Markec..baš kao i onda kad si mi rekao da me Marija Magdalena čeka iza štale i da dođem tamo gol, ali kad sam se tamo pojavio nije nikog bilo osim moje majke? I onda ste se odjednom ti i družina pojavili iz obližnjeg grma i počeli cjepat od smijeha i Ivan je sve zapisao u onu svoju malu knjižicu u koju non-stop nekaj piše? Jel tak, Markec? Ha? Jel je? Dobar pokušaj...“
Učenici su se jedno vrijeme smijali toj situaciji, dok ih je Toma gledao u čudu. Tada istupi Pavao i kaže: „Toma, obećajem ti da je ovdje. Svi smo Ga vidjeli!“
„Aha...“ veli Toma, „baš kao i onda kad si mi reko da je Isus pretvorio kantu tvog urina u vino? Dva sata sam proveo povraćajući, idiote glupi!“
Uto se družba odvali od smijeha kada se prisjete tog događaja, dok je gnjev rastao u Tomi. „Toma, dajem ti riječ da je ovdje.“ Kaže Luka.
“Ma jel, Lukica“ ljutito će Toma. „Ko onda kad je Isus hodao po vodi, pa si mi reko ak ću imat dovoljno vjere da ću i ja moći hodat po vodi? Dobro znaš da ne znam plivat! Skoro sam se utopio dok si se ti previjao od smijeha.“
Na sjećanje tog događaja skupina se počela nekontrolirano smijati. Toma je ih je gledao sa prijezirom i odlučio krenuti svojim poslom. „Toma,“ napokon će Petar. „Daj čekaj! Nemoj otić! On dolazi.“
“Fak of,“ odgovori Toma. „Niti ne znam zakaj se uopće družim s vama.“
“Kvragu Toma, kaj je potrebno da nam povjeruješ?“
Toma je stao na trenutak, razmislio, te napokon reče: „Sve dok ne vidim tragove čavala na Njegovim rukama i ne stavim svoje prste u ranu na Njegovu boku, neću vjerovat.“
Nakon toga se Toma odluči vratiti kući. Nekoliko sati kasnije pridružiše mu se i ostali učenici. Ubrzo nakon njih, dođe i Isus, te pogleda Tomu. „Zdravo Toma,“ reče. „Ja sam, tvoj Gospod. Mir s tobom.“
“Ma daj, nemoj me zajebavat!“ Toma vikne te ustane i počne pregledavati kuću. „Jel me opet zezate? Jel se onaj mali iz Arimateje skriva tu negdje sa crtaćim priborom? Koji gay se događa?“
Isus se nasmije tome, te ispruži ruke i kaže: „Stavi svoj prst ovdje, pogledaj moje ruke. Ispruži svoju ruku i stavi je u moj bok. Prestani sumnjati i vjeruj!“
Toma padne na koljena i počne moliti za oprost. „Gospodin i Bog moj!“ usklikne Toma, „Vjerujem!“
Čim je Toma to izrekao, svi učenici prasnu u smijeh. Tada se Isus odmakne od Tome i skine masku sa lica, otkrivajući svoj pravi identitet: Juda.
„AAAAaahahaahahaha! Jesmo te!“ uzvike Juda.
„Ne!“ Toma će sa razočarenjem, „Ti si se objesio!“
„Razmisli opet Toma!“ veli Juda. „Dobro smo te digli na foru!!“
„Isus je mrtav, čovječe,“ veli Petar između smijanja. „Ne mogu vjerovat da si popušio!“
Nakon toga svi učenici počnu plesati svoj pobjedonosni ples oko Tome koji je sjedio na podu i plakao. Slijedeći dan se ubio. Učenici se osjećaše grozno zbog toga. Njihova okrutna šala je rezultirala Tominim samoubojstvom. Nitko od njih nije želio da se pročuje da oni stoje iza te tragedije, tako da je Ivan smislio ovu priču koja je danas poznata kao priča o Isusovom uskrsnuću.
Ovo je, braćo i sestre, prava priča o Tomi Blizancu.
123 ljudi će sad pročitat Bibliju.
objavio Francesca Extraordinaire, 1. ožujak 2005 23:10:00
0 komentara:
